Transcript ASTRONOMIJA STARIH NARODA

ASTRONOMIJA STARIH NARODA
Dr.sc Hrvoje Gračanin
Egipatska i babilonska civilizacija
 nastale u dolinama velikih rijeka:
Egipat – Nil, Babilon – Eufrat i
Tigris (Mezopotamija)
 prirodni okoliš utjecao na
svjetonazor starih Egipćana i
Babilonaca – promišljanje svijeta
koje je svoja polazišta nalazilo u
motrenju sklada prirodnih
pojava i njihovoj slikovitoj
povezanosti sa stvaralačkim
božanskim silama
Indijska i kineska civilizacija
 Indija – u dolinama rijeka Ind i Rava
nastaju u 4. tisućljeću pr. Kr. prve
neolitičke kulture (Dravidi); početkom
2. tisućljeća pr. Kr. – prodor
indoeuropskih Arijaca koji pokoravaju
Dravide; sanskrt; Vede – književni i
obredni tekstovi Arijaca; hinduizam
 Kina – u dolinama rijeka Hongho i
Jangce (prve kulture još u paleolitiku)
– prve države potkraj 3. tisućljeća pr.
Kr.
Postanak svijeta
 EGIPĆANI: svemir je bio potpuno
ispunjen prvobitnim oceanom zvanim
Nun sličnim kozmičkom jajetu, iz
kojega se izdigao praiskonski brežuljak
 BABILONCI: vodeni kaos utjelovljen
u dvije nepokretne sile – slanu vodu
Tiamat i podzemnu slatku vodu Apsu
koje su se međusobno miješale; iz njih
su se rodili bogovi koji su odgovorni
za stvaranje; bog Marduk je u sukobu
bogova mlađega i starijega naraštaja
stvorio cijeli svemir iz Tiamatina
tijela, razrezavši ga poput osušene ribe
Postanak svijeta - Indijci
Razni mitovi:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
tvorac načinio svemir od drva, kao što tesar
gradi kuću;
Dijaus (obogovljeno nebo) kišom oplođuje
božicu Zemlje Prtivi;
svemir stvoren iz dijelova tijela
jedinstvenog kozmičkog čovjeka Puruse,
raskomadana u prvotnom žrtvovanju;
Glad u praznini koja je stvorila svijet kao
svoju hranu;
stvoritelj začeo sama sebe u činu
samospoznaje, samoozbiljenja ili izrastao u
biće veliko kao muškarac i žena, te se
potom razdvojio u njih
Postojanje ili Brahman s pomoću nebesa,
Zemlje, atmosfere i tri godišnja doba (ljeto,
doba kiše, doba žetve) stvorilo cijeli svemir
svemir stvorili bogovi (Indra, Varuna,
Višnu, Pradžapati)
Postanak svijeta - Kinezi
svijet nastao iz kaosa koji je imao oblik kokošjeg jajeta –
iz njega rođen div Pangu; od teških dijelova jajeta
nastala zemlja (jin), od lakih i čistih nebo (jang);
udaljavanje neba i zemlje, a Pangu koji raste ispunjava
razmak; nakon njegove smrti, od dijelova tijela, nastali
različiti prirodni elementi
 tri kozmološke škole:
1. Hsijan je – Sunce i nebeska tijela, stvorena od zgusnute
pare, slobodno lebde u praznom prostoru
2. Hun t’ian – svijet je kokošje jaje na dugačkoj okomitoj
osi; nebo sa zvijezdama u unutrašnjosti gornjeg dijela
ljuske, ispunjeno parom; Zemlja pluta na praoceanu u
dnu ljuske
3. Gai t’ian – nebo okrenuta zdjelica koja se iznad Zemlje
obrće oko vlastite osi (zvijezda Sjevernjača); nebo i
Zemlja dvije su usporedne kupole; Zemlja ravna ploha
ili krnja četverostrana piramida okružena sa četiri
mora; nebo (jang) je okruglo i kreće se u krug, a Zemlja
