Transcript JUŽNO HRVATSKO PRIMORJE 2

Sjeverna Dalmacija
• otoci + Ravni kotari + submediteranska Zagora
• otoci su građeni od krednih vapnenaca s
manjim zonama dolomita
• zagora se sastoji od vapnenačkog sredogorja,
pustih vapnenačkih zaravni i manjih polja u
nepropusnim naslagama
• najpogodniji za naseljavanje su Ravni kotari izmjena flišnih zona i vapnenačkih bila, u
sjevernom dijelu lesno područje
• ravno i plodno zemljište, voda i blaga
mediteranska klima  najplodniji dio sjeverne
Dalmacije; obradive površine proširene
isušivanjem močvarnih dijelova (Nadinsko blato,
Trolokve; Vransko jezero)
• agrarna proizvodnja i stočarstvo, u Benkovcu
industrija - prema Benkovcu gravitira središnji dio
Kotara; rubna područja prema Zadru i Šibeniku
• dobro naseljeni već u prethistorijsko i rimsko
doba
• najvažnije područje srednjovjekovne hrvatske
države (Nin i Biograd)
• tursko-venecijanski ratovi  iseljavanje
stanovništva na otoke; na njihovo mjesto novo
stočarsko stanovništvo iz zaleđa, bez tradicije
razvoja zemljoradnje  sve do najnovijeg
doba nekorišteni za intenzivnu poljoprivredu
• submediteranska Zagora – stočarstvo 
degradirani krški kraj; vrednije površine i gušća
naseljenost samo u poljima uz gornju Krku i
Čikolu
• otoci su vapnenački (flišne zone su potopljene) naseljeni poljoprivrednim stanovništvom s kopna
u doba turske opasnosti - nepovoljni uvjeti za jaču
poljoprivrednu proizvodnju (mediteranske kulture
- maslina i vinova loza)  veća važnost ribarstva i
pomorstva
• najvažnija naselja na obali - najveće i najstarije je
Zadar (71.471 st. /1991: 76.343 st./) – osnovan u
predrimsko doba, zadržao važnu funkciju u doba
Rimljana, a kasnije postao političko i upravno
središte cijele Dalmacije
• dobro zaštićena luka, na križištu važnih
pomorskih putova kroz kanale
• razvojem parobrodarstva i jačanjem
sjevernojadranskih luka gubi raniju prometnu
važnost, a dodatno nakon priključenja Italiji
između dva svjetska rata
• jezgra grada je na sjevernom dijelu niskog, 4 km
dugog poluotoka; u 18. stoljeću jače se razvija i južni
dio poluotoka, a u 19. stoljeću ruše se dijelovi zidina
pa se grad širi i izvan poluotoka
• različita fizionomija pojedinih dijelova
• stara gradska jezgra - pravilni sustav ulica s
visokim kućama i brojnim kulturno-povijesnim
spomenicima; JI dio poluotoka (naselje
Arbanasi iz 18. st.) - krivudave i uske ulice s
niskim kućama (poljopr. st.)
• glavna turistička zona je SZ od grada (poluotok
Puntamika)
• stara luka na poluotoku, nova luka Gaženica
• poslije 2. svjetskog rata priključak na
željezničku prugu Split-Zagreb, a kod Zemunika
međunarodni aerodrom
• razvoj industrije i ribarstva
• prema jugu se nastavljaju Bibinje (4000 st.) i
Sukošan (velika marina, 2800 st.)
• Nin (1100 st.), Posedarje (1400 st.)…
• Šibenik (34.302 st. /1991: 41 012 st.) - uz
potopljeno ušće Krke, na obali razvedenog i
dobro zaštićenog zaljeva - najmlađi od većih
gradova primorja (prvi spomen 1066.)
• zaklonjenost prema obali i prirodna luka 
važno vojno uporište
• obližnja polja u kršu i laporovita udolina
Donjeg polja bili su bitni za gospodarstvo
grada
• stariji srednjovjekovni zbijeni dio grada na Z i novije četvrti na S i I
• do sredine 19. st. nije se znatnije širio izvan zidina
• pretežno težački grad s upravnom, trgovišnom i prosvjetnom
funkcijom
• potkraj 19. st. prva industrija (1900. Tvornica kalcijevog karbida)
• lučke i industrijske funkcije + turizam
• u okolici vinogradarstvo
• nekadašnja ribarska sela Pirovac (1700 st.),
Vodice (6800 st.), Primošten (1600 st.) i
Rogoznica (1100 st.) - turistički razvoj nakon 1964.
