Transcript Sistemi socijalne sigurnosti u Evropi

Prof.dr Jasminka Gradaščević-Sijerčić
Evropski socijalni model
-Sistemi socijalne sigurnosti u EvropiSarajevo,28.11.2014.godine
Sadržaj
Uvodne napomene
1.Evropski socijalni model
2.Sistemi socijalne sigurnosti u Evropi
2.1.Nordijski model socijalne sigurnosti
2.2.Moderni liberalni model socijalne
sigurnosti
2.3.Konzervativno korporativni model
socijalne sigurnosti
2.4.Južnoevropski model socijalne sigurnosti
Uvodne napomene
 Krajem 19.stoljeća njemački kancelar Otto von
Bismarck utemeljio je prvu modernu socijalnu
politiku u Evropi, ali do pojava socijalnih država
na njenom tlu dolazi tek nakon Drugog
svjetskog rata.
 Sheme modernih socijalnih država zamišljene
od Gustava Möllera i lorda
Beveridga, bile su odgovor na potrebu
konsolidacije demokratije i uspostavljanja
novih dimenzija socijalnih solidarnosti.
Otto von Bismarck
 Bismarckov model socijalne politike je sistem obaveznog
socijalnog osiguranja usmjeren, prije svega, ka osiguranju
radnika i članova njihovih porodica.
 Prvi socijalni zakon donesen je 1883. i odnosio se na
osiguranje za slučaj bolesti. Slijedio je Zakon o osiguranju
za slučaj nesreće na radu (1884.) i Zakon o penzijskom i
invalidskom osiguranju (1889.).
 Osnovni cilj tih zakona vezan je za zahtjev osiguranja
radnika od glavnih socijalnih rizika. Naknade iz osiguranja
plaćaju se na osnovi doprinosa radnika i poslodavaca u
posebne blagajne ili fondove kojima, u pravilu, upravljaju
socijalni partneri.
 Bismarckov model obaveznog socijalnog osiguranja
karakterističan je za kontinentalnu Evropu.
Gustav Möller
 Gustava Möller–a (1884-1970) poznatog
švedskog socialdemokratskog političara
nazivaju ocem sistema socijalne sigurnosti i
države blagostanja u Švetskoj.
 Kao ministar za socijalnu politiku, utemeljio je
sistem socijalne sigurnosti vezan za stav da
„siromaštvo ne smije biti stigma“
odnosno da sve porodice bez obzira na svoje
imovinsko stanje imaju pravo obezbjediti djeci
nesmetan rast i razvoj,te da svaki pojedinac
ima pravo na penziju u slučaju starosti i
zdravstvenu zaštitu.
Lord William Beveridge




