Transcript prostorno važenje kaznenog zakonodavstva

VAŽENJE KAZNENOG ZAKONODAVSTVA
Dr. sc. Antonija Krstulović Dragičević
PRIMJENA /VAŽENJE/ KAZNENOG
ZAKONA
• Pojam primjene /važenja/ kaznenog zakona
→ na kojem prostoru, u koje vrijeme i na koga
se kazneni zakon može primijeniti
• → vremensko, prostorno i osobno važenje KZ
• → granice u primjeni kaznenog zakona, a
postojanje granica vezanih za vrijeme, prostor i
osobe otvara čitav niz različitih pitanja
Vremensko važenje KZ
•
•
•
•
•
Stupanje zakona na snagu → nekoliko
faza ili momenata:
1. donošenje zakona ili izglasavanje
zakona (HKZ 21. listopada 2011.)
2. proglašenje ili promulgacija zakona (21.
listopada 2011.)
3. objavljivanje zakona → u službenom
glasilu “Narodne novine.”(7. studenog
2011.)
4. stupanje na snagu → protekom vacatio
legis (“čekanje zakona”) – 1.1.2013.
→ dva pitanja:
• koliko dugo traje to vrijeme
• kako se određuje rok vakacije
→ ustavna odredba: zakoni stupaju na snagu
najranije osam dana od dana objavljivanja →
najčešći slučaj da sam zakon izrijekom
određuje dan svoga stupanja na snagu Novi
KZ (2011.): izglasao Hrvatski Sabor 21.
listopada 2011. godine, proglašen ukazom
Predsjednika RH , objavljen u NN (125/11)
7. studenog 2011. godine, stupa na snagu
prema članku 387. KZ-a 1. siječnja
• Prestanak važenja zakona → dva načina:
1. protekom roka za koji je zakon donijet
(vremenski, temporalni zakon),
2. ukidanjem z. zbog donošenja novog zakona
→ izričito (češći slučaj) → novi z. izrijekom
određuje da raniji z. prestaje važiti /Kazneni
zakon u čl. 381. : danom stupanja na snagu
novog zakona prestaju važiti raniji”
• prešutno → novi zakon jednako ili bitno
drugačije uređuje istu materiju → pravno pravilo
lex posterior derogat legi priori (kasniji zakon
poništava raniji)
• → kazneni zakon nikad ne prestaje važiti stoga
što se ne primjenjuje (non usu)
TEMELJNO PITANJE U SVEZI VREMENSKOG
VAŽENJA
Koji će se kazneni zakon primijeniti na
počinitelja ukoliko se od vremena počinjenja
kaznenog djela do pravomoćnosti presude kazneni
zakon jedan ili više puta izmijeni?
PRETHODNO PITANJE
Koje se vrijeme smatra vremenom počinjenja
kaznenog djela (tempore criminis)?
Vrijeme počinjenja kaznenog djela
• Zašto je značajno odrediti vrijeme počinjenja
kaznenog djela →
• koji je zakon bio na snazi u to vrijeme;
• ubrojivost počinitelja utvrđuje se prema
momentu počinjenja djela;
• dob počinitelja (dijete, maloljetnik, mlađi
punoljetnik ili odrasla osoba);
• rokovi za zastaru kaznenog progona;
• biće kaznenog djela vrijeme počinjenja unosi kao
obilježje (neka kaznena djela mogu se počiniti
samo za vrijeme rata ili neposredne ratne
opasnosti, ili teška krađa iz čl. 229. KZ-a)
Vrijeme počinjenja kaznenog djela - nastavak
• faktičko pitanje (questio facti), pravno pitanje ako se radi o
tzv. temporalnim deliktima: djela kod kojih postoji
određeni vremenski razmak između djelatnosti počinitelja i
nastupanja posljedice (npr. A je pucao u osobu B, pogodio
je, ali je smrt nastupila tek poslije nekoliko dana) → kad je
takvo kazneno djelo počinjeno:
• dva teorijska stajališta:
1. teorija djelatnosti → kazneno djelo počinjeno je u
vrijeme kad je počinitelj radio ili bio dužan raditi, bez
obzira na to kad je nastupila posljedica,
2. teorija posljedice /rezultata/ → djelo je počinjeno u
vrijeme kad je posljedica nastupila
• → KZ usvaja teoriju djelatnosti: čl. 8.:“Kazneno djelo je
počinjeno u vrijeme kad je počinitelj poduzeo radnju ili
je bio dužan poduzeti radnju, bez obzira na to kad je
nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog
djela.”
