Transcript 006fizhem
To su titracije kod kojih se tačka ekvivalencije određuje na osnovu merenja specifične električne provodljivosti reakcione smeše. Tačka ekvivalencije odgovara reakciji između reaktanata prema stehiometrijskim odnosima koje definiše odgovarajuća hemijska reakcija, tj. pri ekvivalentnom odnosu reaktanata. H C l N a OH N a C l H 2O Zbog manje pokretljivosti, odnosno provodljivosti katjona baze nego vodoničnih jona koji se dodavanjem baze vezuju u molekule vode specifična električna provodljivost opada, a najmanja joj je vrednost na završnoj tački titracije, tj. tački ekvivalencije (T.E.). Dodavanjem baze preko zapremine potrebne za neutralizaciju specifična električna provodljivost raste zbog viška hidroksilnih jona koji imaju veliku pokretljivost a time i veliku provodljivost. Ova metoda se koristi posebno kod mutnih i obojenih rastvora kao i kod rastvora gde se ne mogu primeniti indikatori. U slučaju da su prisutne i jaka i slaba kiselina na krivoj će se dobiti dva preloma, što omogućava određivanje obe kiseline, a što nije moguće običnim titracijama. Mogu se primeniti i kod taložnih reakcija kao što je npr.: Ag N O 3 N a C l Ag C l N a N O 3 Dodavanjem titranta, NaCl, u ekvivalentnom odnosu prema AgNO3 prisutnom u rastvoru dostiže se tačka ekvivalencije. Daljim dodavanjem titranta povećava se koncentracija jona Na+ i Cl– što rezultira porast specifične provodljivosti. H C l N H 4 O H N H 4 C l H 2O Dodavanjem titranta provodljivost opada sve do T.E., jer se pokretljiviji H+ joni zamenjuju manje pokretljivim NH4+ jonima. U T.E. provodljivost ostaje konstantna jer daljim dodavanjem slabe baze NH4OH, ne nastaju joni (NH4OH je slab elektrolit i ne disosuje). T.E. Vtitranta