Transcript Slide 1
Univerzitet u Sarajevu Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Doc.dr. sc. Haris Halilović
Univerzitet u Sarajevu Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Doc. dr. sc. Haris Halilović Tel. +387 33 561 275 E – mail: [email protected]
IV Saslušanje svjedoka
1. Pojam Pod pojmom svjedoka treba razumjeti osobu koja na poziv organa krivičnog postupka svjedoči o činjenicama koje su predmet utvrđivanja u postupku i o kojoj ima čulna zapažanja [1] [1] Sijerčić-Čolić, H.: Knjiga I str. 305.
Predmet svjedokova iskaza jesu uvijek činjenice koje je on bilo sam spoznao, vlastitim opažanjem (tzv. svjedok očevidac) bilo da ih je čuo od drugih osoba (tzv. svjedok po čuvenju), a ne eventualnog njegova mišljenja, stavova, vrijednosne ocjene i sl.
[1] [1] Krapac, D.: Institucije, str. 365.
U okviru opće teorije o dokazima i dokazivanju u krivičnom postupku svjedok je dokazno sredstvo, njegov iskaz dokazni osnov, a svjedočenje procesna radnja izvođenja dokaza koja se sastoji u saznavanju na zakonom utvrđen način dokaznih osnova sadržanih u dokaznom sredstvu [1] .
[1] Sijerčić-Čolić, H.: Knjiga I str. 305. citat prema istom autoru, Svjedok u kaznenom postupku . .., str. 3-14.
U načelu svaka osoba kojoj je nešto poznato o činjenicama koje se utvrđuju u krivičnom postupku može biti svjedokom u krivičnom postupku osim ako je zakon iznimno, izričito ne isključuje od svjedočenja [1] . [1] Bayer, str. 296.
2. Dužnosti svjedoka Dužnost odazivanja na poziv; Dužnost svjedočenja, odnosno davanja iskaza; Dužnost svjedoka da govori istinu; i Dužnost svjedoka da položi zakletvu (prisegu) ili da izjavu prije svjedočenja, no koja ne mora biti predviđena u svim krivičnoprocesnim zakonodavstvima [1] Sijerčić-Čolić, H., str. 307 – 311.
[1] .
3. Odredbe ZKP BiH o saslušanju svjedoka Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim iskazom moći dati obavijesti o krivičnom djelu, učinitelju i o drugim važnim okolnostima.
3.1. Poziv za saslušanje svjedoka Poziv za svjedočenje dostavlja Tužitelj, odnosno Sud. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina života vrši se preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti.
Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu, mogu se saslušati u svom stanu, bolnici ili na drugom mjestu.
U pozivu se svjedok obavještava da se poziva u svojstvu svjedoka, o mjestu i vremenu kada se treba odazvati pozivu, kao i o posljedicama neodazivanja pozivu. Ukoliko se svjedok ne odazove pozivu, niti svoj izostanak opravda, Sud može izreći novčanu kaznu do 5.000 KM ili narediti prinudno dovođenje.
Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska policija. Izuzetno, naredbu može izdati i Tužitelj ukoliko uredno pozvani svjedok ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, s tim da ovu naredbu mora odobriti sudija za prethodni postupak u roku od 24 sata od izdavanja naredbe.
Ukoliko svjedok odbije da svjedoči, Sud može, na prijedlog Tužitelja, donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka, koji je upozoren na posljedice, bez zakonskih razloga novčanom kaznom do 30.000 KM. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, koja ne zadržava izvršenje.
3.2. Osobe koje ne mogu biti saslušane kao svjedoci Ne može se saslušati kao svjedok: 1. osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne, vojne ili službene tajne, dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti,
2. branitelj osumnjičenog, odnosno optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branitelja,
3. osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik, odnosno ispovjednik, novinar u svrhu zaštite izvora informacija, advokat, bilježnik, liječnik, babica i dr.), osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne,
4. maloljetna osoba koja s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti.
Ako je kao svjedok saslušano lice koje se ne može saslušati kao svjedok, na takvom iskazu svjedoka ne može se zasnivati sudska odluka.
