Nedobrovoljni korisnici [215,5 KiB]

Download Report

Transcript Nedobrovoljni korisnici [215,5 KiB]

Rad s nedobrovoljnim
korisnicima
Individualni plan
promjene/rada između potreba
korisnika i društvenih normi
M. Ajduković
2015
Ključni pojmovi
Intervencije socijalnog rada
Korisnici na kontinuumu dobrovoljnosti
Individualni plan promjene/rada
• Potrebe
• Promjena
• Planovi
• Suradni odnos i odgovornost za odnos
2
Na čije potrebe trebaju biti usmjerene
intervencije socijalnog rada?
• Jesu li to potrebe pojedinca ili obitelji koja treba podršku,
zaštitu ili pristup uslugama?
• Je li to potreba države da se osiguraju prihvatljivi načini
zbrinjavanja ranjivih skupina ljudi i racionalnog
upravljanja ograničenim sredstvima?
• Je li to potreba javnosti za socijalnom skrbi koja provodi
socijalnu kontrolu?
• Potreba za intervencijama socijalnog rada/skrbi se javlja
kada su resursi dostupni pojedincima, obiteljima ili
zajednici nedovoljni da postignu zahtijevane ili
preferirane društvene i osobne ishode.
3
Tri skupine potencijalnih korisnika
intervencija socijalnog rada
1.
Ljudi koji traže usluge. Znaju da su suočeni s
određenim preprekama i ograničenjima zbog kojih ne
mogu ostvariti ishode koje žele i traže intervencije jer:
–
–
–
Oni, njihove obitelji, njihova mreža podrške ili zajednica ih ne
mogu sami riješiti
Cijena (fizička, emocionalna, socijalna i financijska) je za njih
previsoka u kratkom, srednjem ili dugoročnom razdoblju
Resursi koji su im potrebni su u toj mjeri specifični da su
dostupni samo kroz sustav socijalne skrbi/rada, obrazovanja,
zdravstva ili stanovanja.
2. Ljudi ne traže usluge (mogu ih čak izbjegavati) jer
–
–
nisu svjesni da postoje načini za prevladavanje prepreka s
kojima se suočavaju
nemaju dovoljno znanja, vještina ili informacija za djelomično
ili potpuno savladavanje prepreka i ograničenja
4
Tri skupine potencijalnih korisnika
intervencija socijalnog rada
3. Ljudi koji odbijaju ili izbjegavaju usluge, ali su
intervencije nužne jer:
–
–
njihovo ponašanje je u suprotnosti sa zakonskim normama ili
propisima
pod visokim rizikom da ugroze svoju dobrobit ili dobrobit
drugih
Važno!!!
Sukobi između percepcije korisnika, stručnjaka,
javnosti i medija vezano uz vrstu intervencija i
očekivane ishode najčešće se javljaju kod treće
skupine korisnika. Ipak, moguće je da postoje kod svih
skupina korisnika i svih intervencija te je ta konfliktna
stajališta potrebno evidentirati i pratiti u planu
intervencija (Nicholas, Quereshi i Bamford, 2003).
5
Tri skupine korisnika pod vidom
dobrovoljnosti
• Dobrovoljni
• Polu-dobrovoljni
• Nedobrovoljni
6
Nedobrovoljni
korisnici/klijenti
• Nedobrovoljni korisnici/klijenti su osobe koje su
izložene zakonskom ili nekom dugom
značajnom socijalnom pritisku da prihvate
usluge i promjene svoje ponašanje.
• Stručnjaci koji rade s nedobrovoljnim
korisnicima/klijentima često se mogu suočiti s
dvojakom ulogom:
– motiviranjem promjene u smjeru osnaživanja i
promjene ponašanja u društveno očekivanom smjeru
– socijalnom kontrolom
7
POTREBE KORISNIKA VS.
