Transcript 006fizhem
To su titracije kod kojih se tačka
ekvivalencije određuje na osnovu merenja
specifične električne provodljivosti reakcione
smeše.
Tačka ekvivalencije odgovara reakciji između
reaktanata prema stehiometrijskim odnosima
koje definiše odgovarajuća hemijska reakcija, tj.
pri ekvivalentnom odnosu reaktanata.
H
C l N a OH
N
a
C
l
H 2O
Zbog manje pokretljivosti, odnosno
provodljivosti katjona baze nego vodoničnih jona
koji se dodavanjem baze vezuju u molekule
vode specifična električna provodljivost opada,
a najmanja joj je vrednost na završnoj tački
titracije, tj. tački ekvivalencije (T.E.).
Dodavanjem baze preko zapremine potrebne za
neutralizaciju specifična električna provodljivost
raste zbog viška hidroksilnih jona koji imaju veliku
pokretljivost a time i veliku provodljivost.
Ova metoda se koristi posebno kod mutnih i
obojenih rastvora kao i kod rastvora gde se
ne mogu primeniti indikatori.
U slučaju da su prisutne i jaka i slaba
kiselina na krivoj će se dobiti dva preloma,
što omogućava određivanje obe kiseline, a
što nije moguće običnim titracijama.
Mogu se primeniti i kod taložnih reakcija kao što je npr.:
Ag N O 3
N a C l
Ag C l N a N O 3
Dodavanjem titranta, NaCl, u ekvivalentnom
odnosu prema AgNO3 prisutnom u rastvoru dostiže
se tačka ekvivalencije. Daljim dodavanjem titranta
povećava se koncentracija jona Na+ i Cl– što rezultira
porast specifične provodljivosti.
H
C l N H 4 O H
N H 4 C l H 2O
Dodavanjem titranta provodljivost opada sve do
T.E., jer se pokretljiviji H+ joni zamenjuju manje
pokretljivim NH4+ jonima.
U T.E. provodljivost ostaje konstantna jer daljim
dodavanjem slabe baze NH4OH, ne nastaju joni
(NH4OH je slab elektrolit i ne disosuje).
T.E.
Vtitranta