Vrijeme počinjenja kaznenog djela nastavak
• posebno pravilo o određivanju vremena
počinjenja kod višeaktnih, produljenih i trajnih
kaznenih djela
• čl. 8.st. KZ:"Sastoji li se počiniteljeva djelatnost
iz više vremenski odvojenih radnji (višeaktno,
i produljeno djelo), djelo je počinjeno danom
posljednje radnje, a kod kaznenih djela kod
kojih radnja traje, (trajno kazneno djelo) danom
prestanka radnje."
Vrijeme počinjenja kaznenog djela - nastavak
 višeaktno kazneno djelo: kazneno djelo s više kumulativno
propisanih radnji počinjenja (npr. razbojništvo: prisila +
oduzimanje)
→vrijeme počinjenja
trenutak
posljednjeg
počiniteljevog akta ili radnje
 trajno kazneno djelo: protupravno stanje koje je počinitelj stvorio
nakon tog održava svojom voljom (npr. kazneno djelo protupravnog
oduzimanja slobode iz čl. 136. KZ-a) → kao vrijeme počinjenja
uzima se moment kada je prestalo protupravno stanje
 produljeno kazneno djelo: serija kaznenih djela, koja se pod
određenim uvjetima pravno smatra jednim kaznenim djelom (npr.
blagajnica koja je tijekom dvije godine protupravno prisvajala dio
dnevnog utrška) → smatra se da je to djelo počinjeno u vrijeme
poduzimanja posljednjeg akta ili djela koje ulazi u sastav
produljenog kaznenog djela.
Vremensko važenje kaznenog
zakona
 Koji se kazneni zakon primjenjuje prema počinitelju
kaznenog djela?
 TEMELJNO PRAVILO:“prema počinitelju primjenjuje zakon
koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo
počinjeno.”(čl.3. st.1.KZ) → posljedica usvajanja načela
zakonitosti u strogom smislu riječi: nullum crimen sine lege
praevia (nema k.d. bez prethodnog zakona)
 Iz temeljnog pravila proizlazi ZABRANA POVRATNOG ILI
RETROAKTIVNOG DJELOVANJA KAZNENOG ZAKONA:
kazneni zakon ne može se primijeniti na slučajeve koji su se
dogodili prije njegovog stupanja na snagu → jamči se
pravna sigurnost građana: svatko mora u trenutku
poduzimanja određene radnje znati i posljedice
IZUZETAK OD TEMELJNOG PRAVILA – OBVEZNA
PRIMJENA BLAŽEG ZAKONA
“Ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije
donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više
puta,primijenit će se zakon koji je najblaži za
počinitelja.” (čl.3.st.2.KZ)
→ nije protivan načelu zakonitosti jer je u korist (in favorem)
počinitelja
• → međuzakon /interimni/ zakon: zakon koji je stupio na
snagu poslije počinjenja djela, a prestao važiti prije
donošenja presude tj. zakon koji nije važio kako ni u vrijeme
počinjenja djela, tako ni u vrijeme suđenja → postoji
konkurencija tri ili više zakona za primjenu → ako je proteklo
više vremena od momenta počinjenja djela do donošenja
presude:
• zbog načela pravičnosti mora se primijeniti najblaži zakon
makar to bio i međuzakon /formulacija čl. 3. st. 2.→
primjena najblažeg zakona
Posebna pravila vremenskog važenja
kaznenog zakona
1. Vremensko važenje kaznenog zakona kod trajnih i
produljenih kaznenih djela

kod navedenih kaznenih djela primjenjuje se zakon koji
je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje (čl. 3. st. 4.)
→počinitelj mora znati što je kažnjivo u vrijeme
poduzimanja radnje

Kod trajnog kaznenog djela to je trenutak prestanka
protupravnog stanja (npr. puštanje na slobodu ili bijeg
žrtve protupravnog lišenja slobode)

Kod produljenog kaznenog
poduzimanja posljednje radnje
djela
to
je
vrijeme
Posebna pravila vremenskog važenja
kaznenog zakona
2.