(Jadranska magistrala)
• nova turistička naselja (Solaris)
• između Šibenika i Zadra - Biograd (5600 st.), Sv.
Filip i Jakov (1700 st.), Pakoštane (2200 st.) i dr.
• u Ravnim kotarima: Vrana (790 st.)
• Skradin (600 st.)
• najveće naselje u Zagori je Knin (10.600 st.) - najvažnije prometno
križište sjev. Dalmacije – prema Zadru, Šibeniku i Splitu
• središte agrarnog prostora oko gornje Krke (Kninsko i Kosovo polje) i
istočnog dijela Bukovice
• čvorišni položaj na kontaktu stočarskih krajeva i
sjevernodalmatinske zaravni  sajmišna i trgovačka funkcija
• jezgra grada je srednjovjekovna tvrđava ispod koje se za mletačke
vlasti razvilo naselje
• brži rast s izgradnjom željeznice i, kasnije, industrije
• zahvaljujući povoljnijem položaju nadmašio je ranije veći Drniš
(3100 st.), koji je bio važno vojno uporište u doba Turaka, a kasnije
rudarsko središte (smeđi ugljen i boksit u okolici)
• Drniš - Petrovo polje (gornja Čikola)
1830
1857
1880
1910
1931
1948
1961
1971
1991
2001
Drniš
1070
1172
1368
1673
2119
2476
3207
3781
4653
3332
Knin
790
1144
1271
1270
1614
2683
5116
7292
12311
11128
• Bukovica - ekstenzivno stočarstvo
• krški kamenjar, malo obradive zemlje  velika
agrarna gustoća
• prometna izoliranost
• nema značajnijeg središta: gravitira Obrovcu
(1000 st.), Kninu i Benkovcu (2900 st.)
• juž. dio: Kistanje (1900 st.)
• sjevernodalmatinski otoci - od Silbe, Oliba i Premude na SZ
do rta Ploče na JI, u nekoliko nizova odvojenih kanalima
• nekoliko većih otoka (Pag, Ugljan, Pašman, Dugi otok i
Kornat)
• Pag - problem pripadnosti: Kvarner ili Dalmacija?
• najveći dio otoka je kamenjar (90% površine) – ovčarstvo; u
udolinama i manjim poljima vinova loza, voće i povrće
• solane; paški sir i čipka
• turizam između dva svjetska rata, a jače nakon izgradnje
mosta Pag-kopno
• Pag (2800 st.), Novalja (2400 st.)
• pravi sjevernodalmatinski otoci – najveći je Dugi
otok (114 km2), a najnaseljeniji Ugljan (6100 st.)
• turistički razvijen Murter (5900 st.) - mostom
povezan s kopnom - nautički turizam - najgušće
naseljena sjeverna obala (kvartarno Murterskobetinsko polje i flišna zona kraj Tisnog i Jezera); na
jugu nešto viša zona (125 m) donjokrednih
dolomita i vapnenaca pruža zaštitu od otvorenog
mora
• Vir – problem divlje izgradnje! (8500 kuća bez
dozvole); 3000 st.
• otočka naselja su smještena uglavnom na strani prema
obali
• Kali (1600 st.), Preko (1300 st.) i Ugljan (1300 st.) na Ugljanu
• Murter (2000 st.) i Tisno (1300 st.) na Murteru
• Sali (740 st.) na Dugom otoku
• otok Pašman – ukupno 2100 st., Dugi otok – 1700 st.
• Kornatski otoci (2011: 19 st.) – nac. park od 1980. g. - 125
otoka, otočića i grebena (najveći Kornat s 33 km2) pretežno obrasli niskom travom; masline, smokve i vinova
loza ; nema izvora ni vodenih tokova, kao ni stalnih naselja
(samo stočarski stanovi koje koriste stanovnici najviše
Murtera i Dugog otoka) - ribolov i nautički turizam
Srednja Dalmacija
• obuhvaća skupinu velikih (Brač, Hvar, Vis, Šolta) i
manjih otoka, obalnu flišnu zonu i Zagoru
• za poljoprivredno iskorištavanje najpogodnija obalna
flišna zona  naselja na višem položaju, na kontaktu
fliša i vapnenačkih padina primorskih planina – zbog
veće sigurnosti od gusara i lakšeg korištenja
poljoprivredne (fliš) i stočarske površine (krš)
• flišna zona najšira u području splitskog poluotoka; tu je
i najveća i najpovoljnija prirodna luka, Solinski zaljev, a
pristup u zaleđe olakšava niski prijevoj Klis (355 m) 
nastanak najvećeg gradskog središta čitavog primorja
• Salona (maks. oko 60.000 st.) - na obali Solinskog
zaljeva, na mjestu starog ilirskog naselja iz 4. stoljeća p.
