Što da radim kad je sve tako crno?!
Download
Report
Transcript Što da radim kad je sve tako crno?!
Što da radim
kad je sve tako crno?!
dr. sc. Jelena Maričić, dipl. psih.
Mirna Petretić, prof. psih.
Predavanje povodom Tjedna psihologije
20. veljače 2014., Palača Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4, Zagreb
TESA za mlade
• Telefon za psihološku pomoć (01 48 28 888, 10-22 sata radnim
danima)
• Internet savjetovanje ([email protected])
• Savjetovalište za mlade (od 14-30 god)
• Ruka podrške - prevencija vršnjačkog nasilja
•
•
•
•
•
•
Psihoportal za mlade (na www.tesa.hr)
TESA za nenasilje u obitelji (u suradnji s CZSS Zagreb)
Edukacija za psihološko savjetovanje telefonom
Edukacija: Vršnjačko nasilje-- prevencija, zaustavljanje i pomoć
Trening savjetodavnog razgovora
te partnerstvo na projektu: Za odgovorno odrastanje mladih
TESA za mlade
Strategije suočavanja mladih s društvenim
nejednakostima i nepravdama
– dr. sc. Jelena Maričić, dipl. psih.
Kako pomoći mladima u razvijanju kvalitetne
strategije za traženje posla
- Mirna Petretić, prof. psih..
Osim što klijenti u savjetovanje donose svoje osobne
priče, oni isto tako donose i društveni kontekst, koji u
manjoj ili većoj mjeri utječe na te životne priče
Adolescencija je razdoblje u kojem se sve više
prepoznaje važnost društvenog konteksta koji
omogućava/onemogućava razvoj osobe u željenome
smjeru
U našem društvu, s visokom stopom nezaposlenosti,
političkih i društvenih afera, „snalaženja” uz pomoć
„veza”, uspjeha „bučnijih” umjesto kompetentnijih,
nužno je da se u savjetodavnom procesu prizna da je
društveni kontekst bitan „akter” u životu pojedinca
Što čujemo u savjetovanju?
U mojoj struci je gotovo nemoguće naći posao – zašto da se
trudim?
Pripadnik sam neke manjine – zašto me tretiraju kao da sam
manje vrijedan?
Takvi bahati kao što je on uvijek dobe sve što žele!
Roditelji su mi cijeli život pošteni, pa kuda ih je to dovelo?
Mladi se od starijih razlikuju po svestranijim
interesima, većem prihvaćanju postmaterijalističkih i
manjem prihvaćanju tradicionalnih vrijednosti, te po
izraženijem optimizmu i zadovoljstvu životom (Ilišin,
2011)
s druge strane, žive u objektivno nesigurnijim
društvenim uvjetima od onih u kojima su sazrijevali
njihovi roditelji, što nagriza optimizam i uvjerenje da
ima smisla truditi se
Nisko povjerenje u institucije
nešto manje od polovine ih vjeruje policiji, a tek
oko trećine ih vjeruje sudstvu, medijima i
nevladinim organizacijama (Ilišin, 2011)
Percipirana nepravda vrlo je rizičan čimbenik za
delinkventno ponašanje (Rebellon i sur., 2012)
ili za odustajanje
→ npr. „inovativnost duha” i profesionalno
usavršavanje na dnu su ljestvice vrijednosti
mladih (Šintić, 2013)
Vjerovanje u pravedan svijet (Lerner, 1980)
fenomen na temelju kojeg vjerujemo da se dobre stvari
događaju dobrim ljudima, a loše stvari lošima
može dovesti do negativnih posljedica, no u određenoj
mjeri je koristan, kako bi ljudi, posebice mladi, osjećali da
je smisleno ulagati trud kako bi se postigao određeni cilj
Suočavanje
Bitne funkcije suočavanja jesu smanjivanje neugodnih
emocija i rješavanje problema koji uzrokuje te emocije
(Vulić-Prtorić, 2008)
Primjerenost strategije ovisi o situaciji (Lacković-Grgin,
2000; Miller i Major, 2000)
pasivnije strategije potiču da se osoba prilagodi situaciji,
dok aktivnije „napadaju” izvor teškoća
ipak, ukoliko je uzrok stresa s kojim se osoba suočava
realno rješiv, primjerenije je da ga osoba pokušava riješiti,
nego da se samo usmjerava na svoje osjećaje ili na
izbjegavanje
emocionalna reaktivnost
rješavanje problema
distrakcija
kognitivno restrukturiranje
izbjegavanje
traženje socijalne podrške od roditelja
traženje socijalne podrške od prijatelja
Učestalost pojedinih strategija suočavanja – uzorak iz
e-mail savjetovanja (N=400)
%
Rješavanje problema
59.4
Socijalna podrška
36.8
Emocionalna regulacija
32.2
Kognitivno restrukturiranje
26.6
Socijalno povlačenje
26.6
Samokritiziranje
23.7
Odustajanje
23.7
Okrivljavanje drugih
18.5
„Što bi bilo kad bi bilo” razmišljanje
17.9
Distrakcija
17.6
Maričić, Orehovec i Vračić (2009)
strategije prema Spirito,Stark i Williams, 1998
Strategije koje će mladi koristiti ovise, među ostalime, o
njihovome identitetu (identitetnom statusu)
vremenskoj perspektivi
porukama koje primaju iz svoje okoline
Ostvarenje identiteta
Osoba je prošla kroz krizu identiteta i stekla je osjećaj
