Transcript Uvod u kolegij Socijalni rad s pojedincem 2015

Socijalni rad s pojedincem
2014/15.
Prof. dr. sc. Kristna Urbanc
[email protected]
Dr. sc. Marijana Kletečki Radović
[email protected]
Opis kolegija






Nastavu izvode: prof. dr.sc. Kristina Urbanc i dr. sc. Marijana Kletečki
Radović
Voditeljice grupa za vježbe: Marijana Kletečki Radović, Marija Gorički,
Milica Gregurić i Nataša Jelača
Supervizori: Jelena Matić Zbiljski, Maca Cicak, Sunčana Kusturin, Mirko
Čorlukić
Gosti predavači: Denis Marijon, Anka Slonjšak, Ivona Šeparović, Kristina
Duvančić
Izvođenje nastave: satnica iznosi 120 sati (60 + 60), od toga cca100 sati
nastave se odvija na fakultetu kroz predavanja i vježbe, a 20 sati odvija se
u obliku terenske nastave, kroz obavljanje različitih zadataka u okviru
ustanova, udruga, manifestacija itd. U satnicu je uključeno i vrijeme za
izradu individualnih pismenih zadataka;
Nastava se odvija u dva turnusa i osam grupa za vježbe, ponedjeljkom od
9.00 do 20.00 i srijedom od 16.00 do 20.00.
Sažetak kolegija:










Etički aspekti socijalnog rada s pojedincem.
Određenja i zadaci socijalnog rada u kontekstu rada s pojedincem.
Značaj sistemskog pristupa u socijalnom radu.
Koncepcija rizika i otpornosti u okviru ekološke multisistemske
perspektive.
Značaj pomoći u socijalnom radu. Vrijednosti i etika socijalnog
rada.
Protudiskriminacijska praksa socijalnog rada. Zagovaranje i
samozagovaranje.
Važnost pozitivnog odnosa između socijalnog radnika i korisnika.
Proces planiranih promjena.
Gubitak i tugovanje. Pružanje pomoći primjereno specifičnostima
spola.
Supervizija kao specifičan oblik pomoći i podrške.
Obaveze studenta vezane uz nastavu
na fakultetu
Obaveze vezane uz nastavu koja se odvija na fakultetu (ukupno
100 sati):
 Aktivno sudjelovanje i redovno pohađanje nastave koja se
izvodi u velikoj grupi i maloj grupi u trajanju od 80 sati.

Izrada pismenih zadaća i čitanja literature koja se zadaje od
susreta do susreta u trajanju od 20 sati.

Vođenje mape: sve pismene zadaće pohranjuju se u mapu.
Zadaće se redovito evidentiraju i pregledavaju. Bez predane
mape i pregledanih zadaća student ne može pristupiti ispitu te
se kvaliteta radova u mapi uzima u obzir prilikom određivanja
konačne ocjene.
Obaveze studenta vezane uz nastavu
van fakulteta(2)

Volontiranje vezano uz pomoć u nekoj ustanovi ili udruzi
(može biti povodom neke priredbe, skupa, izleta i sl. koje
organiziraju udruga ili ustanova, npr. Festival jednakih
mogućnosti) u trajanju od 10- ak sati (uključujući i pisanje
bilješki o obavljenom volontiranju koje se također ulažu u
mapu). Informacije o mogućnostima volontiranja student
može čuti od nastavnika, a može i samostalno predložiti i
dogovoriti se s nastavnikom (volontiranje nije isto što i
praksa).

Sudjelovanje na skupovima vezanim uz područje
psihosocijalnog rada van fakulteta (npr. radionici, okruglom
stolu, tribini, predavanju...) u trajanju od 10-ak sati
(uključujući i pisanje bilješki, koje se prilažu u mapu).
Oblici provjere znanja




Aktivno sudjelovanje u radu na primjerima,
problemskim situacijama i grupnim raspravama
tijekom interaktivne nastave
8 pismenih zadataka vezanih uz proradu sasdržaja s
vježbi i predavanja
2 pismena osvrta o vanfakultetskim obavezama
Pismeni kolokvij/ispit
Način polaganja ispita

Prije ispita student u dogovorenom terminu predaje
zadaće i pismena izvješća o odrađenim terenskim
obavezama vezanim uz kolegij (mapa).