POTREBE SUSTAVA
8
(Ne)sklad perspektiva
• Mnoge intervencije socijalnog rada
predstavljaju upravljanje neskladom ili
sukobom između različitih perspektiva o
potrebi za intervencijama socijalnog rada.
• Rješenje je često kompromis.
• Dobro je početi od onoga što uključeni
ljudi žele postići i tada se usuglasiti o
preferiranim/prioritetnim ishodima.
9
Promjena
• Krajnji ishod IPR je promjene ponašanja ili
okolnosti – za promjenu je nužna motivacija
• Motivacija se odnosi na one procese koji daju
ponašanju intenzitet i svrhu tj. energiju i smjer.
To su:
– Potrebe: stanja unutar osobe koja su ključna i
neophodna za održavanje na životu, ali i za rast i
dobrobit.
– Kognicija: vjerovanja, očekivanja i slika o sebi
– Emocije: fiziološka i kognitivna komponenta
– Vanjski događaji: poticaji iz okoline koji energiziraju i
usmjeravaju ponašanje prema događajima s
pozitivnim posljedicama, a udaljavaju od onih s
negativnim posljedicama.
10
Potrebe
• Potreba je bilo koje stanje osobe koje je
od ključne važnosti za život i razvoj, na
takav način da njegovo zadovoljavanje
donosi dobrobit, dok je nezadovoljavanje
štetno.
11
Vrste potreba
Potrebe
Fiziološke potrebe
•Žeđ
Psihološke potrebe
•Glad
•Kompetencija
•Seks
•Bliskost
•Autonomija
Socijalne potrebe
•Postignuća
•Afilijacija
• Povezanost
•Moć
12
Psihološke potrebe
•
•
•
Autonomija (samoodređenje)– želja da imamo osjećaj
izbora i fleksibilnost u donošenju tih odluka, želja da
određujemo svoje akcije, a ne da nas neka druga
osoba ili ograničenja iz okoline na to prisile. Želja da
naše ponašanje bude povezano s našim interesima,
preferencijama, čežnjama, a ne odvojeno od njih.
Kompetencija – potreba da budemo u učinkovitoj
interakciji s okolinom u svim aspektima života;
Bliskost - potreba za uspostavljanjem prisnih
emocionalnih veza i za uspostavljanjem privrženosti s
drugim ljudima
13
Okolinski čimbenici koji uključuju i zadovoljavaju
psihološke potrebe
Psihološka
potreba
Okolinski uvjet koji Okolinski uvjet koji
uključuje potrebu zadovoljava
potrebu
Autonomija
Prilike za
samousmjeravanje
Potpora autonomiji
Kompetencija
Optimalni izazov
Pozitivna povratna
informacija
Povezanost
Socijalna interakcija Zajednički odnosi
14
POTPORA AUTONOMIJI
Njeguje i zadovoljava
psihološku potrebu za
AUTONOMIJOM
STRUKTURA
Njeguje i zadovoljava
psihološku potrebu za
KOMPETENTNOŠĆU
UKLJUČENOST
Stupanj
ANGAŽIRANOSTI
•Pažnja
•Napor
•Ustrajnost
•Verbalno sudjelovanje
•Pozitivne emocije
Njeguje i zadovoljava
psihološku potrebu za
POVEZANOŠĆU
15
Što osobe sa stilom koji podupire autonomiju i osobe
kontrolirajućeg stila govore i rade kako bi motivirali
druge
•
•
•
•
•
•
•
•
Što govore i rade osobe
koje podupiru autonomiju?
Pažljivo slušaju
Drugima daju vremena da
odgovore
Daju logično objašnjenje
Ohrabruju povećanje napora
Pohvaljuju napredak,
ovladavanje zadatkom
Pitaju druge što žele napraviti
Odgovaraju na pitanja
Priznaju stajališta drugih
•
•
•
•
•
•
•
Što govore i rade
kontrolirajuće osobe?
