Transcript Multikulti_ST_19 4 13_VBarada_Inga T Koludrovic

5. RADIONICA ZA NASTAVNIKE I PREDSTAVNIKE
KULTURNIH/POSLOVNIH ORGANIZACIJA
MULTIKULTURALIZAM
dr.sc.Valerija Barada, v.asist.
prof.dr.sc. Inga Tomić-Koludrović
Odjel za sociologiju, Sveučilište u Zadru
PROJEKT: Implementacija kulturne baštine u kurikulume
strukovnih škola kao faktor ekonomskog razvoja i
zapošljivosti učenika
Split, 19. travnja 2013.
radni plan

upoznavanje

1.
3 cjeline, ali prelijevanje
Pojmovi – multikulturalizam, identitet…
2.
Primjeri – analiza predložaka
3.
Zaključak – multikulturalizam u školi
pauze po dogovoru…
predstavljanje…
[email protected]
1. cjelina

Multikulturalizam



Lanac za taljenje
Ideja duge
Interkulturalizam
ciljevi multi- i interkulturalnosti
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
usvajanje temeljnih pojmova u području kulture i međukulturalnih odnosa
usvajanje ideje da svaka kultura posjeduje svoje osobitosti dostojne
poštovanja koje ni sa čim ne ugrožavaju jedna drugu
razumijevanje obilježja svoje i drugih bliskih kultura, kao i globalne kulturne
raznolikosti
razumijevanje načela i pretpostavki funkcioniranja kulturno pluralnih zajednica
postići (među)prožimanje kultura priznajući svakoj svojstven identitet
usvojiti ideju da je multikulturnost je moguć izvor obogaćivanja (novim
vrijednostima) cijelog društva
razvoj otvorenog ili višekulturnog identitea u skladu s potrebama kulturno
pluralne i demokratske zajednice, uključujući kulturnu osjetljivost i višejezičnu
kompetenciju
razumijevanje posljedica diskriminacije kulturno drugačijih
razvoj nestereotipnog mišljenja, antipredrasudnih stavova, snošljivosti i
solidarnosti
omogućiti učenicima stjecanje znanja, sposobnosti i kompetencija potrebnih
za aktivno sudjelovanje u kulturno pluralnom i demokratskom društvu
izgraditi svijest o pravima i odgovornostima, vrijednosnim normama, pravilima
ponašanja te etičkim i moralnim pitanjima društvene zajednice
pokrenuti prerastanje multikulturnih odnosa u doista interkulturne odnose
razviti multi i/ili interkulturne kompetencije
kultura

različitosti definicija – različitosti kultura:








programiranje
uspomene
percepcija stvarnosti
zajednički standardi
vidljivo – nevidljivo
proizvodi, ponašanje, ideje
civilizacija, govor, diskurs i vještine
idealna, dokumentarna, društvena
Vaša definicija
???
pojmovi vezani uz kulturu

vrijednosti
norme
folkways
mores
zakoni

socijalizacija




identitet




doživljaj sebe; svijest o sebi, svojoj
osobnosti, obilježjima svoje ličnosti
nastaje kroz proces identifikacije s velikim
brojem različitih grupa koje se temelje na
dobi, rodu ili etnicitetu…
i sličnost i različitost
nije fiksan
identitet 2
George Herbert Mead

početak 20-og stoljeća

IDENTITET / SELF (vlastitost, sebstvo) = I + ME


I – osobni identitet, JA
ME - socijalni identitet, MENE

dijalog između I i ME  nije fiksiran

način na koji se vidimo ~ kako nas drugi vide

individualno ili kolektivno

članovi smo različitih grupa, ali su nam neke grupe važnije od drugih
self = identitet
I
osobnost
biografski podaci
biološke oznake
osobne oznake
talent
interesi
impulzivne akcije
↓
razina akcije
↓
refleksivne-racionalne
akcije
ME
“značajni drugi" omogućavaju
učenje društveih uloga
deneralizirajući, opći drugi
socijalna očekivanja
kolektivni identitet
pripadnost grupi
simboli
utvrđena akcija, ali i neki izbor
↓
razina refleksije
↓
idealni ja
samopercepcija
mišljenje drugih
identitet
1.
2.
3.