(jin) je četvrtasta i miruje

Nebeska tijela kao božanstva
 EGIPĆANI: SUNCE najvažnije egipatsko
božanstvo: kao sunčani kolut Aten,
Sunce koje se diže Kefri, Sunce u zenitu
Ra, Sunce koje zalazi Atum, mlado Sunce
na obzorju Ra-Harahte; MJESEC je brat
Sunca i sin neba Nut; ZVIJEZDE su djeca
božice neba koja ih je kao krmača ujutro
rađala, a obnoć proždirala; i PLANETI
su bogovi (posada noćnog čamca boga
Raa)
 BABILONCI: MJESEC je bog Nana ili
Sin, otac Sunca i pet planeta; SUNCE je
bog Ut ili Šamaš; ZVIJEZDE i PLANETI
su također bogovi
Nebeska tijela kao božanstva
 INDIJCI: SUNCE Surija ili Ravi;
MJESEC Čondra ili Soma;
ZVIJEZDE i PLANETI su također
bogovi
 KINEZI: SUNCE (“Gospodar
istoka”, Dong jun i “Najsjajniji”,
Taijang) ) i MJESEC (Jueki, božica
Heng E) nastali od prvotne pare
juanki, s time da je Sunce postalo od
vatrenog kija, a Mjesec od hladnoga
kija; isprva bilo 9 sunaca i 12
mjeseca; ZVIJEZDE i PLANETI
nastali od tvari preostale od stvaranja
Sunca i Mjeseca
Grčke kozmološke spoznaje – jonska
škola
 Anaksimandar iz Mileta (611-546), prvi
razvio kozmološki sustav, svijet nastao iz
neosjetilne tvari apeiron, “ono
bezgranično”, koja je prethodila
razdiobi u suprotne značajke, poput
vruće-hladno, mokro-suho, i
predstavljala primitivno jedinstvo svih
pojava)
 Anaksimen iz Mileta (585-526), aer
(magla, para, zrak) u osnovi svih tvari i
vječno u kretanju; svemir polukugla
Grčke kozmološke spoznaje – Pitagora i
pitagorejci
 Pitagora s otoka Sama (o. 580-500),
putovao po Egiptu i Babiloniji i ondje
saznao mnoge astronomske i
matematičke tajne; sve se sastoji od
četiri osnovna elementa: zemlje, vode,
zraka i vatre
 pitagorejci, Pitagorini sljedbenici i
nasljedovači, su u 5. st. pr. Kr. razvili
jednu od prvih grčkih astronomskih
postavki: red u svemiru je matematičke
naravi, pa je promatranjem pravilnosti u
kretanju nebesa moguće otkriti sklad u
svemiru; sva se nebeska tijela okreću oko
središnje vatre (i Sunce i Zemlja)
Svrha promatranja neba
i pojava na nebu
 EGIPĆANI: mjerenje vremena,
graditeljstvo – određivanje položaja
hramova i piramida; vjerski razlozi;
moreplovstvo; važno središte za
astronomska proučavanja - hram boga
Sunca u Heliopolu (staroegipatski Junu)
 BABILONCI: mjerenje vremena,
određivanje smjerova na dugim
trgovačkim putovanjima i mjesta na Zemlji
vjerski razlozi (astrologija =
zvjezdoznanstvo); najranija možda
promatračnica u Ninurtinu hramu u
Kalahu u Asiriji (9. st. pr. Kr.); najvažnija
promatračnica u Babiloniji (6. st. pr. Kr.
smještena na ziguratu Etemenankiju,
Mardukovu hramu u Babilonu
Svrha promatranja neba
i pojava na nebu
 INDIJCI: mjerenje vremena;
vjerski razlozi (pravilno doba
za prinošenje žrtava)
 KINEZI: mjerenje vremena;
vjerski razlozi (astrologija kretanje nebeskih tijela i
astronomske pojave utječu na
život ljudi i zbivanja na Zemlji)
Prvi astronomski zapisi – Egipćani
 najstariji poznati astronomski zapisi iz
oko 2100. g. pr. Kr.; počeci sežu u 4.
