Transcript Slajd 1

Životne zajednice mora
i voda na kopnu
Životne zajednice mora
Život u vodi
Voda je vrlo
rasprostranjena
životna okolina.
Površina kopna je
29,2%, a površina voda
70,8%. U vodi postoje
svi uvjeti neophodni za
život– mineralne tvari,
plinovi, toplina,
svjetlost, gibanje mora
… Voda je otapalo jer
otapa mineralne tvari i
plinove, kisik i ugljikov
dioksid. Morska voda
sadrži oko 30-38 g/l
soli, a slatka voda 1 – 5
g/l otopljenog
vapnenca.
Životni uvjeti u vodi
Tlak je sila koja
djeluje na određenu
površinu. Na višoj
nadmorskoj visini tlak
je niži jer je zrak
rjeđi. Uslijed mase
tekućine u vodi
nastaje tlak. Povećava
se s dubinom.
Tako je na dnu
oceana tlak mnogo
veći nego blizu
njegove površine.
Ronioci u dubokim
vodama moraju nositi
posebna odjele i boce
s kisikom za kraći
boravak u
nepovoljnim
uvjetima.
Temperatura
vode ovisi o
godišnjem dubu,
vrsti vode,
gibanju vode…
Od svih tvari na
površini Zemlje
voda se
najsporije grije i
hladi.
More je toplije
na površini, gdje
ga grije Sunce.
Slabije se
zagrijava nego
kopno, ali bolje
čuva toplinu. S
dubinom je
temperatura
mora niža.
Svjetlost je
osobito važna za
biljke koje
pomoću nje
obavljaju
fotosintezu na taj
su način osnovni
tvorci hrane i
kisika. Svjetlost
različito djeluje
na životinje.
Utječe na njihovu
obojenost, što je
često korisno radi
zaštite.
Brzina njihova
pokretanja
također ovisi o
jačini svjetlosti.
Ribe se za selidbe
orijentiraju
prema položaju
Sunca. Što je voda
dublja, to je
svjetlo slabije.
Brzina strujanja vode je važan
čimbenik vodama na kopnu. U
stajaćicama je živi svijet bujnije
razvijen za razliku od tekućica. S
obzirom na veću brzinu strujanja,
organizmi građom moraju biti
prilagođeni tim životnim uvjetima.
More nikada ne miruje. Morska se
razina ritmički diže (plima) i spušta
(oseka). Za 24 sata dvaput sa smijene
plima i oseka.Valovi na morskoj
površini nastaju djelovanjem vjetra.
Rasprostranjenost živih bića u
moru
Biljni i životinjski
svijet mora je
raznolik, što ovisi o
dubini, hladnoći,
slanosti i dinamici
mora. Morski su se
organizmi razvijali
i širili u dva životna
područja.
Bental - morski
organizmi (biljke i
životinje) koji žive
na dnu mora ili
zavise od njega.
Organizmi koji su
pričvršćeni za dno
zovu se sesilni
organizmi, a oni
koji su slobodni te
se gibaju po dnu
zovu se vagilni
organizmi.
Pelagijal je životni
prostor slobodne
vode u jezerima i
morima, za
razliku od bentala
koji je životni
prostor dna.
Za neku se vrstu
kaže da je
pelagička ako živi
u slobodnoj vodi,
bez dodira s
dnom i ne ovisi o
dnu u pogledu
zaklona ili
prehrane
bentosom.
Organizmi koji
žive u pelagijalu
pripadaju
planktonu ili
nektonu.
Planktoni su
mnogobrojni,
najčešće sićušni
organizmi koji žive u
vodi i u njoj plutaju
nošeni strujama i
valovima.Većina
planktonskih
organizama manja je
od jednog milimetra,
ali pojedini mogu
doseći i nekoliko
metara.
U planktonu se
nalaze raznovrsni
jednostanični i
višestanični
organizmi kao npr.
bakterije, alge,
praživotinje,
mekušci, rakovi i
predstavnici gotovo
svih ostali skupina
životinja. Najbogatiji
je u hladnim morima
i morima umjerenog
pojasa, dok je u
tropskim morima
mnogo siromašniji.
Zooplankton je
životinjski plankton.
Čine ga sićušni
životinjski organizmi
koji u vodi plutaju
nošeni strujama i
valovima. To su
odreda heterotrofni
potrošači koji se
hrane fitoplanktonom
ili manjim
zooplanktonom. U
njemu se nalaze
predstavnici gotovo
svih skupina životinja,
bilo u odraslom
obliku ili samo u
stadiju ličinke.