Vremensko važenje temporalnog zakona

vremenski ili temporalni zakoni: zakoni koji sadrže
izričitu odredbu do kojeg su dana na snazi, ili iz
njihovog sadržaja i svrhe proizlazi da reguliraju
vremenski ograničene odnose
čl. 3. st. 5. KZ: “Zakon koji je na snazi samo za
određeno vrijeme primijenit će se na kaznena djela
počinjena u tom vremenu i nakon njegova prestanka
važenja ako zakonom nije drukčije propisano.”
Iz citirane odredbe možemo zaključiti da načelo
obvezne retroaktivne primjene blažeg zakona ne
vrijedi u slučaju temporalnih zakona


NAČELA UTVRĐIVANJA BLAŽEG ZAKONA
1. uspoređivanje z. in concreto: sud u svakom
konkretnom (pojedinačnom) slučaju utvrđuje koji je
zakon blaži u odnosu na konkretno kazneno djelo i
konkretnog počinitelja → polazi se od konkretnog
činjeničnog stanja i uspoređuju se samo one
odredbe koje se imaju primijeniti na konkretni slučaj
2. načelo alternativiteta zakona → primjena ili
starog ili novog zakona: ne smije se kombinacijom
jednog i drugog stvarati neki treći zakon koji nikada
nije bio na snazi
KRITERIJI ZA UTVRĐIVANJE BLAŽEG
ZAKONA
• “Zakon” označava cjelovito pravno pitanje,
sve kaznene propise koji u konkretnom
slučaju dolaze do primjene. Njime se
zahvaća cjelokupna kriminalna situacija.
1) Novi je zakon blaži ako određeno ljudsko
ponašanje više ne predviđa kao kazneno
djelo → DEKRIMINALIZACIJA
• Okolnost da je neki članak iz posebnog
dijela zakona brisan, ne znači automatski
da je i određeno ljudsko ponašanje
dekriminalizirano! – Treba voditi računa o
tome da li je očuvan pravni kontinuitet!
• Pravni kontinuitet je očuvan ako se određeno
ponašanje može podvesti pod neko kazneno djelo
iz novog zakona (neovisno o tome u kojoj glavi
zakona i pod kojim nazivom se nalazi)
→čl.3.st.3.KZ
• Drugim riječima, kontinuitet postoji
1)Kada je modificirano isto kazneno djelo (npr.
obmanjivanje kupaca iz članka 284. KZ/97 je postalo
zavaravajuće oglašivanje iz članka 255.KZ/2011),
2)Kada je neko kazneno djelo ukinuto, ali nastavlja
egzistirati u nekom drugom kaznenom djelu npr. kaznena
djela prisile na spolni odnošaj iz članka 190. KZ/97,
spolni odnošaj zlouporabom položaja iz članka 191.
KZ/97 i djelomično spolni odnošaj s nemoćnom osobom
iz članka 189. KZ/97 pokriveni u novom Kaznenom
zakonu (KZ/2011) kaznenim djelom „spolni odnošaj bez
pristanka“(članak 152.).
•
Unatoč dekriminalizaciji određeno ljudsko ponašanje
može i dalje ostati protupravno, pa čak i kažnjivo ( jer
postoje i druge vrste kažnjivih radnji) → dakle,
dekriminalizacija nekog ponašanja ne znači automatski da
je ono legalizirano!
2) IZMJENE ODREDBI OPĆEG DIJELA ZAKONA mogu
omogućiti donošenje povoljnije odluke za počinitelja
(npr.izmjene kod razloga isključenja protupravnosti ili
krivnje, ublažavanja kazne, pretpostavki za primjenu
uvjetne osude itd.)
3) IZMJENE U POSEBNOM DIJELU (npr. ukidanje
kvalifikatornih okolnosti),
4) ZAPRIJEĆENA (PROPISANA) KAZNA samo je jedan od
kriterija pomoću kojih se utvrđuje koji je zakon blaži i onaj
zakon koji predviđa strožu kaznu, ako se u konkretnom
slučaju primjenom drugih odredbi može doći do
povoljnijeg rješenja za počinitelja kaznenog djela nego po
zakonu koji za to djelo predviđa blažu kaznu.
