Transcript Koordinacija sistema socijalne sigurnosti u EU

Prof.dr Jasminka Gradaščević-Sijerčić
“Koordinacija sistema socijalne
sigurnosti u EU”
Sarajevo,05.12.2014.
Sadržaj
1. Pojmovno određenje: koordinacija i
koordinacijska pravila
2. Uredba (EZ) broj 883/2004 Evropskoga
parlamenta i Vijeća od 29. aprila 2004. o
koordinaciji sistema socijalne sigurnostistruktura
3. Osnovna načela koordinacije sistema
socijalne sigurnosti u EU
Pojmovno određenje

Koordinacija sistema socijalne sigurnosti je
skup pravnih propisa EU prema kojima se
usklađuje primjena nacionalnih zakonodavstava
o socijalnoj sigurnosti dviju ili više država
članica na radnika, samostalnog djelatnika ili na
radno neaktivnu osobu koja se kreće ili boravi na
teritoriju više od jedne države članice EU
uključujući i članove porodice te osobe, a radi
ostvarivanja prava na davanja iz sistema
socijalne sigurnosti.
Važno





Koordinacija podrazumijava međusobnu “izgradnju mostova”
između različitih nacionalnih sistema socijalne sigurnosti država
EU, s ciljem zaštite prava osoba obuhvaćenih uredbama.
Propisi o socijalnoj sigurnosti su pravo nacionalnog zakonodavca,
iako će države članice uzeti u obzir pravo EU kad ostvaruju to
pravo.
Sve države imaju isključivo pravo odlučiti tko može biti osiguran
u skladu s njihovim zakonodavstvom, koji su rizici i pod kojim
uvjetima odnosno na koji način se finansirajau sistemi socijalne
sigurnosti.
EU pruža zajednička pravila kojima se štite prava iz socijalne
sigurnosti dok se pojedinac kreće unutar Evrope (EU
28+Island,Lihtenštajn,Norveška i Švicarska).
Koordinacija se ne primjenjuje u situacijama koje su u
cijelosti unutar granica jedne države članice.
Uredbe EU o koordinaciji sistema
socijalne sigurnosti



Uredba (EZ) broj 883/2004 Evropskoga parlamenta i
Vijeća od 29. aprila 2004. o koordinaciji sistema socijalne
sigurnosti;
Uredba (EZ) broj 987/2009 Evropskoga parlamenta i
Vijeća od 16. septembra 2009. kojom se utvrđuje
postupak provedbe Uredbe (EZ) broj 883/2004 o
koordinaciji sistema socijalne sigurnosti;
Uredbu (EU) broj 1231/2010 Evropskoga parlamenta i
Vijeća od 24. novembra 2010. o proširenju primjene
Uredbe (EZ) broj 883/2004 i Uredbe (EZ) broj 987/2009
na državljane trećih država koji tim uredbama još nisu
obuhvaćeni isključivo na temelju svojeg državljanstva;


Uredba (EU) broj 1244/2010 Evropskoga parlamenta i
Vijeća od 9. decembra 2010. o izmjenama i dopunama
Uredbe (EZ) broj 883/2004 Evropskoga parlamenta i
Vijeća o koordinaciji sistema socijalne sigurnosti i Uredbe
(EZ) broj 987/2009 Evropskoga parlamenta i Vijeća o
utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) broj
883/2004;
Uredba (EU) broj 465/2012 Evropskoga parlamenta i
Vijeća od 22. maja 2012. koja mijenja Uredbu (EZ) broj
883/2004 i Uredbu (EZ) broj 987/2009, te sve uredbe
kojima se navedene uredbe mijenjaju, dopunjuju ili kojima
se njihova primjena proširuje.
Važno

Osnovna uredba:
Uredba (EZ) broj 883/2004 Evropskoga
parlamenta i Vijeća od 29. aprila 2004.
o koordinaciji sistema socijalne sigurnosti
te sve uredbe kojima se navedena
uredba mijenja ili dopunjuje.
Važno