3.3. Osobe koje mogu odbiti svjedočenje Svjedočenje mogu odbiti: 1.bračni, odnosno vanbračni drug osumnjičenog, odnosno optuženog,
2.roditelj ili dijete, usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog odnosno optuženog.
Ako je kao svjedok saslušano lice koje može odbiti svjedočenje a nije na to upozoreno ili se nije izričito odreklo tog prava ili to upozorenje i odricanje nije uneseno u zapisnik, na takvom iskazu ne može se zasnivati sudska odluka.
3.4. Pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanja
Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor izložio krivičnom gonjenju. Svjedok koji koristi ovo pravo, odgovorit će na ta pitanja ako mu se da imunitet.
Imunitet se daje odlukom Glavnog tužioca BiH. Svjedok koji je dobio imunitet i koji je svjedočio, neće se krivično goniti osim ako je dao lažni iskaz.
3.5. Način saslušanja, suočenje i prepoznavanje
Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka. U toku postupka svjedok se može suočiti s drugim svjedocima i osumnjičenim, odnosno optuženim.
Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet, tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama, odnosno ako je to moguće - zajedno s predmetima iste vrste.
Ako prepoznavanje nije moguće izvršiti na prethodno navedeni način, izvršit će se na osnovu prepoznavanja fotografija tog lica ili predmeta postavljenih među fotografijama svjedoku nepoznatih lica ili predmeta iste vrste.
3.6. Tok saslušanja svjedoka Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. Svjedok će se prethodno opomenuti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a zatim će se upozoriti da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo.
Svjedok će se i upozoriti da nije dužan odgovarati na pitanja ukoliko bi ga istinit odgovor izložio krivičnom gonjenju i ovo upozorenje će se unijeti u zapisnik
Prilikom saslušanja maloljetne osobe, naročito ako je ona oštećena krivičnim djelom, postupit će se obazrivo, da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. Saslušanje, maloljetne osobe izvršit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe.
Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom seksualnom životu prije izvršenog krivičnog djela, a ako je takvo ispitivanje obavljeno - na takvom iskazu ne može se zasnivati sudska odluka.
S obzirom na životnu dob, tjelesno i duševno stanje ili druge opravdane interese, svjedok se može saslušati putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka na način da mu stranke i branitelj mogu postavljati pitanja bez prisustva u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Za potrebe takvog ispitivanja može se odrediti stručna osoba.
Poslije općih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a zatim će mu se postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razjašnjenja. Prilikom saslušanja svjedoka nije dopušteno služiti se obmanom niti postavljati takva pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti.
Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.
Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov će se odgovor unijeti u zapisnik. Istodobno se mogu suočiti samo dva svjedoka.
Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitat će se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev.
V Vještačenje
1. Pojam vještaka i vještačenja
Vještak je osoba koja raspolaže posebnim stručnim znanjem i koju tužilac, odnosno sud poziva da mu pomogne prilikom utvrđivanja važnih činjenica u krivičnom postupku
Vještačenje je procesna radnja u okviru koje vještak, kao osoba koja raspolaže posebnim naučnim ili stručnim znanjem i umjećem, primjenjuje naučna i stručna znanja, vještine i metode na činjenice koje predstavljaju predmet vještačenja.
1.
2.
Vještačenje se sastoji iz dva dijela: Nalaza i Mišljenja.
Nalaz (visum repertum) je neposredno čulno opažanje ili posmatranje predmeta vještačenja
Mišljenje (avis parere) je izvođenje zaključaka prema pravilima struke ili nauke iz utvrđenih činjenica.
2. Određivanje vještačenja i postupak vještačenja
prema odredbama ZKP BiH
Vještačenje se određuje kada za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenje osoba koje raspolažu potrebnim stručnim znanjem.
Ako naučno, tehničko, ili druga stručna znanja mogu pomoći Sudu da ocijeni dokaze ili razjasni sporne činjenice, vještak kao posebna vrsta svjedoka može svjedočiti davanjem nalaza o činjenicama i mišljenja koje sadrži ocjenu o činjenicama.