vidimo se onako kako nas drugi vide
zamišljamo kako bi to bilo biti netko drugi
anticipiramo posljedice našeg ponašanja na
druge
primarni, sekundarni
fragmentirani
pripadnost - nepripadnost
Šta bi sve, po Vama, ulazilo u
HRVATSKI identitet?
? – kulturacija

enkulturacija

akulturacija

asimilacija

adaptacija

bikulturalizam

akomodacija
faze akulturacije
1.
2.
3.
4.
euforija
kulturni šok (komentar: kulturno zaostajanje)
kulturni stres
približavanje ili potpuni oporavak:
1.
2.
3.
4.
5.
napuštanje etnocentrizma
razumijevanje drugih
druga kultura kao dobra
poželjna i korisna
kulturni relativizam
tolerancija
=/=

simpatija
empatija

socijalna distanca

otvoreni identitet

pojmovi - ponavljanje






multikulturalizam
interkulturalizam
kultura (vrijednosti, norme, folkways, mores, zakoni,
socijalizacija)
identitet, primarni, sekundarni, fragmentirani
enkulturacija, akulturacija, adaptacija, bikulturalizam,
akomodacija
tolerancija, simpatija, empatija, socijalna distanca,
otvoreni identitet
2. cjelina – analiza primjera
sadržaj kulture




istraživanje vrijednosti – World Values Survey, R. Inglehart
samoizražavanje, racionalno, posttradicionalno
preživljavanje, tradicionalno
postmoderno, refleksivne vrijednosti
2. cjelina – analiza primjera – nastavak
sadržaj kulture

Paris Match

Haiti

Eva sardine

Fade in reportaže


Tko su oni? http://vimeo.com/56909912
Regionalno. http://vimeo.com/56909911
3. cjelina
interkulturalizam u školi

prijedlog, promišljanje


program prožet idejom interkulturalnosti
interkulturalne kompetencije

javne politike

interkulturalne komunikacijske kompetencije


stavovi
vještine
3. cjelina
interkulturalizam u školi


„znanje jednog ili po mogućnosti, više kultura
i društvenih identiteta i ima kapacitet da
otkrijete i odnose s novim ljudima iz drugih
konteksta za koje oni nisu izravno spremni“
(Byram, Fleming, 1998, 9)
osoba koja „prelazi granice, a koja može biti
u određenoj mjeri specijalist u tranzitu
kulturnih dobara i simboličkih vrijednosti“
(Byram, Zarate, 1997,11).
3. cjelina
interkulturalizam u školi


interkulturna komunikacija uključuje: svijest,
stavove, vještine, znanje i jezik
međukulturna osoba: poštovanje,
suosjećanje, fleksibilnost, strpljenje, interes,
znatiželju, otvorenost, motivaciju, smisao za
humor, toleranciju prema dvosmislenostima i
spremnost da se ne osuđuje druga osoba
3. cjelina
obrazovne politike
ŠKOLE

imati metodički isplanirane programe koji bi neprekidno pružali priliku učenicima da razvijaju
najbolju svijest o sebi samima kao i otvorenost prema drugim kulturama i interkulturnim vještinama.

pomagati i poticati učenike da razumiju cjelinu proživljenih iskustava različitih kulturnih grupa kao i
jedinstvenost i vrijednost svake kulture i njen doprinos globalnom društvu.

naučiti učenike da slušaju „drugog“ i pomoći im da razumiju različite alternative i moguće kulturne i
etničke izbore

pomoći im da razviju otvorenost prema drugi kulturam i sposobnost donošenja odluka, stavove o
društvenoj participaciji

pomoći im da razviju osjećaj za političku učinkovitost kao neophodni temelj za učinkovito
građanstvo uutar prluralne zajednice

pomoći im razviti empatiju, odnosno razumijevanje drugih i sposobnost učinkovitih grupnih
interakcija

pomoći im u razvijanju solidarnosti, odnosno veće osjetljivosti za probleme nejednakosti i
društvene marginalizacije

pomoći im razmatraju i interpretiraju događaje, situacije i sukobe iz višeslojne različite kulturne
perspektive

pružiti učenicima priliku da sudjeluju u kulturnim djelovanjima različitih etničkih i kulturnih skupina

pomoći im u razvoju multikulturalizma prema kojem ne postoji univerzalan, „normalan“ ili uobičajen
način ponašanja i djelovanja jer su sva ponašanja kulturno promjenjiva i različita

razvijati zajedničku školsku kulturu koja će promicati vrijednosti, stavove i ponašanja koji
podržavaju etnički pluralizam i kulturnu različitost kao i one koji podržavaju i čine vlastitu
nacionalnu kulturu

kontinuirano i sustavno vrednovati ciljeve, metode i pedagošku podršku koji su se koristili za
proučavanje kulturne različitosti
3. cjelina
obrazovne politike
NASTAVNICI

