Transcript Što da radim kad je sve tako crno?!

Što da radim
kad je sve tako crno?!
dr. sc. Jelena Maričić, dipl. psih.
Mirna Petretić, prof. psih.
Predavanje povodom Tjedna psihologije
20. veljače 2014., Palača Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4, Zagreb
TESA za mlade
• Telefon za psihološku pomoć (01 48 28 888, 10-22 sata radnim
danima)
• Internet savjetovanje ([email protected])
• Savjetovalište za mlade (od 14-30 god)
• Ruka podrške - prevencija vršnjačkog nasilja
•
•
•
•
•
•
Psihoportal za mlade (na www.tesa.hr)
TESA za nenasilje u obitelji (u suradnji s CZSS Zagreb)
Edukacija za psihološko savjetovanje telefonom
Edukacija: Vršnjačko nasilje-- prevencija, zaustavljanje i pomoć
Trening savjetodavnog razgovora
te partnerstvo na projektu: Za odgovorno odrastanje mladih
TESA za mlade


Strategije suočavanja mladih s društvenim
nejednakostima i nepravdama
– dr. sc. Jelena Maričić, dipl. psih.
Kako pomoći mladima u razvijanju kvalitetne
strategije za traženje posla
- Mirna Petretić, prof. psih..
 Osim što klijenti u savjetovanje donose svoje osobne
priče, oni isto tako donose i društveni kontekst, koji u
manjoj ili većoj mjeri utječe na te životne priče
 Adolescencija je razdoblje u kojem se sve više
prepoznaje važnost društvenog konteksta koji
omogućava/onemogućava razvoj osobe u željenome
smjeru
 U našem društvu, s visokom stopom nezaposlenosti,
političkih i društvenih afera, „snalaženja” uz pomoć
„veza”, uspjeha „bučnijih” umjesto kompetentnijih,
nužno je da se u savjetodavnom procesu prizna da je
društveni kontekst bitan „akter” u životu pojedinca
Što čujemo u savjetovanju?
U mojoj struci je gotovo nemoguće naći posao – zašto da se
trudim?
Pripadnik sam neke manjine – zašto me tretiraju kao da sam
manje vrijedan?
Takvi bahati kao što je on uvijek dobe sve što žele!
Roditelji su mi cijeli život pošteni, pa kuda ih je to dovelo?

Mladi se od starijih razlikuju po svestranijim
interesima, većem prihvaćanju postmaterijalističkih i
manjem prihvaćanju tradicionalnih vrijednosti, te po
izraženijem optimizmu i zadovoljstvu životom (Ilišin,
2011)

s druge strane, žive u objektivno nesigurnijim
društvenim uvjetima od onih u kojima su sazrijevali
njihovi roditelji, što nagriza optimizam i uvjerenje da
ima smisla truditi se

Nisko povjerenje u institucije

nešto manje od polovine ih vjeruje policiji, a tek
oko trećine ih vjeruje sudstvu, medijima i
nevladinim organizacijama (Ilišin, 2011)
Percipirana nepravda vrlo je rizičan čimbenik za
delinkventno ponašanje (Rebellon i sur., 2012)
ili za odustajanje
→ npr. „inovativnost duha” i profesionalno
usavršavanje na dnu su ljestvice vrijednosti
mladih (Šintić, 2013)


Vjerovanje u pravedan svijet (Lerner, 1980)

fenomen na temelju kojeg vjerujemo da se dobre stvari
događaju dobrim ljudima, a loše stvari lošima
 može dovesti do negativnih posljedica, no u određenoj
mjeri je koristan, kako bi ljudi, posebice mladi, osjećali da
je smisleno ulagati trud kako bi se postigao određeni cilj
Suočavanje
Bitne funkcije suočavanja jesu smanjivanje neugodnih
emocija i rješavanje problema koji uzrokuje te emocije
(Vulić-Prtorić, 2008)
 Primjerenost strategije ovisi o situaciji (Lacković-Grgin,
2000; Miller i Major, 2000)

pasivnije strategije potiču da se osoba prilagodi situaciji,
dok aktivnije „napadaju” izvor teškoća
 ipak, ukoliko je uzrok stresa s kojim se osoba suočava
realno rješiv, primjerenije je da ga osoba pokušava riješiti,
nego da se samo usmjerava na svoje osjećaje ili na
izbjegavanje

 emocionalna reaktivnost
 rješavanje problema
 distrakcija
 kognitivno restrukturiranje
 izbjegavanje
 traženje socijalne podrške od roditelja
 traženje socijalne podrške od prijatelja
Učestalost pojedinih strategija suočavanja – uzorak iz
e-mail savjetovanja (N=400)
%
Rješavanje problema
59.4
Socijalna podrška
36.8
Emocionalna regulacija
32.2
Kognitivno restrukturiranje
26.6
Socijalno povlačenje
26.6
Samokritiziranje
23.7
Odustajanje
23.7
Okrivljavanje drugih
18.5
„Što bi bilo kad bi bilo” razmišljanje
17.9
Distrakcija
17.6
Maričić, Orehovec i Vračić (2009)
strategije prema Spirito,Stark i Williams, 1998

Strategije koje će mladi koristiti ovise, među ostalime, o

njihovome identitetu (identitetnom statusu)
 vremenskoj perspektivi
 porukama koje primaju iz svoje okoline

Ostvarenje identiteta
 Osoba je prošla kroz krizu identiteta i stekla je osjećaj
identiteta