Pismenu naredbu za vještačenje izdaje Tužitelj ili Sud. Ako za određenu vrstu vještačenja postoji stručna ustanova ili se vještačenje može izvesti u okviru državnog organa, takva vještačenja, a posebno složenija, povjerit će se, po pravilu, takvoj ustanovi, odnosno
3. Dužnosti vještaka kojeg je odredio Tužitelj, odnosno Sud
1.
2.
Dužnost odazivanja pozivu, Dužnost dostavljanja izvještaja, 3.
4.
Dužnost davanja istinitog nalaza i mišljenja, Dužnost polaganja zakletve, odnosno davanja izjave.
4. Ko ne može biti vještak
Za vještaka se ne može odrediti osoba koja ne može biti saslušana kao svjedok ili osoba koja je oslobođena od dužnosti svjedočenja, kao ni osoba prema kojoj je krivično djelo učinjeno, a ako je takva osoba određena - na njenom nalazu i mišljenju ne može se zasnivati sudska odluka.
Razlog za izuzeće vještaka postoji i za osobu koja je zajedno s osumnjičenim, odnosno optuženim ili oštećenim u radnom odnosu u istom organu, preduzeću ili drugoj pravnoj osobi ili kod samostalnog privrednika, kao i za osobu koja je u radnom odnosu kod oštećenog ili osumnjičenog, odnosno optuženog. Za vještaka se neće uzeti osoba koja je saslušana kao svjedok.
5. Obavezne vrste vještačenja 1.
2.
U slučaju sumnje da je smrt prouzročena krivičnim djelom, U slučaju sumnje na trovanje, 3.
4.
U slučaju tjelesnih povreda, i Sumnje da je uračunljivost osumnjičenog, odnosno optuženog potpuno isključena ili smanjena
Sudskomedicinska vještačenja odnose se na utvrđivanje smrti, uzroka smrti, karaktera i težine povreda i posljedica povreda, kao i na druga ispitivanja fizičkog stanja povriijeđenog.
Toksikološka vještačenja poduzimaju se u slučaju sumnje o trovanju. U tom slučaju sumnjive materije koje su nađene na lešu ili drugom mjestu uputit će se na vještačenje ustanovi ili državnom organu koji vrše toksikološka ispitivanja.
Vještačenje tjelesnih povreda vrši se po pravilu pregledom povrijeđenog, a ako to nije moguće ili nije potrebno na osnovu medicinske dokumentacije ili drugih podataka u spisima.
Tjelesni pregled osumnjičenog, odnosno
optuženog kao posebna vrsta vještačenja može se narediti kad je potrebno na njegovom tijelu ili u tijelu utvrditi činjenice važne za krivični postupak.
Tjelesni pregled može se poduzeti i bez pristanka osumnjičenog, odnosno optuženog.
Tjelesni pregled drugih osoba može se poduzeti bez njihova pristanka samo onda ako se mora utvrditi da li se na njihovom tijelu nalazi određeni trag ili posljedica krivičnog djela.
Uzimanje krvi i druge ljekarske radnje koje se po pravilima medicinske nauke poduzimaju radi analize i utvrđivanja drugih važnih činjenica za krivični postupak, mogu se poduzeti i bez pristanka osobe koju treba pregledati – ako zbog toga ne bi nastupila šteta po njezino zdravlje.
Psihijatrijsko vještačenje odnosi se na utvrđivanje uračunljivosti osumnjičenog odnosno optuženog. Pomenuto se vještačenje poduzima ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog, odnosno optuženog ili da je osumnjičeni, odnosno optuženi počinio krivično djelo uslijed ovisnosti od alkohola, opojnih droga, ili da zbog duševnih smetnji nije sposoban učestvovati u postupku.
Pored navedenih ZKP BiH posebno propisuje i vještačenje poslovnih knjiga koje međutim nije obavezna vrsta vještačenja.
