Transcript psihologija razgovora sa osumnjičenim osobama

VJEŽBE
Ponedjeljak, 22.10.2012. godine
Mustafa Šuvalija, asistent
PSIHOLOGIJA VOĐENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA
 INFORMATIVNI RAZGOVOR: PLANSKI VOĐEN RAZGOVOR, PO
OSOBINAMA SLIČAN INTERVJUU, KOJI SE PROVODI S CILJEM
DOBIJANJA ODREĐENIH ZA SLUČAJ VAŽNIH INFORMACIJA OD
OSOBE S KOJOM SE PROVODI
 VAŽNOST INFORMATIVNOG RAZGOVORA: DOBIJANJE INFORMACIJA
NA OSNOVU KOJIH SE PODNOSI KRIVIČNA PRIJAVA
 ZBOG ČEGA INFORMATIVNI RAZGOVOR IMA SVOJU SPECIFIČNU
“PSIHOLOGIJU”?
2
PSIHOLOGIJA VOĐENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA
 INFORMATIVNI RAZGOVOR JE VANREDNA I RIJETKA SITUACIJA
 ZA VEĆINU ONIH KOJI SE NAĐU NA MJESTU UČESNIKA U
INFORMATIVNOM RAZGOVORU, ON PREDSTAVLJA NAGLI PRIJELAZ
IZ SVAKODNEVNOG PSIHIČKOG FUNKCIONIRANJA U DRUGAČIJI
KONTEKST KOJI ZAHTJEVA BRZU PRILAGODBU
 POD PRILAGODBOM SE MISLI NA ADEKVATNO REAGOVANJE NA
ZAHTJEVE KOJIH (U TOM KONKRETNOM OBLIKU) NEMA (ILI IMA
VRLO RIJETKO) U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU
3
PSIHOLOGIJA VOĐENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA
 ISKUSTVO I PRAKSA POKAZUJU DA SE RAZLIČITE VRSTE UČESNIKA U
INFORMATIVNOM RAZGOVORU NA RAZLIČITE NAČINE
PRILAGOĐAVAJU SITUACIJI INFORMATIVNOG RAZGOVORA, U NJOJ
RAZLIČITO REAGUJU I ISPOLJAVAJU RAZLIČITE OSOBINE I
PONAŠANJA
 IAKO MEĐU SVIM POJEDINCIMA KOJI UČESTVUJU U
INFORMATIVNOM RAZGOVORU POSTOJE RAZLIKE BEZ OBZIRA U
KOJOJ ULOZI SE POJAVLJUJU, POSTOJE I ZAJEDNIČKE
KARAKTERISTIKE NA OSNOVU KOJIH SE ONI MOGU SVRSTATI U
RAZLIČITE KATEGORIJE
4
PSIHOLOGIJA VOĐENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA
 KATEGORIJE UČESNIKA U INFORMATIVNOM RAZGOVORU:
 OSUMNJIČENI
 PRIJAVITELJI
 SVJEDOCI
 DJECA I MALOLJETNICI
 STARE OSOBE
 ŽENE
 LICA SA TJELESNIM OŠTEĆENJIMA I OBOLJENJIMA
 HOMOSEKSUALCI
 PROSTITUTKE
 OSOBE SA PSIHIČKIM NENORMALNOSTIMA
5
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 OSUMNJIČENA OSOBA JE “LICE U ODNOSU NA KOJE POSTOJE
OSNOVI SUMNJE DA JE IZVRŠILO KRIVIČNO DJELO, PROTIV KOGA SE
NE VODI KRIVIČNI POSTUPAK, A NAJČEŠĆE NIJE PODNESENA NI
KRIVIČNA PRIJAVA”
