Transcript 9. predavanje - Odjel za biologiju

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Odjel za Biologiju
Cara Hadrijana 8/A, 31000 Osijek
www.biologija.unios.hr
Predavanja iz ekologije životinja (9. predavanje)
ODNOSI ISHRANE U
ŽIVOTNOJ ZAJEDNICI
prof. dr.sc. Stjepan Krčmar &
doc.dr.sc. Davorka K. Hackenberger
Dodani novi sadržaji 16.01.2015.
I najjednostavnije zajednice imaju puno vrsta, te ih je vrlo teško sve
popisati, radi toga se analizira raznolikost vrsta svrstavanjem u
funkcionalne grupe prema njihovom:
a) trofičkom položaju
primarni producenti – autotrofni organizmi osnova su ishrane
u životnoj zajednici (fotosintetske bakterije, planktonske alge,
mahovine, vodena i kopnena makrovegetacija).
herbivori (biljojedi) - heterotrofni organizmi (potrošači).
karnivori (mesojedi) - heterotrofni organizmi (potrošači).
- reducenti (razlagači)
b) načinu/mjestu ishrane u okviru jednog trofičkog nivoa npr. kod
biljojeda razlikujemo:
- vrste koje se hrane lišćem
- vrste koje se hrane korom drveća
- vrste koje se hrane korijenom
- vrste koje sišu nektar
- vrste koje se hrane pupovima biljaka
- vrste koje hrane drvnom masom

funkcionalnost zajednica ogleda se kroz promet tvari, energije i
informacija između osnovnih trofičkih nivoa: a) producenti, b)
konzumenti, c)reducenti.
 osnovni trofički odnosi prikazuju se lancima ishrane i hranidbenim
mrežama), razlikujemo: lance ispaše, lance predatora, lance
parazita, detritusne lance (lanci saprofita).
 lanci ishrane linearno su povezani, te međusobno isprepleteni i
tvore trofičku mrežu.
Lanac ishrane: detritus → gujavica → vrabac → vjetruša
kukuruz → poljski miš → škanjac mišar
- stabilnost zajednice određena je brojem karika (veza) u lancu
ishrane.
- Osnovni tipovi ishrane prema vrsti hrane su:
a) fitofagi – biljojedi
b) zoofagi – mesojedi
c) saprofagi – razlagači
d) omnivori - svejedi

A) Biljojedi (fitofagi)


fitoplanktonom se hrane neke vrste iz slijedećih skupina
životinjskih organizama: praživotinje (Protozoa), mahovnjaci
(Bryozoa), rašljoticalci (Cladocera), veslonošci (Copepoda),
puževi (Gastropoda), školjkaši (Bivalvia), ribe (Pisces), (Kerovec
1988).
makrovegetacijom se hrane neke vrste iz slijedećih skupina
životinjskih organizama: kukci (Insecta), puževi (Gastropoda), ptice
(Aves), ribe (Pisces), sisavci (Mammalia)
B)



Mesojedi (zoofagi)
Zooplanktonom se hrane neke vrste iz slijedećih skupina
životinjskih organizama: virnjaci (Planaria), kolnjaci (Rotatoria),
oblići (Nematoda), ličinke kukaca (Insekta), ribe (Pisces),
(Kerovec 1988).
Krupnijim beskralješnjacima se hrane neke vrste iz slijedećih
skupina životinjskih organizama: ribe (Pisces), žabe (Amphibia),
gmazovi (Reptilia), ptice (Aves), kukci (Insecta).
Sitnijim kralješnjacima se hrane neke vrste iz slijedećih skupina
životinjskih organizama: ribe (Pisces), gmazovi (Reptilia), ptice
(Aves), sisavci (Mammalia).
C) Razlagači (saprofagi)

bakterije, gljive, praživotinje (Protozoa), kolutićavci (Annelida),
jednakonošci (Isopoda), ljuskari (Ostracoda), rakušci (Amphipoda)
koriste uginulu organsku tvar biljnog i životinjskog porijekla
(Kerovec 1988).
▪ Detritofagi – potrošači detritusa
▪ Koprofagi – potrošači životinjskog izmeta
▪ Nekrofagi – potrošači životinjskih lešina

