Transcript Od primarne prevencije do ranih intervencija

Od primarne prevencije
do ranih intervencija
Komunikacija u obitelji učenika OŠ kao
zaštitni i/ili rizični čimbenik u razvoju
poremećaja u ponašanju
U razvoju svih vještina, pa tako i komunikacijskih,
obitelj igra veliku ulogu
Episten definira komunikaciju kao izmjenu
informacija među članovima obitelji
Gordon ističe važnost “ja” poruka u kvalitetnoj
komunikaciji u obitelji. “Ja” porukama članovi obitelji
ukazuju jedni drugima kako određena ponašanja
utječu na njih, tj.na njihove osjećaje. Ovaj tip izaziva
mnogo manje otpora i pobuna nego “ti” poruke. “Ti”
poruke odnose se na onoga kome je poruka
upućena i najčešće se dekodiraju kao pokušaj
davanja rješenja ili odašiljanje prijekora ili ocjene
U zdravim obiteljima, članovi često primjenjuju “ja”
poruke, osjećaju se slobodnima izraziti njihove osobne
želje, potrebe i mišljenja.
Kod “manje” zdravih obitelji članovi često koriste “ti”
poruke, a različitosti dovode do neprijateljstva i stalne
potrebe za obranom
Upitnik Komunikacija u obitelji
(KUO)
Proveden za potrebe istraživanja “Relacije
čimbenika komunikacije u obitelji i poremećaja
u ponašanju djece
Upitnikom je pokriveno pet područja obiteljse
interpersonalne dinamike prema Pavlu Brajši
(1990):
1.KARAKTERISTIKE OBITELJSKOG
INTERPERSONALNOG SUSTAVA
Svaki je problem povezan s cjelinom događanja
unutar bračnog i obiteljskog interpersonalnog
sustava.
Tako su brak i obitelj u stalnoj interakciji sa
svojom interpersonalnom okolinom bilo koje
sredine (susjedstvo, škola, radno mjesto i sl.)
2.KARAKTERISTIKE OBITELJSKOG
INTERPERSONALNOG CIRKULARITETA
Svaki je problem razumljiv samo unutar
kompleksne cirkularne dinamike svih događanja
i dijelova bračnog i obiteljskog sustava.
O cirkularitetu se govori onda kada se niz uzroka
i posljedica vraćaju na ishodište i to potvrđuju i
mjenjaju.
3.KARAKTERISTIKE OBITELJSKIH
INTERPERSONALNIH ODNOSA
Svaki problem ima svoj specifični bračni i
obiteljski interpersonalni odnosni kontekst,
unutar kojeg treba tumačiti njegov sadržaj.
Ti odnosi mogu biti: simetrični, komplementarni i
paralelni, neposredni i posredni, adekvatni i
neadekvatni, stabilni i nestabilni…
4.KARAKTERISTIKE OBITELJSKE
INTERPERSONALNE KOMUNIKACIJE
Svaki je problem specifičan oblik, poruka,
interpersonalnog komuniciranja u obitelji.
Ta komunikacija je: verbalna i neverbalna,
sadržajna i odnosna, iskrena i neiskrena, realna
i nerealna…
5. KARAKTERISTIKE OBITELJSKOG
INTERPERSONALNOG PRILAGOĐAVANJA
Svaki je problem ugrađen u dinamiku
interpersonalnog prilagođavanja unutar braka i
obitelji.
Prilagođenost obitelji zapravo je njihov način
ophođenja s promjenjivim unutarnjim i vanjskim
uvjetima u kojima se nalaze.
-Karakteristike uspješnih obitelji: pokazivanje
ljubavi i prihvaćanja, komunikacija, povezanost,
komunikacija o vrijednostima, sposobnost da se
nose s problemima (Berns).
Covey navodi 7 navika uspješnih obitelji koje
mogu pomoći da obitelj bude skladno i sigurno
mjesto u kojem će svi članovi obitelji
zadovoljavati svoje potrebe, a time i stvarati
pozitivno ozračje za siguran razvoj mladih:
1. Budite proaktivni
2. Počnite imajući na umu kraj
3. Stavite najvažnije na prvo mjesto
4. Služite se pristupom “pobjednik – pobjednik”
5. Nastojite prvo shvatiti, a tek onda biti shvaćeni
6. Udružite snage
7. Brusite alat
Dakle, zdrave, uspješne i otporne obitelji su
baza za razvoj komunikacije koja će predstavljati
zaštitni čimbenik u razvoju poremećaja u
ponašanju. S druge strane, neuspješne obitelji
su vrlo često neuspješne upravo zbog
nedostatka komunikacije ili nekvalitetne
komunikacije.
