Transcript Središnja Hrvatska2

ZAGREBAČKA REGIJA
• najotvorenija u istočnom i sjeveroistočnom dijelu 
najgušća mreža prometnica (Sv. Ivan Zelina - Novi Marof
- VŽ; Dugo Selo – Vrbovec – KŽ – KC; Ivanić-Grad –
Kutina)
• aluvijalna ravan Save i Lonje, prigorje Medvednice,
pobrđa
• Lonjsko polje - naftonosno područje + park prirode
• starija naselja u višim dijelovima, mlađa uz glavne ceste
• Dugo Selo (10.453), Sveti Ivan Zelina (2764), Vrbovec
(4947), Ivanić-Grad (9379)
ZAGREBAČKA REGIJA
• južni i jugoistočni dio (trad. Turopolje) - slabija veza sa
Zagrebom do izgradnje mosta kod Jakuševca prije 2.
svjetskog rata  razvoj trgovišnih funkcija Velike Gorice
• naselja na obali Save i na pristrancima Vukomeričkih
gorica
• aluvijalna ravan nenaseljena, naselja i prometnice uz
obale Save, u višoj zoni - jedinstveni niz naselja
• velike površine uz Odru ispod 100 metara apsolutne
visine  vlažnost  šume hrasta lužnjaka
• iskrčeni pojas uz cestu ZG-SI s mlađim naseljima
• Vukomeričke gorice - niske, nisu veća prirodna
prepreka za komuniciranje S-J, ali unutar trokuta
ZG-KA-SI; nemaju važnijih prometnica niti jače
lokalno središte
• Velika Gorica - od 17. stoljeća sajmište  razvoj
obrta (18. i 19. st.)
• prometni faktor razvoja (južni posavski pravac)
• 1948: 4000 st., 2011. – 31.553 stanovnika (upr.
grad 63.517 st.)
Žumberak
• u jugozap. dijelu - Žumberak - najviše gorsko područje
Središnje Hrvatske
• gorski karakter, pretežno krška obilježja i oporija klima
• prometna izoliranost
• samoborsko zaleđe i središnji ravnjak dio su Zagrebačke
regije, a kupčinski i radatovićki kraj (jugozapadni dio)
gravitiraju Karlovcu
• deagrarizacija - zahtijeva revitalizaciju (šumsko
gospodarstvo, rekreacija, moderno stočarstvo)
Žumberak
• najviša stalno naseljena zona u Središnjoj Hrvatskoj najveća naseljenost u višim zonama (>400 m), najveći
broj naselja na visini od 500-700 m (Dragonoš na 747 m)
• u SI dijelu autohtono domaće stanovništvo, a u JZ dijelu
mlađa, vojnokrajiška kolonizacija u 1. polovici 16.
stoljeća (vlasi, tj. uskoci) - dio Vojne krajine
(grkokatolicizam)
• u suvremenom razdoblju nagla depopulacija,
deagrarizacija - zahtijeva revitalizaciju (šumsko
gospodarstvo, rekreacija, moderno stočarstvo)
• plešivičko prigorje; naselja u iskrčenom pojasu na visini
od 200-400 metara
• glavno središte Jastrebarsko (5493) - na kontaktu
prigorske zone i niskog područja Crne Mlake
• u prigorju vinogradarstvo, u nižim zonama ribogojstvo
(ribnjačarstvo u Crnoj Mlaki od početka 20. stoljeća)
• veliki kompleksi nizinskih šuma hrasta lužnjaka
presječeni autocestom ZG-KA
• potencijalno turističko-rekreativno i lovno područje
• najveće naselje JZ dijela regije je
Samobor (15.956 st.)
• granični položaj; centar rudarskog
područja (bakarna ruda; iskorištavanje do
1850.); trgovačko i obrtničko središte
• danas turističko značenje
Hrvatsko zagorje
• sjeverozapadni dio - Hrvatsko zagorje
• srednjovjekovna naseljenost na kontaktu gorskih masiva
i prigorja
• prigorja - rebrasti, brežuljkasti reljef - tradicionalno
polikulturno gospodarstvo; najveći broj naselja;
naseljavanje od 15. st.