Bez predane mape student ne može pristupiti ispitu te
se kvaliteta radova u mapi uzima u obzir prilikom
određivanja konačne ocjene.

Ispit se polaže pismenim i usmenim putem ili putem 2
kolokvija.
Literatura – obavezni dio
1. Predavanja
2. Urbanc, K. (2006.) Izazovi socijalnog rada s pojedincem. Zagreb: Alinea.
3. Sladović Franz, B. (2011.) Značajke procesa odlučivanja u socijalnoj skrbi za
djecu. Ljetopis socijalnog rada, 18 (3), 439 – 468.
4. Van Oosten i Van der Vlugt (2004.) Rod i spol u psihosocijalnom radu –
Priručnik za savjetovanje. Zagreb. Društvo za psihološku pomoć.
Poglavlja: Pružanje psihosocijalne pomoći primjerene specifičnostima spola
i roda, str. 15-25.; Prvi kontakt i prijem iz perspektive spola i roda, str. 6985.; Individualno savjetovanje, str. 87-91.
5. Urbanc, K. (2007.) Smisao i obilježja postmodernog pristupa u socijalnom
radu. Ljetopis socijalnog rada, 14, (1), 179 – 195.
6. Ajduković, M. i Ajduković, D. (1996.) Pomoć i samopomoć u skrbi za
mentalno zdravlje pomagača. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.
Poglavlja: Zašto je ugroženo mentalno zdravlje pomagača?, str. 3-10.;
Sindrom sagorijevanja na poslu, str. 21-27.; Izvori profesionalnog stresa i
sagorijevanja pomagača, str. 29-37.; Profesionalna pomoć pomagačima,
str. 77-100.
Literatura – obavezni dio (2)
7. Pregrad, J. (1996. ) Stres, tramuma i oporavak. Zagreb: Društvo za
psihološku pomoć. Poglavlja: Gubitak i tugovanje, str. 169-176.;
Gubitak i tugovanje u djece, str. 177-184.; Gubitak i tugovanje u
obitelji, str. 185-198.; Zdrave i patološke reakcije na gubitak, str.
189-192.; Podrška u togovanju, str. 193-200.
8. Ajduković, M. i Cajvert, Lj. (2001.) Supervizija psihosocijalnog rada
kao specifičan oblik podrške i pomoći socijanim radnicima i
drugim stručnjacima u sustavu socijalne skrbi. Ljetopis
Studijskog centra socijalnog rada, 8, 2, 195-214.
9. Žorga, S. (2009) Specifičnosti procesa učenja u superviziji. U:
Ajduković, M. (2009) Refleksije o superviziji. Zagreb: Biblioteka
socijalnog rada i Društvo za psihološkku pomoć.
Dopunska literatura – nije obavezna
1. Žorga, S. (2009) Specifičnosti procesa učenja u superviziji. U:
Ajduković, M. (2009) Refleksije o superviziji. Zagreb: Biblioteka
socijalnog rada i Društvo za psihološkku pomoć
2. Urbanc, K. (2005.) Medicinski, socijalni ili «neomedicinski» pristup za
osobe s invaliditetom. Ljetopis studijskog centra socijalnog rada, 12,
2, 321-333.
3. Ajduković, M. (2007) Značaj supervizije za kvalitetan rad s djecom,
mladima i obiteljima u sustavu socijalne skrbi. Ljetopis socijalnog
rada, 14 (2) 339 – 354.
4. Urbanc, K., Kletečki Radović, M. i Delale, E. A. (2009.) Uključivanje i
osnaživanje korisnika tijekmo terenske prekse studenata
socijalnog rada. Ljetopis socijalnog rada 16 (2), 395-423.
5. Urbanc, K. (2010.) Savjetovanje u Centru za djecu, mlade i obitelji. U:
Puljiz, S. (ur.) Raditi s djecom, mladima i obitelji. Zagreb: Centar
za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica,175-213.
Vježbe u malim grupama

Vježbe su namijenjene iskustvenom prorađivanju sadržaja s
predavanja te uključuju aktivnosti za savladavanje vještina
potrebnih za provođenje procesa planiranih promjena. Obvezni
su im prisustvovati i redovni i izvanredni studenti.

