Transcript Sudioništvo u užem smislu

SUDIONIŠTVO
Pojam i oblici sudioništva (nužno i
dragovoljno sudioništvo)
 Oblici dragovoljnog sudioništva:
sudioništvo u širem i užem smislu
Počiniteljstvo (glavni i posredni
počinitelj, supočiniteljstvo)
Oblici sudioništva: poticanje i
pomaganje.
Granice odgovornosti i kažnjavanja
supočinitelja i sudionika

Pojam i oblici sudioništva (nužno i
dragovoljno sudioništvo)


Pojam: sudioništvo (concursus plurium ad delictum) postoji kada
više osoba sudjeluje u počinjenju jednog kaznenog djela pri čemu
te osobe mogu imati različite uloge. Sudjelovanje više osoba može
biti nužno i dragovoljno.
Nužno sudioništvo: kod kaznenih djela kod kojih je prema prirodi
stvari nužno sudjelov. više osoba odnosno već biće k.d.
pretpostavlja sudjelovanje više osoba
- konvergentni delikti: svi sudionici na isti način idu za
postizanjem istog cilja, npr. dogovor za počinjenje k.d.
- divergentni delikti: različiti interesi sudionika npr.kod k. d.
sudjelovanja u tučnjavi fizički se obračunava tri ili više osoba
- delikti susretanja: sudionici imaju različite uloge, ali se njihovi
interesi susreću npr. kod k.d. dvobračnosti nužno sudjeluju dvije
osobe ili kod lihvarskog ugovora



Dragovoljno sudioništvo: više osoba dragovoljno se
odlučuje na zajedničko počinjenje kaznenog djela - vrlo
opasan oblik kriminaliteta koji teže ugrožava društvo od
kriminaliteta pojedinca, u temeljima globaliziranog
organiziranog kriminaliteta stoji dragovoljno
sudioništvo.
Pretpostavka dragovoljnog sudioništva: istodobno
postojanje subjektivne i objektivne veze između
sudionika
- subjektivna veza: svi sudionici imaju svijest o
zajedničkom djelovanju s drugim osobama
- objektivna veza: kazneno djelo rezultat je djelatnosti
svih sudionika (svaki sudionik je poduzeo određenu
radnju kojom je suuzrokovao nastupanje posljedice)
Primjer: počinjenje kaznenog djela teške krađe
provaljivanjem u kojem jedna osoba obija bravu, druga
ulazi u prostoriju i oduzima tuđe pokretne stvari, treća
čeka u automobilu da bi preuzela plijen. Četvrta osoba
je nagovorila prve tri da počine provalnu krađu, dok je
peta osoba nabavila alat za obijanje brave


sve su navedene osobe svjesne da
zajednički sudjeluju u počinjenju
kaznenog djela koje je rezultat radnji
svih sudionika. Međutim, vrlo su
različite uloge koje osobe mogu imati u
počinjenju djela, pa je i njihov doprinos
različit. Utvrđivanje uloge ili određivanje
oblika sudioništva vrlo je značajno zbog
kažnjavanja sudionika.
dva modela rješavanja: ekstenzivni i
restriktivni pojam počiniteljstva
Monistički model
(ekstenzivni pojam počinitelja)
Austrijski KZ “Tretman svih sudionika kao
počinitelja“ prihvaća pojam jedinstvenog
počinitelja: ne razlikuje počinitelje i
sudionike – sve osobe koje daju neki
kauzalni doprinos počinjenju djela smatraju
se počiniteljima. Pri tome razlikuje:
1. neposredni počinitelj
2. počinitelj navođenjem (poticatelj)
3. počinitelj pridonošenjem (pomagatelj)
- za sve njih vrijedi isti kazneni okvir iz
norme posebnog dijela jer svi doprinosi
jednako vrijede

Dualistički model
(restriktivni pojam počinitelja)





prihvaćen u njemačkom kazn. pravu: dvije
temeljne skupine:
počinitelj: onaj tko osobno sudjeluje u
počinjenju djela
sudionici : sve ostale osobe koje na drugi
način pridonose počinjenju djela
sudionici se ne mogu kazniti normom
posebnog dijela koja se odnosi samo na
počinitelja, pa su nužne odredbe općeg dijela
o kažnjivosti poticanja i pomaganja
u primjeru prve tri osobe su supočinitelji,
četvrta osoba je poticatelj, dok je peta osoba
pomagatelj
Dualistički (počiniteljsko-sudionički)
model hrvatskog KZ