Primjena hrvatskog kaznenog zakonodavstva s
obzirom na mjesto počinjenja /primjena u
prostoru/
• svaka
država
primjenjuje
svoje
kazneno
zakonodavstvo na području svoje države. Kaznena
/represivna/ vlast RH prostire se na području RH →
ius puniendi: ovlast kažnjavanja počinitelja na
temelju svog kaznenog prava → može li se ta vlast
protezati i na kaznena djela počinjena izvan područja
RH, odnosno u inozemstvu
• sudbenost /jurisdikcija/ je ovlast države da k.d.
podvrgne suđenju svojih sudova → pojam kaznenog
procesnog prava → pravilo: kad država ima kaznenu
vlast ima i ovlast suđenja, ali nije uvijek tako
• Određivanje mjesta počinjenja kaznenog
djela
→ problem kod distancijskih kaznenih djela
→ radnja počinjenja ostvarena u jednom a
posljedica nastupila u drugom mjestu (npr.
počinitelj je postavio eksplozivnu napravu u
zrakoplovu u SR Njemačkoj koji leti u RH gdje
je naprava i eksplodirala u zračnoj luci Pleso,
ili je postavio u vlak a eksplodirala je na
Glavnom kolodvoru u Zagrebu) → tri teorije:
djelatnosti: mjesto počinjenja je uvijek ono mjesto
u kojem je počinitelj poduzeo radnju ili propustio poduzeti
radnju, bez obzira na mjesto u kojem je nastupila
posljedica;
1. teorija
2. teorija posljedice (rezultata): mjestom počinjenja
smatra se mjesto u kojem je nastupila posljedica, bez
obzira gdje je počinitelj djelovao, i
3. teorija ubikviteta: mjestom počinjenja smatra se kako
mjesto gdje je počinitelj djelovao ili bio dužan djelovati tako
i mjesto u kojem je nastupila posljedica
→ usvojio je i naš KZ (čl. 9. st. 1.): “Kazneno djelo
počinjeno je u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan
raditi i u mjestu gdje je u cijelosti ili djelomično nastupila
posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela ili je prema
njegovoj zamisli trebala nastupiti.”
→posebno pitanje određivanja mjesta
počinjenja u slučajevima sudioništva kada
glavni počinitelj djeluje u jednom, a
sudionici (poticatelj i pomagatelj) u drugom
mjestu: u istom čl. 9. st. 2. KZ propisuje: “U
slučajevima sudioništva kazneno je djelo
počinjeno u mjestu određenom u stavku 1.
ovoga članka i u mjestu gdje je bilo koji od
sudionika radio ili bio dužan raditi ili gdje je
prema njegovoj zamisli posljedica iz
zakonskog opisa kaznenog djela trebala
nastupiti.”
PROSTORNO VAŽENJE KAZNENOG
ZAKONODAVSTVA
TEMELJNI PROPISI
• Kazneni zakon (čl. 10 – 19 )
• Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u
kaznenim stvarima (ZOMPO)
• Zakon o primjeni Statuta Međunarodnog
kaznenog suda
• Pomorski zakonik
• Norme međunarodnog prava
TEMELJNA PODJELA NAČELA
PROSTORNOG VAŽENJA
KD počinjena u RH
KD počinjena izvan RH:
Teritorijalno načelo (čl.10.KZ)
Realno načelo (čl.13.KZ)
Načelo aktivnog personaliteta(čl.14.KZ)
Načelo zastave broda i registracije
zrakoplova (čl.11.KZ)
Načelo pasivnog personaliteta(čl.15.KZ)
Univerzalno načelo u užem smislu
(načelo svjetskog prava) (čl.16.KZ)
Univerzalno načelo u širem
smislu(čl.17.KZ)
Podjela načela prostornog važenja kaznenog zakonodavstva RH
Primjena hrvatskog kaznenog zakonodavstva
na kaznena djela počinjena na području RH,
njenom brodu i zrakoplovu
1. Teritorijalno načelo (čl. 10. KZ)
→ temeljno načelo primjene kaznenog zakonodavstva
→ kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se na
svakoga tko počini kazneno djelo na njezinu
području (čl. 10. KZ)
→ bez obzira tko je počinitelj (domaći ili strani državljanin
ili osoba bez državljanstva), tko je oštećenik, te o
kojem se kaznenom djelu radi → jedino je bitno da je
djelo počinjeno na području RH
→ domaći brodovi i zrakoplovi ne smatraju “plovećim i
letećim teritorijem” jedne države → dopunsko načelo
koja proširuju primjenu kaznenog zakonodavstva i
kada su djela počinjena na brodu ili u zrakoplovu.