Fitoplankton je biljni
plankton, prisutan i u
morskim i u
slatkovodnim
ekosustavima. To je
autotrofna,
fotosintetska
komponenta
planktona koja se
sastoji od
jednostaničnih algi i
kolonija alga, iznimno i
od višestaničnih alga.
Glavninu morskog
fitoplanktona čine
jednostanične alge
poput kremenjašica i
svjetlećih bičaša, a u
slatkim vodama
prevladavaju zelene
alge,
zlatnožute alge i
cijanobakterije. U
određenim uvjetima
fitoplankton se vrlo
brzo množi, pa svojom
velikom gustoćom
može obojiti vodu
crveno, zeleno ili
smeđe. Pojava je
poznata kao cvjetanje
mora.Većina
fitoplanktona služi kao
hrana za zooplankton i
prva je karika
hranidbenog lanca u
vodenim
ekosustavima.
Nektoni su morske
ili slatkovodne
životinje koje žive u
zoni slobodne vode
tzv. pelagijal i pravi su
plivači, pa se
pokretima tijela
mogu oduprijeti
strujama i valovima.
Nektonu pripadaju
mnogobrojne vrste
riba hrskavičnjača i
koštunjača, kitovi i
drugi morski sisavci,
morske kornjače i
zmije, predstavnici
glavonožaca i neki
rakovi.
Granica kopna i mora
Pojas kopna i mora je
priobalno, stjenovito
područje Jadrana. Tu vladaju
teški uvjeti za život kao što
su – izravna izloženost
Suncu, tlo je oskudno
vodom i zemljom, a bogato
kuhinjskom solju.
Biljke koje rastu
na takvom staništu
moraju se
prilagoditi tim
uvjetima, a takve
biljke se zovu
slanuše: petrovac,
mrižica i primorski
trputac.
Petrovac je trajna i
snažna biljka cvjetnjača
s okruglom, debelom
žućkastom stabljikom.
Listovi su uski,
sivkastozelenkasti,
mesnati, sočni i sjajni.
Tanki sloj voska na
površini stabljike i
listova sprečava
isparavanje vode. Imaju
slan i aromatičan okus
pa mogu poslužiti kao
začin.
Mrižica je dobila
ime po mrežasto
razgranatoj
stabljici. Listovi su
tvrdi, obrasli
dlačicama koje
štite biljku od
isparavanja vode.
Primorski trputac raste
u pukotinama stijena,
između kamenja uz
morsku obalu ili na
drugom slanom tlu. Uz
našu se jadransku obalu
može susresti kao jedna
od najčešćih biljaka koje
rastu u neposrednoj
blizini mora. Biljku
prepoznajemo po
zelenkastosmeđim
klasastim cvatovima.
Ima vrlo uske, plosnate i
izduljene listove. Mladi
se listovi mogu
prokuhati upotrijebiti za
jelo, a svježi kao začin.
Ako na stijenama
po žarkom suncu
naiđemo na neke
životinje, onda će
to biti gušteri, koji
se hitro kreću
užarenom
podlogom. Morske
obale nastanjuje
galeb klaukavac.
Biljke i životinje pojasa prskanja
mora
Hodanje po
stijenama može biti
vrlo opasno jer su
mnoge stijene
prekrivene skliskim
modrozelenim
algama. To su
jednostanični
organizmi. Žive u
nakupinama na
kamenju koje mu
daju tamnozelenu
do smeđecrnu boju.
Caklenjača se nalazi na
niskoj i muljevitoj, jako
vlažnoj morskoj obali,
na tlu bazične reakcije
bogatom kuhinjskom
soli i
karbonatima.Razvija se
kao prvi, uski pojas
kopnenih biljaka, idući
iz mora prema kopnu.
U istočnojadranskom
primorju obala je
pretežno kamenita i
grebenasta, pa su
staništa caklenjače
razmjerno rijetka i
ugrožena. Dominantna
je i najznačajnija, a
nerijetko mjestimično i
gotovo jedina vrsta na
tom staništu zeljasta
caklenjača.
Vitičari su morski raci
koji su prirasli na
različite predmete,
stijene, ljušture
mekušaca, oklopa
rakova i kornjača, na
kitove, pa i na stupove
i brodove. Obično se
zadržavaju u većim
naseljima. Neki se
mogu ubušiti u
školjkaše i koralje.