Sve osobe koje sudjeluju u počinjenju kaznenog djela
dijele se na počinitelje i sudionike
Oblici počiniteljstva predviđeni KZ-om su
neposredni i posredni počinitelj (st.1. čl. 36.) i
supočinitelji (st.2. čl. 36.)
Oblici sudioništva su: poticanje (čl. 37.) i
pomaganje (čl. 38.)
polazna točka za razlikovanje svih učesnika u istom
djelu na počinitelje i sudionike je upravo pojam
počiniteljstva
poticatelj i pomagatelj ne čine kazneno djelo već
svojim doprinosom sudjeluju u kaznenom djelu druge
osobe
Dualistički model hrvatskog KZ
SUDIONIŠTVO
POČINITELJSTVO
NEPOSREDNO
(čl. 36.st.1.)
POSREDNO
(čl. 36.st.1.)
SUPOČINITELJSTVO
(čl. 36.st.2.)
POTICANJE
(čl. 37.)
POMAGANJE
(čl. 38.)
Počiniteljstvo





poduzimanje radnje počinjenja u smislu ostvarenja
bića kaznenog djela je primarna i bitna materijalna
oznaka počiniteljstva.
Ako osoba sama čini kazneno djelo počinitelj se smatra
samostalnim počiniteljem i u tom slučaju nema
sudioništva.
Ako počinitelj ima poticatelja ili pomagatelja (sudionici u
užem smislu) on se naziva glavnim počiniteljem.
Ako se počinitelj koristi drugom osobom kao sredstvom
(kazneno djelo ostvaruje posredstvom druge osobe)
naziva se posrednim počiniteljem.
Ako dvije ili više osoba zajednički sudjeluju u
počinjenju kaznenog djela nazivaju se supočiniteljima
Oblici počiniteljstva u HKZ


Neposredni i posredni počinitelj (čl. 36.
st. 1.)
Supočinitelji (čl. 36. st. 3.)
Posredni počinitelj




Kazneni zakon uvodi pravnu figuru posrednog
počinitelja koji ne ostvaruje sam kazneno djelo,
već se koristi drugom osobom kao sredstvom
(oruđem) kao neposrednim počiniteljem za
ostvarenje svoje kriminalne namjere:
“Počinitelj je osoba koja sama ili posredstvom druge
osobe počini kazneno djelo.”(čl. 36. st. 1.)
bitni moment za postojanje posrednog počinitelja koji
djeluje iz pozadine je iskorištavanje vlasti nad
drugim.
ovakav specifičan odnos dviju osoba nije moguće
tretirati ni kao supočiniteljstvo (jer nedostaje svijest i
volja o zajedničkom počinjenju djela) niti kao
sudioništvo u užem smislu (jer sudionici samo
sudjeluju u djelu druge osobe). Zbog toga se
posredni počinitelj smatra počiniteljem djela
počinjenje kaznenog djela po drugoj osobi može se
pojaviti u nekoliko slučajeva:
a) kad sredstvo ne ostvaruje obilježja kaznenog
djela (npr. navede žrtvu da dodirne električni vod
pod naponom – posredni je počinitelj ubojstva)
b) slučaj tzv. neslobodnog sredstva – kad neposred.
počinitelj djeluje u krajnjoj nuždi (npr. pod prisilom
posrednog počinitelja koji pištoljem prijeti liječniku da
izvrši protupravan prekid trudnoće, ili čuvar logora je
posr.poč. koji je prisilio jednog zatočenika da ubije
drugoga i ovaj je to u krajnjoj nuždi i počinio)
c) kada neposredno djelujući (sredstvo) ne postupa s
namjerom npr. u zabludi je o biću kaznenog djela
(npr. gazda koji je svoju neuku kućnu pomoćnicu,
koja nije znala da je novac krivotvoren, poslao na
tržnicu da proda 10 krivotvorenih novčanica posredni
je počinitelj k.d. krivotvorenja novca)

d) kad je sredstvo nesposobno za krivnju
(neubrojiva osoba, dijete i sl.)
e) kad sredstvo nema osobno svojstvo koje se traži po
biću djela tzv. “dolozno sredstvo bez potrebne
kvalifikacije” (npr. službena osoba zamoli drugu
osobu koja nema taj status da unese neke neistinite
podatke u službenu ispravu i počini kaz.dj.
krivotvorenja službene isprave – premda sredstvo
postupa s namjerom ne može biti počinitelj nego
samo pomagatelj jer nema svojstvo službene osobe
dok je službena osoba posredni počinitelj)
f) kad se počinitelj koristi organiziranim aparatom
moći – počinitelj za pisaćim stolom – njemački
Savezni sud 1994. g. osudio je kao posredne
počinitelje članove Nacionalnog vijeća obrane bivšeg
DDR-a za ubojstva koja su po njihovom nalogu
počinili graničari
Supočiniteljstvo


