Transcript Regulacija i samoregulacija - CARNet lms
REGULACIJA I SAMOREGULACIJA
SAMOREGULACIJA
Samoregulacija medija opće je prihvaćeni model kojim se uspostavljaju odnosi u novinarstvu, poštuje primjena profesionalnih standarda i etičkih načela.
Samoregulacija ima vitalnu važnost posebno za medije jer su oni psi čuvari demokracije. Ako određena osoba ili organizacija ima misiju u zaštiti vrijednosti drugih ljudi ili nacionalnih postignuća, to pretpostavlja snažne moralne obveze.
Samoregulacija je također važna za medije kao sustav koji ima snagu utjecati na promjene: mentaliteta, ponašanja, politika i života.
Žele li mediji biti pokretači promjena, moraju biti dovoljno odgovorni da se neprestano mijenjanju i razvijaju.
U zatvorenim ili tranzicijskim društvima, ovo je pitanje na razini zagovaranja.
Funkcije samoregulacije prvenstveno se razumijevaju kao zaštita medija od političke cenzure, od ekonomske ovisnosti i iscrpljujućih sudskih procesa.
Drugi pak vide medijsku samoregulaciju kao obrazovni alat kako za novinare, tako i za medijske publike. Za novinare, zato što samoregulacija uključuje visoke profesionalne standarde, a za medijske publike zbog toga što zahtijeva više opreznosti u smislu razvijanja medijske pismenosti.
Samoregulacija podrazumijeva alat za načine osiguranja društvene odgovornosti medija, što je iznimno potrebno i važno, ako računamo na povjerenje u medije.
Samoregulacija štiti prava novinara da ostanu neovisni i nepristrani, ali i da ih se kritizira za učinjene profesionalne pogreške, ali da to čine njihove kolege, a ne oni koji su na vlasti.
Medijska samoregulacija uključuje urednike, medijske profesionalce, novinare i civilno društvo kao glavne medijske konzumente.
Mehanizmi prigovora nude kvalitetnu zaštitu i povratnu vezu. Oni su najbrži i najdjelotvorniji put prema dostizanju pravde u slučajevima kada se događaju činjenične greške, ili je pak riječ o narušavanju nečijih prava, u odnosu spram pokretanja dugog i iscrpljujućeg sudskog postupka.
VIJEĆE ZA MEDIJE
Vijeće za medije vjerojatno je najpoznatiji mehanizam za provedbu medijske samoregulacije.
”…u svojem idealnom obliku, vijeće za medije udružuje i predstavlja sva tri glavna aktera društvene komunikacije: ljude koji imaju moć informirati, one koji su talentirani da informiraju i one koji imaju pravo biti informirani.”
Osnovna vrijednost vijeća za medije jest izgradnja povjerenja i kredibiliteta u medijima, radi ispunjavanja uloge servisa kao kormilara, koji će poboljšati standarde kvalitete, radi sprečavanja miješanja države i vlastodržaca, i zbog smanjenja brojnih procesa koji se pokreću protiv novinara i medijskih kuća.
ZADAĆE VIJEĆA ZA MEDIJE:
zaprimiti pritužbe, provjeriti prihvatljivost pritužbe za procesuiranje, svestrano procijeniti pritužbu, djelovati kao posrednik između podnositelja pritužbe i medija, donijeti odluku temeljenu na pravilima i regulaciji,
utvrditi povrede prema etičkom kodeksu, osigurati transparentnost odluka i javnost rada za sve odluke koje se donose, analizirati i komentirati trendove u medijima, te osigurati razumijevanje primjene pravila utvrditi profesionalne standarde za novinare, predlagati amandmane za etičke kodekse (ako vijeće ima mandat za takvo što), štititi medijske slobode.
Raznoliki korporativni, gospodarski i politički utjecaji još uvijek se miješaju u regulacijska tijela, i ometaju pravilno djelovanje medija kao istinske četvrte vlasti u društvu.
Samoregulacijski mehanizmi djeluju u nekim, ali ne u svim zemljama regije, i dobrovoljno su prihvaćeni kao i vodeća načela i standardi koje se želi primjenjivati, ali u različitim zemljama postoji široki raspon medija, pa profesionalni kodeksi ne pokrivaju sve.
Međunarodna federacija novinara vjeruje da samoregulacija medijskih sadržaja od strane novinara i medijskih profesionalaca omogućava najzadovoljavajući i najučinkovitiji način očuvanja kvalitete i standarda, poštujući slobodu izražavanja i mišljenja.
UČINKOVITOST SAMOREGULACIJE
S obzirom da svaki društveni kontekst zahtjeva specifičan način samoregulacije općenitog modela nema.
Od tiskanih i elektroničnih medija se očekuje da imaju razvijen sustav profesionalnih pravila ponašanja kako bi osigurali sustav za sprečavanje konflikata, diskriminacije, govora mržnje i različitih cenzura.
Pravila moraju biti dostupna novinarima i o njima se mora redovito raspravljati.
Temeljni indikator samoregulacije smatra se postojanje nezavisne profesionalne novinarske organizacije čija učinkovitost dotiče interese javnosti i profesije, u Hrvatskoj to je => Hrvatsko novinarsko društvo (HND)
Važno regulatorno tijelo je i sindikat novinara, koji štiti temeljna radna, socijalna i profesionalna prava novinara. Osnovna namjena samoregulacije jest spriječiti cenzuru bilo koje vrste kao i cenzuru među novinarima, koja je veliki problem hrvatskog novinarstva.
“…Stanje u hrvatskom novinarstvu je teško, novinari koji pišu o korupciji i organiziranome političkom kriminalu u hrvatskom društvu, ostaju bez posla, a često su fizički napadani ili im se prijeti.”