Beveridgeov model socijalne politike je sistem socijalne sigurnosti
zasnovan na načelima koja je lord William Beveridge izložio, a britanski
parlament usvojio 1942. godine u dokumentu pod nazivom Social
Insurance and Allied Services.
Temelj beveridgeovskog pristupa u socijalnoj politici je vezan za stav
da “čovjeka treba osloboditi od nužde” tako da mu država treba
garantovati osnovne egzistencijalne uvjete bez obzira na socijalni status
i druga obilježja.
Beveridge je predložio koherentan model socijalne sigurnosti koji počiva
na četiri pravila:
univerzalnost,
jednostavnost i jedinstvenost,
uniformnost i centralizacija.
Na osnovu ovih načela, oblikovan je britanski sistem socijalne sigurnosti
nakon Drugoga svjetskog rata, a Beveridgeovska pravila primijenjena su i
u mnogim drugim zemljama u cjelini ili u pojedinim sistemima socijalne
politike.
1. Evropski socijalni model
 Postoje teškoće u definiranju i značenju termina „evropski
socijalni model“ prije svega zbog prisutnih različitosti
sistema socijalne sigurnosti u državama Evrope.
 Spor oko postojanja jednog “Evropskog socijalnog modela”
oslonjen je na dva različita kriterija.
 A) Pristalice jednog modela apostrofiraju socijal- politički
konsenzus koji prevladava u svim evropskim državama zbog
čega se upravo Evropa/EU razlikuje od SAD.
 B) Protivnici postojanja zajedničkog modela, oslanjaju svoje
argumente na postojanje brojnih varijantih socijalnih modela
na tlu Evrope.
Evropski socijalni model
 Bez obzira na spor o postojanju jednog “Evropskog socijalnog
modela”, po mnogim autorima, moguće je govoriti o
„evropskom socijalnom identitetu“ ili o
„evropskom zajedničkom projektu“.
 Osnovni agrument postojanja „evropskog socijalnog idetiteta“
prisutan je u shavatanju da uprkos značajnim razlikama
između pojedinih država, evropski pristup u odnosu na
pristupe u drugim regijama svijeta ima i mnogobrojne
zajedničke elemente.
 Suma zajedničkih elemenata u sistemima socijalne sigurnosti
na tlu Evrope, opredjeljuje okvire„evropskog socijalnog
modela“.
Evropski socijalni model-zajedničke
karakteristike
 U postojećoj praksi država Evrope prisutna je manje ili
više jasna podjela odgovornosti za ostvarivanje funkcija
vezanih za sigurnost i blagostanje stanovnika, koja ima
integrirajuću funkciju u kontekstu socijalnih modela.
 Konkretnije, države na tlu Evrope su prioriteno odgovorne za
utemeljenje i uspostavu socijalnih sistema.Postoji suglasnost
da se uloga države u okviru socijalne sigurnosti vezuje se za
njene odgovornosti u odnosu na:
 (a) garantiranje ljudskih prava;
 (b) uspostavljanje ili održavanje sistema socijalne
sigurnosti i (c) zaštitu ranjivih skupina stanovništva kojima
prijeti socijalno isključivanje.
 Od kraja 20. stoljeća države zapadne Evrope prihvatile su
odgovornost da ostvare ravnotežu između ekonomskog
rasta i socijalne pravde.“Vizija društva” koja podrazumeva
punu zaposlenost, kvalitetna radna mesta, jednake
mogućnosti i socijalnu zaštitu za sve.
Evropski socijalni model
 Zbog toga je od kraja 20.stoljeća u okviru „evropskog
socijalnog modela“ uočljiva tendencija stvaranja puta od
socijalne države prema socijalnom društvu uz apostrofiranje
zajedničkih vrijednosti modela socijalne politike država
Evrope.
 Zajedničke vrijednosti modela socijalne politike na tlu
Evrope:
-solidarnost i kohezija,
-jednake mogućnosti i borba protiv svih oblika
diskriminacije,
-adekvatno zdravlje i sigurnost na radnom mjestu,
-održivi razvoj i
-uključenost u civilno društvo.
Ove vrijednosti predstavljene su i kao evropski odabir u
korist socijalne tržišne privrede.
2.Sistemi socijalne sigurnosti na tlu
Evrope
 Postoje velike razlike u načinu na koji
su države organizirale sistem naknada,
zdravstvene zaštite i druge usluge
socijalne sigurnosti.
Sistemi socijalne sigurnosti-pristup
Na tlu Evropu, prema najčeščoj sistematizaciji,
prisutna su četiri modela socijalne politike.
-nordijski model socijalne
politike/socioldemokratski;
-moderni liberalni model socijalne politike;
-moderni konzervativni/konzervativno
korporativni model socijalne politike;
-mediteranski model/ južnoeuropski socijalni model;
-tranzicijski model
G.Esping-Andersen





Najutjecajniju tipologiju socijalnih država razvio je G.EspingAndersen (Three Worlds of Welfare Capitalism, 1 990).
Esping-Andesen je u postupak procjene uspješnosti socijalnih
politika uveo pojam „dekomodifikacionog rezultata“, pod kojim
podrazumjeva stepen zavisnosti socijalnog položaja pojedinca
od trenutnog stanja na tržištu.
Konkretnije“socijalna dekomodifikacija” je pojam koji upućuje
na stepen u kojem su socijalne usluge osobođene tržišta.
U sistemima visoke dekomodifikacije-socijalne usluge se
pružaju svima i ni na koji način nisu povezane s nečijim
dohotkom ili ekonomskim resursima.
U komodificiranim sistemima socijalne usluge se tretiraju u
pravilu kao roba –prodaju se na tržištu poput svake druge
robe.
G.Esping-Andersen
 U razvoju države blagostanja postoje tri različita modela
socijalne politike:
 Liberalni ili anglosaksonski socijalni model, u kojem
status pojedinca i porodice zavisi od njihovog položaja na
tržištu(socijalne usluge komodificirane i prodaju se na
tržištu,socijalna pomoć pruža se onima kojima je
najpotrebnija,ali je i krajnje stigmatizirana);
 Korporativni-konzervativni ili kontinentalni model, u kome
se prava ostvaruju po osnovu rada i uplata doprinosa
(socijalne usluge su dosta dekomodificirane ali nisu opće,ne
uklanja nejadnakosti nego odražava društvenu stabilnost,
jaku porodicu i lojalnost državi);
 Socijalno-demokratski ili skandidavski model blagostanja
odlikuje se visokim stepenom dekomodifikacije (socijalne
usluge subvencionira država,dostupne svim građanima).
Richard Titmuss -engleski teoretičar i najuticajniji
zastupnik koncepcije socijalne politike sa stanovišta
„države blagostanja”