Čl. 36. st. 2. KZ-a: supočinitelji kaznenog
djela su dvije ili više osoba koje na temelju
zajedničke odluke počine kazneno djelo
tako da svaka od njih sudjeluje u
počinjenju radnje (tzv.supočiniteljstvo u
užem smislu) ili na drugi način bitno
pridonese počinjenju kaznenog djela
(supočiniteljstvo u širem smislu)
Bitan uvjet supočiniteljstva je zajedničko
počinjenje djela koje se može ostvariti ili
sudjelovanjem u radnji počinjenja ili
poduzimanjem neke druge djelatnosti koja je
izvan bića djela
SUPOČINITELJSTVO
čl. 36. st. 2.
U UŽEM SMISLU
“sudjeluje u
počinjenju
radnje”
U ŠIREM SMISLU
“na drugi način bitno
pridonese počinjenju
kaznenog djela”




Koja je to druga radnja koja je po značenju
jednaka radnji počinjenja?
zaključak da su supočinitelji sve osobe koje i
na drugi način, a ne samo radnjom
počinjenja, vladaju djelom (teorija vlasti
nad djelom)
zajednička funkcionalna vlast nad djelom
uključuje zajedničku odluku o počinjenju
djela te zajedničko počinjenje (objektivni
doprinos svakog supočinitelja predstavlja bitni
dio ostvarenja plana o kojemu ovisi samo
počinjenje)
stoga, nije svaka djelatnost izvan radnje
počinjenja samo zato što je poduzeta u
sklopu plana izjednačena s radnjom
počinjenja - to je samo ona djelatnost s
kojom se upravlja procesom počinjenja
djela (tzv.efektivna vlast)





tko je tko od više sudionika u ostvarenju istoga
djela vrlo je složeno u teoriji kaznenog prava
odredbe Općeg dijela KZ upućuju na polazni kriterij
diferenciranja - zakonsko biće kaznenog djela
onaj tko je stvarno realizirao djelo iz tog bića je
počinitelj, dok je sudionik u užem smislu
(poticatelj ili pomgatelj) onaj tko je tome samo
pridonio
postoji teorijski sukob između dva stajališta: je li
odlučujući kriterij razlikovanja sudionika utemeljen na
podjeli rada ili na vlasti nad djelom
teorija podjele rada može dovesti do značajnog
sužavanja pojma poticatelja i pomagatelja, jer
bilo koja radnja poduzeta u vrijeme počinjenja djela i
u okviru dogovora o zajedničkom počinjenju učesnika
čini (su)počiniteljem (npr.u slučaju grupe koja je
planirala i počinila provalnu krađu u kojoj je jedna
osoba nabavila oruđe za provaljivanje, druga je
čuvala stražu, a treća je sama počinila krađu, sve bi
osobe bile supočinitelji)






u nas prihvaćena teorija vlasti nad djelom
odlučujućim kriterijem razlikovanja
(su)počinitelja i poticatelja ili pomagatelja drži
stvarno objektivno značenje radnje
poticatelj i pomagatelj nikada ne upravljaju
procesom počinjenja djela
glavni počinitelj: ima izravnu vlast nad
djelom,
posredni počinitelj: ima vlast nad drugom
osobom,
supočinitelj: ima funkcionalnu vlast
vrlo važnu ulogu može imati i ona osoba koja
sama ne poduzima radnju počinjenja, npr.
vođa grupe koji na mjestu počinjenja
rukovodi akcijom ostvarenja djela



supočinitelj može biti samo onaj tko može biti
počinitelj djela tj. mora imati sva potrebna svojstva
kao i individualni počinitelj - u kaznenim djelima sa
specijalnim subjektom (delicta propria) i
vlastoručnim kaznenim djelima (delicta manu propria)
supočinitelj (i posredni počinitelj) može biti samo ona
osoba koja ima posebno svojstvo koje zakonsko biće
djela traži za počinitelja→osobe koje nemaju traženo
svojstvo mogu biti samo poticatelji ili pomagatelji
(suučesnici) iako su via facti imale vlast nad djelom
(dominirale u njegovom počinjenju), odnosno dale
doprinos koji kvalitativno odgovara supočiniteljstvu
kod složenih kaznenih djela supočinitelj je onaj tko
je poduzeo i samo jednu od radnji obuhvaćenih u
zakonskom biću
naknadno ili sukcesivno supočiniteljstvo -slučaj
kada se jednom počinitelju dok poduzima radnju
počinjenja, a prije dovršenja djela, priključi drugi
supočinitelj
Dualistički model hrvatskog KZ
SUDIONIŠTVO
POČINITELJSTVO
NEPOSREDNO
(čl. 36.st.1.)
POSREDNO
(čl. 36.st.1.)
SUPOČINITELJSTVO
(čl. 36.st.2.)
POTICANJE
(čl. 37.)
POMAGANJE
(čl. 38.)
Sudioništvo u užem smislu