• mala, disperzna naselja sastavljena od zaselaka - do
400 m visine
• doline nepogodne za naseljavanje - naselja na kontaktu
aluvijalne ravni i prigorja, od 2. pol. 19. st. - nizna i
okupljena, zbijena naselja - danas, težište naseljenosti i
gospodarskog života uz željezničku prugu dolinom
Krapine i Krapinčice; industrija
• agrarna prenaseljenost od sredine 19. st.  emigracija
Hrvatsko zagorje
• nema većeg središta (Krapina - županijski
centar za veći dio Zagorja); više manjih, lokalnih
središta (10 naselja s više od 2000 stanovnika)
• 95% naselja ima manje od 1000 st. (3/4
ukupnog stanovništva)
• 2011. – 198.000 st (1991: 224 000); Krapinskozagorska županija 132.900 st., 108 st/km2
• maksimalan broj stanovnika 1948.: 272 000
• južni dio Zagorja - dio Zagrebačke urbane regije
•
•
•
•
Marijagoričko pobrđe
Zaprešić (17 200 st.)
bez tradicije centra - razvoj kao trgovište
nakon izgradnje pruge Zaprešić-Varaždin
1886. - prva industrija
VARAŽDINSKA REGIJA
• Varaždinska i Međimurska županija –
1990 km2, 289.755 st.; 156 st/km2
• glavna središta: Varaždin i Čakovec
• ostala manja (bivša općinska) središta:
Ivanec, Novi Marof, Ludbreg
• veliko prometnogeografsko značenje
• dva prometna pravca
nadregionalne
važnosti:
1. transverzalni pravac
srednje Podunavljesjeverni Jadran
2. longitudinalni pravac
istočne Alpe-donja
Podravina
• u srednjem vijeku Varaždin prometno čvorište
• 2. polovica 17. st. i 18. st. – izgradnja kolskih cesta 
razvoj trgovine  važno gospodarsko, kulturno i političko
središte
• od kraja 18. st. opada značenje Drave zbog porasta
važnosti paralelnog savsko-kupskog pravca  slabljenje
gospodarske aktivnosti grada
• željeznička pruga 1886.  potaknut razvoj gospodarstva
(jača industrijalizacija nakon prvog svjetskog rata)
• automobilsko doba 
razvoj moderne cestovne
mreže od 1960-ih godina
• koncentracija cestovnih
pravaca u varaždinskom
čvorištu
• položaj Varaždina na
glavnom transverzalnom
cestovnom pravcu u
Hrvatskoj
• Varaždin i Čakovec: dvojni grad - jača morfološka,
slabija funkcionalna veza
• osovine urbanizacije uz glavne prometne pravce:
najduža i najznačajnija Novi Marof-Varaždin-ČakovecMursko Središće + VŽ-Ivanec-Lepoglava
• broj i kretanje stanovništva - emigracijski karakter regije;
u Zagorju izrazita depopulacija
• nakon 1961. određena stabilizacija i pozitivni razvoj
stanovništva
• sve veće značenje prostorne mobilnosti (dnevne
migracije)
• slabo razvijen urbani
sistem –dva veća naselja
i centra rada (VŽ, ČK) –
jezgra regije u kojoj radi
preko polovice ukupno
zaposlenih
• manji centri rada (Ivanec,
Novi Marof, Ludbreg,
Lepoglava, Prelog,
Varaždinske Toplice,
Mursko Središće – preko
1000 zaposlenih)
• gravitacijsko područje
dnevnih migranata u
Varaždin ne prelazi
granice regije
• decentralizacija
industrije iz Varaždina
• regionalna struktura Varaždinske regije:
– Varaždinska Podravina (varaždinski kraj)
– Ludbreška Podravina
– Međimurje
– sjeverni dio Hrvatskog zagorja (porječje
gornjeg i srednjeg toka Bednje)
• Varaždinska Podravina
• zonalna reljefna struktura:
– aluvijalna nizina Drave
– pleistocenska dravska terasa
– plitvička udolina
– osojno tercijarno prigorje Maceljskog i
Varaždinsko-topličkog gorja
• težište naseljenosti je na kontaktu dravske
terase i niže, poplavne zone uz Dravu
• Varaždin – prvi spomen 1181.