- prema ekološkoj valenciji, a) stenofagne vrste: gusjenice leptira,
itd.
Zerynthia
polyxena
Deilephila euphorbiae Parnassius apollo
Pediculus humanus
capitis
Lymantria dispar
b) eurifagne vrste:

voluharica Microtus socialis
prema taksonomskoj specijalizaciji: entomofag (kukci), ihtiofag
(ribe), ornitofag (ptice).
2. HRANIDBENI LANCI


Linearan niz organizama kojeg čine proizvođači – potrošači - razlagači
Predatorski hranidbeni lanci u kopnenim zajednicama:
list hrasta → biljna uš → pauk → ptica pjevica → ptica grabljivica
stablo hrasta → ličinke kukaca potkornjaka → šareni djetlić → sova ušara
► detritus → gujavica → vrabac → vjetruša
► detritus → ličinke trzalaca → crvenperka
→
štuka
► gusjenice leptira → ličinke parazitoidskih osa → parazitoidske ose
→ pauci → ptice pjevice
Prikaz hranidbenog lanca u moru (Požar–Domac 1988).

Odlike hranidbenih lanaca:
veličinski odnos članova, brojni
odnos između članova.
Članovi hranidbenog lanca u jezeru i
njihovi veličinski odnosi (Kerovec 1988).

kvantitativni odnosi između članova u lancu ishrane iskazuju se:
a) piramidom brojeva – sitniji organizmi imaju veću gustoću od
krupnijih u životnoj zajednici.
b) piramidom biomase
Piramida biomase u jezeru Weber (SAD).
Piramida biomase u moru.
c) Piramidom energije – količina energije koja u jedinici vremena
protiče kroz svaki trofički stupanj (količina
stvorenih organizama na svakom trofičkom
stupnju u jedinici vremena).
Shematski prikaz iskorištavanja tvari
prelaskom iz jedne karike hranidbenog
lanca u drugu iskorištenje organske tvari
iznosi samo 10% (Požar-Domac 1988).
Parazitski hranidbeni lanac: veličinski i
brojni odnosi su obrnuti (završni članovi su
manji i brojniji).
► sisavac – buha - parazitski bičaš –
(leptomonas).

-
-


Hranidbene mreže
sumarni prikaz hranidbenih interakcija u zajednici naziva se
hranidbena mreža.
hranidbene mreže sastoje se od hranidbenih lanaca koji
predstavljaju putove protoka energije od primarnih producenata,
preko serije potrošača do vršnog predatora.
hranidbena mreža predstavlja niz različitih puteva kojima energija
prolazi kroz populacije u zajednicama.
Hranidbena mreža uključuje tri kategorije vrsta (populacija):
bazalne vrste (nisu nikome predator, ali su plijen drugim vrstama),
intermedijarne vrste (istovremeno su plijen i predator), te vršni
predatori (nikome nisu plijen, zadnja su karika hranidbenog lanca).
Tipovi hranidbenih mreža
a) mreže povezanosti ili topološke hranidbene mreže pokazuju
hranidbene veze između vrsta, ukazuju na postojanje ili
nepostojanje hranidbenih interakcija, ali ne govore ništa o snazi tih
interakcija niti o njihovoj dinamici to su statične hranidbene mreže.
b) mreže protoka energije ili bioenergetske mreže
to su mreže u kojima se veza između populacija kvantitizira pomoću
protoka energije između resursa i potrošača.
c) funkcionalne hranidbene mreže ili interakcijske hranidbene
mreže
to su mreže u kojima su unutar topološke hranidbene mreže
identificirani oni hranidbeni odnosi koji su najvažniji za strukturu
zajednice.

Hranidbene mreže mogu uključivati i neke specifične
interspecijske i intraspecijske interakcije
a) ciklus je pojava kada postoji uzajamna predacija između dvije
vrste (npr. vrsta A jede vrstu B, i vrsta B jede vrstu A).
b) kanibalizam je pojava da se vrsta hrani s jedinkama svoje vrste.
c) omnivornost je pojava kada se jedna vrsta hrani s vrstama koje
zauzimaju više od jednog trofičkog nivoa (Šolić 2005).