Sudionicima se u hrvatskom kaznenom pravu
smatraju poticatelj (čl. 37.) i pomagatelj
(čl.38.). Oni svojim ponašanjem pridonose
počinjenju tuđeg djela, postupaju cum animo
socii → radnje sudionika svoje nepravo crpe
iz neprava radnje glavnog počinitelja,
odnosno sudioništvo pretpostavlja postojanje
djela glavnog počinitelja o kojemu ovisi →
akcesornost sudioništva
I na strani glavnog počinitelja i na strani
sudionika moraju biti ispunjeni određeni
uvjeti da bi se sudionici mogli kazniti
1.
UVJETI KOJI SE MORAJU ISPUNITI NA STRANI
GLAVNOG POČINITELJA →dva pravca u kojima se ogleda
akcesornost (ovisnost) sudioništva u odnosu na djelo glavnog
počinitelja :
1.1. Glavni počinitelj mora ući u stadij koji je kažnjiv kod
kaznenog djela koje je u pitanju (uglavnom pokušaj, iznimno i
pripremne radnje);
→poticatelj i pomagatelj odgovaraju za stadij ostvarenja
kaznenog djela do kojega je došao glavni počinitelj
1.2. Od općih elemenata kaznenog djela glavni počinitelj mora
ostvariti protupravnu radnju (na protupravan način
ostvariti biće kaznenog djela)
→ limitirana akcesornost: ako glavni počinitelj nije kriv
sudionici se mogu kazniti, ali ako glavni počinitelj postupa npr.
U nužnoj obrani (razlog isključenja protupravnosti) sudionici
se neće kazniti jer to proizlazi iz načela limitirane skcesornosti
2.
UVJETI KOJI SE MORAJU ISPUNITI NA STRANI SUDIONIKA
2.1. Objektivni uvjet → uzročna veza između radnje poticanja ili
pomaganja i počinjenog djela
→ poticanje i pomaganje kao oblici sudioništva mogući su samo do
materijalnog dovršenja kaznenog djela
→ stoga pomaganje počinitelj nakon počinjenog kaznenog djela
pravno nije oblik sudioništva u djelu glavnog počinitelja, nego
samostalno kazneno djelo sa vlastitim kaznenim okvirom (čl. 303. –
pomoć počinitelju nakon počinjenog kaznenog djela)
2.2. Subjektivni uvjet → krivnja→ poticatelj i pomagatelj odgovaraju u
granicama vlastite namjere (čl. 39. u svezi sa člancima 37. i 38.)
→ sudioništvo u načelu pretpostavlja namjerno djelo glavnog
počinitelja, ali prihvaćena teorija limitirane akcesornosti omogućava
postojanje sudioništva i onda kada glavni počinitelj nehajno počini
djelo
Poticanje
Čl. 37. st. 1.:
”Tko drugoga s namjerom potakne na
počinjenje kaznenog djela, kaznit će se
kao da ga je sam počinio. “



namjerno suuzrokovanje zabranjene
posljedice na način da se stvara ili
učvršćuje odluka o počinjenju
kaznenog djela kod druge osobe.
neposredno i posredno p. - potiče se
neku drugu osobu da ona potakne
glavnog počinitelja (poticanje na
poticanje)





radnja poticanja može biti svaka radnja koja može
utjecati na stvaranje odluke (npr. nagovaranje, molba,
obećanje, savjetovanje i sl.)
poticanje se mora odnositi na određenu osobu, s
time da može biti upravljeno i na određeni širi krug
osoba (npr. na nekom skupu gdje se osobe vremenski
i prostorno mogu odrediti ), ali neće se raditi o
poticanju kao obliku suudioništva ako se odnosilo na
potpuno neograničeni krug osoba (npr. poticanje
putem tiska)
poticanje mora biti upravljeno na počinjenje
određenog kaznenog djela
poticatelj odgovara samo ako je postupao namjerno
(moguće je i nehajno poticanje, ali je kaznenopravno
irelevantno)
s obzirom da radnja poticanja ima dvostruki cilj, tako i
poticateljeva namjera ima dvostruki sadržaj:



a) poticatelj hoće ili pristaje na to da kod poticanog
(gl. počinitelja) stvori ili učvrsti odluku o počinjenju
kazneneog djela (tzv. psihička posljedica
poticanja),
b) poticatelj hoće ili pristaje da gl. počinitelj i počini
kazneno djelo (tzv. materijalna posljedica
poticanja)
poticatelj, kao i gl. počinitelj, mora biti svjestan
svih obilježja kaznenog djela (npr. neće se
smatrati poticateljem kod kaznenog djela
rodoskrvnuća osoba koja potiče prijatelja da počini
spolni odnošaj s osobom za koju ne zna da je sestra
njegovog prijatelja, jer je krvno srodstvo obilježje
ovoga djela)
poticatelj se kažnjava kao da je djelo sam
počinio (on je idejni začetnik ili autor djela)
Neuspjelo poticanje (pokušaj
poticanja)