Konačno, kao poseban vid vještačenja ZKP BiH poznaje i DNK analizu koja se može vršiti kada je to neophodno potrebno za određivanje identiteta ili činjenice da li otkriveni tragovi materija potječu od osumnjičenog, odnosno optuženog ili oštećenog.
6. Dokazna vrijednost iskaza vještaka
Na glavnom pretresu sud slobodno ocjenjuje sve dokaze, pa tako i nalaz i mišljenje vještaka, pri čemu je ta ocjena samostalna ali i u vezi sa drugim, na glavnom pretresu izvedenim dokazima [1] . [1] Sijerčić-Čolić, H.: Krivično procesno pravo, Knjiga I, str. 341.
Ipak upravo ocjena dokazne vrijednosti ovog dokaza predstavlja u krivičnoprocesnoj teoriji i teoriji dokaza danas jedno od najzamršenijih pitanja, obzirom na stalni napredak znanosti i tehnologije, a time i sve veće mogućnosti koju savremena znanstvena i stručna ekspertiza pruža sa vrlo velikom tačnošću i preciznošću, a time i sa sve vjerodostojnim rezultatima, te manjom vjerojatnošću pogreške.
Tako se u pogledu dokazne vrijednosti iskaza vještaka smatra kako je mogućnost sudije da cijeni nalaz i mišljenje vještaka ograničena i nešto manja u odnosu na njegovu mogućnost da cijeni činjenice i okolnosti utvrđene pomoću drugih dokaza [1] . [1] Stevanović, Č.: Veštačenje u krivičnom postupku, Savremena administracija, Beograd, 1976, str. 119.
Navedeno je logična posljedica činjenice da se vještačenje upravo i određuje zbog toga što sud ne raspolaže potrebnim stručnim ili znanstvenim znanjem i umijećem za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice, pa uslijed toga naređuje provođenje vještačenja osobi koja takvim znanjem i umijećem vlada.
VI Uviđaj i rekonstrukcija događaja
POJAM Uviđaj je istražna (dokazna) radnja putem i u procesnom okviru koje organi krivičnog postupka na temelju svog vlastitog opažanja ispituju prikupljene dokaze i utvrđuju, te razjašnjavaju za krivični postupak važne činjenice. Uviđaj prije svega služi otkrivanju i prikupljanju dokaza o postojanju krivičnog djela i dokaza važnih za otkrivanje njegovog izvršioca, ali je, također, bitan i za provjeravanje i ocjenu drugih prikupljenih dokaza, kao i za prikupljanje podataka koji su od značaja za utvrđivanje
.
Sijerčić-Čolić, H., I, 2005., str. 323.
U praksi uviđaj se poduzima u vezi s onim krivičnim djelima uslijed čijeg su izvršenja nastupile promjene ili su ostavljeni tragovi u vanjskom svijetu.
U toku krivičnog postupka uviđaj se može izvršiti u istrazi i tada ga poduzima tužilac ili ovlaštena službena osoba. Ovlaštena službena osoba dužna je obavijestiti tužioca o poduzimanju uviđaja, dužna je izvršiti uviđaj odrediti potrebna vještačenja osim obdukcije i ekshumacije leša.
Uviđaj se također može poduzeti prije donošenja naredbe o provođenju istrage u tzv. predistražnom postupku.
Na glavnoj raspravi uviđaj vrši raspravno vijeće, odnosno sudija, a van glavnog pretresa sudija ili predsjednik vijeća, odnosno član vijeća.
Uviđaj se može obaviti i na pretresu pred vijećem apelacionog odjeljenja ili odrediti da se izvrši izvan pretresa.
MJESTO I OBJEKTI UVIĐAJA Uviđaj se vrši u otvornom ili zatvorenom prostoru gdje je izvršeno krivično djelo, odnosno nad mjestom radnje izvršenja i mjestom gdje je posljedica nastupila.
Uviđaj se može vršiti i na predmetima koji su poslužili za pripremanje ili izvršenje krivičnog djela, predmetima na kojima je krivično djelo izvršeno ili predmetima koji su nastali izvršenjem krivičnog djela.