Primjena hrvatskog kaznenog zakonodavstva na kaznena djela
počinjena na području RH, njenom brodu i zrakoplovu - nastavak
2) Načelo zastave broda i registracije
zrakoplova (čl. 11. KZ)
→ KZ u čl. 11. proširuje svoju primjenu i na
svakoga tko počini kazneno djelo na
domaćem brodu ili zrakoplovu, bez obzira
na to gdje se brod ili zrakoplov nalazi u
vrijeme počinjenja kaznenog djela.
Posebnosti pokretanja kaznenog postupka za
kaznena djela počinjena na području RH,
njezinom brodu ili zrakoplovu
(čl. 12. KZ)
 hoće li se ponovno u nas voditi postupak za isto
djelo, ako je počinitelj kaznenog djela za to djelo u
inozemstvu već osuđen ili je čak i izdržao kaznu
 drugim riječima krši se ili isključuje pravilo ne bis
in idem (ne dva puta suditi u istoj stvari)
 načela prostornog važenja koja dopuštaju
mogućnost dvostrukog suđenja nazivaju se
primarnim načelima prostornog važenja
 ako se dosljedno provodi načelo ne bis in idem radi
se o supsidijarnim načelima prostornog važenja
Posebnosti pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela počinjena na
području RH, njezinom brodu ili zrakoplovu
- nastavak
→Teritorijalno načelo, načelo zastave broda i registracije
zrakoplova su
• U načelu primarna načela → ako je kazneni postupak za
ta djela pokrenut ili dovršen u stranoj državi, kazneni
postupak u RH pokrenut će se samo po odobrenju
Državnog odvjetnika Republike Hrvatske (čl. 12. st.1. KZ),
• ako je kazneno djelo osim na području Republike Hrvatske,
počinjeno i na području države stranke Schengenskog
sporazuma i u toj je državi kazneni postupak za to djelo
pravomoćno dovršen dosljedno se primjenjuje načelo ne
bis in idem (čl. 12. st.2. KZ) → izbjegavanje dvostrukih
suđenja unutar zemalja članica Schengenskog sporazuma
.
Posebnosti pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela počinjena
na području RH, njezinom brodu ili zrakoplovu
- nastavak
 U svim slučajevima kada je dopušteno ponovno suđenje
počinitelja koji je već osuđen u stranoj državi primjenjuje
se načelo uračunavanja oduzimanja slobode i izvršenih
kaznenopravnih sankcija u stranoj državi → čl. 19. KZ:
“U slučajevima primjene kaznenog zakonodavstva
Republike Hrvatske, vrijeme provedeno u pritvoru,
istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne, kao i svako
drugo oduzimanje slobode u stranoj državi, uračunat će
se u kaznu zatvora koju izrekne domaći sud za isto
kazneno djelo. Druge izvršene kaznenopravne sankcije
uračunat će se prema pravičnoj ocjeni suda.”
Posebnosti pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela počinjena
na području RH, njezinom brodu ili zrakoplovu
- nastavak
 počinitelju koji je kazneno djelo počinio na
teritoriju RH, hrvatskom brodu ili zrakoplovu
može se suditi i u odsutnosti (ne traži se da se
počinitelj zatekne na području RH ili joj bude
izručen)
 ako je počinitelj kaznenog djela koje je počinjeno
na području Republike Hrvatske stranac,
kazneni se postupak može ustupiti stranoj državi
pod uvjetom da se strana država tome ne protivi
(ZOMPO) → načelo zastupničke sudbenosti
Primjena hrvatskog kaznenog zakonodavstva
na kaznena djela počinjena izvan područja RH
→ proširenje primjene hrvatskog kaznenog
zakonodavstva na kaznena djela koja su
počinjena u inozemstvu temeljem :
• Realnog načela (čl. 13. KZ)
• N. aktivnog personaliteta (čl. 14. KZ)
• N. pasivnog personaliteta (čl. 15. KZ)
• Univerzalnog načela:
- u užem smislu (čl. 16. KZ, načelo
svjetskog prava)
- u širem smislu (čl. 17. KZ)
Realno /zaštitno/ načelo (čl. 13.)
 prema čl. 13. kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se
prema svakome tko izvan njezina područja počini
određena kaznena djela
 Realno načelo se ponajprije odnosi na politička kaznena
djela iz Glave XXXII. KZ-a kao što su veleizdaja,
špijunaža i sl., kaznena djela krivotvorenja novca,
vrijednosnih papira i znakova za vrijednost Republike
Hrvatske, kaznena djela protiv hrvatskog državnog
dužnosnika ili službenika u vezi s njegovom službom,
davanja lažnog iskaza u postupku pred hrvatskim
nadležnim tijelima, kaznena djela protiv biračkog prava
iz Glave XXXI. i na određena ekološka kaznena djela
počinjena u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu,
epikontinentalnom pojasu ili na otvorenom moru (čl. 13.