Titmuss razlikuje tri osnovna modela socijalne politike koji
zasnivaju tri različite koncepcije o socijalnoj politici.
Rezidualni model se zasniva na pretpostavci da postoje dva puta
kojima se individualne potrebe ljudi mogu zadovoljiti, a to su:
tržište i porodica. Ukoliko ne funkcionišu tržište i porodica,
aktiviraju se, privremeno, ustanove za socijalno staranje. Potpora
i usluge treba da budu minimalni i da podstiču ljude na
osamostaljivanje i uključivanje u proces rada.
Industrijski model podrazumjeva da potrebe treba
obezbjeđivati jedino na osnovu rada, odnosno zasluga, rezultata
rada i produktivnosti. Prema ovom modelu socijalna politika je u
funkciji ekonomskog sistema, tako da zanemaruje sve ljude izvan
procesa rada.
Prema institucionalno-redistributivnom modelu socijalna politika
je osnovna integrirajuća karika u društvu, koja obezbjeđuje
univerzalne usluge izvan tržišta na principu potreba.
2.1.Nordijski model socijalne politike
-socialdemokratski
 Danska,Finska, Norveška, Island i Švedska, plus Holandija
koja je “hibrid” skandinavskog i kontinentalnog modela, ali se
približila sociodemokratskom modelu posebno nakon odluke
donesene 2000.godine o usvajanju univerzalne penzije te
proširenju zdravstvenog osiguranja i na samozaposlene.
 Socijalne države na ovim područjima u 70-tim i 80-tim
godinama 20.stoljeća razvijaju se kao bitno različite od
drugih država, obilježene socijalnim programima
socijaldemokratskih stranaka. Nordijske države su
uslužne države u kojima je pored zdravstvenih usluga
izgrađena velika i obuhvatna infrastruktura usluga za
potrebe porodicama. Posebno je razvijena briga o djeci i
starima.
 Ovaj model socijalne politike karakterizira najveći obim
izdataka za socijalnu zaštitu, te univerzalna socijalna prva
koja počivaju na konceptu državljanstva.
Napomene





Među nordijskim zemljama postoje značajne demografske razlike.
Ipak,radi se o državama s manjim brojem stanovnika.
Dohoci stanovnika su visoki, iako među državama postoje određene
razlike.
Oko 20 % porodica sa djecom sačinjavaju samohrani roditelji od
kojih su velika većina samohrane majke. Samohrani roditelji primaju
određenu svotu za uzdržavanje od roditelja koji ne živi s djetetom.
Ako ova svota ne bude isplaćena tada isplatu vrši država.
U svim je državama je dobro izgrađen sistem mjera za naknadu
gubitka dohotka usljed trudnoće, porođaja ili usvojenja.
 Vlada odobrava i naknadu porodicama sa djecom.
 Porodice prema potrebama mogu primiti i stambene
subvencije, koje su izuzetno važan dio socijalne
sigurnosti porodice.
 Visoki standard stanovanja i relativno dostupni
stanovi svim građanima posebno su obilježje
socijalne politike.
 Stambene subvencije određuju se u odnosu na
dohodak porodice i ne ulaze u poreznu osnovicu.
 U Švedskoj ove subvencije mogu dobiti porodice
koje žive u vlastitim ili iznajmljenim stanovima, a
prosječna površina stana, na primjer u Danskoj,
iznosi 110 metara kvadratnih.
Karakteristike
 Socijalna prava pojedinaca utemeljena su na statusu
građanina, a ne na doprinosima ili ispoljenim potrebama;
 Obuhvata zaštitu svih građana bez obzira na zaposlenost;
 Socijalni model karakteriše široko definisanje socijalnih
rizika, veliki nivoi podrške, egalitarno shvatanje
solidarnosti i dominantna uloga države u obezbjeđivanju
socijalne podrške.
 Temeljne karakteristike: visoka izdvajanj za socijalnu
sigurnost, preventivno djelovanje u odnosu na socijalne
rizike,univerzalizam.
 Naglasak je na transferima u kojima državne institucije
imaju ulogu "djeljitelja" socijalne pravde za sve osobe koje
se nađu u stanju socijalne potrebe.
 Model prikuplja novčana sredstva putem javnih prihoda,u
pravilu, iz poreza, a u manjoj mjeri doprinosa.
Švedska
 Sistemi socijalne sigurnosti, s izuzetkom osiguranja
nezaposlenih, u nadležnosti su Ministarstva socijalnih
djelatnosti (Socialdepartementet) u kojeg je uključeno i
zdravstvo.
 Osnovno osiguranje pokriva zdravlje, porodicu, osnovne i
dodatne penzije, invalidske penzije, parcijalne penzije kao i
osiguranje u slučaju nesreće na poslu.
 Svaka osoba s više od 16 godina koja boravi u Švedskoj
upisana je u registar socijalne sigurnosti.
 Nacionalna komisija za socijalnu zaštitu tijelo koje kontrolira
sisteme socijalne sigurnosti. Pored toga, postoje 24
regionalna te 340 lokalnih ureda.
Švedska
 Država daje velike subvencije za osnovne penzije, koje se
financiraju porezima kao i zdravstvena zaštita.
 Osiguranje u slučaju nezaposlenosti u nadležnosti
je Ministarstva industrije, zaposlenosti i komunikacija .
Naknada se sastoji od dva dijela: osnovnog davanja i davanja
proporcionalnog plaći.
 U Švedskoj se socijalna pomoć tretira kao dio sistema
socijalne sigurnosti.Ona je u nadležnosti Ministarstva
zdravstva i socijalnih djelatnosti, a nadzor
ostvaruje Nacionalni ured za zdravstvo i socijalnu skrb .
 Sistem socijalne pomoći, uključujući pomoć djeci i
porodicama, kao i starim i hendikepiranim osobama, u
nadležnosti je lokalnih zajednica i financiran je lokalnim
porezima.
Danska
 Danski državljani koji žive u zemlji imaju različite kategorije
penzija, a nakon 67 godina svi imaju pravo na starosnu
penziju (socijalna penzija), koja se obračunava prema
godinama boravka u Danskoj.
 Penzijama upravljaju lokalne zajednice, a Ministarstvo
socijalnih djelatnosti (Socialministeriet) kontrolira primjenu
zakona, ali ne intervenira u pojedinačnim slučajevima.
 Dodatne penzije ostvaruju oni koji rade najmanje 9 sati
sedmično.
Danska