Odgoda
 Osoba je u stanju krize identiteta i aktivno traži alternative u
pokušaju da se nečemu posveti

Isključenje
 Nije doživljena kriza identiteta - roditeljske i društvene
vrijednosti nikada nisu bile upitne

Rasap identiteta
 Osoba se ne pokušava ičemu aktivno posvetiti ili potražiti
identitet

Ostvarenje identiteta
 kognitivno restrukturiranje, rješavanje
problema, socijalna podrška prijatelja

Odgoda
 maštanje, rješavanje problema

Isključenje
 izbjegavanje, socijalna podrška - dominantno
od starije generacije

Rasap identiteta
 izbjegavanje, distrakcija

Orijentiranost na prošlost


može biti pozitivna (npr. cijenjenje tradicionalnih
vrijednosti) ili negativna (npr. traumatična sjećanja)
Orijentiranost na sadašnjost
češća kod adolescenata i u manje razvijenim
zemljama
 može biti hedonistička i fatalistička
→

Orijentiranost na budućnost
 Adolescenti s ostvarenim identitetom
 u najvećoj mjeri orijentirani na budućnost, pozitivan pogled
na prošlost
 Adolescenti u stanju rasapa identiteta
 negativna iskustva u prošlosti, skloni fatalističkoj
orijentiranosti na sadašnjost (Laghi i sur., 2013)
 Orijentiranost na budućnost
 bolji školski uspjeh i lakše donošenje odluka o profesiji
(Ferrari i sur., 2010)

Negativan pogled na prošlost i fatalistički stav prema
životu



Pozitivan stav prema prošlosti


viša anksioznost i depresivnost
niže samopoštovanje, aktivno suočavanje i optimizam
niža depresivnost i anksioznost
Orijentiranost na budućnost

aktivno suočavanje
(Anagnostopoulos i Griva, 2011)
 Manje učinkovite strategije suočavanja s
društvenom nepravdom
 emocionalno reagiranje
 distrakcija
 samokritiziranje
 kritiziranje drugih
 socijalno povlačenje
 izbjegavanje
 „što bi bilo kad bi bilo” razmišljanje
 mogu se koristiti u manjoj mjeri
odgovornosti drugima za ono za
 Više učinkovite strategije suočavanja s društvenom
nepravdom
 korištenje socijalne podrške
 kognitivno restrukturiranje
 rješavanje problema
ta JESU odgovorni
Korištenje socijalne podrške


Raspravljati s mladima o društvenim temama, čuti ih
Usmjeriti ih na razvijanje kvalitetnih odnosa s drugima,
kao snažan preventivni čimbenik
 osjećaj pripadnosti
 emocionalna podrška
 informacijska podrška
 instrumentalna podrška
 duhovna podrška
 Socijalna podrška ne može trajnije zamijeniti vlastitu
snagu i odgovornost, već joj može biti „potporanj”
Kognitivno restrukturiranje
odgovorni
 Nastojati spriječiti razvoj okvira „sve je nepravedno”
 Takvo razmišljanje potiče depresiju „Sve je loše…”, „Ja ništa
ne mogu…” (npr. Rayner, 1996)
 Argumentirati da je istina da se neki ljudi „provlače”, no da to
nije „cijela” odnosno „jedina” istina
 Ukazati na šire koristi od ulaganja truda
 npr. visokoobrazovani mladi u pravilu lakše podnose
nezaposlenost, jer temeljno imaju više samopoštovanje, a i
lakše se mogu naknadno osposobiti za neku drugu
profesionalnu aktivnost (Schaufeli i VanYperene, 1992)
Kognitivno restrukturiranjeJU odgovorni

Pokazati da je razmišljanje u ili-ili kategorijama
neučinkovito


npr. dovesti u pitanje stav „Ili ću naći „pravi” posao
(primjeren mojim znanjima i interesima, s punim radnim
vremenom) ili ću biti nezaposlen.”
Potaknuti širenje vlastitih okvira

npr. pitati „Možeš li naučiti nešto novo, steći novu vještinu,
iskazati neku svoju osobinu koju ne iskazuješ često?”
Kognitivno restrukturiranjeJU odgovorni
Davati

pozitivne primjere
npr. dovođenje u školu osoba koje su vlastitim radom
puno postigle, koje su uspjele unatoč nejednakosti i
početno nepravednim okolnostima
Poticati
razmišljanje u terminima jednakosti, kako oni
sami ne bi činili daljnju nepravdu u društvu

djeca smatraju da se pripadnici nekih manjina trebaju
pasivnije suočiti sa socijalnom nepravdom od pripadnika
većine (Maričić, 2011)
Rješavanje problema
Poticati
stjecanje vlastitih iskustava u rješavanju
problema koje bi mogli uspješno riješiti
Pomoći u dijeljenju većeg zadatka/problema u manje
podprobleme i poticati aktivnost „u malim koracima”
Poticati volontiranje i građanski aktivizam
Aktivna,
problemu usmjerena strategija traženja posla
povezana je s uspješnošću nalaženja novog zaposlenja te sa
smanjenim doživljajem zabrinutosti zbog radne neizvjesnosti
(Maslić-Seršić i Šavor, 2009)
smislu pripisivanja odgovornosti drugima za ono za što
drugi zaista JESU odgovorni
Mladima treba pomoći u pronalaženju
vlastitog mjesta u društvu, takvom kakvo je sada, ali
i poticaj da mogu stvoriti (barem malo) bolje i
pravednije društvo!