Zadržavaju/ne dijele/uskraćuju
informacije
Određuju što je,a što nije
točno/ispravno
Navode na “točne” odgovore
Daju smjernice, naredbe
Izjave tipa: trebao/la bi,
morao/la bi, moraš
Postavljaju kontrolirajuća
pitanja
Zahtjevne su, a zahtjevi nisu
jasni
16
Potpora autonomiji
• Sluša, dopušta drugima da rade na svoj
način
• Njeguje unutarnje motivacijske resurse
• Zasniva se na informativnom načinu
komuniciranja
• Promiče korisnost
• Priznaje i prihvaća izraze negativnog
efekta
17
Struktura
• Priopćuje jasna očekivanja i zahtijevane
postupke
• Omogućuje optimalne izazove
• Pruža ohrabrenje, daje prijedloge i praktične
upute za napredovanje
• Omogućava razvoj vještine te usmjeravanje
bogato informacijama
• Daje povratnu informaciju pravovremeno,
konzistentno, na predvidljiv način i “s uratkom
povezan” način
18
Uključenost
• Posvećuje vrijeme i onome što se tiče druge
osobe
• Pokazuje brigu za drugu osobu
• Detaljno poznaje drugu osobu i dobro zna što se
s njom događa iz dana u dan
• Izražava naklonost, sviđanje i razumijevanje
• Iskreno uživa kada je s određenom osobom
• Dijeli s drugima vlastite resurse poput vremena,
pažnje, energije, interesa i emocionalne potpore
19
Socijalne potrebe
• Potreba za postignućem – želja za postizanjem dobrih
rezultata u odnosu na standard
• Afilijacija – želja za ugađanjem drugima i stjecanjem
njihovog odobravanja
• Pripadanje – stvaranje i održavanje pozitivne veze s
drugom osobom ili osobama
• Moć – želja da se fizički i društveni svijet podvrgne
osobnoj predodžbi o njemu; želja da se utječe na druge
ljude
Važno!
Socijalne potrebe ljudi stječu kroz iskustvo, rast i
socijalizaciju, pa nisu prisutne kod svih ljudi. Kad se
usvoje djeluju kao emocionalni i ponašajni potencijal
aktivnosti.
20
Kvazi-potrebe
• Kvazi-potrebe nastaju iz situacijskih okolnosti i pritisaka;
nestaju čim smo dobili ono što nam je trebalo.
Orijentirane su na nedostatke i reaktivne na situaciju.
Predstavljaju ono što nam u okolini nedostaje, a
potrebno nam je prilično hitno (npr. kišobran kad pada
kiša; razgovor s prijateljem nakon nekog razočaranja)
• Snaga kvazi-potreba je njihova moć da zadobiju našu
pažnju i da nam nametnu zahtjev za akcijom – uglavnom
je proporcionalna intenzitetu pritiska i zahtjevu iz okoline.
Upravo taj situacijski uzrokovan psihološki kontekst
napetosti, pritiska i hitnosti daje kvazi-potrebi motivaciju.
21
PLANOVI
• Nesklad između percipiranog stvarnog stanja i
poželjnog ili idealnog stanja dovodi do
pobuđivanja doživljaja "nepodudaranja" koji ima
motivacijsku snagu. Kad dožive nepodudarnost,
ljudi počinju stvarati plan uklanjanja tog osjećaja.
• Percipirani nesklad djeluje kao motivacijska
"pobuda za akciju" (tj. daje energiju), a plan je
kognitivno sredstvo unapređivanja stvarnog
(postojećeg) stanja prema poželjnom/idealnom
stanju (tj. daje smjer).
• Planovi mogu biti dugoročni i kratkoročni.
22
Ciljevi
• Nepodudaranje ili nesklad je temeljno motivacijsko
načelo. Diskrepancija ima motivacijsku snagu i stvara
osjećaj želje za promjenom postojećeg stanja kako bi
bilo sve bliže idealnom.
• Kako bi poticali ljude na promjenu trebamo stvarati
diskrepancije u njihovim doživljajima i razmišljanjima.