Tzv. ATP sistem dodatnih penzija namijenjen je za penzije udovica
(udovaca) i djecu umrlih osiguranika. Tim sistemom upravlja središnje
tijelo vezano uz Ministarstvo rada . Osim toga postoji još nekoliko
penzionih fondova utemeljenih kolektivnim ugovorima.
Zdravstvena zaštita pokriva cijelu populaciju, a njome upravljaju i
financiraju je regionalni i lokalni organi. Zdravstveno osiguranje u
nadležnosti je Ministarstva zdravstva , a fondovima novčanih
naknada za bolest i materinstvo također upravljaju lokalni organi.
Opći porodični dodaci i ostale porodične naknade također su u
nadležnosti lokalnih organa, a na središnjoj razini ove naknade
nadzire Ministarstvo poreza i taksi i Ministarstvo socijalnih
djelatnosti .
Osiguranje nezaposlenosti je dobrovoljno, fondovi tog osiguranja
raspodijeljeni su po različitim granama, a središnji je fond u
nadležnosti Ministarstva rada . Doprinose za osiguranje u slučaju
nezaposlenosti plaćaju zaposlenici i poslodavci.
2.2.Moderni liberalni model
 Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo- bliže
beveridgeovskoj tradiciji i sadrže
relativno velik udio shema socijalne
pomoći “posljednjeg utočišta”.
 Novčani transferi su prioritetno
usmjereni na pojedince radne dobi.
 Mjere aktivacije igraju bitnu ulogu, kao i
sheme koje uvjetuju pristup socijalnim
naknadama zaposlenošću primatelja.
Napomene
 Liberalne sisteme odlikuju relativno visoke
stope siromaštva.
 Važno je imati u vidu da kada je riječ o samim
uslugama, ove sisteme karakterišu nerazvijene
usluge djeci i porodici (zbog toga i manja
participacija žena na tržištu rada i veći udio u
honorarnim poslovima).
 Prema modelu „osnovnog obezbjeđenja“, iznos
naknada jednak je za sve. Svi koji ostvaruju
visoke prihode privatno su osigurani radi
održavanja svog standarda.
 Svi zaposleni osigurani su pod istim uvjetima.
 Minimalni je dohodak zakonski reguliran.
 Model se karakteriše niskim nivoom dekomodifikacije.
 Ističu se individualizam i slobode pojedinaca, koji ne
mogu biti ograničeni djelatnostima države, a prioritet se
daje tržištu, kao osnovnom regulatornom mehanizmu,
mjerilu i pokazatelju statusa pojedinca.
 Iako i u okviru ovog modela postoje izvjesne varijacije, u
osnovi se prihvata stav da se državnim intervencijama
sputavaju slobode građana, i da one više škode
blagostanju, nego što ga podstiču.
 Uzroci i priroda socijalnih problema tumače se
pozitivistički: pažnju i akcije društva treba usmjeriti ka
promjeni pojedinaca, a samo deklarativno i društva, i to na
nižim nivoima.
 Socijalna politika se bavi onim pitanjem koje
tržište ne uspjeva da riješi –rezidualna
socijalna politika.
 U skladu s tim, država podstiče privatne šeme
osiguranja: privatno penzijsko i zdravstveno
osiguranje i plaćanje usluga socijalne zaštite.
Primjer- u Velikoj Britaniji udio izdvajanja za
privatne penzije iznosi 2.9% BDP nasuprot 1.2%
u Švedskoj i 0.5% u Finskoj
(podaci OECD Factbook 2010
 Socijalna politika finansira se iz poreza,
a usluge se dobijaju na osnovu
državljanstva i iskazane potrebe, a ne na
osnovu osiguranja kao u kontinentalnim
sistemima.
 Zato su troškovi rada mali, mada su i
izdvajanja za socijalnu zaštitu relativno
niska u poređenju sa drugim sistemima.
Irska
 U Irskoj je za socijalnu zaštitu zaduženo Ministarstvo
socijalnih, komunalnih i porodičnih djelatnosti (Department
of Social, Community and Family Affairs).
 Ured socijalnih usluga odgovoran je za upravljanje cijelim
sistemom. Ured se oslanja na regionalnu i lokalnu razinu.
 Ministarstvo zdravstva i djece ima osam regionalnih ureda.
Članovi ureda za zdravstvo imenovani su paritetno od
lokalnih vlasti i Ministarstva.
 Svaki zdravstveni ured podijeljen je u tri velika programa:
(1) služba lokalnih usluga, (2) opća zdravstvena zaštita u
bolnicama i (3) specijalna bolnička zdravstvena zaštita.
 Lokalne službe nadležne su za socijalnu pomoć i druga
socijalna davanja.
Velika Britanija
 Opći sistem socijalne sigurnosti pod upravom je države i
pokriva svu populaciju.
 Financiran je obaveznim doprinosima. Pored toga postoji
dosta fakultativnih mjera osiguranja. Naknade plaća Fond
nacionalnog osiguranja , u kojeg doprinose daje većina radnika
i poslodavaca. Iz Fonda se plaćaju starosne i porodične
penzije, naknade invalidnosti, naknade za materinstvo i
naknade tražiteljima posla. One su u načelu jednake. Dio
naknade plaća se prema dohocima, naročito kad je riječ o
starosnim penzijama.
 Naknade financirane porezima daju se kada su za to ispunjeni
uvjeti (npr. djeci i invalidima) i kada se pojavi potreba.
 Postoji široka socijalno-zaštitna mreža posredstvom koje se
distribuiraju pomoći uz provjeru resursa (npr. pomoć za
stanovanje i pomoć onima koji ne rade).
 Zdravstvena zaštita organizirana je u okviru Nacionalne
zdravstvene službe i financirana je porezima.
 Ministarstvo socijalne
sigurnosti (Department of
Social Security) odgovorno
je za kreiranje i
objavljivanje programa
socijalne sigurnosti.
Političke odluke donosi
ministar te drugi nadležni
ministri, prije svega
ministar zdravstva i
ministar obrazovanja i
zaposlenosti, koji su
odgovorni pred
parlamentom.
 Zaposlenici koji plaćaju
doprinose mogu imati
privatno, prije svega
starosno mirovinsko
osiguranje. Te dodatne
mirovine mogu biti
profesionalne ili privatne, a
povjerene su financijskim
institucijama.
 Svaki se građanin može
uključiti u privatno
zdravstveno osiguranje,
koje se može ponuditi
posredstvom poslodavca.
2.3.Moderni konzervativni/konzervativno
korporativni model socijalne politike
 Austrija,Belgija, Francuska, Njemačka i
Luksemburg - oslanja na naknade za
nezaposlenost koje počivaju na osiguranju,
te starosne penzije.
 Također su prisutne velike sheme naknada
za invaliditet koje se, u bismarckovskoj
tradiciji, prikupljaju doprinosima iz
dohotka zaposlenih.
Napomene
 Socijalno osiguranje je finansirano doprinosima
i vezano uz zaposlenost, mada je socijalna
zaštita proširena na skupine "isključenih",
zahvaljujući programima minimalnog socijalnog
obezbjeđenja.
 Osiguranje utemeljeno na zaposlenju ostvaruje
efikasnu socijalnu zaštitu samo kod grupa koje
su postojano, dugoročno zaposlene na tržištu
rada.
 Ove države -koje slijede tradiciju socijalnog
osiguranja u pravilu imaju snažne garancije
zaposlenosti i regulacije u sferi rada.
Austrija