n. e.; njezin nasljednik Split razvio se uz obalu manjeg,
južnog zaljeva, oko Dioklecijanove palače
• Salonu porušili Avari, a stanovništvo se 615. g. sklonilo
u Split i na susjedne otoke; od 7. do 13. stoljeća okolicu
Splita naseljavaju Hrvati (gl. uporište Klis)
• od 1102. do 1420. g. Split je autonomna gradska
komuna, a od 1420.-1797. pod Venecijom; nakon toga s
prekidima pod Austrijom, a od 1918. Jugoslavija
• Split je smješten na poluotoku između
Kaštelanskog zaljeva te Splitskog i Bračkog
kanala - poluotok je u ist. dijelu širi i niži
(lapor), a na Z je uži i viši (vapnenac; Marjan,
175 m)
• od zaleđa odvojen Kozjakom (780 m) i
Mosorom (1340 m) između kojih su Kliška
vrata - u podnožju je široka flišna zona s niskim
brežuljkastim terenom
• razvio se na mjestu starijeg ilirsko-grčkog naselja Aspalathos i nedaleko od
rimske Salone
• u sr. i novom vijeku težačke četvrti Veli Varoš na Z i Lučac na I
• u 17. stoljeću gradi se vanjski obrambeni pojas bastiona; istodobno se
pučka predgrađa slobodno šire u prostoru
• s prestankom turske opasnosti, poč. 19. stoljeća se djelomično ruše
utvrđenja pa se spaja povijesna jezgra sa starim pučkim predgrađima
• Split zaostaje u gosp. smislu
(početak parobrodarstva težište gosp. života u sjev.
Jadranu -Trst, Rijeka) posrednička uloga u trgovini
između Trsta i Dalmacije
• izgradnja želj. pruga (1925.,
1948.), cementne tvornice
(prva 1904. g.), brodogradnja
(1930. g.), lučke funkcije,
upravna i kulturna funkcija 
brzi demografski i teritorijalni
rast Splita - širenje na JI i SI
stranama Marjana te uz uvale
Bačvice i Firule
• nakon 1945. nova naselja na S
i I - imigracija iz okolice - nova
stambena naselja (početkom
1970-ih Split III) - pretežno
stambeni, ali i poslovni,
kulturno-prosvjetni i drugi
sadržaji
• bogata turistička ponuda, ali
prevladava tranzitni turizam
• luka po prometu robe 3. u
Hrvatskoj (iza Rijeke i Ploča), a
po putničkom prometu na
prvom mjestu (Gradska luka promet putnika, Sjeverna luka
- teretni promet)
• kretanje broja stanovnika: 1857.1991. porast 18 puta (s 10.358 na
189.388) - sve kraći ciklusi
udvostručenja: za prvo je trebalo
50 godina, a za zadnje 18 godina
(1962.-80.)
• najveći porast od 1961.-71. proces polarizacije
• do 1981. veće prosječne stope
rasta u gradu nego u okolici
(većina se doseljenika naseljavala
u gradskoj jezgri, posebno u
novoizgrađenim četvrtima Splita
III)
• nakon 1981. decentralizacija
• ukupno u splitskoj aglomeraciji
oko 300.000 stanovnika
1931
35.780
1948
48.266
1971
123.252
1991
189.388
2001
175.140
2011
167.121
• Solin (20.200 st.) je industrijsko predgrađe
• Kaštela (7 naselja s ukupno 38.700 st.; najveći K. Stari,
7100 st., K. Sućurac, 6800 st., najmanji K. Štafilić, 3000
st.)