Provedbena uredba:
Uredba (EZ) broj 987/2009 Evropskoga
parlamenta i Vijeća od 16. septembra 2009.
kojom se utvrđuje postupak provedbe
Uredbe (EZ) broj 883/2004 o koordinaciji
sistema socijalne sigurnosti te sve uredbe
kojima se navedena uredba mijenja ili
dopunjuje.
Važno



Sloboda kretanja radnika na unutrašnjem tržištu
ne bi bila djelotvorna kad ne bi postojale odredbe
o socijalnoj sigurnosti koje podržavaju radnika
kad ostvaruje tu slobodu.
Zakonodavne ovlasti u stvarima EU koje se odnose
na socijalnu sigurnost uglavnom su posredne i
temelje se na članu 48. Ugovora o EU.
Na osnovu odredbi o slobodi kretanja radnika
Evropski parlament i Vijeće donose mjere u
području socijalne sigurnosti potrebne za
osiguranje slobode kretanja radnika.
Član 48 UFEU.
(bivši član 42. UEZ-a)

Evropski parlament i Vijeće, u skladu s redovnim
zakonodavnim postupkom, usvajaju mjere u području
socijalne sigurnosti nužne za omogućavanje slobode kretanja
radnika; u tu svrhu, Evropski parlament i Vijeće uspostavljaju
sistem kojim se zaposlenim i samozaposlenim, radnicima
migrantima i njihovim izdržavanim članovima porodice
garantira:
(a) zbrajanje ukupnog staža koji se uzima u obzir na
temelju zakona različitih država radi sticanja i
zadržavanja prava na naknadu i obračun visine naknade;
(b) isplata naknada osobama koje imaju boravište na
državnom području država članica.



Ako član Vijeća izjavi da bi nacrt zakonodavnog akta iz prvog
podstava mogao uticati na važne aspekte njegova sistema
socijalne sigurnosti, uključujući njegovo područje primjene,
troškove ili financijsku strukturu, odnosno da bi mogao
utjecati na financijsku ravnotežu tog sistema, može zatražiti
da se taj predmet uputi Evropskom vijeću.
U tom slučaju redovni zakonodavni postupak se suspendira.
Nakon rasprave, Evropsko vijeće u roku od četiri mjeseca od
te suspenzije:
(a) vraća nacrt Vijeću koje okončava suspenziju redovnog
zakonodavnog postupka ili
(b) ne poduzima nikakve radnje ili od Komisije traži da
podnese novi prijedlog u kojem se slučaju smatra da izvorni
prijedlog akta nije usvojen.
Važno

Pravila koordinacije moraju garantirati
osobama koje se kreću unutar Unije,
osobama koje one izdržavaju te članovima
njihove porodice zadržavanje prava i
prednosti koja su stečena ili su u
postupku stjecanja.
(čl.13 Uredbe 883/2004)
2. Uredba 883/2004
Struktura



Uredba 883/2004 podijeljena je na šest glava
(I-VI).
Glava I sadrži opće odredbe te definicije
pojmova korištenih u Uredbi("razdoblje
osiguranja", "djelatnost zaposlene osobe" i "član
porodice“).
U Glavi I Uredbe 883/2004 utvrđuje se i
personalni obuhvat (osobe obuhvaćene
Uredbom), te grane nacionalne socijalne
sigurnosti obuhvaćene Uredbom.
Na koga se pravila o koordinaciji
sistema socijalne sigurnosti
primjenjuju?
A) Na državljane EU-a, Islanda, Lihtenštajna,
Norveške ili Švicarske koji su ili su bili osigurani u
jednoj od ovih država, kao i na članove njihovih
porodica.
B) Na osobe bez državljanstva ili izbjeglice koji
borave unutar EU-a, Islanda, Lihtenštajna,
Norveške ili Švicarske, koji su ili su bili osigurani u
jednoj od ovih država, kao i na članove njihovih
porodica.
C) Na državljane država koje nisu članice EU-a,
koji zakonito borave na teritoriju EU-a, a koji su
se preseljavali unutar ovih zemalja, kao i na
članove njihovih porodica.
Struktura Uredbe 883/2004