Socijalna sigurnost sastoji se od osiguranja bolesti, nesreće na poslu i
penzionog osiguranja. Postoji 28 organizacija osiguranja koje su autonomna
javna tijela.
Austrija ima 24 zdravstvena fonda, 7 penzionih i 4 mehanizma osiguranja od
nesreće na poslu. Osiguranje je obavezno i ovisi o zaposlenosti.
Svi nosioci osiguranja objedinjeni su u Savez tijela austrijskog socijalnog
osiguranja koji upravlja općim interesima i predstavlja ih prema okolini. U toj
asocijaciji zastupljeni su delegati raznih organizacija, a nadzire ga Savezno
ministarstvo rada, zdravstva i socijalnih djelatnosti (Bundesministerium für
Arbeit, Gesundheit und Sociales).
Osiguranje nezaposlenosti od 1994. godine ne ovisi direktno o Ministarstvu
rada, zdravstva i socijalnih djelatnosti, nego njime upravlja Služba tržišta
rada , koja se sastoji od nacionalne agencije, 9 saveznih i 100 regionalnih
ureda.
Porodične naknade u nadležnosti su Ministarstva okoliša, mladih i porodica .
Zakon o pomoći ovisnim osobama usvojen je 1993. godine, a naknada ovisi o
intenzitetu skrbi koju treba posvetiti ovisnim, prije svega nemoćnim starim
osobama. Tako je stvoren široki sistem na saveznoj i regionalnoj razini koji
obuhvaća novčane naknade i druge mjere skrbi.
Pored socijalnog osiguranja postoji i sistem socijalne pomoći koju daju
pokrajine (Länderi)
Belgija









