Virus Zapadnog Nila

DR. ATIFA KULOVIĆ S A R A J E V O , 2 5 . 0 9 . 2 0 1 3 . S P E C . P O R O D I Č N E / O B I T E L J S K E M E D I C I N E

O virusu Zapadnog Nila



Virus Zapadnog Nila spada u raznoliku skupinu virusa pod zajedničkim nazivom

'arbovirusi'. U konkretnom slučaju za prijenos virusa Zapadnog Nila odgovorni su zaraženi komarci, najčešće iz roda Culex. Virus Zapadnog Nila ne prenosi se sa čovjeka na čovjeka, već isključivo preko ujeda zaraženog komarca.

Oblici bolesti

   Inkubacija bolesti traje u prosjeku između 5 i 15 dana.

Otprilike 80 posto zaraženih osoba nema nikakvih simptoma, što se naročito odnosi na ljude koji borave u područjima gdje se zaraza virusom Zapadnog Nila često javlja.

Do 20 posto inficiranih ima blage simptome nalik gripi kao što su povišena temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima, mučnina, povraćanje, uz mogućnost pojave povećanih limfnih čvorova te kožnog osipa na prsima, trbuhu i leđima.

Oblici bolesti



Većina oboljelih oporavlja se u potpunosti

nakon nekoliko dana, mada u ugroženim grupama (kao što su osobe starije od 75 godina ili oboljeli od šećerne bolesti) može doći do razvoja meningitisa ili encefalitisa.

Oblici bolesti

  Otprilike jedan na 150 zaraženih ovim virusom razvije ozbiljnu kliničku sliku. Simptomi mogu uključivati jaku temperaturu sa groznicom, glavobolju, ukočeni vrat, promjenu mentalnog statusa, dezorijentaciju, slabljenje mišića, tremor, konvulzije, preosjetljivost na svjetlo i gubitak vida, a prijeti i mogućnost paralize ili kome.

Takvi simptomi mogu trajati nekoliko sedmica te dovesti do nepovratnih neuroloških oštećenja. Stopa smrtnosti u zaraženih osoba s teškom kliničkom slikom iznosi između 3 i 15 posto. S obzirom na dominantne

simptome u većine simptomatskih bolesnika, bolest se još naziva i groznicom Zapadnog Nila.

Dijagnostika



Lančana reakcija polimeraze (PCR) i serološko dokazivanje IgM antitijela na virus Zapadnog Nila iz uzoraka krvi ili cerebrospinalnog likvora trenutno su najbolje metode dokazivanja infekcije.

Biohemijskom analizom cerebrospinalnog likvora može se pronaći povišen nivo bjelančevina i leukocita, uz predominantnu limfocitozu.

Liječenje

 Specifično liječenje infekcije uzrokovane ovim virusom ne postoji. U slučajevima kad su

prisutni isključivo blagi simptomi terapija nije potrebna, već se eventualno mogu dati lijekovi za ublažavanje bolova i snižavanje povišene tjelesne temperature.

Sprečavanje zaraze

 S obzirom da još uvijek ne postoji vakcina za ovu infekciju, od ključne je važnosti adekvatna prevencija; to se prvenstveno odnosi na programe kontrole komaraca u zajednici kako bi se smanjila populacija potencijalnih vektora bolesti. S obzirom da to nije uvijek moguće provesti, naglasak bi trebao biti na mjerama lične zaštite.

Kako se zaštititi od ugriza komaraca?

Postoji nekoliko najlakših i najboljih načina kako se zaštititi od ujeda komaraca:  Kod boravaka na otvorenom svakako se savjetuje nanošenje repelenata na kožu. Najpoznatiji među njima je DEET, hemijski repelent koji odbija komarce, a koji u koncentraciji od 23,8 posto pruža zaštitu u trajanju od pet sati.

 Većina komaraca najaktivnija je u zoru i sumrak. Ako tada niste u mogućnosti ostati u kući, obavezno je nošenje majica s dugim rukavima, dugih pantalona i čarapa.

Kako se zaštititi od ugriza komaraca?

   Uklanjanje vode iz svih predmeta gdje se ona može zadržavati (automobilske gume, limenke, lonci, kante, bačve) predstavlja jedan od glavnih poteza u borbi protiv komaraca. Voda ne bi smjela stajati duže od sedam dana kako se ličinke komaraca ne bi razvile u odrasle jedinke.

Dezinsekcijom biološkim i hemijskim larvicidima moguće je uništiti ličinke komaraca. Isti efekat postiže se uranjanjem bakrene žice u vodu gdje se ličinke nalaze, budući da ih bakreni ioni mogu uništiti.

Mrtve ptice u određenom području jedan su od pokazatelja moguće prisutnosti virusa Zapadnog Nila. Ne bi ih trebalo dirati golim rukama, već bi takvu pojavu bilo dobro odmah prijaviti nadležnim službama.