tisućljeće pr. Kr.; naša saznanja o
egipatskoj astronomiji temelje se na
odlomcima, slikama iz grobnica, raznim
natpisima u hramovima, rijetkim
zapisima na papirusu i opisima iz druge
ruke; sigurni pokazatelj poznavanja
zvijezda, planeta i njihova kretanja
posjedujemo iz doba Novoga kraljevstva
(1552. - 1070. g. pr. Kr.) kad su stropovi
faraonskih grobnica i posmrtnih hramova
često bili ukrašavani slikovitim prikazima
nebeskoga svoda
Prvi astronomski zapisi – Babilonci
 prvi zapisi iz 2. tisućljeća pr. Kr.; počeci
sežu u 4. tisućljeće pr. Kr.; astronomska
svjedočanstva sačuvala su se na
babilonskim i asirskim glinenim
pločicama; tri vrste izvora: zapisi o
astronomskim pojavama u epu Enuma Anu
Enlil (“Kad su bogovi Anu i Enlil”) iz 2.
tisućljeća pr. Kr. na 70 pločica među
kojima su i Venerine pločice kralja
Amizaduge (18/17. st. pr. Kr.) i u
kraljevskim izvješćima o znamenjima od
8. st. pr. Kr. nadalje; astronomski dnevnici
s odličnim podacima o promatranjima iz
razdoblja od 750. pr. Kr. do 75. posl. Kr.;
te tekstovi iz arhiva u Babilonu i Uruku iz
posljednja pet stoljeća pr. Kr. koji se bave
matematičkom astronomijom
Prvi astronomski zapisi - Indijci
 najraniji arheološki nalazi – početak 8.
tisućljeća pr. Kr.
 prvo razdoblje indijske astronomije najstariji pisani izvor Rigveda - zbirka
prastarih tekstova obrednoga i
književnoga karaktera (prema predaji
nastala prije 3100. g. pr. Kr.); prvi
zapisi iz 3. tisućljeća pr. Kr. rasprava
Vedanga Džjotiša iz kasnoga vedskog
razdoblja – sačuvana tri njezina
preinačena teksta
 srednje razdoblje indijske astronomije –
dodiri s babilonskom astronomijom
 treće razdoblje indijske astronomije –
utjecaj grčke astronomije
Prvi astronomski zapisi - Kinezi
 arheološki ostaci iz 4. tisućljeća pr. Kr.
 najstariji zapisi iz 2. tisućljeća pr. Kr.
 astronomija tajna znanost, usko povezana s
Visokom vjerom Carstva, o kojoj je mogla
ovisiti dobrobit cara odnosno države –
Ministarstvo za astronomiju u carskoj palači;
djelo Ši-čing bilježi da je mitski četvrti car Jao
(2356-2255. g. pr. Kr.) dao službeni položaj
astronomima Hsiju i Hou; dio teksta u kojemu
se nalazi kratki ulomak s tim podatkom možda
potječe još iz 8. ili 7. st. pr. Kr.; to je prvi
spomen astronomije u kineskoj povijesti
 nakon otprilike 200. g. pr. Kr. redovito su se
počele bilježiti različite nebeske pojave odlika gotovo svih tih zapisa kronološka je
potankost
Tehnika promatranja i astronomska oruđa i
pomagala
 promatranje nebeskih pojava i objekata
golim okom
 promatračnice su se nalazile u hramovima
 Egipćani su posjedovali alat zvan merkhet
(“oruđe znanja”), načinjeno od izrovašena
središnjeg rebra palmina lista i sa sličnom
svrhom kao astrolab (starinska astronomska
sprava za određivanje položaja zvijezda
prema ekliptici)
 Babilonci su imali glinene astrolabne ploče
koje su se sastojale od tri koncentrična
kruga podijeljena u dvanaest dijelova; svako
od 36 polja sadržavalo je imena zviježđa i
obične brojeve
Tehnika promatranja i astronomska
oruđa i pomagala
 promatranje neba golim okom
 u Kini postojali profesionalni “gledači
neba” koji su vrijeme provodili ležeći
na leđima i promatrajući nebo
 astronomska oruđa (u Kini): gnomon
ili sjenomjer - običan štap držan u
savršeno okomitom položaju, a s
dužinom već zarana utvrđenom na 2.4
m; sunčani sat; klepsidra ili vodeni sat;
kugla s obručima koja je služila i kao
planetarij; zvjezdani almanasi
Tehnika promatranja i astronomska
oruđa i pomagala
 promatranje golim okom - uzvisine:




planine i brda
tehnička pomagala u 4. st. pr. Kr. još vrlo
jednostavna i neprikladna za točnije
izračune
gnomon ili Sunčani sat - Anaksimandar
preuzeo od Babilonaca; Ferekid s Lera
načinio vlastiti; služio za promatranje
gibanja Sunca
prvi globusi od drveta, kamena ili metala
za prikaz kretanja zviježđa pripisuju se
Talesu i Anaksimandru
glasoviti uređaj s Antikitere iz 82. g. pr.