Socijalna sigurnost je u nadležnosti Ministarstva socijalnih djelatnosti,
javnog zdravstva i okoliša (Ministere des Affaires sociales, de la Santé
publique et de l'Environnement).Osiguranje od nezaposlenosti vezano je
uz Ministarstvo rada i zapošljavanja .
Prikupljanje i raspodjelu sredstava za osiguranje socijalnih rizika
obavlja Nacionalni ured socijalne sigurnosti.
Daljnja podjela nadležnosti odvija se prema najvažnijim socijalnim rizicima.
Sektorom zdravstvene zaštite, materinstva i invaliditeta upravlja Nacionalni
institut osiguranja bolest-invalidnost koji raspodjeljuje sredstva različitim
organizmima nadležnim za novčane naknade.
Nacionalni penzioni ured upravlja starosnim i porodičnim penzijama, a pored
toga postoje fondovi za nesreću na poslu i profesionalne bolesti.
Što se tiče porodičnih naknada primjena zakona povjerena je Nacionalnom
uredu porodičnih naknada za radnike te fondovima posebnih i slobodnih
kompenzacija.
Sektorom nezaposlenosti upravlja Nacionalni ured zaposlenosti koji ima
regionalne urede, a plaćanje naknada obavlja se preko sindikalnih organizacija
ili pomoćnog fonda.
Socijalna pomoć u nadležnosti je Ministarstva javnog zdravstva, a dijele ih
javni centri socijalne pomoći.
Posebna su osiguranja u nadležnosti Ministarstva srednjih klasa i
poljoprivrede.
Slobodni fondovi socijalnog osiguranja formiraju se za nezavisne radnike
različitih profila, a financiraju se doprinosima.
Francuska









Francuska ima više od 100 režima socijalne sigurnosti koji se mogu svrstati u
četiri kategorije:
(1) Opći sistem koji pokriva većinu zaposlenih u industriji i trgovini, kao i
druge kategorije osiguranika (npr. studente, hendikepirane i druge), koji su
vezani uz taj sistem.
(2) Posebni sistemi obuhvaćaju relativno malobrojnu populaciju. Neki od njih u
svom djelokrugu imaju samo penziono starosno osiguranje, dok druge rizike
pokriva opći sistem.
(3) Poljoprivredni sistem obuhvaća poljoprivredne radnike i farmere.
(4) Sistem samostalnih poduzetnika (obrtnici, trgovci, industrijalci i slobodne
profesije) ima tri fonda, ali jedinstveno zdravstveno osiguranje.
Svi ovi različiti sustavi pod ingerencijom su Ministarstva zapošljavanja i
solidarnosti (Ministere de l'Emploi et de la Solidarité). Jedino je
poljoprivredni sustav u djelokrugu Ministarstva poljoprivrede .
Opći sistem osiguranja organiziran je u četiri grane: (a) bolest, materinstvo,
invaliditet i smrt, (b) nesreća na poslu i profesionalna bolest, (c) starost i
udovištvo i (d) penzija.
Pored osnovnog starosnog osiguranja, postoji dodatni sistem penzionog
osiguranja koji nije obvezan.
Sistemom osiguranja nezaposlenih upravljaju paritetno sastavljeni organi.
Njemačka