Za izvanredne studente koji ne mogu pohađati redovnu nastavu
organizirat će se nastava u posebnim terminima, a oni su
obvezni početkom semestra javiti se nastavniku.

Sastavni dio svake vježbe je pismeni zadatak koji od studenta
zahtijeva da zabilježi svoj refleksivni osvrt na praktičnu
primjenu pojedine vještine provedene na vježbama te da kroz
principe aktivnog učenja i kritičkog mišljenja proradi zadanu
literaturu. Na predane pismene radove student dobiva redovite
povratne informacije te ih pohranjuje u mapu.
Okvirni program rada:
u dva turnusa i osam grupa za vježbe
(ponedjeljak i srijeda)

02.03.2015. – Predstavljanje kolegija, načina rada, obveza,
ispita te uvod u pojmovno određenje socijalnog rada s
pojedincem

9.03./11.03.2015. – Socijalni rad s pojedincem – sistemski
pristup i koncept rizika i otpornosti; Vrijednosti u socijalnom
radu, Etika odnosa socijalnog radnika i korisnika

16.03./18.03.2015. – Obilježja pomoći, Proces planiranih
promjena, Inicijalni kontakt, Monološki i dijaloški dijalog,
Pozicija neznanja

23.03./25.03.2014. – Dobrovoljni i nedobrovoljni korisnik;
Socijalna procjena i postavljanje ciljeva u procesu planiranih
promjena, Jezik osnaživanja
Okvirni program rada (2):





30.03./01.04.2015. – Prikupljanje podataka u socijalnom radu s
pojedincem, Socijalna anamneza i socijalna procjena, Provođenje
aktivnosti u procesu planiranih promjena, Dogovor o radu, Plan
06.04.2015 – Uskrsni ponedjeljak, nema nastave
08.04.2015. – Evaluacija u procesu planiranih promjena,
Završavanje procesa planiranih promjena, Moguće reakcije
korisnika, Moguće reakcije socijalnog radnika
20.04./22.04.2015. – Kolokvij I, nakon toga nastava: Mentalno
zdravlje pomagača
27.04./29.04.2015. – Socijanlni rad s pojedincem u kontekstu
sustava socijalne skrbi, gosti predavači
Okvirni program rada (3):




04.05./06.05.2015. – Protudiskriminacijska praksa, zagovaranje,
samozagovaranje; Gosti predavači: Specifičnosti
protudiskriminacijske prakse socijalnog rada u radu s HIV
pozitivnim korisnicima; u radu s osobama s invaliditetom; u radu s
LGBT korisnicima, u radu s korisnicima koji žive u siromaštvu)
11.05./13.05.2015. – Gubitak, Tugovanje, Podrška u tugovanju u
radu s pojedincem
18.05./20.05.2015. – Specifičnosti socijalnog rada s pojedincem
obzirom na rod i spol
25.05./27.05.2015. – Kolokvij II, Zaključak, evaluacija
Ispitni rokovi