• 1209. slobodni kraljevski grad (u 13. st. oko 250 stanovnika);
osnivaju se cehovi
• od početka 16. st. do 1776. godine - vojnička funkcija; razvoj obrta i
trgovine + koncentracija plemstva
– 16. stoljeće - zlatni vijek varaždinskog obrta + politička funkcija
(u 18. st. oko 6000 stanovnika)
• do 1886. stagnacija
- 1886. prva željeznička pruga (Zaprešić-Varaždin-Čakovec); razvoj
industrije (tekstilna, drvna, kožna itd.)
- širenje duž prometnica
• nakon 1945. godine
- suvremeni stambeni blokovi;
nova industrija
- funkcionalni zoning: u staroj
jezgri tercijarne djelatnosti;
industrija na J i I
• broj stanovnika Varaždina: relativno sporo
povećanje – od 1869. do 1961. 2,5 puta
(10 600 – 26 400)
• 1991.: 41.800 st., oko 30.000 zaposlenih
• 2011.: 38.839 st.
Međimurje
• nekad periferni i granični položaj, danas
povoljan
• gornje Međimurje – brežuljkasti reljef, voćarstvo
i vinogradarstvo, disperzna naseljenost, manja
naselja, manja gustoća naseljenosti, veća
prometna izoliranost
• donje Međimurje – nizinski reljef, ratarstvo i
stočarstvo, grupirana i veća naselja na rubovima
riječnih terasa, gušća mreža centralnih naselja,
bolja prometna povezanost
• kontaktna zona srednjeg Međimurja s
glavnim centrom Čakovcem (15.147 st.) težište naseljenosti
• u perifernim dijelovima jači utjecaj
susjednih centara (VŽ, KC, do 1991.
slovenski centri rada, npr. Ljutomer, Ptuj)
• 114.000 stanovnika, 156 st/km2 (1991.: 120.000)
• etnička homogenost (93,8% Hrvati, 4,5% Romi)
• jako iseljavanje od kraja 19. st., ali stalni porast
broja stanovnika
• iseljavanje najprije u prekooceanske zemlje i u
zapadnu Europu, a kasnije u druge dijelove
Hrvatske
• Čakovec - osnovan 1266. kao utvrda;
obrtničko naselje od 15. st., gradsko
središte nakon izgradnje željezničke pruge
1860. godine
– 1850. 2250 st., 2001. 15.600 st.
– 2011. 15.147 st.
• važan centar rada
VARAŽDINSKA REGIJA
• Ludbreška Podravina - uz donji tok Bednje
• težište naseljenosti: pleistocenska terasa –
najgušća i najstarija naselja; na izlazu Bednje u
podravsku nizinu je Ludbreg (3603)
• kalničko prigorje – razbacana mala naselja i
osamljena gospodarstva
• sjeverni i istočni dio Hrvatskog zagorja –
Ivanečki i Novomarofski kraj – u porječju gornjeg
i srednjeg toka Bednje
• Ivanec (5234), Lepoglava (4174), Novi Marof
(1956), Varaždinske Toplice (1765)
BJELOVARSKA REGIJA
• Bjelovar slabije razvijen
od ostalih regionalnih
centara Središnje
Hrvatske
• razlozi: slabiji prometni
položaj, nepovoljna
prometna infrastruktura
(osobito u željezničkom
prometu)
• Bjelovar dijeli funkciju
regionalnog centra s
Koprivnicom
• ne postoji izrazita koncentracija stanovništva i radnih
mjesta u jednom ili dva naselja kao u ostalim regijama
(npr. Karlovac-Duga Resa, Sisak-Petrinja i VaraždinČakovec su dvojni gradovi s 55 000 -70 000 st. i 35 000
– 50 000 zaposlenih)
• 2 veća centra: Bjelovar (27.024 st.), Koprivnica (23.955) i
nekoliko manjih: Virovitica (14.688) Križevci (11.231),
Daruvar (8567), Đurđevac (6349), Pitomača (5646),
Pakrac (4842), Garešnica (3874), Grubišno Polje (2917),
Čazma (2801), Lipik (2258)...