• nekada poznato vinogradarsko područje, a danas uzgoj
voća i povrća (plastenici)
• stara naselja flišnog pojasa napuštena u korist novih
obalskih središta (Kaštela) ili opadaju zbog jačeg
razvoja novih naselja pri moru
• Kaštela su se razvila oko tvrđava, a kasnijim širenjem
srasla su u povezanu cjelinu dugu 10-ak km uz obalu,
između Trogira i Solina
• Trogir (10.900 st.) - najvećim dijelom na otočiću
između Čiova i kopna - osnovali ga grčki kolonisti
s Visa u 3. stoljeću p. n. e., kao trgovište
• u rimsko doba važna luka na pomorskom putu iz
Salone u Jaderu + pomorstvo, trgovina i plodno
Trogirsko i Donjesegetsko polje
• u vrijeme sklanjanja stanovništva na otok pred
opasnošću od Turaka nastalo težačko naselje
Čiovo
• danas brodogradnja, industrija, turizam (nautički
turizam), prometne funkcije (u blizini aerodrom)
• Omiš (6500 st.) - podno Mosora, nedaleko
probojnice Cetine i na njezinu ušću u more
• tranzitno mjesto, industrija u okolici; uzvodno na
Cetini HE "Zakučac" (1961. g.)
• flišna zona Poljica
• Makarsko primorje - od zaleđa odvojeno Biokovom (1762 m)
• obala građena od otpornijih vapnenaca te mekših lapora i
pješčenjaka  brojne uvale i prostrana žala
• Makarska (13.400 st.) - najveće i turistički najrazvijenije naselje
• stara jezgra(nekada trgovište i uporište neretvanskih gusara) i noviji
dijelovi s hotelima - grad se amfiteatralno širi oko zaljeva i luke
• turizam od poč. 20. st., a
intenzivnije od 1960-ih
godina (jadranska
magistrala)
• manja turistička središta
(1500-2000 st.): Brela, Baška
Voda, Tučepi, Podgora…
• stara napuštena naselja na
padinama Biokova
• nisko naplavno područje delte
Neretve - jedno od najplodnijih
područja na cijelom primorju uzgoj voća, povrća, cvijeća;
ribolov
• sr. vijek - močvara; od 2. pol. 18.
st. počeci kultiviranja delte stanovništvo iz višeg, krškog
okvira silazi u močvare, kopa
jarke i odvodi suvišnu vodu, a s
iskopanim materijalom povisuje
parcele ("jendečki pejzaž“) najprije žitarice, kasnije povrće i
agrumi - kultiviran prostor uz
glavni tok Neretve - parcijalna
tradicionalna melioracija
• integralna melioracija provedena od sr. 20. st. - veliki
lateralni kanali + crpke koje izbacuju vodu - "kazetni
pejzaž“
• Opuzen (2700 st.) središte gl. poljoprivr. područja
• pitka voda za Pelješac i južnodalm. otoke
• Metković (15.300 st.) - glavno središte delte staro trgovačko naselje i luka na donjem toku
Neretve, 20 km od mora
• razvoj trgovine i gradnja luke počeli su nakon
izgradnje uskotračne željezničke pruge (1885. g.) i
regulacije donjeg toka Neretve
• položaj luke u Metkoviću, zbog male dubine rijeke
i udaljenosti od mora bio nepovoljan pa je
izgrađen novi grad i luka Ploče (6000 st - luka
bosansko-herc. zaleđa, povezana željezničkom
prugom sa Sarajevom
• submediteranska Zagora pretežno brdovit i siromašan krški
kraj s tradicionalnim sitnim
stočarstvom
• izrazito razgraničena prema
primorju - Mosor, Kozjak,
Biokovo, Rilić
• Sinjska (Cetinska) i Imotska
krajina
• Zagora je bila ishodište jake ekon.
emigracije, posebno kr. 60-ih i u
70-im godinama (iz sinjske je
općine 1981. g. na privremenom
radu u inozemstvu bilo 4524
radnika i članova njihovih obitelji,
a iz imotske općine 6107)
• glavne ratarske površine u
dobro obrađenim i
naseljenim poljima vinogradarstvo, uzgoj
kukuruza, povrća i duhana
• najveća i najplodnija polja
su uz Cetinu, a veličinom i
plodnošću se ističe
Imotsko polje - relativno
najplodnija oaza
dinarskog krša, što
uvjetuje i dosta blaga
klima
• Sinj (11.500 st.) - u zap. dijelu gusto naseljenog
Sinjskog polja; glavno je gosp., trg. i prom.
središte Cetinske krajine - na cesti koja vodi iz
Splita u Bosnu
• Trilj (2100 st.), Vrlika (830 st.)