12.11.2014.
04.02.2015.
18.02.2015.
15.04.2015.
03.06.2015.
17.06.2015.
01.07.2015.
09.09.2015.
23.09.2015.
TERENSKA PRAKSA
– odvija se u ukupnom trajanju od 60 sati
tijekom IV. semesta
Obaveze:
 Prisustvovanje orjentacijskom susretu (na fakultetu i u
udrugama/institucijama) – 8 sati
 Neposredni rad s korisnicima – 40 sati
 Supervizijski susreti (na fakultetu) – 12 sati
 Vođenje bilješki u obliku nestrukturiranih refleksija
CILJEVI TERENSKE PRAKSE
Steći uvid i kritički promišljati o:
 Kvaliteti života korisnika;
 Načinu na koji korisnici i njihove obitelji zadovoljavaju
svakodnevne potrebe;
 Specifičnostima i preprekama na koje nailaze u obavljanju
svakodnevnih aktivnosti;
 Mogućnostima i resursima pojedinaca, obitelji i okoline u
prevazilaženju tih prepreka;
 Ulozi i očekivanjima korisnika od socijalnog radnika.
Ciljevi vezani uz razvijanje vještina
socijalnog rada:

Razvijanje komunikacijskih vještina (vještina slušanja, verbalna i
neverbalna komunikacja, upotreba govornog i pisanog jezika i dr.)
Razvijanje osnovnih vještina u radu s pojedincem
– definiranje očekivanja i ciljeva, uspostavljanje kontakta s korisnikom,
razvijanje odnosa, završavanje formalnog odnosa s korisnikom.

REZULTATI EVALUACIJE
1.MOTIVI UKLJUČIVANJA KORISNIKA U PROGRAM TERENSKE
PRAKSE





Invaliditet (“zbog svoje invalidnosti, djelomično sam slijepa i gluha” (1).... “osoba
sam s invaliditetom” (7)...)
Osamljenost (“osjećaj osamljenosti, bespomoćnosti” (44), “živim sama” (49)...)
Davanje i primanje pomoći (“ Želio sam pomoći u izobrazbi, a nadam se da
sam ovim putem uspio barem ovo dvoje
studenata donekle upoznati sa
životom osoba s invaliditetom” (7)...”Želja za boljom izobrazbom osoba s kojima
surađujem u životu” (19)...)
Proširivanje socijalne mreže (“Zbog druženja i razgovora s različitim
osobama”(9); “Potaknulo me je druženje sa studentima”(8); “Međusobno druženje i
upoznavanje različitih osoba” (11); “Volim mlade ljude zato sam ih željela upoznati”
(13);
Prethodno iskustvo i preporuke (“Vidjela sam da je to lijepo”(16)...”Socijalni
radnik je preporučio” (25)...
2. KAKO IZGLEDAJU SUSRETI KORISNIKA I
STUDENATA

GDJE su se najčešće odvijali susreti: izvan kuće ili ustanove; u
korisnikovom domu ili ustanovi (u kojoj boravi korisnik)
ŠTO su najčešće radili:
- izlazili (šetnja, kino, kazalište, ZOO, Velesajam, koncerti, trgovački centri,
pizzerija, kafići);

- razgovarali (o potrebama korisnika, o raznim temama);
- igrali i zabavljali, (društvene igre, film, glazba, crtanje,čitanje) i
- pomagali u obavljanju raznih poslova (pomoć pri kupovini namirnica,
pomoć u učenju, pomoć pri odlasku liječniku i dr.)

KAKO – U atmosferi osobne uključenosti – ugodna, dobra, prijateljska,
obiteljska atmosfera.
3. KAKO KORISNICI DOŽIVLJAVAJU PROGRAM
TERENSKE PRAKSE

Društvo za razgovor, druženje i izlazak;

Sudjelovanje u izobrazbi studenata, budućih socijalnih radnika;

Osobine studenta/ce:komunikativnost, zainteresiranost, susretljivost,
upornost, simpatičnost, vedrina i zrelost.

Odnos strudenta/ce: pristupačan, prijateljski, topao, poučan,
razumijevanje, pažnja i djelovanje u skladu s potrebama korisnika.

Odnos i atmosfera: srdačna i prijateljska atmosfera, susretljivost,
razumijevanje, usuglašavanje, građenje odnosa, znaci pažnje.