U Glavi I su naznačena i osnovna načela
sistema koordinacije socijalne sigurnosti.
Glavi II sadrži odredbe o mjerodavnom
zakonodavstvu.
Jezgro regulative Uredbe 883/2004
sadržano je u Glavi III i sastoji se od
brojnih materijalnih odredbi različitih
grana socijalne sigurnosti.
Struktura Uredbe 883/2004




U Glavi IV uređuje se Administrativna komisija i ostala tijela
koja se bave tumačenjem i upravnim pitanjima povezanim s
Uredbom 883/2004 i provedbenom Uredbom.
U Glavi V te u završnim i prijelaznim odredbama u Glavi VI
nalaze se razne odredbe.
Nakon Glave VI postoji nekoliko Priloga koji sadrže
informacije o nacionalnim davanjima koja mogu i ne moraju
biti podvrgnuta koordinaciji temeljem Uredbe. Dodaci sadrže
i informacije o dvostranim ugovorima.
Istovremeno u članovima Uredbe često se upućuje na Priloge.
Važno



Brojne uvodne odredbe koje se nalaze
ispred Glava I-VI daju pozadinu Uredbe i
kratki pregled ciljeva koji se žele postići.
Uvodne odredbe često mogu dati podatke
za tumačenje članova Uredbe.
Osnovna načela Uredbe 883/2004
navedena su u uvodnim odredbama.
3.Osnovna načela Uredbe
883/2004





Načelo zbrajanja
Načelo jednakog postupanja
Načelo mogućnosti ostvarivanja isplate
davanja
Načelo razmjernosti (pro-rata temporis)
Načelo mjerodavnog zakonodavstva
 Posebna pravila o rješavanju sukoba
Načelo zbrajanja


Načelo zbrajanja utvrđeno je u članu 6. Uredbe
883/2004.
Prema ovoj odredbi, nadležne ustanove države
članice čije zakonodavstvo uvjetuje sticanje,
zadržavanje, trajanje ili ponovnu uspostavu prava
na davanja ili obuhvaćenost zakonodavstvom
uvjetovanu navršenim razdobljima osiguranja,
zaposlenja, samozaposlenja ili prebivališta, uzet
će u obzir ta razdoblja navršena prema
zakonodavstvu bilo koje druge države članice, kao
da se radi o razdobljima navršenim prema
zakonodavstvu koje ona primjenjuje.



Član 6. Uredbe mjerodavan je za sve grane
socijalne sigurnosti obuhvaćene Uredbom.
Dakle, ako se prema propisima države članice
zahtijevaju određena razdoblja osiguranja, rada
ili prebivališta kako bi osoba imala pravo na
davanja, nadležna ustanova u prvoj državi članici
treba uzeti u obzir ta razdoblja navršena u drugoj
državi članici.
Razdoblja u drugoj državi članici uračunavaju se
kao da su navršena prema zakonodavstvu prve
države članice.
Zbrajanje kratkih razdoblja za pravo na
penziju i ograničenja zbrajanja


Ustanova države članice ne mora odobriti stjecanje penzionih
davanja koja prema zakonodavstvu te države ovise o
razdobljima osiguranja ako je trajanje tih razdoblja kraće od
jedne godine (član 57., st. 1. Uredbe 883/2004).
Međutim, ako bi učinak primjene člana 57., stava 1. doveo do
oslobađanja svih ustanova dotičnih država članica od njihovih
obaveza, davanja se stiču isključivo na osnovi zakonodavstva
posljednje od tih država članica čiji su uvjeti ispunjeni, kao
da su sva razdoblja osiguranja i prebivanja navršena i uzeta u
obzir u skladu sa zakonodavstvom te države članice (član 57.,
st3.).
Zbrajanje u slučaju davanja za
nezaposlenost