identiteta
Odgoda
Osoba je u stanju krize identiteta i aktivno traži alternative u
pokušaju da se nečemu posveti
Isključenje
Nije doživljena kriza identiteta - roditeljske i društvene
vrijednosti nikada nisu bile upitne
Rasap identiteta
Osoba se ne pokušava ičemu aktivno posvetiti ili potražiti
identitet
Ostvarenje identiteta
kognitivno restrukturiranje, rješavanje
problema, socijalna podrška prijatelja
Odgoda
maštanje, rješavanje problema
Isključenje
izbjegavanje, socijalna podrška - dominantno
od starije generacije
Rasap identiteta
izbjegavanje, distrakcija
Orijentiranost na prošlost
može biti pozitivna (npr. cijenjenje tradicionalnih
vrijednosti) ili negativna (npr. traumatična sjećanja)
Orijentiranost na sadašnjost
češća kod adolescenata i u manje razvijenim
zemljama
može biti hedonistička i fatalistička
→
Orijentiranost na budućnost
Adolescenti s ostvarenim identitetom
u najvećoj mjeri orijentirani na budućnost, pozitivan pogled
na prošlost
Adolescenti u stanju rasapa identiteta
negativna iskustva u prošlosti, skloni fatalističkoj
orijentiranosti na sadašnjost (Laghi i sur., 2013)
Orijentiranost na budućnost
bolji školski uspjeh i lakše donošenje odluka o profesiji
(Ferrari i sur., 2010)
Negativan pogled na prošlost i fatalistički stav prema
životu
Pozitivan stav prema prošlosti
viša anksioznost i depresivnost
niže samopoštovanje, aktivno suočavanje i optimizam
niža depresivnost i anksioznost
Orijentiranost na budućnost
aktivno suočavanje
(Anagnostopoulos i Griva, 2011)
Manje učinkovite strategije suočavanja s
društvenom nepravdom
emocionalno reagiranje
distrakcija
samokritiziranje
kritiziranje drugih
socijalno povlačenje
izbjegavanje
„što bi bilo kad bi bilo” razmišljanje
mogu se koristiti u manjoj mjeri
odgovornosti drugima za ono za
Više učinkovite strategije suočavanja s društvenom
nepravdom
korištenje socijalne podrške
kognitivno restrukturiranje
rješavanje problema
ta JESU odgovorni
Korištenje socijalne podrške
Raspravljati s mladima o društvenim temama, čuti ih
Usmjeriti ih na razvijanje kvalitetnih odnosa s drugima,
kao snažan preventivni čimbenik
osjećaj pripadnosti
emocionalna podrška
informacijska podrška
instrumentalna podrška
duhovna podrška
Socijalna podrška ne može trajnije zamijeniti vlastitu
snagu i odgovornost, već joj može biti „potporanj”
Kognitivno restrukturiranje
odgovorni
Nastojati spriječiti razvoj okvira „sve je nepravedno”
Takvo razmišljanje potiče depresiju „Sve je loše…”, „Ja ništa
ne mogu…” (npr. Rayner, 1996)
Argumentirati da je istina da se neki ljudi „provlače”, no da to
nije „cijela” odnosno „jedina” istina
Ukazati na šire koristi od ulaganja truda
npr. visokoobrazovani mladi u pravilu lakše podnose
nezaposlenost, jer temeljno imaju više samopoštovanje, a i
lakše se mogu naknadno osposobiti za neku drugu
profesionalnu aktivnost (Schaufeli i VanYperene, 1992)
Kognitivno restrukturiranjeJU odgovorni
Pokazati da je razmišljanje u ili-ili kategorijama
neučinkovito
npr. dovesti u pitanje stav „Ili ću naći „pravi” posao
(primjeren mojim znanjima i interesima, s punim radnim
vremenom) ili ću biti nezaposlen.”
Potaknuti širenje vlastitih okvira
npr. pitati „Možeš li naučiti nešto novo, steći novu vještinu,
iskazati neku svoju osobinu koju ne iskazuješ često?”
Kognitivno restrukturiranjeJU odgovorni
Davati
pozitivne primjere
npr. dovođenje u školu osoba koje su vlastitim radom
puno postigle, koje su uspjele unatoč nejednakosti i
početno nepravednim okolnostima
Poticati
razmišljanje u terminima jednakosti, kako oni
sami ne bi činili daljnju nepravdu u društvu
djeca smatraju da se pripadnici nekih manjina trebaju
pasivnije suočiti sa socijalnom nepravdom od pripadnika
većine (Maričić, 2011)
Rješavanje problema
Poticati
stjecanje vlastitih iskustava u rješavanju
problema koje bi mogli uspješno riješiti
Pomoći u dijeljenju većeg zadatka/problema u manje
podprobleme i poticati aktivnost „u malim koracima”
Poticati volontiranje i građanski aktivizam
Aktivna,
problemu usmjerena strategija traženja posla
povezana je s uspješnošću nalaženja novog zaposlenja te sa
smanjenim doživljajem zabrinutosti zbog radne neizvjesnosti
(Maslić-Seršić i Šavor, 2009)
smislu pripisivanja odgovornosti drugima za ono za što
drugi zaista JESU odgovorni
Mladima treba pomoći u pronalaženju
vlastitog mjesta u društvu, takvom kakvo je sada, ali
i poticaj da mogu stvoriti (barem malo) bolje i
pravednije društvo!