• Ciljevi su sve ono što osoba teži ostvariti. Izvedba ovisi
o:
– težini cilja
– specifičnosti cilja (dobro proučite, napravite najbolje što možete,
radite brzo - nisu upute koje pridonose izvedbi)
– povratna informacija – napredak odnosno znanje o rezultatima u
odnosu na cilj
23
Postavljanje cilja
• Postavljanje cilja je povezano s tri zamke koje
ograničavaju njegovu upotrebljivost u primijenjenom
okruženju:
– Stres
– Mogućnost neuspjeha
– Ugrožavanje kreativnosti i intrinzične motivacije
• Kombinacija ciljeva i povratnih informacija ima
emocionalno značenje: postizanje cilja stvara
emocionalno zadovoljstvo, dok neuspjeh stvara
emocionalno nezadovoljstvo.
• Vodstvo je sposobnost planiranja i praćenja procesa koji
vode do željenog cilja, a da se pri tome ne povrijedi
integritet i sposobnost korisnika da u procesima
sudjeluje na temelju vlastitog autoriteta (op.a.
autonomije) (str 126).
24
Odgovornost za odnos kao
pretpostavka suradnog odnosa
• Odnos definira ulogu/poziciju/vrijednost
dvoje ili više ljudi u zajedništvu. Ključna
osobina svakog suradnog odnosa je da
ljudi u odnosu osjećaju da su od važnosti,
vrijednosti, koristi onome drugome.
• Izazov je kako uspostaviti suradni odnos i
onda kad je temeljem društvenih normi
pretpostavljen komplementarni odnos?
25
Odgovornost za odnos kao
pretpostavka suradnog odnosa
• Umijeće dobrih odnosa sastoji se od suradnje
bez ugrožavanja integriteta. Naime, kad
izgubimo osjećaj vlastite vrijednosti postanemo
agresivni ili se povlačimo.
• Kad nam netko poništava integritet postanemo ili
jako suradljivi ili idemo u otpor. Za postizanje
suradnje uz očuvanje integriteta ključna je
odgovornost. Kad se radi o komplementarnim
odnosima, veća je odgovornost za odnos onoga
koji ima očekivanu veću osobnu ili/i društvenu
moć.
26
Vrste odgovornosti
Juul i Jensen (2010) govore o razlici između unutarnje i
vanjske odgovornosti:
• Unutarnja odgovornost je odgovornost koju čovjek ima
prema sebi, vlastitim granicama, potrebama, osjećajima i
ciljevima.
• Vanjska odgovornost je odgovornost prema društvenim i
kulturnim vrijednostima i vrijednosnim sustavima koji su
izvan pojedinca i intelektualno utemeljeni (str 36).
Važno pitanje!!!
• Gdje pripada odgovornost za odnos?!
27
Relacijske kompetencije
• Pojam relacijske kompetencije po mišljenju J. Juula i H.
Jensen (2010.) treba biti ograničen na profesionalne
odnose, dakle odnose u kojem je jedna strana stručna, a
druga nije.
• Parafrazirajući ih profesionalna relacijska kompetencija
je:
– Sposobnost stručnjaka da "vidi" svakog korisnika u odnosu
prema njegovim vlastitim premisama te da u skladu s tim odredi
vlastita ponašanja, a da pri tome ne izgubi vodstvo
– Sposobnost stručnjaka da u kontaktu s korisnikom bude
autentičan
– Sposobnost i volja stručnjaka da preuzme odgovornost za
kvalitetu odnosa.
28
Literatura
• Juul, J. i Jensen, H. (2010.) Od poslušnosti do
odgovornosti. Kompetencija u pedagoškim
odnosima. Zagreb. Pelago.
• Nicholas, E., Quereshi, H., i Bamford, C. (2003.)
Outcomes into practice. A resource pack for
managers and trainers, Social Policy Research
Unit. York University.
• Reeve, J. (2010) Razumijevanje motivacija i
emocija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
29