Kesičari su nametnici
na deseteronožnim
racima. Fosilni ostaci
vitičara poznati su iz
silura.Vitičari su vrlo
izmijenjeni raci, u
odraslom stanju su
sjedilački ili
nametnički.
Njihovo tijelo
obuhvaća ljuska poput
toka, pa su ih prije
smatrali mekušcima.
Ta je ljuska prirasla uz
tijelo samo na glavi.
Čitava je životinja
pričvršćena glavom za
neku podlogu
izlučinom ljepljive
žlijezde koja izlazi na
proširenom
pretposljednjem
članku malih prednjih
ticala. Na tijelu
vitičara jedva se
razabiru kolutići ili je
ono potpuno izgubilo
svaku kolutićavost.
Pužiće litorne možemo ih naći u
pukotinama stijena. Kućice su u obliku
tupog čunja, tamnosmeđe do
ljubičaste boje. Posljednji je zavoj
kućice veći nego svi zajedno i u njemu
životinja zadržava vodu. Hrani se
algama. Odrasla je jedinka veličine
zrna graška. Ima dobro razvijene
škrge, ali i početke razvoja «pluća» za
disanje izvan vode.
Babure su račići veličine jednog do dva
centimetara. Po stijenama trčkaraju i
razbježe se čim ih nešto uznemiri. Na
svakom članku imaju po jedan par nogu
osim na posljednjem i često se prihvate
za podlogu kada ih zapljusnu valovi.
Živa bića u pojasu plime i oseke
Pojas gdje more dodiruje kopno je
stanište različitih živih bića. Dva puta
dnevno se biljke i životinje, koje žive
duž morske obale, suočavaju s
dramatičnim promjenama uvjeta
života jer se razina mora diže (plima)
i spušta (oseka).
Jadranski bračić je
endem Jadranskog
mora, a ujedno je
pokazatelj čistoće i
nezagađenosti mora.
Smeđe alge
isključivo su
stanovnici mora pa
ćemo uz obalu našeg
Jadrana mjestimice
naići na nekoliko
poznatih smeđih
alga, a izrazito je
smeđe boje jadranski
bračić.Te alge sadrže
znatne količine
škroba, šećera i
vitamina. Smeđe su
alge redovno prirasle
uz morsko dno, a u
istočnoazijskim
zemljama su hrana i
začin.
Morske salate nema
puno, ali je ipak ima
tamo gdje nema
jadranskog bračića.
Dakle, morska salata
je sušta suprotnost
jadranskom bračiću i
pokazatelj je
onečišćenosti mora.
Ona spada u zelene
alge koje su indikatori
nekog zagađenja u
moru.
Zbog svog uspješnog
razvoja u zagađenim
sredinama, morska
salata se smatra
indikatorom
opterećenja
akvatorija hranjivim
solima. Iako izvorno
raste na čvrstoj
podlozi, smatra se da
mjestimično velike
površine dna
prekrivene gustim
slojem ove alge
govore u prilog
organskom zagađenju
područja.
Priljepci obitavaju u
zoni plime i oseke.
Poznate su tri vrste.
Žive u nakupinama na
stjenovitom i
kamenitom dnu u zoni
plime i oseke. Hrane se
algama koje stružu s
površine kamena
svojom čvrstom
radulom. Razmnožavaju
se od proljeća do jeseni.
Meso im je tvrdo i
ukusno. Sakuplja se za
jelo tijekom cijele
godine za vlastitu
potrošnju.
Ogrci žive
pojedinačno i u
nakupinama u
zasjenjenim
mjestima
odnosno
udubinama
hridinastog i
kamenitog dna
mediolitorala i
gornjeg
infralitorala, do
0,5 m dubine.
Hrani se algama,
a razmnožava se
od proljeća do
jeseni. Meso je
jestivo i ukusno, a
sakuplja se
tijekom cijele
godine.
Dagnja je sastavljena od
dvije potpuno iste duguljaste
ljušture čvrsto povezane
olastičnim obručem. Boja joj
je crno-modra, modro
ljubičasta, a zna imati i
svjetlije nijanse. Živi na
prosječnoj dubini od 1 m u
zoni izmjene plime i oseke.
"Rastu" u grozdovima na
podvodnim stijenama,
stupovima ili vise povezane
kudeljastim nitima što ih
izlučuje jedna njihova
unutrašnja žlijezda.
Prosječno jestivi primjerak je
dugačak 6-8 cm.Većina
školjki koje dolaze na tržište
je iz uzgajališta koja se
uglavnom nalaze u
dijelovima našeg Jadrana
gdje je more izuzetno čisto.