KZ-a).
 štite se određene društvene vrijednosti (ustavno
ustrojstvo, domaći novac i dr.) za koje je RH
zainteresirana da ih apsolutno zaštiti
Realno načelo - nastavak
 Načelno se traži ponovno suđenje počinitelja koji
je već osuđen u inozemstvu, ali državni odvjetnik
može odustati od kaznenog progona ako smatra
da je odlukom stranog suda pravnom dobru
pružena odgovarajuća pravna zaštita
→ u
načelu primarno načelo prostornog važenja
 Ne traži se identitet norme (dvojna kažnjivost) →
ponašanje ne mora biti inkriminirano prema
zakonu države u kojoj je počinjeno
 Moguće je suđenje u odsutnosti




Načelo aktivnog personaliteta (čl. 14.)
prema čl. 14. KZ-a kazneno zakonodavstvo RH
primjenjuje se prema hrvatskom državljaninu i
osobi koja ima prebivalište u RH koji u
inozemstvu počine bilo koje drugo kazneno djelo
osim onih koja su obuhvaćena realnim načelom
poveznica RH s kaznenim djelom počinjenim u
inozemstvu je aktivni subjekt (počinitelj) djela
nužna posljedica ustavne zabrane izručenja
hrvatskih državljana stranoj državi i nemogućnosti
da im za počinjeno kazneno djelo sudi strana
država.
u načelu se ne traži ponovno suđenje počinitelja
koji je već osuđen u stranoj državi → supsidijarno
načelo
Načelo aktivnog personaliteta - nastavak
 Supsidijarnost nekog načela prostornog važenja znači da će se
kazneno zakonodavstvo RH prema tom načelu primijeniti samo
ako pravnom dobru u inozemstvu nije pružena zadovoljavajuća
pravna zaštita, što znači da
 Iako su ispunjene pretpostavke za primjenu kaznenog
zakonodavstva temeljem aktivnog personaliteta ono se neće
primijeniti (neće se pokrenuti kazneni postupak):
a) ako je počinitelj u potpunosti izdržao kaznu na koju je osuđen u
stranoj državi,
b) ako je počinitelj u inozemstvu pravomoćnom presudom
oslobođen ili mu je kazna po zakonu države u kojoj je kazneno
djelo počinio oproštena ili zastarjela,
c) ako se za pokretanje kaznenog postupka po zakonu države u
kojoj je kazneno djelo počinjeno traži prijedlog, pristanak ili
privatna tužba osobe protiv koje je kazneno djelo počinjeno, a
takav prijedlog ili tužba nisu podneseni ili pristanak nije dan.
Načelo aktivnog personaliteta - nastavak
 Načelno se traži identitet norme (dvojna kažnjivost) s
izuzetkom kaznenih djela taksativno nabrojanih u čl. 14.
st. 3. KZ (kaznena djela spolnog zlostavljanja djece i
obiteljskog nasilja)→ npr. hrvatski državljanin koji u
stranoj zemlji spolno zloupotrijebi osobu mlađu od 15
godina neće se moći pozivati na okolnost da takvo
ponašanje u toj državi nije inkriminirano
 Temeljem aktivnog personaliteta nije dopušteno suđenje
u odsutnosti (za primjenu ovog načela traži se da se
počinitelj zatekne na području RH ili joj bude izručen)
Načelo pasivnog personaliteta
(čl. 15.)


kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se i
prema strancu koji u inozemstvu prema
hrvatskom državljaninu, osobi koja ima
prebivalište u RH ili pravnoj osobi
registriranoj u RH počini bilo koje kazneno
djelo – osim kaznenih djela koja su
obuhvaćena realnim i univerzalnim načelom
u užem smislu
počinitelj djela stranac je, a poveznica s RH
je državljanstvo ili prebivalište oštećene
fizičke, odnosno sjedište oštećene pravne
osobe
Načelo pasivnog personaliteta - nastavak
 radi se o načelu supsidijarne naravi
 traži se identitet norme (dvojna kažnjivost)
 suđenje u odsutnosti nije dopušteno
Univerzalno načelo
Prema ovom načelu država ima kaznenu vlast i
kada je kazneno djelo počinjeno izvan njenog
područja, a njeni državljani nisu ni počinitelji ni
žrtve
 Proširenjem kaznene vlasti na ove slučajeve
1. države izražavaju međunarodnu solidarnost u
borbi protiv kriminala,
2. ujedno se i štiteći da ne postanu utočište
najopasnijim kriminalcima svijeta


U hrvatskom se kaznenom pravu ovo načelo
pojavljuje u dva oblika: univerzalno načelo u
užem smislu ili “načelo svjetskog prava” (čl. 16.