 USPJEH INFORMATIVNOG RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM ZAVISI
OD STRUČNOSTI ISTRAŽITELJA, KOJA SE IZMEĐU OSTALOG OGLEDA
U TOME KOJU STRATEGIJU VOĐENJA RAZGOVORA JE IZABRAO
 STRATEGIJA ZAVISI OD TOGA KOJOJ KATEGORIJI OSUMNJIČENIH
ISPITIVANA OSOBA PRIPADA
6
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 PROCES SAZNAVANJA O TOME KOJOJ KATEGORIJI OSUMNJIČENIH
OSOBA PRIPADA (SAMIM TIM I IZBORA STRATEGIJE VOĐENJA
INFORMATIVNOG RAZGOVORA) POČINJE VEĆ PRI PRVOM
KONTAKTU SA OSUMNJIČENIM
 OSUMNJIČENI MOŽE BITI KATEGORIZIRAN NA OSNOVU RAZLIČITIH
KRITERIJA:
- INTELEKTUALNIH SPOSOBNOSTI - MORALNIH OSOBINA
- EMOCIONALNIH OSOBINA - NAVIKA - STAVOVA - TIPOVA LIČNOSTI
7
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 NAJPOZNATIJA PODJELA NA OSNOVU TIPOVA LIČNOSTI JE PODJELA
NA
 OSUMNJIČENE OSJEĆAJNOG TIPA LIČNOSTI
 OSUMNJIČENE BEZOSJEĆAJNOG TIPA LIČNOSTI
 GLAVNA KARAKTERISTIKA PRVOG TIPA OSUMNJIČENIH:
ISPOLJAVANJE JAKIH EMOCIJA U KONTAKTU SA OSOBAMA KOJE
VODE INFORMATIVNI RAZGOVOR
8
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 DOMINANTNE EMOCIJE U ODNOSU NA KRIVIČNO DJELO: GRIŽA
SAVJESTI I OSJEĆAJ KRIVICE; DOMINANTNE KARAKTERISTIKE
PONAŠANJA: NEMIR, NESIGURNOST I ZASTRAŠENOST (NASTALI KAO
REZULTAT PRISUSTVA PRETHODNO SPOMENUTIH EMOCIJA)
 OSOBINE GOVORA: ČESTO JE PRISUTNA ŠUTNJA, A U NEKIM
SLUČAJEVIMA NEPOVEZAN GOVOR
 FIZIOLOŠKE MANIFESTACIJE: NESANICA, GUBLJENJE APETITA, ČESTA
POTREBA ZA MOKRENJEM
9
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 TRI KRITERIJA NA OSNOVU KOJIH UTVRĐUJEMO DA SE RADI O
OSJEĆAJNOM TIPU LIČNOSTI:
 PRISUSTVO PRETHODNO OPISANE SIMPTOMATSKE SLIKE I
PONAŠANJA
 NAJČEŠĆE SU TO OSOBE KOJE SU PRVI PUT SU POČINILE
KRIVIČNO DJELO
 POČINJENO KRIVIČNO DJELO JE OBIČNO: NANOŠENJE TEŠKIH
TJELESNIH POVREDA, UBISTVO, SILOVANJE, OSKRNAVLJENJE,
KRIVIČNO DJELO U SAOBRAĆAJU
10
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 GLAVNA KARAKTERISTIKA BEZOSJEĆAJNOG TIPA OSUMNJIČENIH
LICA: NEPOSTOJANJE OSJEĆAJA KAJANJA I GRIŽE SAVJESTI; OBIČNO
SE RADI O PROFESIONALCIMA I VIŠESTRUKIM RECIDIVISTIMA
(VIŠESTRUKIM POVRATNICIMA U KRIMINAL)
 VRSTE KRIVIČNIH DJELA:
 PROVALE, RAZBOJNIŠTVA
 OBIJANJE STANOVA
 KRAĐE AUTOMOBILA (I DR.)