Interkulturalne kompetentncije su i kognitivne i emocionalne i one koje odlikuju ponašajne (primerice verbalna i neverbalna
komunikacijai

dobro poznavanje svoje i drugih kultura i sposobnost poštivanja, razumijevanja i prihvaćanja učenika koji pripadaju drugim
kulturama;

kontinuirano nadograđivanje spoznaja o sebi kako na individualnoj tako i na razini grupe kojoj se pripada

otvorenost, fleksibilnost i kreativnost

shvaćanje posljedica diskriminacije kulturno drugačijih te sposobnost razvoja nesterotipnog mišljenja i antipredrasudnih
stavova.

kritičko (argumentirano) mišljenje

prosocijalno mišljenje

vjerovanje učitelja da su njegovi učenici u stanju učiti i da ih i on može poučavati, odnosno pomoći učiti

sposobnost analiziranja aktualnih društvenih i političkih problema i sukoba;

spremnost na obradu kontroverznih tema i suočavanja s nejasnim i složenim situacijama u razredu i školi

sposobnost sagledavanja problema iz perspektive učenika uvažavajući pri tome njegovo podrijetlo, dob i razinu
obrazovanja;

poštivati prava učenika i biti osjetljiv na njihove potrebe i interese;

spremnost na priznavanje svojih grešaka pred svojim učenicima i učenje na tim greškama;

vjera da stvari mogu biti bolje i da svatko može biti bolji;

sposobnost opažanja, prihvaćanja i osjećanja poštovanja prema sličnostima, kao i prema razlikama između učitelja i učenika
te između samih učenika;

poštivanje prava učenika i osjetljivost na njihove potrebe i interese.

sposobnost da sebe i učenike vidi kao aktere zbivanja na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

zanje temeljnih pojmova u području demokracije, vladavine prava, ljudskih prava te kulture i međukulturalnih odnosa.

sposobnost razumijevanja načela i pretpostavki funkcioniranja kulturno pluralne zajednice.
Popis korisne i korištene literature

Alptekin, C. (1996 [1993]). „Target-language culture in EFL materials“. In: T.Hedge & N. Whitney (Eds.),
Power, Pedagogy & Practice. (pp.53-61). Oxford: Oxford University Press.

Archer, C. M. (1986). „Culture bump and beyond“. In: J. M. Valdes (Ed.). (1986). Culture Bound: Bridging
the Cultural Gap, Cambridge: Cambridge University Press, (170-78).

Baumgratz, G. (1985). Transnational and cross-cultural communication as negotiation of meaning. In
Goethe-Institute (Ed.). Comprenhension as negotiation of meaning. Munich: Goethe-Institute, pp. 112139.

Beck, U. (1986). Risikogesellschaft. Auf dem Weg in eine andere Moderne. Frankfurt/M.: Suhrkamp.

Beneke, J. (2000). „Intercultural competence“, In: U. Bliesener (Ed.), Training the Trainers. International
Business Communication, vol.5, Carl Duisberg Verlag (108-109).

Bennett, M. J. (1997). „How Not to Be a Fluent Fool: Understanding the Cultural Dimension of
Language“ In: A.E. Fantini (Ed.), New Ways in Teaching Culture (pp. 16-21). Alexandria, VA: TESOL.

Bennett, J.M., Bennett, M.J. & Landis, D. (2004) Handbook of Intercultural Training (3rd edition).
Thousand Oaks, CA: Sage Publications.

Bennett, J. M. & Bennett, M. J. (2004). „Developing Intercultural Sensitivity“. In: J. M. Bennett, M. J.
Bennett, & D. Landis (Eds). Handbook of Intercultural Training (3rd ed.) Thousand Oaks, CA: Sage. (147165).

Bowers, R. (1992). „Memories, metaphors, maxims, and myths: language learning and cultural
awareness“. ELT Journal 46 (1): 29-38.

Brembeck, W. (1977). The Development and Teaching of a College Course in Intercultural
Communication. Readings in Intercultural Communication. Pittsburgh: SIETAR Publications.

Brislin, R. & Yoshida, T. (1994). Intercultural Communication Training: An introduction. Thousand Oaks,
CA: Sage Publications.

Brown, H. D. (1993). Principles of Language Learning and Teaching (3rd ed.). Englewood Cliffs, NJ:
Prentice Hall.

Brown, H.D. (2000) Principles of Language Learning and Teaching. Fourth ed. New York: Pearson
Education, p. 153).

