Transcript 1. - Weebly

Individualno savjetovanje
Doc. dr. Senija Tahirovic
Historijski koncept
Osnove nalazimo u humanističkom pristupu u
psihologiji koji je usmjeren na osobu, individua
Carl Rogers – glavni zagovornik humanističke
psihologije
Rogersove temeljne pretpostavke su:
• ljudi su dostojni povjerenja
• imaju veliki potencijal za razumijevanje sebe i
rješavanje vlastitih teškoća
• imaju sposobnost da se sami razvijaju, ako su
uključeni u specifičnu vrstu terapijskog odnosa
• Rogersov pristup mozemo posmatrati kroz ,
četiri razdoblja
1. nedirektivno savjetovanje, kao reakciju na
direktivne i tradicionalne psihoanalitičke
pristupe terapiji pojedinca
2. Drugo razdoblje( 1950-ih godina), terapija
usmjerenu na klijenta, a ne na nedirektivne
metode
3. Treće razdoblje( 1960-ih godina ), započelo je
objavljivanjem knige “ Kako postati osobom “
U središtu zanimanja ovog pristupa bilo je kako “
postati onim što jesi “
4. Četvrtu fazu( 1970-ih i 1980-ih ) obilježilo je
veliko širenje pristupa u području obrazovanja,
industrije, rješavanja sukoba i uspostave mira u
svijetu
Rogersova teorija postala je poznata pod nazivom
pristup usmjeren na osobu
Egzistencijalizam i humanizam
• Tokom 1960-ih i 1970-ih godina, među
savjetovateljima je vladalo sve veće zanimanje za
“ treću silu “ u terapiji kao alternativu
psihoanalitičkim i bihevioralnim pristupima
• Pod taj naziv pripadaju egzistencijalistička
terapija, pristup usmjeren na osobu i geštalt
terapija
Egzistencijalistička terapija, pristup usmjeren na
osobu i geštalt terapija, slicnosti I razlike
Slicnosti
• Uvažavanje klijentovog subjektivnog iskustva
• Vjera u klijentov kapacitet za donošenje
pozitivnih i konstruktivnih oblika
• Isticanje važnosti pojmova kao što su sloboda,
izbor, vrijednosti, osobna odgovornost,
autonomija, svrha i smisao
• Egzistencijalistička terapija, pristup usmjeren na
osobu i geštalt terapija, slicnosti I razlike
Razlike
prema egzistencijalistima, čovjek osjeća tjeskobu
zbog odluke da stvara svoj identitet u svijetu koji
nema vlastitog smisla;
nasuprot tome humanisti zauzimaju nešto manje
tjeskobnu poziciju prema kojoj svi ljudi imaju
prirodni potencijal koji mogu ostvariti i pomoću
kojeg mogu naći smisao života
• Oba ova pristupa su usmjerena na klijentov
doživljaj i od terapeuta traže da uđe u njegov
subjektivni svijet
Pogled na ljudsku prirodu
• Rogers je uvjeren kako su ljudi dostojni
povjerenja, da imaju snage i mogućnosti,
kapacitete da razumiju sebe i sobom upravljaju, i
da su sposobni stvarati konstruktivne promjene i
živjeti djelotvornim i produktivnim životom
• On se suprotstavlja pristupima koji tvrde da se
ljudima ne moze vjerovati, već ih treba
usmjeravati, motivirati, podučavati, kažnjavati,
nagrađivati, kontrolirati, odnosno da njima
trebaju upravljati ljudi koji su iznad njih i u
poziciji “ stručnjaka “
Prema Rogersu ciljevi savjetovanja su
- osloboditi klijente i stvoriti uvjete koji će im
omogućiti uključivanje u smisleno istraživanje
sebe
- Glavna odgovornost za promjenu prepuštena je
klijentu
- terapeut se usmjerava na konstruktivnu stranu
ljudske prirode, na ono što je kod klijenta dobro,
na snage i mogućnosti koje ljude donose sa
sobom u terapiju
• U središtu zanimanja pristupa usmjerenog na
osobu jesu klijentova odgovornost i kapacitet za
otkrivanje načina uspješnijeg suočavanja sa
stvarnošću