11
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 POSTOJE I SLIČNOSTI I RAZLIKE IZMEĐU NEVINE OSUMNJIČENE
OSOBE I OSUMNJIČENE OSOB KOJA ZAISTA JESTE POČINILAC
KRIVIČNOG DJELA
 SLIČNOSTI: EMOCIONALNA NAPETOST PRAĆENA PSIHOFIZIČKIM
TONUSOM; OSJEĆAJ STREPNJE I STRAHA USLJED NEIZVJESNOSTI
 RAZLIKE: NEVINA OSOBA NE ISPOLJAVA AGRESIVNOST I OTPOR;
SPREMNA JE NA SARADNJU; POČINILAC NE SARAĐUJE I MOŽE
ISPOLJAVATI AGRESIJU DA BI “DOKAZAO NEVINOST”
12
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 RAZLIKE SE POVEĆAVAJU U DALJEM TOKU RAZGOVORA; NEVINU
OSOBU JE SVE MANJE STRAH; SVE VIŠE JE PRISUTAN OPTIMIZAM;
SARADNJA JE BOLJA KAKO RAZGOVOR ODMIČE
 S DRUGE STRANE, POČINILAC DJELA GUBI SAMOPOUZDANJE;
ISPOLJAVA ZNAKOVE NESTABILNOSTI; AGRESIJU I OTPOR
ZAMJENJUJU POJAČAN STRAH I NESIGURNOST
 ISKUSNI KRIMINALCI MOGU DOBRO KONTROLIRATI EMOCIJE I
ISPOLJAVATI SMIRENOST TE BITI SPREMNI NA SARADNJU
13
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 NEKA PRAVILA VOĐENJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM
OSOBAMA OSJEĆAJNOG TIPA:
 PONAŠATI SE KAO DA STE UVJERENI U KRIVICU OSUMNJIČENOG
(ZAŠTO?)
 ISTAKNUTI OKOLNOSTI KOJE UKAZUJU NA KRIVICU (ZAŠTO?)
 UPOZORITI SUBJEKTA NA PSIHOLOŠKE I FIZIOLOŠKE SIMPTOME
KOJI UKAZUJU NA KRIVICU (ZAŠTO?)
14
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 UPLAŠITI OSUMNJIČENOG PRETJERANOM REAKCIJOM
OŠTEĆENOG UKOLIKO SE DJELO NE PRIZNA (ZAŠTO?)
 POKAZATI SUOSJEĆANJE PREMA OSUMNJIČENOM (ZAŠTO?)
 SMANJITI OSJEĆANJE KRIVICE UMANJUJUĆI MORALNU TEŽINU
DJELA (ZAŠTO?)
 OSUĐIVATI ŽRTVU, SAUČESNIKA ILI BILO KOJU DRUGU OSOBU
KOJOJ SE MOŽE PRIPISATI DIO ODGOVORNOSTI (ZAŠTO?)
15
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 NA “PRIJATELJSKI” NAČIN SUGERISATI DA SE PRIZNA ISTINA
(ZAŠTO?)
 POKAZATI INTERES ZA OKOLNOSTI U KOJIMA SE DJELO DESILO
(ZAŠTO?)
 PRIMJENJIVATI SISTEM “TOPLO – HLADNO” U ODNOSU PREMA
OSUMNJIČENOM (ZAŠTO?)
16
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 KOJA JE ODLIKA PRISTUPA OSUMNJIČENOM OSJEĆAJNOG TIPA U
ODNOSU NA PRISTUP OSUMNJIČENOM BEZOSJEĆAJNOG TIPA?
PRISTUP OSUMNJIČENOM OSJEĆAJNOG TIPA OKARAKTERISAN JE
ISPOLJAVANJEM DOBRIH NAMJERA I NAKLONOSTI SA CILJEM DA
OSUMNJIČENI POMISLI DA MU SE ŽELI POMOĆI RIJEŠITI PROBLEM U
KOJI JE ZAPAO
 AKO JESTE KRIV, S OBZIROM DA NEMA ISKUSTVA SA POLICIJOM, TE S
OBZIROM DA JE POZITIVAN ODNOS ISTRAŽITELJA JEDINA ”SVIJETLA
TAČKA” KOJU VIDI U CIJELOJ SITUACIJI I JEDINO ŠTO MU DAJE NADU,
ON ZAKLJUČUJU DA JE NAJBOLJE RJEŠENJE DA SARAĐUJE I PRIZNA
ISTINU
17
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 BEZOSJEĆAJNI TIP OSUMNJIČENOG JE OBIČNO PROFESIONALAC KOJI
IMA ISKUSTVA SA POLICIJOM; ZATO ODNOS TREBA BITI KOREKTAN, ALI
HLADAN, TE GA TREBA VODITI LOGIČKI I PROFESIONALNO
 NEKA PRAVILA VOĐENJA INFORMATIVNOG RAZGOVOZA SA
OSUMNJIČENIM BEZOSJEĆAJNOG TIPA LIČNOSTI:
 PRVA TRI PRAVILA IZ PRVE GRUPE PRAVILA OPHOĐENJA SA
OSJEĆAJNIM TIPOM OSUMNJIČENOG (PONAŠATI SE KAO DA STE
UVJERENI U KRIVICU, ISTAKNUTI OKOLNOSTI KOJE NA TO UKAZUJU,
UPOZORITI SUBJEKTA NA PSIHOLOŠKE I FIZIOLOŠKE SIMPTOME KOJI
UKAZUJU NA KRIVICU)
18
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 DALJE, ISTICATI DA JE OTPOR BESMISLEN, DA JE KRIVICA
UTVRĐENA I DA SE MOŽE DOKAZATI BEZ OBZIRA NA PRIZNANJE
(ZAŠTO?)