Direktne i indirektne interakcije u hranidbenim mrežama
- utjecaj predatora na svoj plijen je direktan, npr. predator koji se
hrani biljojedom utječe i na biljke kojima se taj biljojed hrani, utječe
na druge predatore i parazite koji se hrane tim biljojedom, utječe na
kompetitore biljojeda, te na još niz drugih vrsta koje su povezane
kroz hranidbene interakcije s ovim vrstama, ove utjecaje nazivamo
indirektnim (Šolić 2005).
direktne interakcije uključuju direktni fizički kontakt (predacija).
indirektne interakcije uključuju intermedijarne vrste, koje su dio
interakcijskog lanca a mogu utjecati i na direktne interakcije.
indirektne interakcije u hranidbenoj mreži važnije su od direktnih.
bazalne ili ključne vrste su one koje vrše izuzetno jak utjecaj na
strukturu hranidbene mreže ključne vrste mogu biti biljke, biljojedi,
prdatori, njihov utjecaj na strukturu zajednice veći je od njihove
biomase (Šolić 2005).


Top down i bottom up kontrola
- kada su vrste istovremeno konzumenti i resursi, postavlja se
pitanje da li su one limitirane onim što ih jede ili onim što jedu.
- regulacija populacije resursima zove se (bottom up) kontrola,
kontrola odozdo ili kontrola producentima.
- regulacija populacije putem predatora zove se (top down) kontrola,
ili kontrola odozgo
- top down kontrola odnosi se na situaciju kada struktura
(abundancija/biomasa, raznolikost) nižih trofičkih nivoa ovisi o
utjecaju konzumenata s viših trofičkih nivoa
- bottom up kontrola odnosi se na situaciju kada struktura zajednice
ovisi o čimbenicima kao što su raspoloživost plijena, koncentracija
hranjivih tvari koji utječu na trofički nivo odozdo (Šolić 2005).
Trofičke kaskade
- su pojava kada se utjecaj vršnog predatora kaskadno prenosi s
jednog trofičkog nivoa na drugi (hranidbeni lanac s top down
kontrolom).
efekt kaskada jako je izražen u zajednicama s niskom raznolikošću,
u kojima je utjecaj jednog trofičkog nivoa na razinu ispod sebe vrlo
jak (Šolić 2005).
 Snaga hranidbenih interakcija
I = (Dp – D0 )/ Dp P
Dp – gustoća plijena kod poznate gustoće predatora
P – poznata gustoća predatora
D0 – gustoća plijena kada je predator uklonjen
 Složenost hranidbenih mreža povećava se s raznolikošću (broj
vrsta), povezanošću (broj veza), te s prosječnom snagom
interakcija.
 Svojstva hranidbenih mreža:
- broj trofičkih nivoa u hranidbenim mrežama je relativno mali
(uzrok su energetski razlozi)
- porast broja vrsta u hranidbenoj mreži ne mijenja gustoću veza
ona ostaje konstantna (povezanost se ne smanjuje), (Šolić 2005).
-
-
-
-

proporcija između bazalnih, intermedijarnih i vršnih vrsta relativno
je konstantna u hranidbenim mrežama, omjer između ovih skupina
kreće se oko 0.19 : 0.52 : 0.29, isto je omjer između predatorskih
vrsta i vrsta plijena relativno konstantan.
omnivornost mnogi su organizmi omnivorni jer tijekom svog života
razvoja mijenjaju prehranu (akvatične hranidbene mreže).
odjeljenost je rijetka pojava, pojavljuje se u staništima gdje postoji
jasna podjela staništa.
Porast složenosti hranidbene mreže znači:
a) više vrsta (veća raznolikost)
b) više interakcija između vrsta
c) veća prosječna snaga interakcija (Šolić 2005)
Raznolikost vrsta u zajednicama
- raznolikost se utvrđuje na uzorku minimuma areala, najmanja
površina na kojoj se utvrđuju sve prisutne vrste.
- od ukupnog broja vrsta u zajednici ili na jednom trofičkom nivou,
relativno mali broj vrsta ima veliku brojnost ili biomasu, a veliki
% čine vrste koje su rijetke.
- dominantne vrste značajno određuju protok energije na svakom
trofičkom nivou.
- veliki broj rijetkih vrsta određuje raznolikost zajednice.
- odnos između broja vrsta (broj jedinki, biomasa, produkcija)
označava se kao indeks raznolikosti.
- indeks raznolikosti teži da bude nizak u fizički kontroliranim
ekološkim sustavima, a visok u biološki kontroliranim ekološkim
sustavima (Krpo-Četković 2011).
- raznolikost se smanjuje u zajednicama pod stresom, kompeticija ga
može smanjiti čak i u stabilnim zajednicama u stabilnom okolišu.
- raznolikost raste od većih geografskih širina prema ekvatoru.