Čl. 37. st. 2. KZ:” Tko drugoga s namjerom potakne
na počinjenje kaznenog djela za koje je pokušaj
kažnjiv, a djelo ne bude niti pokušano, kaznit će se
kao za pokušaj toga kaznenoga djela.”
Pojam neuspjelog poticanja: radnja poticanja je
poduzeta, ali nema protupravne radnje na strani
glavnog počinitelja (poticanog) jer je izostala psihička
(poticatelj nije uspio stvoriti odluku kod poticanog) ili
materijalna posljedica poticanja (poticani je stvorio
odluku o počinjenju kaznenog djela, ali nije ušao u
kažnjivu zonu)
Kažnjivost neuspjelog poticanja iznimka je od teorije
akcesornosti →zašto?


teorija akcesornosti: poticanje je kažnjivo ako
je glavni počinitelj “ušao” u kažnjivu zonu
(već kažnjivim pripremanjem, kažnjivim
pokušajem ili dovršenim djelom) i ako je
radnja protupravna dok prema čl. 37.st.2.
postoji kažnjivost poticatelja iako glavni
počinitelj nije poduzeo ništa kažnjivo
neuspjeli poticatelj se kažnjava samostalno,
premda ne postoje glavni počinitelj i njegovo
kazneno djelo → ali postoji hipotetička
akcesornost, jer je kažnjivost neuspjelog
poticanja ovisna o vrsti kaznenog djela kojeg
je prema namjeri poticatelja trebao ostvariti
poticani



Kada je neuspjelo poticanje kažnjivo? → ako
se odnosilo na kazneno djelo za koje je
pokušaj kažnjiv → daljnje pitanje kada je
pokušaj kažnjiv? – stadiji!
Kako se kažnjava neuspjeli poticatelj?
U slučaju neuspjelog poticanja radi se
zapravo o pokušaju poticanja, pa će se
neuspjeli poticatelj kazniti kao za pokušaj
kaznenoga djela na koje se poticanje odnosilo
→ neuspjelo poticanje je zakonski temelj za
fakultativno ublažavanje kazne
Neprikladan pokušaj poticanja




Čl. 37. st. 3. KZ:“U slučaju neprikladnog pokušaja poticanja,
poticatelj se može osloboditi kazne. “
Poseban oblik neuspjelog poticanja →radi se o pokušaju
poticanja neprikladnom obzirom na objekt poticateljeve radnje
(glavni počinitelj ili poticani) koji je neovisno o radnji poticatelja
već donio odluku o počinjenju kaznenog djela → nedostaje
uzročna veza između radnje poticanja i donošenja ili
učvršćivanja odluke na strani glavnog počinitelja
Kada je nepriladan pokušaj poticanja kažnjiv? → onda kada je
kažnjiv i pokušaj poticanja (neuspjelo poticanje)
Kako se kažnjava neprikladan pokušaj poticanja? neuspjeli
poticatelj kaznit će se kao za neprikladni pokušaj kaznenoga
djela na koje se poticanje odnosilo→ NPP razlog je za
fakultativno oslobođenje od kazne
Pomaganje



Čl. 38. KZ: “Tko drugome s namjerom
pomogne u počinjenju kaznenog djela,
može se blaže kazniti.”
namjerno pridonošenje počinjenju
tuđeg kaznenog djela.
Pomagatelj olakšava počinjenje djela
osobi koja je već stvorila odluku da
počini djelo




radnja pomaganja je u pravilu činjenje, ali
moguće je i nečinjenje (npr. čuvar skladišta
prema prethodnom dogovoru zaspe).
fizičko pomaganje (npr. stavljanje
počinitelju na raspolaganje sredstava za
počinjenje kaznenog djela, uklanjanje
prepreka i sl.)
psihičko p. (npr. davanje savjeta ili uputa
kako da se počini kazneno djelo, unaprijed
obećano prikrivanje kaznenog djela,
počinitelja, tragova ili predmeta pribavljenih
kaznenim djelom i sl.)
neposredno i posredno p. (osoba A izradi
oružje i preda ga osobi B da bi ona pomogla
osobi C)