Kr. služio vjerojatno koristio za
opisivanje kretanja Mjeseca, Sunca i
planeta
Planeti
 stari narodi su poznavali pet planeta:
Merkur, Veneru, Mars, Jupiter i Saturn
 planeti smatrani zvijezdama
 promatrali su njihovo gibanje; osobito
su Grci bili zaokupljeni kretanjem
planeta i njihovim poretkom: Zemlja u
središtu, potom Merkur, Venera (“donji
planeti” jer kruže oko Zemlje ispred
Sunca), Mars, Jupiter i Saturn (“gornji
planeti” jer kruže oko Zemlje iza
Sunca)
Zvijezde i zviježđa
 EGIPĆANI: 36 skupina bogova zvijezda na koje je




podijeljeno noćno nebo; označili 25 posebnih
zviježđa (npr. Krokodil, vodenkonj, lav);
najvažnija zvijezda Sopdet ili Sirius
BABILONCI: u 5. st. pr. Kr. podijelili ekliptiku na
12 zodijačkih znakova
INDIJCI: zvijezde, zvijezđa i dijelove ekliptike
opisivali izrazom nakšatra; ekliptika podijeljena na
27 nakšatra s 13 1/3 stupnja svaka; nakšatre
prozvane po bogovima; kasnije nakšatre svedene na
zodijački sustav (2 ¼ nakšatre = 1 zodijački znak)
KINEZI: zviježđa podijelili na 5 palača, znakova ili
slika: četiri sa po 7 zviježđa i jednu koju je činilo
cirkumpolarno područje
GRCI: do 5. st. pr. Kr. bila su im poznata gotova
sva zviježđa njihove zvjezdane sfere; zvjezdani
katalog Klaudija Ptolemeja ima 48 zviježđa i 1028
zvijezda
Nositelji astronomskih spoznaja
 EGIPĆANI: nositelji su svećenici; za
osamnaeste dinastije (1552. - 1306. g.
pr. Kr.) astronom Amenemhat
sastavio je “Popis svemira” u kojemu
je utvrdio zviježđa znana Egipćanima,
ali nije spomenuo ni Sirius niti
planete koji su im otprije bili poznati
 BABILONCI: nositelji su svećenici;
Nabu-rimani (6/5. st. pr. Kr.),
najraniji imenom poznati babilonski
astronom; Kidinu (4. st. pr. Kr.),
predstojnik astronomske škole u
Siparu
Nositelji astronomskih spoznaja
 INDIJCI: svećenici i
zvjezdoznanci, kasnije izučeni
zvjezdoslovi; rani indijski
zvjezdoznanac Jadžnavalkija (o.
1800. g. pr. Kr.); astronomi
Arjabhata (476. - o. 550.),
Varahamihira (505. - 587.) i
Brahmagupta (598. - o. 665.)
 KINEZI: zvjezdoslovi državni
službenici, obično svećenici;
zvjezdarnica u Pekingu (najstariji
dijelovi iz 555. g.), Čan Heng (78.
- 139.), Cu Č’ung-Či (430. - 501.)
Nositelji astronomskih spoznaja
 GRCI: astronomijom su se isprva
bavili filozofi, a kasnije učenjaci
koji su uz to često bili i
matematičari i geografi
 najpoznatiji su astronomi Eudoks
s Knida (5/4. st. pr. Kr.), Kalip iz
Kizika (4. st. pr. Kr.), Heraklid iz
Herakleje Pontske (4. st. pr. Kr.),
Aristarh sa Sama (4/3. st. pr.
Kr.), Hiparh iz Nikeje (2. st. pr.
Kr.) i Klaudije Ptolemej (1/2. st.
p. Kr.)