• Imotski (4800 st.) - na SI rubu Imotskoga polja, na
cesti Split-Mostar
• Vrgorac (2000 st.)
• na rijeci Cetini, 10-ak km sjeverno od Sinja - 20
km dugo akumulacijsko Peručko jezero čije se
vode koriste za HE "Peruča" (na Cetini je 5 HE)
• srednjodalmatinski otoci gušće su naseljeni
od kvarnerskih iako su dali najveći broj
iseljenika u prekomorske zemlje
• u gospodarstvu otoka prevladava
vinogradarstvo, u manjoj mjeri maslinarstvo,
proizvodnja aromatičnog i ljekovitog bilja te
agruma; sitno stočarstvo, vađenje
građevinskog kamena, ribarstvo i turizam
• Brač - najveći dalmatinski otok i najviši otok na Jadranu
(Vidova gora, 780 m)
• sjev. obala je razvedenija i pristupačnija pa je i naseljenija
• oko 14.000 stanovnika (maksimum 1900. : 24.500 - toliko
nijedan naš drugi otok nije nikad imao)
• do 15. stoljeća sva naselja u unutrašnjosti otoka (glavno –
Nerežišća), sigurnija od gusarskih napada - danas težište na
obali (najveći Supetar - 3200 st.; Bol, 1600 st.)
• iseljavanje počelo u 2. polovici 19. stoljeća, a pojačalo se
poč. 20. st. - razlozi: niske cijene vinu, relativna
prenaseljenost + filoksera
• od sr. 1990-ih (izgradnja zračne luke) turist. najrazvijeniji
otok
• Hvar - po veličini i naseljenosti (11.100 st.) drugi
dalmatinski i četvrti jadranski otok - vrlo izdužen u smjeru
zapad-istok (67 km), a najvećim dijelom širok samo 5 km
• zap. dio dobro razveden, tu je otok najširi i najveća su
naselja: Hvar (3800 st.), Stari Grad (1900 st.) i Jelsa (1800
st.)
• do razvoja turizma glavna djelatnost zemljoradnja
(vinogradi, masline, voće, uzgoj ružmarina i lavande), dok je
ribarstvo bilo dopunska djelatnost
• najduža insolacija u godini (2718 sati)
• naseljen još u prethistoriji, prve stalne naseobine osnovali
Grci (Pharos)
• Vis (3400 st.) - prometno najizoliraniji otok - sve
donedavno veliko vojno-strateško značenje, a slabiji
razvoj turizma (samo domaći gosti)
• 91% stanovnika živi u dva naselja: Vis (1700 st.) i
Komiža (1400 st.)
• naseljenost od antike (Issa - najistaknutija grčka
naseobina na ist. Jadranu)
• Šolta - slabo naseljena (1700 st.) - sva naselja, osim dva
najmanja, su u unutrašnjosti otoka - samo Maslinica
(ribarsko naselje) i Stomorska (luka) na obali - nema
turizma; Grohote, 450 st.
• Čiovo (5900 st., bez dijela Trogira)
Južna Dalmacija
• obuhvaća Dubrovačko primorje od Stona do
Cavtata, poluotok Pelješac, Konavle, otoke
Korčulu, Mljet i Lastovo, Elafitske otoke i
palagrušku otočnu skupinu
• nema zagore
• osim Korčule, to je bio teritorij Dubrovačke
Republike
• Dubrovnik (28.434 st. /1991: 49.728 st., uklj. Župu i Rijeku
Dubrovačku/; isti teritorij 2011: 47.396 st. ) - razvio se u sr.
vijeku na neplodnoj strmoj vapnenačkoj obali nakon
avarsko-slavenske provale i razaranja antičkog Epidaurusa
(Cavtata)
• najjači razvoj u 15. i prvoj polovici 16. stoljeća, ali nakon
toga prirodne katastrofe (potres, požar, epidemija kuge)
razarale grad
• 1806. g. Napoleon pokorio grad - kraj Dubrovačke Republike
• 1815.-1918. pripojen austrijskoj Dalmaciji
• položaj: u početku zaklonjenog kanalskog plovnog puta, s
malim, ali dobro zaklonjenim pristaništem - pogodovao
razvoju lučkih aktivnosti
• trg. veze sa stočarskim zaleđem omogućile razvoj posredničkotrgovačke uloge između unutrašnjosti JI Europe i Mediterana tijekom sr. i poč. novog vijeka najveća trg. luka ist. obale Jadrana
• organizirana mreža trg. kolonija u svim većim gradovima Bosne,
Srbije, Makedonije i Bugarske omogućila Dubrovniku da zadrži
monopol u uvozno-izvoznoj trgovini JI Europe sve do 18. stoljeća
• propašću Dubrovačke Republike i izgradnjom želj. pruga prema sjev.