pomaganje je moguće samo prije ili tijekom počinjenja
kaznenog djela, do trenutka dovršenja djela u materijalnom
smislu
ako se radi o pomoći poslije počinjenja kaznenog djela koja nije
unaprijed obećana, postoji tzv. pogodovanje ili doticaj s
kaznenim djelom koje ne spada u sudioništvo nego je
samostalno kazneno djelo predviđeno čl. 303. KZ-a.
izuzetak je slučaj u kojem pomagatelj djeluje poslije
počinjenja kaznenog djela (npr. prikriva počinitelja) a
unaprijed je tu pomoć obećao koja se smatra vrstom
pomaganja, jerje u tom slučaju dan kauzalni doprinos počinjenju
kaznenog djela
pomagatelj odgovara ako je postupao namjerno, dok nehajno
pomaganje nije kažnjivo
za razliku od neuspjelog poticanja neuspjelo pomaganje nije
kažnjivo
Kako se kažnjava pomagatelj? →pomagatelj se može blaže
kazniti - najlakši oblik sudioništva - fakultativan razlog
(temelj) za ublažavanje kazne
KRIVNJA I KAŽNJAVANJE
SUPOČINITELJA I SUDIONIKA
1. Načelo odgovornosti
supočinitelja i sudionika u
granicama vlastite krivnje (čl.
39. st. 1. KZ)
2. Neprenosivost strogo osobnih
okolnosti (čl. 39. st. 2. KZ)
3. Kažnjavanje za stjecaj
različitih oblika sudioništva
Pravilo o odgovornosti sudionika
u granicama vlastite krivnje



čl. 39. st. 1. KZ-a regulira pitanje krivnje
pojedinog supočinitelja, kao i sudionika u
užem smislu (poticatelja i pomagatelja):
“Svaki supočinitelj i sudionik (poticatelj i
pomagač) kažnjava se u skladu sa svojom
krivnjom.”→
Što znači da će se poticatelj i pomagatelj
kazniti u granicama svoje namjere (čl.
37.“tko drugoga s namjerom potakne…” i čl.
38. “tko drugome s namjerom pomogne”);
Supočinitelji odgovaraju za namjerno i nehajno
sudjelovanje u ostvarenju kaznenog djela
 namjerno supočiniteljstvo: svaki supočinitelj odgovarat
će za sve ono što je (izričito ili barem prešutno)
dogovoreno
 svi učinci ostvareni u okviru zajedničkog dogovora
uračunavaju se svim supočiniteljima
npr. ako se više osoba dogovori da će ubiti žrtvu pa
svaka ispali hitac prema njoj, svi su oni supočinitelji
kaznenog djela ubojstva, bez obzira što je samo jedan
metak pogodio žrtvu i što se točno zna koja ga je osoba
ispalila
Kazneni zakon dopušta i nehajno supočiniteljstvo (čl.
36. st. 3.)
Posebne pretpostavke za nehajno supočiniteljstvo:
- povreda zajedničke dužne pažnje
- zajedničko stvaranje opasnosti koja se realizirala u
posljedici



Dakle, iz čl. 39. st. 1. KZ-a (“Svaki
supočinitelj i sudionik (poticatelj i
pomagač) kažnjava se u skladu sa
svojom krivnjom.”) proizlazi da je
krivnja individualna, pa se na pojedinog
supočinitelja ili sudionika ne može
prenositi krivnja drugih osoba koje su
sudjelovale u počinjenju djela
Drugim riječima, pojedini supočinitelj ili
sudionik neće odgovarati za ekscese
drugih sudionika i supočinitelja.
Eksces – pojam i učinak na druge
supočinitelje odnosno sudionike



Eksces je bitna razlika između sadržaja onog na što
se sudioništvo odnosilo i stvarno realiziranog
Eksces može postojati:
→na strani jednog supočinitelja u odnosu na druge i
→na strani glavnog počinitelja u odnosu na
poticatelja i pomagatelja
sva se odstupanja mogu svesti na dvije osnovne
kategorije: neslaganja ili ekscesi u kvalitativnom i
neslaganja ili ekscesi u kvantitativnom smislu.

Kvalitativni eksces postoji kada je
supočinitelj ili glavni počinitelj počinio
sasvim drugo djelo od onoga koje su
imali u vidu drugi supočinitelji, odnosno
poticatelj ili pomagatelj
→(npr. tri supočinitelja se dogovore da
će počiniti razbojništvo, ali jedan od
njih, bez suglasnosti ostalih, počini i
ubojstvo; poticatelj je poticao na krađu,
a glavni počinitelj počinio silovanje)
Kvantitativni eksces postoji
→ kada je počinjeno istovrsno kazneno djelo, ali je pri
njegovom počinjenju došlo do relevantnog
odstupanja koje utječe na pravnu oznaku djela
npr. poticatelj je poticao na običnu, a glavni počinitelj
počinio tešku krađu provaljivanjem,
supočinitelji su se dogovorili da će istući žrtvu, ali
jedan od supočinitelja, bez pristanka ostalih žrtvu
polije kiselinom i unakazi je
→ kada je u okviru planiranog djela prouzročen širi ili
uži krug posljedica
npr. dva supočinitelja su se dogovorila da će ukrasti
točno određene stvari, a jedan od njih je pored
dogovorenih, ukrao i još neke stvari