Socijalna sigurnost u Njemačkoj organizirana je u pet grana.
Penziono osiguranje ( Rentenversicherung ) sastoji se od osiguranja
namještenika, radnika i rudara.
Zdravstveno osiguranje provodi se uz pomoć oko 800 blagajni, koje su
djelomično organizirane na lokalnoj, a djelomično na nacionalnoj razini, a
osiguranici ih, uz rijetke izuzetke, mogu slobodno birati. Iznimka su rudari,
mornari i poljoprivrednici. Uz neke izuzetke, svi su zaposlenici osigurani pod
uvjetom da obavljaju neku aktivnost ili ostvaruju plaću iznad određenog
plafona.
Osiguranje u slučaju ovisnosti ( Pflegerversicherung ) uvedeno je 1995.
godine i obuhvaća osobe kojima je potrebna posebna njega. Najčešće se radi
o starim, nemoćnim osobama.
Osiguranje od nesreće ( Berufsgenossenschaften ) je sistem kojim
upravljaju profesionalni fondovi te savezne i regionalne institucije
namještenika i radnika u javnom sektoru.
Osiguranje nezaposlenih obavlja se posredstvom Saveznog ureda rada , koji
se sastoji od središnje agencije, regionalnih i ostalih ureda, a osiguranici su
svi zaposleni.
Pored spomenutih grana socijalne sigurnosti, postoji javna socijalna pomoć
( Sozialhilfe ) te razni oblici porodičnih i stambenih naknada ( Wohngeld ).
Luksemburg






Sistem socijalne sigurnosti podijeljen je na pet grana, a
administrativna organizacija rezultat je razvoja socijalne zaštite za
različite socijalno-profesionalne kategorije. Postoji dvadesetak
institucija socijalne sigurnosti koje imaju pravnu osobnost. Upravna
tijela ovih institucija paritetno su sastavljena i pod nadzorom su
nadležnog ministarstva.
Savez zdravstvenih fondova nadležan je za sve poslove koji nisu
izričito povjereni nekom posebnom zdravstvenom fondu. Savez se,
pored ostalog, brine za odnose s davateljima zdravstvenih usluga te
programima i ostvarivanjem kolektivnih ugovora.
Jedinstvenim sistem penzija upravljaju četiri institucije: ustanova
za osiguranje starosti i invaliditeta, penzioni fond privatnih
zaposlenika, penzioni fond obrtnika, trgovaca i industrijalaca i
penzioni fond poljoprivrednika.
Udruga za osiguranje od profesionalnih nesreća ima dvije grane, a za
porodične naknade nadležna je samo jedna institucija – Nacionalni
fond porodičnih naknada .
Naknade za nezaposlenost, kao i politika zaposlenosti, povjerena je
Ministarstvu rada.
Nacionalni fond solidarnosti , kao i lokalni socijalni uredi, bave se
davanjima socijalne pomoći.
2.4.Južnoeuropski socijalni model
 Mediteranske države:Grčka, Italija,
Španija,Portugal- model socijalne politike koji
rashode usmjerava na penzije te dopušta visoku
razinu segmentacije socijalnih prava i statusa.
 Sistem socijalne sigurnosti uglavnom počiva na
zaštiti zaposlenja i omogućavanju
prijevremenog penzioniranja, što isključuje
segmente stanovništva u radnoj dobi sa tržišta
rada.
Napomene




Osnovne karakteristike sistema sastoji se u fragmentiranom i
korporativnom održavanja prihoda koji obezbjeđuje visoke penzijske
naknade, niskom angažovanošću države u sferi socijalne sigurnosti
uopšte, kao i izuzetno nejasnim odnosom javnih i nejavnih aktera i
institucija.
Zakonodavstva o zaštiti zapošljavanja su kruta, izražajne rodne
nejednakosti i niske stope učešća za mlađe i žene.
Jedna od bitnih karakteristika ovog modela jest uloga porodice i to,
čak, proširene porodice u zadovoljavanju potreba svojih članova.
Mediteranske države su jedine članice EU koje imaju legalnu
obavezu brige o članu proširene porodice koji ima neku potrebu.
Džava tretira ženu u skladu sa njenom porodičnom ulogom,u slučaju
ekonomske nužde žena je upućena na tržište rada. Samo u slučaju da
žene rade puno radno vrijeme imaju pravo na neke socijalne naknade
ili pristup socijalnim uslugama, a što predstavIja problem zbog
količine rada unutar neformalne ekonomije.
Grčka








Grčki ustav iz 1975. godine proklamirao je načelo “socijalne države”,
koje jamči socijalnu zaštitu svim građanima.
Da bi se ostvarilo socijalno osiguranje treba biti zaposlen.
Grčki sistem socijalne sigurnosti ima osnovnu i komplementarnu
zaštitu. Postoji velik broj fondova osiguranja i mnogo njihovih
podsistema.
Glavna institucija socijalne zaštite je Institut socijalnog
osiguranja (IKA), u kojem se osigurava ogromna većina zaposlenih
radnika. Postoje posebni podsistemiza pojedine profesionalne
kategorije, kao npr. zaposlene u elektroenergetici.
Poljoprivrednici imaju svoje posebno osiguranje, kao i drugi nezavisni
djelatnici (npr. odvjetnici, liječnici, trgovci, obrtnici, inženjeri).
Svako osiguranje ima posebne propise, a uvjeti osiguranja od jedne
do druge kategorije znatno variraju.
IKA pokriva rizike bolesti, materinstva, starosti, invaliditeta i
smrti.
Ured za zapošljavanje nadležan je za nezaposlenost i porodične
naknade, ali IKA pokriva doprinose za ovu namjenu.
Sve su ove institucije pod nadzorom Ministarstva zdravstva, skrbi i
socijalnog osiguranja dok je institucija koja se brine za nezaposlene
(OAED) u djelokrugu Ministarstva rada .
Italija

Italijanski sistem socijalne sigurnosti izuzev zdravstva nije organiziran na
općem načelu.