Prema članu 61. Uredbe 883/2004, osoba koja postane
nezaposlena u jednoj državi članici, a koja nije u toj državi
dovoljno dugo radila kako bi stekla pravo na davanja za
nezaposlenost, može koristiti razdoblja osiguranja, zaposlenja
ili samozaposlenja koje je navršila prema zakonodavstvu jedne
ili više drugih država članica.
Zbrajanjem tih razdoblja s navršenim razdobljima u
nadležnoj državi članici, nezaposlena osoba može ispuniti
uvjete nacionalnog zakonodavstva
Prvi je preduvjet za primjenu načela zbrajanja razdoblja:
nezaposlena osoba treba da bude uključena u program
osiguranja za slučaj nezaposlenosti u državi članici u kojoj
predaje zahtjev za davanja za nezaposlenost( nezaposlena
osoba treba da je nedavno radila u sklopu zakonodavstva te
države članice )
Načelo jednakog postupanja



U predmetu Bergström C-257/10 otvoreno je pitanje da li
osoba koja je radila u Švicarskoj nekoliko godina prije nego
što se preselila u Švedsku,gdje je rodila dijete i podnijela
zahtjev za roditeljsko davanje – ima to pravo.
Prema švedskom pravu uvjet za ostvarivanje prava na
roditeljsko davanje povezan s prihodom vezan je za
ispitivanje da li podnositelj zahtjeva na osnovu osiguranja za
slučaj bolesti ima pravo na novčana davanja (osiguranje
stečeno radom za naknadu) iznad određenog iznosa tokom
240 dana prije rođenja ili očekivanog rođenja djeteta.
U konkretnom predmetu Bergström u Švedskoj nije navršila
niti jedno razdoblje osiguranja prije nego što je podnijela
zahtjev za roditeljsko davanje.


Sud Europske unije zaključio je, pozivajući se na
načela jednakosti i zbrajanja, da iako gđa
Bergström nije radila u Švedskoj prije rođenja
djeteta, švedske ustanove moraju uzeti u obzir
razdoblja rada navršene u Švicarskoj za
utvrđenje njezinih prava te davanje treba
izračunati kao za osobu koja ima usporedivo
iskustvo i kvalifikacije s osobom koja je slično
zaposlena u Švedskoj.
Dakle, gđa Bergström je imala pravo na
roditeljsko davanje povezano s prihodom.
Načelo jednakog postupanja



Osobe na koje se primjenjuje Uredba 883/2004 imaju pravo
na ista davanja i imaju iste obaveze prema zakonodavstvu bilo
koje države članice kao i državljani tih država članica.
U uvodnoj odredbi člana 8. Uredbe 883/2004- opće načelo
jednakog postupanja od posebne je važnosti za radnike koji
nemaju prebivalište u državi članici u kojoj su zaposleni,
uključujući pogranične radnike.
Definicija pograničnog radnika (čl. 1.(f) Uredbe 883/2004)
vezuje se za svaku osobu koja obavlja djelatnost kao
zaposlena ili samozaposlena osoba u državi članici i koja ima
prebivalište u drugoj državi članici u koju se u pravilu vraća
dnevno ili najmanje jednom sedmično.
Načelo mogućnosti ostvarivanja isplate davanja
(situacije različitosti prebivališta pojedinca i
nadležnog tijela za pružanje davanja-načelo
izvoza)

Novčana davanja ostvarena na temelju
zakonodavstva jedne ili više država članica ili na
temelju Uredbe 883/2004, ne podliježu nikakvom
smanjenju, izmjeni, obustavi, prestanku ili
konfiskaciji zbog činjenice da korisnik ili članovi
njegove porodice i imaju prebivalište u državi
članici različitoj od one u kojoj se nalazi ustanova
nadležna za pružanje davanja
(član 7. Uredbe 883/2004).