Eksces supočinitelja



iz načela da svaki supočinitelj odgovara u granicama
vlastite krivnje (čl. 39. st. 1. KZ) proizlazi da pojedini
supočinitelj neće odgovarati za ekscese drugih
sudionika i supočinitelja
djelo supočinitelja koji je postupao u ekscesu
kvalificirat će se drugačije od djela koje su počinili
ostali supočinitelji
npr. tri supočinitelja se dogovore da će počiniti
razbojništvo koje doista i bude počinjeno, ali jedan
od njih, bez suglasnosti ostalih, počini i ubojstvo
→onaj supočinitelj koji je pored dogovorenog
razbojništva počinio i ubojstvo odgovara za stjecaj
tih dvaju djela, dok ostali supočinitelj odgovaraju
samo za razbojništvo, ukoliko i sami nisu barem
pristali na ubojstvo
Utjecaj ekscesa glavnog
počinitelja na krivnju sudionika
u užem smislu
1. Kvalitativni eksces


glavni počinitelj počinio sasvim drugo djelo
od onoga koje su imali u vidu poticatelj ili
pomagatelj
npr. poticatelj je poticao na krađu, koju
glavni počinitelj nije ni pokušao, nego je
umjesto toga počinio silovanje →glavni
počinitelj odgovarat će za silovanje, dok će
poticatelj odgovarati za neuspjelo poticanje
na krađu (djelo na koje se namjera
poticatelja odnosila nije bilo ni pokušano)
2. Kvantitativni eksces na strani
glavnog počinitelja

1.
Ako radnje glavnog počinitelja prelaze
dogovoreno, ovisno okolnostima konkretne
situacije mogući su različiti učinci na pravni položaj
sudionika u užem smislu:
Ako počinitelj počini teži oblik djela od onoga
koji je obuhvaćen namjerom poticatelja ili
pomagača, sudionici neće odgovarati za to
počiniteljevo prekoračenje, npr. ako se namjera
poticatelja i pomagatelja odnosila na običnu krađu,
a glavni počinitelj počini tešku, sudionici u užem
smislu odgovaraju u granicama svoje namjere,
dakle za običnu krađu;
2.

Ako glavni počinitelj ostane u okviru
dogovorenog kaznenog djela, ali prouzroči
širi krug posljedica, to neće utjecati na pravnu
oznaku djela, ali će se namjera u odnosu na opseg
posljedica vrednovati prilikom odmjeravanja kazne
na način da će se poticateljevoj namjeri pripisati
onaj krug posljedica koje je htio ili na njih pristao, a
ne šire posljedice koje je glavni počinitelj ostvario;
ako je npr. poticatelj od glavnog počinitelja
zahtijevao da ukrade točno određene stvari, a
glavni je počinitelj pored dogovorenih, ukrao i još
neke stvari, obojica će odgovarati za krađu, ali će
sud prilikom odmjeravanja kazne voditi računa o
sadržaju namjere poticatelja

međutim, ako npr. poticatelj traži
ostvarenje kaznenog djela pod bilo
kojim okolnostima, odnosno pristaje na
bilo koji način postizanja kriminalnog
cilja (traži oduzimanje stvari bilo
običnom, bilo teškom ili razbojničkom
krađom), onda njegova namjera
obuhvaća sve ono što je glavni
počinitelj u konkretnom slučaju ostvario,
pa u tom slučaju nema ekscesa
3. U slučajevima negativnog kvantitativnog ekscesa na
strani glavnog počinitelja, odnosno u situaciji da je
glavni počinitelj učinio manje od onoga što je
bilo obuhvaćeno namjerom sudionika

poticatelj i pomagatelj neće odgovarati u granicama
vlastite namjere, nego za ono što je stvarno
realizirano → načelo akcesornosti

npr. pomagatelj je stavio na raspolaganje glavnom
počinitelju otpirač za nasilno otvaranje prostora radi
počinjenja teške krađe provaljivanjem, ali je glavni
počinitelj počinio običnu krađu jer je prostor bio
otključan
Zaključno o utjecaju ekscesa glavnog počinitelja
na krivnju sudionika u užem smislu:



ako glavni počinitelj počini sasvim različito
kazneno djelo od onog koje je bilo obuhvaćeno
namjerom sudionika u užem smislu, onda uopće
nema sudioništva (dolazi u obzir jedino kažnjavanje
za neuspjelo poticanje);
ako glavni počinitelj počini više od dogovorenog
poticatelj i pomagatelj neće odgovarati za to
prekoračenje jer to proizlazi iz načela neovisnosti
krivnje sudionika u užem smislu (čl. 39. st. 1.);
počini li glavni počinitelj manje od onoga što je
obuhvaćeno namjerom poticatelja i pomagatelja, oni
će odgovarati samo za ono što je doista i ostvareno
jer to proizlazi iz načela akcesornosti sudioništva u
užem smislu →poticatelj i pomagatelj sudjeluju u
djelu drugoga, pa stoga ni ne mogu sudjelovati u
nečemu što se nije dogodilo
Utjecaj osobnih odnosa,
svojstava i okolnosti na krivnju i
kažnjavanje ostalih sudionika