• izgradnja željezničke mreže od
1870. (Gyekenyes-KoprivnicaZagreb)
• 1875.: Virovitica-Barcs i
Suhopolje-Daruvar-Pakrac
• jedan glavni željeznički
pravac ZG-KC-OS i dva
sporedna kraka: KŽ-BJKloštar Podravski i
Suhopolje-DaruvarBanova Jaruga
• Bjelovar ostao postrani;
razvija se samo kao
cestovno križište
• posebno značenje
podravske cestovne
magistrale
• Bjelovarska regija - obuhvaća porječje Lonje, Česme i Ilove
(Lonjsko-česmanska zavala i Poilovlje) te srednju ili bilogorsku
Podravinu; na jugu je Moslavačka gora (prostor oko Moslavačke
gore – Moslavina)
• Lonjsko-česmanska zavala - u većem dijelu je ravnjak u kojeg su
tekućice usjekle plitke doline
• Poilovlje : 1. brdsko Poilovlje (zapadni rub slavonskog gorja), 2.
nizinski prostor (doline Pakre i Ilove do Lonjskog polja)
• srednja Podravina je potolina između Kalnika, Bilogore, Papuka i
niskih masiva u južnoj Mađarskoj
• 3 zone: pleistocenski ravnjak, pješčano područje (Đurđevački peski),
aluvijalna ravan Drave
• Drava je najhirovitija
panonska rijeka: ima
znatan pad i brzi tok; vrlo
jaka erozija  brojni
meandri, suha korita i
mrtvi rukavci s obje
strane Drave i 5-6 km
daleko od današnjeg toka
(Legrad)
• posljedica – granice
• podložnost poplavama moderna regulacija
počela 1908. g.
•
•
•
•
razvoj naseljenosti
u srednjem vijeku veliki broj burgova
u tursko doba nesigurno područje
različite kolonizacije  miješana etnička
struktura i različiti oblici naselja
• nove gospodarske grane
• nizna sela - od doba
Vojne krajine (kraj 18.
st.), a naročito za
vrijeme kolonizacije
od sredine prošlog
stoljeća
• gomilasta sela sastavljena od više
zaselaka
• konaci
• snažna kolonizacija  porast ukupnog
broja stanovnika (90% od 1857.-1961.), ali
smanjenje u nekim dijelovima (od 1931.)
• iseljavanje u Ameriku (1900.-1910. oko
17.000 ljudi)
• iseljavanje u Zagreb i lokalna središta depopulacija seoskih naselja
• 1961.-2011. smanjenje 25% (sa 410.000
na 300.000)
• 2011.: 300.000 st., 52 st/km2
• najgušće naseljeni bjelovarski i koprivnički
kraj, a najrjeđe grubišnopoljski i čazmanski
• Bjelovar - novi grad,
osnovan 1756. godine
kao krajiško središte
• tipični krajiški grad s
velikim središnjim
trgom oko kojeg su
vojarne, crkve i javne
zgrade
• Koprivnica - željezničko raskrižje
(podravski i mađarsko-jadranski pravac),
industrijsko središte (prehrambena, drvna
industrija...)
• 2 velika naftonosna bazena:
podravski i moslavački
• istraživanja u Podravini počela
prije više od 100 godina
• proizvodnja nafte započinje
1966. (polje Jagnjedovac),
proizvodnja plina od 1973.
(Legrad, Ferdinandovac,
Molve)
• prva ležišta nafte u Moslavini
otkrivena 1948. g. (Križ)