KZ) i u širem smislu (čl. 17. KZ)
Univerzalno načelo u užem smislu
(čl. 16. KZ)

RH primjenjuje svoje kazneno zakonodavstvo prema strancu tko
izvan njezina područja počini međunarodni zločin preuzet iz
međunarodnog kaznenog prava ili neko drugo kazneno djelo koje
je RH obvezna kažnjavati prema propisima međunarodnog prava,
međunarodnih i međudržavnih ugovora

U načelu supsidijarno načelo prostornog važenja :
1. Ako je kazneni progon pokrenut pred međunarodnim kaznenim
sudom u potpunosti je isključena mogućnost ponovnog suđenja;
2. Ako je kazneni postupak proveden pred sudom strane države,
mogućnost ponovnog suđenja pred hrvatskim sudom ovisi o
odobrenju glavnog državnog odvjetnika, odnosno njegove procjene
da li je postupak pred sudom strane države proveden sukladno
međunarodno priznatim standardima pravičnog suđenja
Univerzalno načelo u užem smislu - nastavak
 ne traži se identitet norme (dvojna
kažnjivost) jer se radi o kršenju normi
međunarodnog
prava
koje
su
nadnacionalne
 isključena je mogućnost suđenja u
odsutnosti
Univerzalno načelo u širem smislu
 kazneno zakonodavstvo RH primjenjuje se
prema strancu koji izvan područja RH
prema stranoj državi ili prema strancu
počini kazneno djelo za koje se hrvatskom
zakonodavstvu može izreći kazna zatvora
od pet godina ili teža kazna (čl. 17. KZ)
 supsidijarno je u svojoj primjeni
 traži se identitet norme
 nije dopušteno suđenje u odsutnosti
Načelo
prostornog
važenja
Mogućnost
dvostrukog
suđenja
Teritorijalno načelo
Načelo zastave
broda i registracije
zrakoplova
Načelno da→
fakultativno
primarno načelo
Nije dopušteno ako
postoji pravomoćna
presuda donesena
u nekoj od zemalja
članica
Schengenskog
sporazuma
Identitet
norme
Realno ili zaštitno
Načelno da,
ukoliko RH nije
zadovoljna
presudom stranog
suda o čemu
odlučuje glavni
državni odvjetnik
Aktivno
personalno
Načelno ne,
ukoliko je u
inozemstvu
pružena
odgovarajuća
pravna zaštita
→ supsidijarno
načelo
Pasivno
personalno
Univerzalno u
užem smislu
Univerzalno
u širem
smislu
Načelno ne,
ukoliko je u
inozemstvu
pružena
odgovarajuća
pravna zaštita
→ supsidijarno
načelo
Načelno ne,
izuzev ako je
postupak u
stranoj državi
proveden
suprotno
međunarodno
priznatim
standardima
pravičnog
suđenja
→supsidijarno
načelo
Ne
→supsidijarn
o načelo
NE
Načelno da, uz
iznimku taksativno
nabrojanih
kaznenih djela(čl.
13. st. 3. KZ) koja
se odnose na
spolno
zlostavljanje djece
i obiteljsko nasilje
DA
NE
DA
NE
Suđenje u
odsutnosti
DA
DA
NE
NE
NE
Uračunavanje
DA
DA
DA
DA
DA
PRIMJERI
a) Osoba A oduzme slobodu osobi B, te zajedno
sa žrtvom pobjegne iz BiH (čiji su oboje
državljani) u RH. Možemo li, i ako da, prema
kojem načelu mi suditi?
b) Počinitelj (državljanin BiH) bježi u RH tek
nakon puštanja na slobodu žrtve koja je bila
lišena slobode 6 dana, u cilju izbjegavanja
kaznenog progona?
c) Počinitelj je stekao državljanstvo RH nakon
počinjenja kaznenog djela?