Uzgoj im traje tri do četiri
godine, a vade se od
listopada do svibnja.
Smeđa vlasulja spada u
skupinu žarnjaka. Živi
pojedinačno i u
nakupinama na
hridinastom dnu od
zone plime i oseke do
20 m dubine. Hrani se
ribama i rakovima.
Razmnožava se ljeti.
Česta je u blizini
kanalizacijskih ispusta
sa stalnim unosom
organske tvari. Stoga
treba paziti gdje se
sakuplja za jelo. Jede se
pržena.
Mlade moruzgve
nazivamo moruzgvicom.
One plutaju kroz vodu.
Imaju dlačice koje im
pomažu pri kretanju. Za
neko vrijeme moruzgva
se spušta natrag na
morsko dno i tamo
nalazi mjesto u kojem
živi i raste. Odrasla
moruzgva ima ruke i
pipke. Mnoge moruzgve
žive na stijenama i
koraljima. Ne kreću se
puno te vole ostati na
jednom mjestu, no
ukoliko se trebaju kretati
to rade uz pomoć svojih
pipaka.
Pjeskulje se
zakopavaju u pijesak i
žive u tunelu u obliku
slova U. Gutaju pijesak i
hranjive tvari koje se u
njemu nalaze. Pjeskulje
su smeđe-crvene boje
sa 12-13 pari krvavo
crvenih čuperaka škrga.
Ribarima služe kao
mamac.
Živa bića u pojasu stalno uronjenom u more
Kamenito i pjeskovito morsko dno
Kamenito
morsko dno je
vrlo pogodno
stanište algama.
Pa tu rastu:
Jadranski klobučić
i Cistozira.
Jadranski
klobučić raste u
pojasu morskog
kamenitog dna.
Nalikuje
klobucima gljiva s
dugim stapkama.
Spada u skupinu
zelenih algi, a
poblijedi zbog
vapnenca koji je
obloži.
Cistozira je
najučestalija vrsta
u Jadranu. Spada
u skupinu smeđih
algi. Može biti
visoka i do pola
metra, razgranata
je i stvara
podvodne guštike.
Te su alge bogate
hranom, ali i
sklonište mnogim
životinjama.
Hobotnica je najveći
jadranski glavonožac koji
se zadržava na
stjenovitim obalama i
traži sklonište u
pukotinama. Ima osam
krakova koji su dulji od
tijela, tijelo je u obliku
vreće. Njegove
prilagodbe su: u slučaju
opasnosti izbacuje crnilo,
lijevak za kretanje
pomoću vodenog mlaza,
a bojom se tako
savršeno prilagođava boji
okoline.
Hridinski ježinac ima
oštre i lomljive bodlje,
pričvršćene su na čahuri.
Između njih su sitne
nježne nožice koje se
pune i prazne vodom.
Usta se nalaze s donje
strane i ima pet čvrstih
zubi, a izmetni otvor se
nalaza na vrhu. Hrani se
algama i uginulim
organizmima, pa je
čistač morskog dna.
Bodljikavi volak ima
kućicu s dugim
bodljama oko 10 cm.
Hrani se puževima i
uginulim životinjama,
meso puževa je jestivo.
Neke ribe koje se skrivaju u
pukotinama stijena je Ugor.
Ta zmijolika riba može
narasti i do 2,5 metara.
Vrste rakova
koje obitavaju u
pojasu morskog
dna su jastog,
hlap i škampi.
Rak samac je stanovnik
pješčanog dna. Čini s
moruzgvom korisnu
zajednicu, simbiozu.
Simbioza je obostrano
korisna suradnja dvaju
organizama.
Muljevito morsko dno
Biljke na muljevitom
morskom dnu, na
mirnim i zaklonjenim
mjestima, rastu
morske cvjetnjače. Te
su biljke za dno
učvršćene korijenjem
i podancima. Imaju
duguljasto lišće pa
dobro podnose
valove.
Oprašivanje
obavljaju morske
struje, a cvjetni
pelud je ljepljiv.
Najpoznatija
morska cvjetnjača
je Svilina. Morske
cvjetnjače su važan
izvor hrane i
proizvođači kisika
za morske životinje.
Između morskih
trava svoje su
sklonište našle ribe,
rakovi, školjkaši i
glavonošci.