- opći odnos između vrsta i brojnosti može se pokazati kao
konkavna krivulja, stres teži da izravna krivulju, pri čemu se broj
rijetkih vrsta smanjuje a broj čestih raste.
za analizu raznolikosti koristi se:
a) usporedba oblika i izgleda krivulja gustoće rasta
b) različiti indeksi raznolikosti (broj vrsta i način na koji su jedinke u
zajednici raspoređene između vrsta
 Sǿrensenov indeks faunističke sličnosti
pokazuje stupanj identičnosti vrsta dviju zajednica, dviju asocijacija,
dviju godina, uzima u obzir samo kvalitativnu zastupljenost vrsta, a
ne i kvantitativnu.
ima vrijednost od 0 do 100, što je indeks veći to je struktura
uspoređivanih zajednica, asocijacija sličnija.
izračunava se prema: S = 2 x Z/ A + B x 100 (%), gdje je
S – indeks faunističke sličnosti dviju zajednica, A – broj vrsta jedne
zajednice, B – broj vrsta druge zajednice, Z – broj vrsta koje se
pojavljuju u obje zajednice, broj zajedničkih vrsta.

-
-
Simpsonov indeks raznolikosti
D = 1/Σpi2
D – Simpsonov indeks raznolikosti
pi – udio jedinki jedne vrste u ukupnom broju jedinki ( ide od 1 do S,
gdje je S broj vrsta u uzorku).
Simpsonov indeks raznolikosti može varirati od 1 do S, ovisno o
ujednačenosti abundancija vrsta (Šolić 2005).
Naprimjer: uzorak sadrži 5 vrsta koje su sve jednako abundantne pi
za sve vrste iznosi 0.20
pi2 je za sve vrste 0.04
Σpi2 = 0.04 + 0.04 + 0.04 +0.04 + 0.04 = 0.2
D = 1/Σpi2 = 1/0.2 = 5
Shannon – Weaverov indeks raznolikosti
H = - Σpi ln(pi)
H - Shannon – Weaverov indeks raznolikosti
pi – udio jedinki jedne vrste u ukupnom broju jedinki ( ide od 1 do S,
gdje je S broj vrsta u uzorku).
- H je otprilike proporcionalan logaritmu broja vrsta, ponekad je
Shannon-Weaverov indeks raznolikosti bolje izraziti kao eH jer je u
tom obliku proporcionalan broju vrsta, pa se može usporediti sa
Simpsonovim indeksom raznolikosti (Šolić 2005).
- kao i Simpsonov indeks i ovaj indeks raznolikosti pridaje veću
važnost brojnijim (abundantnijim) vrstama.
- rjeđe vrste manje doprinose vrijednosti indeksa raznolikosti od čestih
vrsta.
 Indeks ujednačenosti (E) – kvantitativno se izražava na način da
se indeks raznolikosti izrazi kao udio od maksimalno moguće
vrijednosti, koja je jednaka broju vrsta u zajednici (S), (Šolić 2005).

Simpsonov indeks ujednačenosti
D = 1/Σpi2
E = D/ Dmax
E = (1/Σpi2 )/S
 Shannon-Weaverov indeks ujednačenosti
H = - Σpi ln(pi)
E = H/ Hmax
E = (- Σpi ln(pi))/lnS
Shannon-Weaverov indeks – kombinira raznolikost i ujednačenost u
jedan opći indeks raznolikosti, ovaj indeks je jedan od najboljih za
usporedbu jer je relativno nezavisan od veličine uzorka.
 temeljen je na pretpostavci da što je više vrsta u zajednici u odnosu
na broj jedinki, ta zajednica je kompletnija i sadrži više informacija ili
je potrebno više informacija da se opiše.
 uzima u obzir i broj vrsta i ujednačenost distribucije jedinki po
vrstama, vrijednost indeksa se povećava s porastom broja vrsta ili
povećanjem ujednačenosti distribucije jedinki po vrstama (Šolić
2005, Krpo-Četković 2011).