Jadranu Dubrovnik sve više zaostaje u razvoju za novim trgovačkolučkim gradovima na S, a izgradnjom luke u Pločama izgubio
značenje luke bosanskog zaleđa s kojim je bio povezan uskotračnom
željezničkom prugom
• danas najveće turističko značenje
• širenje grada izvan zidina, novi turistički kompleksi
Konavle (8600 st.) - reljefna struktura
slična kao u Vinodolu: primorsko bilo,
flišna udolina, visoki planinski okvir
Sniježnice; međutim, nema
unutarnjih uzvišenja, nego je flišna
zona jedinstvena
-ranije ekstenzivno stočarstvo,
zemljoradnja, ribarstvo,
pomorstvo, danas turizam
-nekad redovito
plavljen, močvarni
prostor, danas reguliran
izgradnjom odvodnih
kanala prema moru
• Cavtat (2200 st.) i druga manja turistička
naselja
• veliko značenje Konavala kao opskrbljivača
poljoprivrednim proizvodima turističkih
naselja na obali
• Čilipi (930 st.), Gruda (740 st.)
• Pelješac (7700 st., 41 naselje) - od Stonske
prevlake do rta Lovišta dug 62 km, a širok 3-8 km
• južna obala zaklonjena od bure, toplija, ali zbog
izloženosti južnim vjetrovima znatno vlažnija od
sjeverne
• najveća naselja na krajnjim ist. i zap. obalama i u
plodnoj unutrašnjosti (vinogradarstvo); jedino
veće naselje na sjev. obali - Trpanj (600 st) –
trajektna luka (Ploče-Trpanj); u unutrašnjosti
Janjina (200 st.)
• u ist. dijelu Ston (550 st.), osn.
1333. g. nakon što su
Dubrovčani došli u posjed
poluotoka (opasan 980 m
dugim zidinama) - dugo je bio
glavno središte Pelješca, ali od
19. st. stagnira
• razvija se Orebić (2000 st.) kao
pomorsko središte, a kasnije
turizam - najrazvijenije
turističko središte Pelješca
• proizvodnja morske soli
(Ston), uzgoj školjaka
(Malostonski kanal), staro
pomorstvo (Orebić) i noviji
turizam (Orebić, Trpanj)
• Korčula - populacijski drugi najveći jadranski otok
(15.500 st.)
• izdužen u smjeru zapad-istok, a od Pelješca odvojen
1300 m širokim Pelješkim kanalom
• razvijeno ribarstvo, vinogradarstvo, vađenje kamena i
crnog lapora, a veću ratarsku vrijednost imaju
Lumbardsko i Blatno polje
• najveća naselja su Vela Luka (4100 st.) i Korčula (2900
st.) na obali, a Blato (3600 st.) u unutrašnjosti
• naseljenost od antike - Korkyra Melaina (Crna Korkyra);
zatim u vlasti Ilira i Rimljana, u 6. stoljeću u sastavu
Bizanta, a nakon toga doseljavanje Slavena
• Mljet (1100 st.) - oko 3/4 otoka pod gustim šumama
• krajnji zap. dio je potopljena udolina s Velikim i Malim jezerom i nac.
parkom; u ist. dijelu lijepe pješčane plaže
• glavna naselja u unutrašnjosti (Babino Polje, 270 st., Goveđari, 150 st.)
• tradicionalno vinogradarstvo, maslinarstvo, ribolov; danas nautički i
izletnički turizam
•
• Lastovo (840 st.) - najveće naselje Lastovo (350 st.) je smješteno iznad
obale na visini od 86 metara i na rubu dobro obrađenog polja
• lavno pristanište je u Ublima (220 st.)
• turizam slabo razvijen zbog dugogodišnje zatvorenosti otoka za strane
turiste
•
• Elafiti: Šipan (420 st.), Koločep (160 st.), Lopud (250 st.), Jakljan