Mnoga nacionalna zakonodavstva kao uvjet za
plaćanje davanja zahtijevaju da osoba ima
prebivalište na državnom području mjerodavne
države.
Načelo mogućnosti ostvarivanja isplate
davanja


Ovo načelo ne primjenjuje se na "posebna
nedoprinosna novčana davanja“- davanja koja
imaju karakteristike davanja socijalne sigurnosti
i socijalne pomoći (član 70. Uredbe 883/2004).
Financiranje tih davanja izvodi se isključivo iz
obaveznih poreza koji su namijenjeni za
pokrivanje općih javnih izdataka, a uvjeti za
osiguranje i izračun davanja ne ovise ni o kakvom
doprinosu korisnika (davanja moraju biti na
popisu u Prilogu X Uredbe 883/2004).
Načelo razmjernosti (pro-rata
temporis)


Načelo se koristi u slučaju kada korisnik
stekne prava na penziju u više od jedne
države članice na osnovu rada ili
prebivališta.
Korisnik ima pravo na razmjerno
obračunavanje davanja od svake države u
kojoj je stekao pravo na penziju
(čl.52. Uredbe 883/2004).
Načelo razmjernosti (pro-rata temporis)





Nadležna ustanova osiguranja izračuna teorijski iznos, a nakon
toga stvarni iznos (razmjerna davanja).
Konkretno: svaka država članica izračuna iznos koji bi korisnik
primio od te države da su sva razdoblja osiguranja ili prebivališta
navršena u toj državi (teorijski iznos).
Stvarni iznos predstavlja dio teorijskog iznosa koji odgovara
odnosu između razdoblja osiguranja i/ili prebivališta u
konkretnoj državi članici prije nastupa osiguranog događaja i
ukupnih razdoblja osiguranja i/ili prebivališta u svim državama
članicama.
Primjer : korisnik je navršio 10 godina osiguranja u jednoj državi
članici i 30 godina osiguranja u drugoj državi članici.Od prve
države će dobiti 1/4 (10/30) novčanog iznosa ,od druge 3/4.
Korisnik ima pravo na teorijski ili razmjerni iznos, ovisno o tome
koji je viši.
Načelo mjerodavnog
zakonodavstva



Odredbe o o mjerodavnom zakonodavstvu imaju za cilj
sprečavanje istovremene primjene odredbi mjerodavnog
zakonodavstva o socijalnoj sigurnosti više od jedne države
članice.
Istovremeno osiguravaju da osoba obuhvaćena Uredbom
883/2004 ne ostane bez pokrića socijalne sigurnosti zato što
se na nju ne primjenjuje zakonodavstvo niti jedne država
članice kad ostvaruje svoje pravo na slobodu kretanja unutar
EU.
Opće pravilo- mjerodavno zakonodavstvo je zakonodavstvo
one države članice u kojoj data osoba obavlja svoju
djelatnost kao zaposlena ili samozaposlena osoba (Uvodna
odredba čl.17. Uredbe 883/2004)- načelo prema kojem se
primjenjuje zakonodavstvo samo jedne države članice.
Načelo mjerodavnog
zakonodavstva-lex loci laboris


Član 11. Uredbe 883/2004: iako osoba radi
u jednoj, a živi u drugoj države članici, ili
ako osoba radi u nekoliko država članicana tu osobu treba primjenjivati
zakonodavstvo države članice u kojoj ona
obavlja posao kao zaposlena ili
samozaposlena osoba .
Ovo načelo se uobičajeno naziva - lex loci
laboris.
Pravila o rješavanju sukoba

Određeni broj članova u Glavi III Uredbe
883/2004 određuje državu nadležnu za
osiguranje (prema njenom zakonodavstvu)
davanja ili drugih obaveza države- pravila o
rješavanju sukoba za različite grane
socijalne sigurnosti u prekograničnim
situacijama.
Pravila o rješavanju sukoba



Poglavlje 1. Glave III.: davanja za bolest,
majčinstvo i očinstvo.
Čl. 17 ove glave:osigurana osoba ili članovi njene
porodice s prebivalištem u državi članici koja nije
nadležna država članica ostvaruju davanja u
naravi u državi članici prebivališta. Davanja se
osiguravaju u skladu s odredbama zakonodavstva
koje primjenjuje država prebivališta.
Italijanski državljanin zaposlen i osiguran u
Austriji koji živi u Italiji imat će pravo na
zdravstvenu zaštitu u Italiji.
Pravila o rješavanju sukoba