Raznolikost i stabilnost/produkcija
- veća raznolikost omogućuje duže lance ishrane, više slučajeva
mutualizma, komensalizma, parazititma itd, smanjene oscilacije,
povećanje stabilnosti.
 a) stabilnost životne zajednice (izostanak promjena)

vrste stabilnosti:
- otpornost (rezistencija) – sposbnost održavanja strukture i funkcija
i odupiranja potencijalnom remećenju
- elastičnost – sposobnost povratka u prvobitno stanje nakon
remećenja
- krhkost – životna zajednica je stabilna unutar uskog raspona uvjeta
u okolišu
- izdržljivost – životna zajednica je stabilna unutar širokog raspona
uvjeta u okolišu
- lokalna stabilnost – predstavlja tendenciju vraćanja u prvobitno
stanje nakon izlaganja manjem remećenju
- globalna stabilnost - predstavlja isto ali nakon izlaganja velikom
remećenju (Krpo-Četković 2011).

- zajednice u stabilnom okolišu (tropske kišne šume, koraljni greben)
imaju veću raznolikost vrsta nego zajednice pod utjecajem čovjeka,
prema tome raznolikost povećava stabilnost.
u stabilnim zajednicama svaki predator ima veliki izbor različitih
vrsta plijena, a brojnost svake vrste plijena regulira nekoliko
predatora.
smanjenje raznolikosti od tropskog plićaka do borealnih estuarija
podupire tezu da je stabilnost staništa glavni čimbenik raznolikosti
zajednica.
opstanak stabilnih uvjeta tijekom dužeg vremena osigurava veliku
raznolikost, raznolikost teži da bude veća u starijim zajednicama a
niža tek u uspostavljenima.
vrlo produktivne zajednice mogu imati veliku raznolikost (koraljni
greben) ili malu kao estuariji u umjerenom pojasu.
u sustavima siromašnim nutrijentima porast raznolikosti povećava
produktivnost, dok u sustavima bogatim nutrijentima porast
produkcije povećava dominantnost i reducira raznolikost
(eutrofikacija) (Krpo-Četković 2011).
- porast raznolikosti može povećati produkciju, ali porast produkcije
vrlo često smanjuje raznolikost.
Npr. koraljni greben + nutrijenti koje čovjek unosi dovodi do porasta
brojnosti algi i pojave nekih bolesti koje mogu uzrokovati uništenje
sustava koji su prilagođeni na život u okolišu siromašnom
nutrijentima
raznolikost vrsta pod velikim je utjecajem funkcionalnih odnosa
među trofičkim nivoima npr. intenzitet predatorstva, ispaše, jako
utječe na raznolikost populacija plijena i biljaka.
umjereno predatorstvo smanjuje gustoću dominantnih vrsta,
pružajući priliku manje kompetitivnim vrstama da bolje iskoriste
prostor i resurse.
lokalna raznolikost direktno je povezana s efikasnošću s kojom
predatori spriječavaju monopolizaciju glavnih resursa od strane
jedne vrste (Krpo-Četković 2011).

-
-
-
-
-
-
-
Predvidljivost okoliša i stabilnost
predvidljivost i varijabilnost okoliša imaju veliku važnost za stabilnost
zajednice.
u stabilnom okolišu populacije su izložene K- selekciji, dok u
varijabilnom okolišu r-selekciji.
K-selekcionirane populacije otporne su na poremećaje, ali jednom
poremećene teško se oporavljaju (mala elastičnost).
r- selekcionirane populacije imaju malu otpornost, ali veliku
elastičnost.
krhkost (mala elastičnost) svojstvena je zajednicama u stabilnim
okolišima.
izdržljivost svojstvena je zajednicama u varijabilnim okolišima.
jednostavnije hranidbene mreže nalazimo u varijabilnim i
nepredvidljivim okolišima.
složene hranidbene mreže nalazimo u stabilnim i predvidljivijim
okolišima (Šolić 2005).