temeljno pitanje: može li se sve što je vezano za
osobne okolnosti koje terete ili privilegiraju
pojedine supočinitelje ili sudionike prenositi
(uzimati u obzir) sudionicima u kod kojih te
okolnosti ne postoje?
iz razloga što je krivnja svakog supočinitelja i
sudionika individualna, okolnosti djela koje su
posve osobnog karaktera ( okolnosti koje su
čvrsto vezane za ličnost, osobine i stanja
sudionika kod kojeg postoje npr. neubrojivost)
ne mogu se prenositi na druge supočinitelje
odnosno sudionike



stoga i KZ u čl. 39. st. 2. načelo uračunavanja
tzv. neprenosivih okolnosti (okolnosti djela
koje su posve osobnog karaktera) samo
onom su počinitelju ili sudioniku kod kojeg
postoje:
“Posebne osobne okolnosti zbog kojih zakon
propisuje oslobođenje od kazne, ublažavanje
kazne, blaži ili teži oblik kaznenog djela uzeti
u obzir samo onom supočinitelju ili sudioniku
kod kojega postoje .“(čl. 39. st. 2.)
Neprenosive, tj. posebne osobne okolnosti
zakon svrstava u četiri skupine:
1.
2.
3.
4.
okolnosti zbog kojih zakon propisuje oslobođenje od kazne
(npr. samo onaj sudionik koji dobrovoljno spriječi počinjenje
kaznenog djela može se osloboditi kazne);
okolnosti zbog kojih zakon propisuje ublažavanje kazne
(npr. smanjena ubrojivost, otklonjiva zabluda o protupravnosti,
razlozi za ublažavanje kazne predviđeni u Posebnom dijelu
KZ);
okolnosti zbog kojih zakon propisuje blaži oblik kaznenog
djela (npr. svojstvo majke kao privilegirajuće obilježje
kaznenog djela čedomorstva iz čl. 112. st. 2. neće se prenositi
na sudionike; tko potakne ili pomogne majci rodilji u
čedomorstvu odgovarat će za poticanje, odnosno pomaganje u
teškom ubojstvu);
okolnosti zbog kojih zakon propisuje teži oblik kaznenog
djela (npr. motivi koji su čisto osobne prirode trebali bi teretiti
samo onog sudionika kod kojeg postoje (npr. kod ubojstva
koristoljublje, bezobzirna osveta, osobito niske pobude)


neprenosivim okolnostima nabrojanima u čl.
39.st.2. treba svakako pridodati i okolnosti
zbog kojih zakon isključuje krivnju (npr.
neubrojivost), jer i one po svojoj prirodi
nedvojbeno spadaju u neprenosive
okolnosti
svaki put kad sud ustanovi da postoji neka
okolnost o kojoj ovisi primjena ovog stavka,
sud treba utvrditi radi li se o posebnoj
osobnoj okolnosti te ako postoji uzet će ju u
obzir sudioniku kod kojeg postoji



okolnosti koje nisu strogo osobne su prenosive i ako
postoje na strani jednog od počinitelja, one idu na
teret odnosno u korist i drugim supočiniteljima i
sudionicima
prenosive su stvarne okolnosti djela, ali i one
okolnosti počinitelja koje obilježavaju
objektivnu stranu djela (radnju ili način počinjenja
djela)
npr. okrutno postupanje i mučenje žrtve, prikriveno ili
prijevarno postupanje, korištenje povjerenja ili
bespomoćnosti žrtve →stoga će onaj tko nagovori
drugoga da na spavanju usmrti bespomoćnog člana
obitelji odgovarati kao poticatelj na teško, a ne
obično ubojstvo
Kažnjavanje za stjecaj različitih
oblika sudioništva




kako kazniti osobu koja je u počinjenju djela
sudjelovala s više različitih uloga,
npr. najprije je potaknula druge osobe na počinjenje
kaznenog djela, zatim je nabavila sredstva za
počinjenje djela, te na kraju zajedno s ostalima
poduzela radnju počinjenja - ista je osoba bila
poticatelj, pomagatelj i supočinitelj
Pravilo: nema stjecaja oblika sudioništva, pa će
ova osoba odgovarati samo za supočiniteljstvo
jer teži oblik sudioništva isključuje lakše oblike
- supočiniteljstvo isključuje kažnjivost za sve ostale
oblike sudjelovanja u počinjenju djela, dok poticanje
isključuje kažnjavanje za pomaganje