Osigurana osoba i članovi njene porodice koji
imaju prebivalište ili boravište u državi članici
koja nije nadležna država članica, imat će pravo,
prema članu 21. st.1 Uredbe 883/2004, na
novčana davanja koja pruža nadležna ustanova
u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje.
Radnik koji radi u Austriji, ali ima prebivalište u
drugoj državi članici, imati pravo na,npr.novčanu
naknadu za slučaj bolesti od austrijske ustanove,
prema austrijskom zakonodavstvu.
Zaključak
Pojedinac i sistem socijalne
sigurnosti u EU


Prilikom kretanja unutar EU,Islanda,
Lihtenštajna, Norveške ili Švicarske
pojedinac je pod zakonodavstvom isključivo
jedne države.
Ustanove socijalne sigurnosti procjenjuju
čijem zakonodavstvu je osoba podložna u
skladu s pravilima EU-a.
Zaključak



Osnovno pravilo: podložnost zakonodavstvu
države u kojoj osoba radi kao zaposlenik ili
samozaposlena osoba.
Nije važno gdje živi niti gdje se nalazi poslodavac.
Ako ne živi u državi EU-a u kojoj radi, ali se vraća
u svoju državu prebivališta svaki dan, ili makar
jednom sedmično radi se o prekograničnom ili
tzv. „pogranični radnik”.
Država u kojoj radi pogranični radnik odgovorna
je za socijalne naknade. Posebna pravila vrijede za
zdravstvenu zaštitu i nezaposelnost.
Zaključak


Ako poslodavac uputi zaposlenika na rad u
drugu državu (ili to učini pojedinac kao je
samozaposleni) na razdoblje od najduže 24
mjeseca, ostaje osiguran u državi
porijekla.
Radi se o tzv. „radnicima upućenim na rad
u inozemstvo" na koje se primjenjuju
posebne odredbe.
Rad u više država





Ako pojedinac provodi zanačajan dio aktivnosti, najmanje 25%, u
državi prebivališta, podliježe zakonodavstvu te države.
Ako ne provodite značajan dio aktivnosti u državi prebivališta,
podliježe zakonodavstvu države u kojoj se nalazi registrirano
sjedište ili mjesto poslovanja poslodavca.
Ako radi za više poslodavaca čija se registrirana sjedišta nalaze
u različitim državama, podliježe zakonodavstvu države
prebivališta; čak i ako tamo ne provodi značajan dio aktivnosti.
Ako se radi o samozaposlenoj osobi koja ne provodi značajan dio
aktivnosti u državi prebivališta, podliježe zakonodavstvu države
u kojoj se nalazi središte interesa njenih aktivnosti.
Ako pojedinac provodi aktivnosti zaposlenja i samozaposlenja u
različitim državama, bit će osiguran u državi u kojoj je zaposlen.
BiH i pravna stečevina EU u svjetlu
sistema socijalne sigurnosti

BiH socijalno zakonodavstvo obuhvata : zdravstveno osiguranje,penzijskoinvalidsko osiguranje,osiguranje za nezaposlenost i porodična davanja
(doplatak za djecu), dakle sve grane socijalne sigurnosti koje pokriva
Uredba 1408/71 i Uredba 883/2004, kao i njihove provedbene Uredbe.
Specifičnost BiH sistema socijalnog osiguranja- ne postoji jedinstven sistem
za povrede na radu i profesionalne bolesti koji bi obuhvatio kratkoročna i
dugoročna davanja po tom osnovu.
a) Kratkoročna davanja (naknada plaće i zdravstvena zaštita pod povoljnijim
uvjetima) dio su općeg obaveznog zdravstvenog osiguranja.
b) Dugoročna davanja osiguravaju se u okviru penzijsko-invalidskog osiguranja
(invalidske penzije i porodične penzije pod povoljnijim uvjetima, kao i
naknada zbog tjelesnog oštećenja).


Krug osiguranih osoba: zakonodavstvo pokriva sve radnike i samozaposlene
osobe i članove njihovih porodica. Izuzetak je osiguranje za slučaj
nezaposlenosti, koje pokriva samo osobe u radnom odnosu.