Odnos veličine područja i broja vrsta
- raspored vrsta u zajednici većinom je heterogen.
- povećanjem istraživanog područja najprije se javljaju vrste s velikom
brojnošću, a zatim vrste čija je brojnost sve manja.
S = c x Az , S – broj vrsta, A – površina područja
logS = log c + z logA
- ova pojava nastoji se objasniti slijedećim:
a) hipoteza poremećaja
- populacije koje žive na malim otocima ili izoliranim dijelovima kopna
znatno su osjetljivije na poremećaje.
b) hipoteza raznolikosti staništa
- veća područja sadrže veći broj raznolikijih staništa koja mogu
podržati veći broj vrsta.
c) hipoteza pasivnog uzorkovanja
- veća područja mogu sadržavati veći broj vrsta jer predstavljaju veće
mete za imigrante i kolonizatore (Šolić 2005).
PERIODIZAM – strukturalne i funkcionalne značajke zajednica i
njihov izgled mijenjaju se periodički.
Periodičke promjene u zajednicama ostvaruju se kroz:
- periodičko pojavljivanje i isčezavanje vrsta
- prostorne promjene u strukturi zajednice (migracije)
- promjene u gustoći populacija
- promjene u životnoj aktivnosti i ponašanju

Sezonski periodizam
- Abiotički čimbenici biotopa podliježu ritmičkim promjenama tijekom
godine, dana i noći.
- Fenologija – sezonske promjene u abundanciji i aktivnosti
organizama ili pravilne izmjene određenih faza u životnom ciklusu
organizama (parenje, klijanje, cvjetanje itd).
- izgled zajednica značajno se mijenja tijekom godine, i ti se izgledi u
različitim godišnjim dobima nazivaju aspekti (izraženi kod biljnih
zajednica).
- pravilna smjena aspekata naziva se fenološka sukcesija.
a) Prikaz fenološke sukcesije u zajednici stepe
travanj - sivi beživotni izgled
kraj travnja – početak svibnja - sivi izgled
s ljubičastim i žutim mrljama:
cvjetanje prostrijela (Pulsatila
patens), šaša (Carex humilis)
prva polovica svibnja – zlatno žuta boja
cvjetanje gorocvijeta
(Adonis vernalis)
sredina svibnja – biljedo-žuta boja cvjetanje
jaglaca (Primula officinalis)
druga polovica svibnja – bijela boja
cvjetanje šumarice (Anemone
silvestris), ljubičasta boja cvjetanje
perunike (Iris sp,) stepa je
uglavnom zelene boje
početak lipnja – modra boja cvjetanje
potočnice (Myosotis silvatica)
prva polovica lipnja – ljubičasta boja
cvjetanje kadulje (Salvia pratensis)
druga polovica lipnja – bijela boja cvjetanje
ivančice (Leucanthemum sp.),
djeteline (Trifolium montanum)
početak srpnja – ružičasto-žuta boja
cvjetanje grahorice (Onobrychis
arenaria), broćike (Galium verum)
sredina srpnja – siva boja cvjetanje kokotića
(Delphinium cuneatum)
početak kolovoza – tamno crvena boja
cvjetanje čemerike (Veratrum
nigrum)
od kraja kolovoza do pojave snježnog
pokrova – siva boja.

Primjer stepe pokazuje da podjela godine na četiri sezone nije dovoljna s obzirom na
sukcesiju fenoloških promjena potrebno je razlikovati šest godišnjih sezona:
hibernalna sezona – zima
prevernalna – rano proljeće
vernalna – kasno proljeće
estivalna – rano ljeto
serotinalna – kasno ljeto
autumnalna – jesen
►sezonske promjene u okviru životne zajednice moguće je pratiti i na osnovi
životinjske komponente:
sezonsko pojavljivanje određenih vrsta
nestanak pojedinih vrsta
veće i manje migracije
promjena ekoloških niša
promjena gustoće populacije
promjena životne aktivnosti
promjena ponašanja
►sezonski periodizam životnih zajednica u tropskim područjima uvjetovan je
smjenom sušnih i kišnih razdoblja, u šumama umjerenog pojasa on ovisi od
ritmičkih promjena temperature i fotoperiodizma.
► Sezonske promjene u listopadnoj šumi (USA) u naselju
člankonožaca (Arthropoda)
TRAJANJE SEZONE
SEZONSKE
PROMJENE
autumnalna
01.09. – 31.10.
Migracija
beskralješnjaka u
šumsku prostirku
hibernalna
01.11. – 28.02.
Zimovanje
beskralješnjaka
prevernalna
01.03. – 14.04.
Aktivnost
beskralješnjaka
vernalna
15.04. – 31.05.
Vertikalna i
horizontalna migracija
beskralješnjaka u pojas
zelenih biljaka
estivalna
01.06. – 14.07.
Pojava mnogih
dvokrilaca (Diptera)
serotinalna
15.07. – 31.08.
Pojava stjenica
SEZONA
B) DNEVNO-NOĆNI PERIODIZAM