Poštivanje termina i dogovora o susretu
Drago mi je da sam mogao pomoći da upozna
život osobe s invaliditetom…
Sviđa mi se zainteresiranost prema profesiji s kojom
će se u budućnosti baviti...
...studentica me uvijek mogla oraspoložiti,
nasmijati...
...što sam mogao razgovarati o svim
mogućim temama...
Dopalo mi se to što je odnos studenta jako
poučan, prijateljski i topao u usporedbi sa
životom koji nas okružuje.
Što je supervizija?
Supervizija je oblik specifičnog profesionalnog vođenja, učenja i razvoja čiji je cilj
osiguranje i razvoj kvalitetne komunikacije i suradnje u profesionalnom
kontekstu (ANSE, 2008).
Supervizija nudi:
 Podršku pri reflektiranju i donošenju aktualnih profesionalnih odluka
 Podršku u izazovnim i zahtijevnim profesionalnim situacijama i konfliktima
 Pojašnjavanje i procesiranje zadataka, funkcija i uloga
 Podršku u nošenju s procesima promjena
 Inovativna rješenja u novim izazovima
 Profilaksu u prevenciji izgaranja na poslu i nasilja na radnom mjestu
Tijek supervizijskog procesa
U supervizijskom kontekstu polazi se od «donešenog
materijala” - neke situacije koju supervizant smatra
izazovom. Dakle, polazišnu točku predstavljaju
osobni sadržaji i dosadašnja iskustva:
 Što se dogodilo?
 Što o tome mislim/osjećam?
 Kakvo je moje dosadašnje iskustvo?
Tijek supervizijskog procesa (2)
U daljnjem tijeku supervizije supervizor vodi pojedinca i grupu kroz
proces otkrivanja i razumijevanja značenja pitanjima:
 Što se događa i kako to utječe na mene kao osobu/ na nas kao
grupu/ na korisnika i njegov sustav?
 Koja su teorijska utemeljenja ovoga što se događa, o kojim
metodama, intervencijama je riječ?
Tijekom supervizije od superviznanata se traži da prošire stečeno
iskustvo ili znanje na neku novu životnu situaciju, odnosno, da
određeni dio vremena provedu promišljajući o novostečenim
sadržajima:
 Što je od toga bio od pomoći u konkretnom slučaju?
 Što i kako mogu koristiti to ubuduće?
Tijek supervizijskog procesa (3)
Grupna supervizija - ideja aktiviranja sudionika,
poticanja na razmišljanje, samotkrivanje,
samoizražavanje, izlaganje različitim doživljajima i
mišljenjima sudionika grupe te preuzimanja osobne
odgovornosti za sudjelovanje i učenje.
Konstrukcionistički pristup u superviziji – s ciljem
razvijanja sposobnosti sagledavanja situacije iz
različitih perpsektiva i pripremanja studenata za ono
što ih očekuje u profesionalnom životu.
SUPERVIZIJA
Rezultati fokus grupe sa studentima koji su akad.god.
2007/08. obavljali terensku praksu.
Dobiti od supervizije:







Mjesto podrške i mogućnosti olakšavanja;
Sigurno mjesto za iznošenje dilema, pogrešaka i reflektiranja;
Mjesto gdje je dozvoljeno griješiti i govoriti o tome, bez opasnosti od
okrivljavanja;
Spoznavanje napretka, vlastitog kao i korisnikovog;
Osobna zainteresiranost supervizora za studenta;
Supervizorova orjentiranost na pozitivno, odnosno na resurse;
Upućenost i pripremljenost supervizora
Zašto je socijalnim radnicima važno
iskustveno učenje kroz praksu?
Zato jer...
Danas je službeno moj zadnji dan prakse s
Brankom...svaki trenutak proveden s njim
doživjela sam kao privilegiju i poseban dar.
Toliko sam dobila od njega: sada sam
sigurna da želim biti socijalna radnica, a
zbog njega znam da želim biti dobra
socijalna radnica.
(izvadak iz bilješki studentice s prakse)
Kontakti:


[email protected]
[email protected]
Demonstratorice:
 [email protected]
 [email protected]