Svaka grana ima posebnu upravu koja prikuplja doprinose i distribuira
naknade. Primjena i kontrola zakona u nadležnosti je raznih ministarstava, a
najviše Ministarstva rada i socijalne zaštite (Ministero del lavoro e della
providenza sociale).
Zdravstvena zaštita u nadležnosti je Ministarstva zdravstva , a sredstva se
dijele putem “lokalnih zdravstvenih jedinica”. Zaposleni u privatnom sektoru
naknade za bolest i materinstvo dobivaju preko Ministarstva rada.
Upravljanje fondom doprinosa i naknada povjereno je Nacionalnom institutu
socijalnog osiguranja . Državni funkcioneri nemaju naknadu za bolest i
materinstvo, nego u tim okolnostima i dalje dobivaju plaću, pa su utoliko
privilegirani.
Penzioni sistem privatnog sektora u nadležnosti je Ministarstva rada.
Unutar penzionog sistema postoje različiti podsistemi za pojedine
kategorije.
Zaštita u slučaju nesreće na poslu i profesionalnih bolesti je u nadležnosti
Ministarstva rada, a upravljanje sredstvima povjereno je Nacionalnom
institutu socijalnog osiguranja.
Porodična davanja i naknade nezaposlenima u nadležnosti su Ministarstva
rada, a financijama upravlja Nacionalni institut. Isto vrijedi i za
nezaposlene.
Socijalna je pomoć, zanimljivo, u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih
poslova , a naknade se utvrđuju i dijele na lokalnoj razini. Fondovima
socijalne pomoći upravljaju pokrajine ili komune.






Portugal








Portugalski sistem socijalne sigurnosti je organizacijski, pravno i financijski
autonoman, a nadzire ga Ministarstvo rada i solidarnosti (Ministerio do
Trabalho e da Solidaridade).
Zaposlenici i neovisni radnici su u općem sistemu, a pod određenim uvjetima
imaju i posebna prava koja ovise o doprinosima. Ovaj sistem ne pokriva javne
funkcionere niti odvjetnike za koje postoje posebni sustavi.
Općim sistemom socijalne sigurnosti upravlja pet regionalnih centara koji se
na nižim razinama dalje granaju.
Nacionalni centar za pentije nadležan je za zaštitu invalidnosti, starosti i
smrti. Nacionalni centar za zaštitu od profesionalnih rizika u nadležnosti ima
profesionalne bolesti.
Sve ove institucije socijalne sigurnosti koordinira Ministarstvo rada i
solidarnosti.
Zaštita od nesreće na poslu obavezna je za poduzeća, a pod nadzorom
je Ministarstva financija .
Zaštita zdravlja u nadležnosti je Nacionalnog zdravstvenog servisa koje ovisi
o Ministarstvu zdravstva.
Zdravstvo je decentralizirano prema administrativnoj podjeli nacionalnog
teritorija.
Španija








Postoji jedan sistem socijalne sigurnosti koji obuhvaća opći podsistem
(industrijski i radnici u uslugama) te posebne podsisteme (radnici drugih
sektora).
Nadležno ministarstvo je Ministarstvo rada i socijalnih
djelatnosti (Ministerio de Trabajo y de Asuntos Sociales). Nadalje, sustavom
upravljaju sljedeća tijela:
Nacionalni institut socijalne sigurnosti koji raspolaže novčanim naknadama
(starosne, invalidske i druge penzije , naknade za bolovanje, materinstvo,
porodični dodaci i dr.);
Nacionalni institut zdravlja upravlja naknadama za zdravstvenu zaštitu
osiguranika i drugih (98% stanovnika), a njegove se nadležnosti mogu prenijeti
na regionalne zajednice;
Nacionalni institut zapošljavanja upravlja naknadama nezaposlenima;
Institut za migracije i socijalne službe osigurava dodatne socijalne usluge i
upravlja nekontributivnim socijalnim prestacijama. Zadužen je i za unutrašnje
migrante i njihovu socijalnu integraciju;
Socijalni institut mornarice upravlja socijalnim osiguranjem zaposlenih u
trgovačkoj mornarici, ribarstvu i, općenito, pomorskom sektoru;
Opći fond socijalne sigurnosti jedinstveni je fond cijelog sistema za
socijalne naknade.