Odnosi se na ritmičke promjene intenziteta i kvalitete svijetlosti,
temperature, relativne vlažnosti, intenziteta isparavanja
Dan je topliji, svjetliji, suši ima veći intenzitet isparavanja.
Noć je tamna, hladna, vlažna ima manji intenzitet isparavanja.
Tropska područja: broj sati dana i noći je jednak.
Udaljavanjem od ekvatora razlika u broju sati noći i dana sve je
veća.
na smjenu dana i noći životna zajednica reagira tako da je jedan
njen dio aktivan danju a drugi noću.
Polarna područja karakterizira smjena svijetle periode s periodom
mraka.










Zelene biljke – fotosinteza (dan) – transport organskih spojeva (noć)
Životinje u pogledu ishrane dijele se na: danje, noćne i sumračne
Vremenska izolacija smanjuje kompeticiju i omogućuje bolju
iskorištenost prostora i izvora hrane kod vrsta sa sličnim ekološkim
nišama
Danji hranidbeni lanac : lasica → voluharica; djetlić → kukci
potkornjaci
Noćni hranidbeni lanac: sova → šumski miš; šišmiš → noćni leptiri
U šumskim zajednicama tropskih i područja umjerenog pojasa: 30%
sisavaca su danji a 70% noćni.
pjev ptica se pojavljuje tek pri određenom intenzitetu svjetlosti.
zrikanje zelenog konjica Tettigonia viridissima počinje u sumrak a
zaustavlja se oko ponoći a vrsta Decticus verrucivoris zriče po danu a
prestaje zrikati dolaskom noći.
kretanje planktonskih životinja mora i jezera.
kukci u listopadnoj šumi (USA)- dvokrilci su najbrojniji pri vrhu stabala
u podne, dok su opnokrilci i druge skupine kukaca istovremeno
brojnije u donjim slojevima šume (sloj zeljastih biljaka i grmlja).
C) LUNARNI PERIODIZAM

Mjesečeve mijene i pojave uzrokom su periodizma u razmnožavanju
nekih morskih organizama, odnosno periodizam u razmnožavanju
povezan je s mjesečevim mjenama.
► Eunice viridis (mnogočetinaš) –
nastanjuje područje oko otoka Fidži i
Samoa – sazrijevanje spolnih
produkata u listopadu i studenom (zadnja
mjesečeva četvrt)
► Leuresthes tenuis (riba) - nastanjuje
obale Kalifornije – razmnožava se od
travnja do lipnja za vrijeme visoke plime 2
put mjesečno u vrijeme mladog i
punog mjeseca (Stanković 1961).
Razloizi za periodičnost:
- vrste prate varijacije u količini resursa koje su periodične.
- vremenska podjela resursa – vrste koriste iste resurse u različito
vrijeme.
- izbjegavanje perioda najveće brojnosti predatora.
- fiziološka ograničenja – utjecaj čimbenika okoliša (temperatura,
padaline, fotoperiod).
Literatura:
Kerovec M (1988) Ekologija kopnenih voda. Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb
75 pp.
Krpo-Četković J. (2011) Ekologija životinja. Skripta. Univerzitet u Beogradu,
Biološki fakultet. 265 pp.
Požar-Domac A. (1988) Biologija mora. Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb 75
pp.
Ricklefs R. E. & G. L. Miller (2000) Ecology 4th edition by W. H. Freeman and
Company, New York 823 pp.
Stanković S. (1961) Ekologija životinja. Zavod za izdavanje udžbenika,
Beograd 420 pp.
Šolić M. (2005) Ekologija. Interna skripta. Institut za oceanografiju i
ribarstvo Split. 98 pp.
www.gearthblog.com/images/nightday.jpg
www.geoednet.ns.ca
www.astro.unl.edu
www.afpmb.org
www.oceanlight.com
www.ecology.org
www.coris.noaa.gov
www.animaldiversity.ummz.umich.edu
www.forest.ap.nic.in/index/htm
http://www.hlasek.com
www.microscopy-uk.org.uk
www.bioweb.uvlax.edu
www.commons.wikimedia.org
www.flicker.com
www.warrenphotographic.co.uk
www.oceanlight.com