KOMUNIKACIJA JE SASTAVNI DIO
USPJEŠNE OBITELJI, A OBITELJ JE
USPJEŠNA JER KVALIETNO
KOMUNICIRA.
Faktori i varijable koje ukazuju na
mogući rizik i zaštitu razvoja djeteta:
Prvi faktor oblikuju neke od varijabli koje
govore o povezanosti i odvojenosti među
članovima obitelji te funkcionalnosti i
disfunkcionalnosti. Ono što jasno određuje ovaj
faktor je tradicionalizam u smislu zastarjelosti
(autoritet i nepostojanje zajedništva).
Drugi faktor također opisuje tradicionalnu
obitelj, ali tradicionalizam je usmjeren na
očuvanje zajedništva i obitelji.
Treći faktor opisuje karakteristike obiteljske
interpersonalne komunikacije: čista verbalna
komunikacija, odnosna i sadržajna, iskrena,
uspjela, pozitivno konotirana i dvosmjerna.
Četvrti faktor je opisan varijablama koje ukazuju
na kvalitetan odnos unutar obitelji koji je opisan
kroz zajedničko rješavanje problema, potporu,
otvorenost obitelji za nove stvari, otvorenosti
između članova obitelji.
Peti faktor govori o prilagođavanju, ili bolje
rečeno o toleranciji unutar obitelji. Opisan je
varijablama koje opisuju dijete koje je svjesno i
prihvaća odgovornost i spreman je mijenjati sebe.
OSNOVNI ZAKLJUČCI I RAZMIŠLJANJA
O REZULTATIMA ISTRAŽIVANJA
5 – 10 % ispitane djece imaju “razloge” za rizičan
razvoj i iz osnova unutarnjih i vanjskih prednosti
odnosno nedostataka. To su ona djeca ili mladi
koji nisu sigurni u lijepu, bolju budućnost ili
nemaju kontrolu nad vlastitim životom, nemaju
samokontrole ili nemaju usvojene vještine
rješavanja sukoba, ne pronalaze zadovoljstvo u
učenju.
Za definiranje “djece i mladih” u riziku najčešće
se promatraju ponašanja koja oblikuju odgovore
mladih u njihovom svakodnevnom okruženju;
Za uzorak predškolske djece u prostoru prosocijalnog i
agresivnog ponašanja, rizična ponašanja se prepoznaju
u usmjerenosti prema natjecateljskim ponašanjima te
pojava ponašanja koja na agresiju odgovaraju
agresijom, dok se zaštita uočava kroz prepoznavanje
tuđih osjećaja i suosjećanje.
Za uzorak osnovnoškolske djece značajno je da su
empatijska ponašanja zastupljenija u višim razredima, ali
i da se izvjesna agresivna ponašanja ne smanjuju s
porastom dobi.
Karakteristike ponašanja i osobnosti učenika OŠ
ogledaju se kroz stilove ponašanja, motivaciju te
samoprocjenu vlastitog ponašanja:
U području rizika na osnovi stilova ponašanja prepoznaju
se smanjena samokontrola, strah i sram od socijalnih
kontakata te emocionalna nestabilnost.
U prostoru motivacije ponašanja rizici se prepoznaju
kroz agresivnu potrebu za samopotvrđivanjem i ovisnosti
o drugima.
U prostoru samopercepcije rizici se prepoznaju kroz
doživljavanje sebe kao manje vrijednog od drugih,
doživljavanje egzistencijalnog straha te tendenciju
samoprecjenjivanja.
Područje zaštitnih i rizičnih čimbenika u
ovom dijelu projekta promatrano je u
prostoru obiteljskog života kroz –
komunikaciju u obitelji.
Zaštitni mehanizmi i čimbenici u prostoru
komunikacije u obitelji prema prepoznatim
zaštitnim varijablama prisutni su u od 84%
- 95% ispitanog uzorka.
S druge strane za od 5% - 16% ispitanog
uzorka moguće je prepoznati rizične
čimbenike!
Način na koji obitelj
komunicira
ima značajan utjecaj
na djetetov razvoj i
prevenciju poremećaja
u ponašanju!!!