 ISKORISTITI SAUČESNIKE JEDNOG PROTIV DRUGOG (ZAŠTO?)
 POZIVATI SE NA PONOS, ČAST, INTELIGENCIJU, HRABROST I
REPUTACIJU OSUMNJIČENOG (ZAŠTO?)
19
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 UPOZORITI SUBJEKTE NA TEŠKE POSLJEDICE ASOCIJALNOG
PONAŠANJA (ZAŠTO?)
 SPOREDNIM PRIZNANJIM DOĆI DO GLAVNOG PRIZNANJA
(ZAŠTO?)
 ISKORISTITI LAŽI OSUMNJIČENOG U CILJU NJEGOVE
DESTABILIZACIJE (ZAŠTO?)
20
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 KADA JE U PITANJU PROVOĐENJE INFORMATIVNOG RAZGOVORA
SA ŽRTVAMA, JEDNA OD NAJBOLJIH I NAJČEŠĆE KORIŠTENIH
METODA PROVOĐENJA RAZGOVORA JE METOD KOGNITIVNOG
INTERVJUA
 KADA SE DESI ZLOČIN, POLICIJA POKUŠAVA OD SVJEDOKA I
ŽRTAVA DOBITI ŠTO VEĆI BROJ INFORMACIJA , JER SE NJIHOVO
SVJEDOČENJE SMATRA NAJBOLJIM PREDIKTOROM RJEŠAVANJA
ZLOČINA
21
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 MEĐUTIM, ONO ŠTO ČESTO MOŽE OSTATI ZANEMARENO JE
PATNJA ŽRTVE KOJA NASTAJE KAO REZULTAT NJENE
VIKTIMIZACIJE
 VIKTIMIZACIJA: PROCES POSTAJANJA ŽRTVOM;
VIKTIMIZIRANOST: STANJE ONOG KOJI JE POSTAO ŽRTVOM
 VIKTIMOLOGIJA: UČENJE O ŽRTVI; LAT. VICTIMA = ŽRTVA; DVA
ZNAČENJA ŽRTVE: U UŽEM SMISLU, DIREKTNA ŽRTVA
KRIMINALITETA; U ŠIREM SMISLU, SVE OSOBE UGROŽENE
KRIMINALITETOM
22
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 RAZGOVOR KOJI ISTRAŽITELJI VODE SA ŽRTVOM MOŽE BITI
ISKORIŠTEN DA SE EFEKTI VIKTIMIZACIJE UMANJE, ODNOSNO DA
SE VEĆ U SAMOM INFORMATIVNOM RAZGOVORU TERAPEUTSKI
DJELUJE NA ŽRTVU
 KOGNITIVNI INTERVJU (ENG. COGNITIVE INTERVIEW), POSEBAN
PROTOKOL PROVOĐENJA INTERVJUA, JE METODA KOJA MOŽE
BITI KORIŠTENA DA SE POSTIGNE OVAJ CILJ (TERAPETUSKI RAD
SA ŽRTVOM), ALI I DA SE OD ŽRTVE DOBIJE ŠTO VIŠE
INFORMACIJA JER TEHNIKA KOGNITIVNOG INTERVJUA
POBOLJŠAVA PRISJEĆANJE INFORMACIJA
23
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 JEDAN OD NAČINA NA KOJI KOGNITIVNI INTERVJU POSTIŽE SVOJ
TERAPEUTSKI UČINAK JESTE TRANSFEROM DIJELA KONTROLE U
SITUACIJI INTERVJUA NA OSOBU KOJA SE INTERVJUIŠE