Morski konjic je stanovnik
mora nesvakidašnjeg
oblika, izgleda kao
šahovska figura. Pliva
uspravno i može
umaknuti svojim
neprijateljima tako što će
poprimiti boju podvodnog
bilja. Morski su konjici
ljupki stanovnici toplijih
mora, u vodi ravnomjerno
lebde, pri čemu ih
uspravnima drži leđa
peraja. Postoji 35 vrsta
morskih konjica, od 2,5
cm velike patuljaste vrste
do 25 cm velikoga
malajskoga morskoga
konjica.
Periska je Sredozemni
endem i rasprostranjena je u
čitavom Jadranu. Ova je vrsta
najveći školjkaš u
Sredozemnom i Jadranskom
moru te je vrlo cijenjeni
ukras i traženi suvenir.
Populacije periske, zbog
prekomjernog izlovljavanja, u
mnogim su turističkim
područjima potpuno
uništene. Stoga je periska od
1994. godine zakonom
zaštićena te je sakupljanje,
izlov i trgovina ovom vrstom
strogo zabranjena. Periska je
zaštićena u cijelom
Sredozemlju.
Prema nepotpunom
popisu u Jadranu obitava
36 vrsta trpova.
Vjerojatno je u nas
najpoznatiji tamnosmeđi
ili crni obični trp, koji
naseljava pjeskovito i
muljevito dno duž čitave
obale Jadrana, od same
površine do dubine od
100 metara.
U proljeće uz obalu
možemo naići na sipu,
mekušca s velikom
glavom, velikim očima
te s osam manjih
krakova i s dva velika.
Za plivanje koristi
peraju koja obrubljuje
tijelo. Bojom se
prilagođava okolini.
Ljudi je često jedu.
Njezin srodnik je lignja.
Mnoge ribe žive
zakopane u mulju. To su
ribe plosnatice – list,
iverak i raža, a
mijenjaju boju tijela
prema okolišu.
Raža kamenica je riba
koja se danju zakopava u
mulj, a noću lovi ribe i
rakove.Tijelo joj je široko,
plosnato, s dugačkim
tankim repom. S donje se
strane nalaze usta
smještena poprijeko, a oči
joj se nalaze na gornjoj
strani. Koža joj je vrlo
hrapava i sluzava.
Živa bića otvorenog mora
Među brojnim su
organizmima vrlo
česti svijetleći
bičaši. To su važni
stanovnici morskog
planktona u kojem
ih ima iznimno
mnogo, pa su zato
važni za prehranu
mnogih
organizama.
Alge kremenjašice
pripadaju skupini protesta.
Njihova stanična stjenka
građena je od kremena ili
silicijeva dioksida. Na
stanici razlikujemo gornju i
donju polovicu, a one su sa
strane vezane pleurom. Na
Zemlji ima oko 100.000
tisuća vrsta algi
kremenjašica razvrstanih u
250 rodova. Staništa su im
razna: na kopnu, u stajaćim
i tekućim vodama, u
slobodnoj vodi (plankton)
ili na dnu (bental). Mogu i
obrastati potopljene
predmete.
Meduze spadaju u red
mekušaca koji nastanjuju
vodena prostranstva
mora i oceana.To su
životinje proste tjelesne
građe koja se sastoji od
klobuka i mnoštva pipaka
po njenom obodu
pomoću kojih se kreću u
vodi.
U Jadran ponekad
dopliva morski pas –
pas modrulj.To je riba
odozgo tamnoplava, a
trbuh joj je bijel.
Zadržava se na
otvorenom moru, ali
doluta i u luka prateći
brodove. Ljeti pliva
ispod površine tako da
mu leđna peraja viri iz
vode. Aktivan je
uglavnom noću, vrlo je
proždrljivi opasan za
ljude.
Dobri dupin je vrsta
dupina koja živi i u
Jadranu, klasificiraju
se kao: sisavci, kitovi,
kitovi zubani, dupini,
dobri dupin. Dupini
se ubrajaju u
najpoznatije i
najomiljenije morske
sisavce, a dobri
dupin je vjerojatno
najbolje poznata i
jedna od
najrasprostranjenijih
vrsta u skupini
dupina.
Morski psi su primitivna
skupina većinom
grabežljivih riba, vretenasta
tijela s uglavnom
hrskavičnim, više ili manje
ovapnjenim skeletom. Imaju
5-7 škržnih otvora, nemaju
ribljeg mjehura, repna im je
peraja nesimetrična.
Većinom rađaju žive mlade.
Koža im je hrapava, rijetko
gola, zubi oštri kao pila su
poredani u više redova.