• Nastojeći da shvate klijentovo unutrašnje
stajalište, u individualnom radu nas posebno
zanima klijentov doživljaj sebe i svijeta u kojem
živi
• Klijentovu promjenu u individualnom radu
olakšava odnos sa savjetovateljem koji je
podrzavajuci , prihvačajući i empatičan
Individulani rad u terapiji ima ciljeve
• Prema Rogersovom mišljenju, cilj individualnog
terapijskog rada nije samo rješavati probleme,
već pomoći klijentu u procesu razvoja kako bi
bolje izlazio na kraj sa sadašnjim i budućim
teškoćama
• Krajnji cilj terapije jeste stvoriti uslove u kojima
ćemo ljudima pomoći da dobro funkcioniraju u
svakodnevnom zivotu
Da bi mogli početi ostvarivati ovaj cilj, klijenti
prvo moraju otkloniti socijalizacijske maske I
nakon toga raditi na aktuelizaciji koj
apodrazumjeva naredne osobine :
1. otvoreni su prema različitim iskustvima
2. vjeruju u sebe
3. vrednuju sebe prema unutrašnjim kriterijima
4. žele se i dalje razvijati
Četiri pomenute karakteristike predstavljaju opći
okvir za razumijevanje individulanog
terapijskog rada - pokreta
Terapeutova funkcija i uloga
• “ uloga “( terapeuta ) jeste da budu bez uloge
• stvoriti terapijsko ozračje koje će pomoći klijentu
da se razvija
• Biti stvaran u odnosu s klijentima,
• Biti prisutan u njihovim doživljajima
• Uci u njihov iskustveni svijet
Klijentov doživljaj terapije
• Terapijska promjena ovisi o klijentovom
tumačenju vlastitog doživljaja terapije i
savjetovateljevih temeljnih stavova i uvjerenja
• Klijenti dolaze savjetovateljima u stanju
nerazmjera između doživljaja sebe i iskustva iz
stvarnosti
• Jedan od razloga za uključivanje u terapiju jeste
osjećaj temeljne bespomoćnosti, nedostatka
moći i nemogućnosti donošenja odluka ili
djelotvornog usmjeravanja vlastitog života
• S napretkom savjetovanja klijenti istražuju širi
raspon vlastitih vjerovanja i osjećaja(strahovi,
tjeskobe, osjećaj krivnje, ljutnju i druge emocije)
• Budući da se osjećaju shvaćenim i prihvaćenim,
manje se moraju braniti i postaju otvoreniji
prema vlasitim doživljajima, postaju realističniji,
tačnije doživljavaju druge, bolje ih razumiju i
lakše prihvataju
• Počinju sebe prihvatati zbog toga što su takvi
kakvi jesu, a ponašanje im postaje fleksibilnije i
kreativnije
Odnos između terapeuta i klijenta
Prema Rogersu sljedeći uvjeti su nužni za promjenu
ličnosti:
• 1. dvoje ljudi su u psihološkom kontaktu
• 2. klijent osjeća nesklad u sebi ili u svom životu ili je
tjeskoban
• 3. terapeut osjeća sklad u sebi ili je uključen u odnos
• 4. terapeut bezuvjetno pozitivno uvažava i prihvata
klijenta
• 5. terapeut empatično razumije klijentov unutrašnji
svjetonazor i to nastoji priopćiti klijentu
• 6. terapeut barem u minimalnom stepenu uspijeva
klijentu prenijeti poruku o svom empatičnom
razumijevanju i prihvaćanju
Tri osobne terapeutove karakteristike čine
središnji dio terapijskog odnosa:
1. kongurentnost ili iskrenost
2. bezuvjetno pozitivno uvažavanje i prihvatanje
klijenta
3. precizno empatično razumijevanje
Kongurentnost je najvažnija od tri spomenute
terapeutove osobine.
Ona podrazumijeva da je terapeut stvarna osoba,
tj.da je tokom terapijskog susreta iskren,
integriran i autentičan.
Nema masku, njegov unutrašnji doživljaj i vanjsko
pokazivanje tog doživljaja su usklađeni i može
otvoreno izraziti svoje osjećaje, misli, reakcije,
stavove i uvjerenja koji se javljaju u odnosu s
klijentom