Uviđaj se može poduzeti i nad osobama i to se označava kao tjelesni pregled osumnjičenog ili drugih osoba. Ovaj tjelesni pregled osumnjičenog i drugih osoba može se označiti kao uviđaj samo onda ako ga poduzima organ krivičnog postupka, a ne vještak.
PRISUSTVO PROCESNIH SUBJEKATA UVIĐAJU U ovisnosti od stadija u kojem se poduzima uviđaj, osim organa koji vrši uviđaj, uviđaju mogu prisustvovati određeni krivičnoprocesnisubjekti.
Tako u istrazi uviđaju mogu prisustvovati osumnjičeni i njegov branilac. Uviđaju može prisustvovati i oštećeni krivičnim djelom.
U ostalim stadijima kada se kao organ uviđaja pojavljuje sud obavezno je da se o poduzimanju uviđaja obavijeste optuženi ili njegov branilac, te tužitelj.
ZAPISNIK O UVIĐAJU Bez obzira kada se poduzima, o uviđaju se mora sastaviti zapisnik. Zapisnik o uviđaju pored općeg sadržaja (propisanog odredbama ZKP-a) mora obuhvatiti i podatke koji su u vezi sa prirodom ove procesne radnje.
U zapisnik o uviđaju unose se i podaci koji su važni s obziromna prirodu ove procesne radnje ili koji su važni za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (opis, mjere, veličine i sl.), a ako su napravljene skice, fotografije i sl. to će se navesti u zapsniku i priključiti istom.
Zapisnik o uviđaju sačinjava se odmah tj. u toku vršenja uviđaja ili neposredno nakon njega.
Zapisnik o uviđaju potpisuje organ koji vrši uviđaj i zapisničar.
POZIVANJE VJEŠTAKA ILI STRUČNE OSOBE KRIMINALISTIČKO-TEHNIČKE ILI DRUGE STRUKE Prilikom obavljanja uviđaja može se pozvati vještak ukoliko bi njegova prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja.
Također, uviđaj se može vršiti i uz pomoć stručne osobe kriminalističko-tehničke ili druge struke koja će pomoći u pronalaženju, osiguranju ili opisivanju tragova, izvršiti potrebna mjerenja i snimanja, sačiniti skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti druge podatke.
Rekonstrukcija događaja (sudski eksperiment)
Za razliku od uviđaja rekonstrukcija događaja je istražna radnja kojom se u supstancijalnom smislu stvara stanje slično onom kakvo je bilo u toku uviđaja ili neke druge radnje, u njenim se okvirima zapravo vještački ponavljaju neke činjenice i okolnosti krivičnog događaja u vještački postavljenim uvjetima [1] .
[1] Modly, D., Korajlić, N. 2002., str. 553.
Rekonstrukcija događaja se poduzima radi provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su od značaja za razjašnjenje stvari.
Sama rekonstrukcija se vrši tako što se ponavljaju radnje ili situacije u uvjetima od kojima se prema izvedenim dokazima događaj odigrao.
Rekonstrukciji događaja može se pristupiti u toku cijelog krivičnog postupka uz napomenu da je u istrazi vrši tužilac, a u daljem toku krivičnog postupka sud.
Zakonske odredbe izričito zabranjuju određene načine vršenja rekonstrukcije događaja. U tom smislu rekonstrukcija se ne smije vršiti na način kojim se vrijeđa javni red i moral ili se dovodi u opasnost život i zdravlja ljudi.
Obavezna literatura: SIJERČIĆ-ČOLIĆ, H.: Krivično procesno pravo, Knjiga I Krivičnoprocesni subjekti i krivičnoprocesne radnje, Pravni Fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008.
SIJERČIĆ-ČOLIĆ, H.: Krivično procesno pravo, Knjiga II Tok redovnog krivičnog postupka i posebni postupci, Pravni Fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008.
Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 3/03, 32/03, 26/04, 63/04,13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09) ili Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, (“Službene novine Federacije BiH”, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07 , 9/09 i 12/10).