Primjena kaznenog zakona na osobe
• Opće pravilo→ k. z. primjenjuje se prema svim osobama bez
obzira na postojanje mnogobrojnih različitosti između njih:
spolnih, vjerskih, rasnih, nacionalnih, socijalnih, ekonomskih,
političkih i dr.
• Krug osoba na koje se ne primjenjuje kazneni zakon →
isključenje ili nemogućnost primjene hrvatskog k. z. prema
određenim osobama predviđena je samim KZ i Ustavom.
• Isključenje primjene kaznenog zakonodavstva prema
djeci → čl. 7. st.1. KZ-a
• Ograničenje primjene kaznenog zakonodavstva prema
osuđenoj osobi → obligatorno djelomično isključenje
čl. 53. st. 3. KZ-a
• Ograničenje primjene kaznenog zakonodavstva prema
Ustavu za osobe koje uživaju imunitet
• Isključenje primjene kaznenog zakonodavstva
prema djeci → čl. 7. st. 1. KZ-a kazneno se
zakonodavstvo ne primjenjuje prema djetetu koje
u vrijeme kad je počinilo kazneno djelo nije
navršilo 14 godina života → apsolutno
isključenje represivne vlasti prema osobama koje
u vrijeme ostvarenja protupravne radnje nisu
navršile četrnaest godina života (kaznenopravni
pojam djeteta) - odricanje države od njezinog
prava kažnjavanja (ius puniendi): odriče se svoga
prava u interesu daljnjeg psihofizičkog razvitka
djeteta, te prepušta roditeljima i tijelima socijalne
skrbi brigu i nadzor nad daljnjim razvitkom
•
Ograničenje primjene kaznenog
zakonodavstva prema osuđenoj osobi
→ obligatorno djelomično isključenje
prema čl. 53. st. 3. KZ-a → kad osuđenik
za vrijeme izdržavanja kazne zatvora,
kazne dugotrajnog zatvora ili kazne
maloljetničkog zatvora počini kazneno
djelo za koje je zakonom propisana
kazna do jedne godine zatvora ili blaža
kazna → obvezno će se primijenit
stegovna mjera → veća učinkovitost
stegovnog kažnjavanja unutar penalnih
ustanova (zabrana primanja posjeta,
pošiljki, izlazaka i sl.).
•
•
Ograničenje primjene kaznenog zakonodavstva
prema Ustavu za osobe koje uživaju imunitet →
Ustav RH određuje koje osobe imaju imunitet ili
indemnitet kao djelomično isključenje ili ograničenje
kaznene vlasti → čl. 75. Ustava predviđa da zastupnik
u Hrvatskom saboru ne može biti pozvan na kaznenu
odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje
ili glasovanje u Hrvatskom saboru → tzv.
materijalnopravni imunitet (imunitet neodgovornosti)
→ štiti zastupnika od kažnjavanja u slučaju da je
svojim mišljenjem ili glasovanjem ostvario zakonski
opis nekog kaznenog djela (npr. uvrede, klevete i sl.)
→ isti imunitet imaju i suci Ustavnog suda RH →
posebnu vrstu (djelomičnog) materijalnopravnog
imuniteta imaju suci i suci porotnici koji sudjeluju u
suđenju: ne mogu biti pozvani na odgovornost za
izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene
odluke
→ Predsjednik RH ima imunitet nepovredivosti prema
čl. 105. Ustava.
• → sve navedene osobe uživaju i tzv. procesnopravni
imunitet: zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv
njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja
H. sabora → sudac ne može u postupku pokrenutom
zbog kaznenog djela počinjenog u obavljanju sudačke
dužnosti biti pritvoren bez odobrenja Državnog
sudbenog vijeća → Predsjednik Republike, zastupnik i
sudac mogu biti pritvoreni bez odobrenja Ustavnog suda,
Hrvatskog sabora odnosno Državnog sudbenog vijeća
samo ako su zatečeni pri počinjenju kaznenog djela za
koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet
godina.
• → na kraju, određene osobe prema međunarodnom
pravu (običajnom ili ugovornom) uživaju imunitete →
npr. šefovi stranih država i njihova pratnja, strani
diplomatski i konzularni predstavnici, predstavnici
određenih međunarodnih organizacija, pripadnici stranih
oružanih snaga → imunitet procesnopravne prirode i
odnosi se na isključenje jurisdikcije /sudbenosti/
hrvatskih sudova i tijela kaznenog postupka.