 INTERVJUER JE OSOBA KOJA NIJE BILA NA MJESTU DOGAĐAJA
KOJI SE ISTRAŽUJE; UKOLIKO ZAUZME STAV KOJI UKAZUJE DA ON
TO PRIZNAJE I DA PRIHVATA DA JE OSOBA KOJU INTERVJUIRA
ONA KOJA IMA INFORMACIJE KOJE NJEMU TREBAJU, ONDA TA
OSOBA DOBIJA AKTIVNIJU I VAŽNIJU ULOGU U TOKU INTERVJUA
24
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 OSJEĆAJ DA JE AKTIVNI SUDIONIK I “KREATOR” JEDNE SITUACIJE
USTVARI POMAŽE OSOBI KOJA JE BILA IZLOŽENA VIKTIMIZACIJI
DA DJELOMIČNO POVRATI OSJEĆAJ KONTROLE KOJI JE IZGUBILA
ZBOG VIKTIMIZACIJE
 TAKOĐER, U KOGNITIVNOM INTERVJUU POSTAVLJANJE PITANJA
JE PRILAGOĐENO SVJEDOKU; ZA RAZLIKU OD STANDARDNOG
INTERVJUA GDJE SE PRATI UNAPRIJED ODREĐENI SLIJED PITANJA
I RAZGOVOROM UPRAVLJA ONAJ KOJI IH POSTAVLJA, U
KOGNITIVNOM INTERVJUU PRATI SE TOK MISLI SVJEDOKA I
NJEMU SE PRILAGOĐAVAJU PITANJA
25
PSIHOLOGIJA RAZGOVORA SA OSUMNJIČENIM OSOBAMA
 OVAKVIM PRISTUPOM SE TAKOĐER VIŠE KONTROLE DAJE
SVJEDOKU, JER NJEGOVE MISLI SU TE KOJE USMJERAVAJU
INTERVJU I NISU POTČINJENE ŽELJAMA INTERVJUERA
 PRAĆENJEM MISLI SVJEDOKA ODNOSNO ŽRTVE, INTERVJUER
DAJE DO ZNANJA DA SLUŠA ONO ŠTO TA OSOBA GOVORI, ŠTO BI
TREBALO DA OJAČA DOSTOJANSTVO TE OSOBE JER SE ONOME
ŠTO MISLI I GOVORI PRIDAJE VAŽNOST
 SLUŠANJEM ONOGA ŠTO ŽRTVA IMA DA KAŽE, KOD ŽRTVE SE
STVARA OSJEĆAJ DA NIJE SAMA U ONOME KROZ ŠTA PROLAZI
26
PITANJA ZA PONAVLJANJE
 PROCES SAZNAVANJA U VEZI S TIM KOJOJ KATEGORIJI




OSUMNJIČENIH OSOBA PRIPADA POČINJE...?
NAJPOZNATIJA PODJELA OSUMNJIČENIH NA OSNOVU TIPOVA
LIČNOSTI JE PODJELA NA...?
OSUMNJIČENI MOGU KLASIFICIRANI I NA OSNOVU SVOJIH
STAVOVA? (TAČNO / NETAČNO)
GLAVNA KARAKTERISTIKA OSJEĆAJNIH TIPOVA OSUMNJIČENIH
OSOBA JESTE ZADRŽAVANJE OSJEĆAJA U SEBI? (TAČNO / NETAČNO)
OSJEĆAJNI TIPOVI LIČNOSTI SU OBIČNO ONE OSOBE KOJE SU VEĆ
PRIJE ČINILE KRIVIČNA DJELA? (TAČNO / NETAČNO)
27
PITANJA ZA PONAVLJANJE
 RAZLIKE IZMEĐU NEVINO OSUMNJIČENOG I PRAVOG POČINIOCA
KRIVIČNOG DJELA SE U TOKU INFORMATIVNOG RAZGOVORA: A)
POVEĆAVAJU; B) SMANJUJU?
28
HVALA NA PAŽNJI!
29