Byram, M. (1989). Cultural Studies in Foreign Language Education. Clevedon: Multilingual Matters.

Byram, M. (1997). Teaching and Assessing Intercultural Communicative Competence. Clevedon:
Multilingual Matters.

Byram, M. (2003). „Teacher education / visions from/in Europe“. Babylonia, 3-4(03): 7-10.













Byram, M. & Zarate, G. (1997). The social and intercultural dimension of language
learning and teaching. Strasbourg: Council of Europe.
Byram, M. & Fleming, M. (eds.) (1998). Language Learning in Intercultural Perspective:
Approaches Through Drama and Ethnography. Cambridge: Cambridge University Press.
Canale, M. & Swain, M. (1980). „Theoretical bases of communicative approaches to
second language teaching and testing“. Applied Lingistics, 1(1): 1-47.
Council of Europe. (2001). Common European Framework of Reference: Learning,
Teaching, Assessment. Cambridge: Cambridge University Press.
Council of Europe (2003). Portfolio européen des langues: La composante interculturelle
et Apprendre à apprendre. David Little et Barbara Simpson. DGIV/EDU/LANG (2003) 4.
Council of Europe, Education and Culture (2005). Portfolio of Intercultural Competence.
INCA Project. Leonardo da Vinci Program: EuropeanTraining for the UK.
Cushner, K. & Brislin, R. W. (1996). Intercultural Interactions: A Practical Guide. Second
edition. London-New Delhi: Sage.
Čačić Kumpes, J. (1996) .“Obrazovanje i tolerancija”, Društvena istraživanja, 5 ( 2): 307319.
Damen, L. (1987). Culture Learning: The fifth dimension in the language classroom.
Reading, MA: Addison-Wesley.
Fantini, A. E. (2000). A central concern: Developing intercultural communicative
competence. School for International Training Occasional Papers Series, Inaugural Issue,
25-42.
Guillerme, M. (2000). „Intercultural competence“. In Michael Byram (Ed.) Encyclopedia of
Language Teaching and Learning. London: Rutledge, 298-299.
Giddens, A, (1990). The Consequences of Modernity. Cambridge: Polity.
Hall, E. T. (1959). The silent language. Greenwich, CT: Fawcett.












Hall, S. (1996). „Introduction: Who needs 'identity'? In S. Hall and P. du Guay (Eds,) Questions of.
C uitural Identity, London: Sage, 1-17.
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&sqi=2&ved=0CCkQFjAA&url
=http%3A%2F%2Fcaledonianblogs.net%2Fmefi%2Ffiles%2F2011%2F01%2FHall.pdf&ei=KNVG
UYj8DbPE4gT0toCwAQ&usg=AFQjCNEOA3ysAXf42jJnWTEaKcYo8pOaog&bvm=bv.43828540,d
.bGE
Hofstede, G. (1994). Cultures and Organizations / Software of the Mind. London: Harper Collins.
Hymes, D. (1972). „On Communicative Competence“. In: J. B. Pride and J. Holmes (Eds.)
Sociolinguistics. London: Penguin Books.
Kramsch, C. (1993). Context and Culture in Language Teaching. Oxford: Oxford University Press.
Lázár I. (Ed.) (2003) Incorporating Intercultural Communicative Competence in Language
Teacher Education. European Centre for Modern Languages. Council of Europe Publishing.
Nemetz-Robinson, G. L. (1985). Cross-Cultural Understanding, Processes and Approaches for
Foreign Language and Bilingual Educators. Englewood Cliffs NJ: Prentice Hall.
Samovar, L. A. & Porter, R. E. (Eds.). (1993). Intercultural Communication: a reader. Belmont,
CA: Wadtworth.
Schumann, J. (1978). „Social and psychological factors in second language acquisition“. In: J.
Richards (Ed.), Understanding second and foreign language learning: issues and approaches.
Rowley, MA: Newbury House.
Seelye, H. N. (1993). Teaching Culture / Strategies for Intercultural Communication. Lincolnwood,
IL: National Textbook Comapany.
Tomalin, B. & Stempleski, S. (1993). Cultural Awareness. Oxford: Oxford University Press.
Van Ek, J. A. (1986). Objectives for Foreign Language Learning, Vol. 1: Scope. Strasbourg:
Council of Europe.
von ALLMEN, R. M. (2004) “Towards an Intercultural Education” u: Milan Mesić (ur.) Perspectives
of Multiculturalis: Western & Transitional Countries. Zagreb: FF press i Croatian Commission of
UNESCO, 103-111.