Transcript Advancing inclusion and integration for children with disabilities in

Temeljni postulati kvalitativnog
istraživanja
FKKS, 5.11. 2013.
Dr sc. Edina Bećirević
Društveni kontekst
•Pluralizam i multikulturalnost
•Posebni životni stilovi
•Rastuća individualizacija
•Pluralizam nameće potrebu redefiniranja
načina vođenja empirijskih istraživanja
•U skladu s tim mijenja se i uloga društvenog
naučnika-istraživača
Pozitivistička vs.
postmodernistička paradigma
 Rapidne
socijalne promjene su dovele u
pitanje tradicionalnu pozitivističku
paradigmu u društvenom istraživanju.
(Halmi, 2003)
 Pozitivistički stav zagovara deduktivnu
metodologiju—postoje apstraktni
teorijski modeli i iz tih modela se izvode
hipotetički odnosi.
 Postmodernistička paradigma zagovara
induktivne strategije.
Pozitivizam
 Pozitivizam
zagovara da se u
društvenim naukama primjenjuju iste
zakonitosti kao i u prirodnim naukama.
 Osnivač pozitivizma je Auguste Comte
(1978-1875)
 Compte je smatrao da sociologija treba
da bude konkretna, realna, korisna,
izvjesna i precizna (mjerljivo iskustvo)
Postmodernizam
 Postmodernizam—progresivni
internacionalisti
 U političkom smislu naginju ka ljevici
(prvi postmodernisti bili su sljedbenici
Marxa
 Nemaju jedinstvenu doktrinu
 Sigurni su u “svoju nesigurnost”
 Savremeno društvo zatočeno u tamnicu
“postmodernog stanja”
Postmodernizam i
globalizacija
 Globalizacija
i ‘informacijsko društvo’
predstavljaju manipulacijsko sredstvo za
stvaranje lažnog imidža vlastodržaca.
 Razlike između modernizma i
postmodernizma proizašle su iz
emotivnih reakcija umjetnika na
promjene u intelektualnoj klimi.
 Susan Sontag ukazuje na neka od
obilježja umjetničkih djela koja naziva
postmodernističkim.
Umjetnost i nauka
 Prvo
su se pojavili postmoderni
umjetnici a poslije je došlo do uspona
teorije.
 U svim oblastima se razvija izuzetno
kritička samosvijest.
 Najznačajnija postmodernistička škola
začeta je u Francuskoj (Roland Barthes,
Jacques Derrida i Michael Foucault).
 Umjetnost je teoretičarima ponudla
nove filozofske i političke mogućnosti
Šta je u osnovi postmodernizma?
 Duboko
razočarenje u javne funkcije
razuma izvedene iz prosvetiteljstva
 Skepsa prema sveobuhvatnim,
totalitarnim objašnjenjima
 Primjer Edward Said (Orijentalizam) –
kritika totalitarne zapadnjačke naracije o
imperijalizmu
 Imperijalisti- racionalni, zakoniti i
miroljubivi,; istočnjaci su “drugi”
Diskurs i moć
Foucault – radovi o historiji
pravnih praksi, kaznenog prava i
medicine
 Moćni diskursi isključuju i kontroliraju
kriminalno umobolne i bolesne
 Foucault o tim isključenjima govori u
klasično marksističkom maniru
 Prema Foucaultu je i prosvjetiteljsko
oslanjanje na univerzalni princip i razum
uvijek u začetku totalitarno
 Michael
Dominantni diskurs-isključenje
“drugih”
 Moć
i znanje su u suštinskoj interakciji
 Medicinski obrazovani “razumni” sebe
definiraju u odnosu na “nerazumne”.
 Pošto su donijeli sud, ove druge
zatvaraju u azile.
 Seksisti, rasisti i imperijalisti koriste
slične metode.
 Dominantni diskurs proizvodi “druge”homoseksualci, nebijelci, zatvorenici,
Diskurs kreira stvarnost
 Postmodernisti
tvrde da govor kreira
stvarnost
 Diskurs nije svojina pojedinaca koji ga
mogu nadzirati—već ih nadilazi.
 Diskurs se ne nalazi samo u formalnim
kontekstima, već je svuda u društvu—
sudskim odlukama, naučnim
časopisima, reklamama na televiziji,
popularnim pjesmama.
Konstrukcija identiteta
 Postodernizam
ljudski identitet shvata
kao suštinski konstruiran
 Postmodernisti neuvjerljivo prikazuju
suštinu ljudskog roda.
 Međutim, njihov doprinos je što
uspješno prikazuju kako se diskursi
moći koriste u svim društvima da bi se
marginalizirale potčinjene grupe.
 Feministička misao—kritikuje
dominantni metadiskurs koji koriste
Istraživač- “bricoleur”
 Multipla
metoda-pojednostavljeno
rečeno-umijeće svega-kvalitativni
istraživač-sveznadar
 Potrebne različite vještine i znanja
međusobno povezana u praksi u
rješavanjima problemskih ljudskih
situacija
 Rješenje problema rezultat je primjene
višestrukih metoda
Interdisciplinarnost
 Kvalitativna
istraživanja povezanih
hermeneutičkih praksi
 Nijedna posebna metoda nije
privilegirana
 Teško se složiti oko jedinstvene
definicije
 “Kvalitativna istraživanja su
interdisciplinarno, trandisciplinarno, a
ponekad i kontradisciplinarno područje.”
(Nelson (1992)
Otpori kvalitativnoj
metodologiji
 Kvalitativni
istraživači se nazivaju
“mekim” znanstvenicima ili
paraznanstvenicima
 Metode i tehnike kojima se služe
nemaju one dokazne moći kao u
prirodoslovnim znanostima
 Programi istraživanja prožeti su
subjektivizmom i metateorijama
 Otpori dolaze iz pozitivističe
metodologije
Kvalitativna vs. kvantitativna
metodologija
 Obje
metode nastoje opisati, objasniti i
razumjeti kompleksnu socijalnu
stvarnost
 Radi se o dva komplementarna pristupa
 Kvantitativne metode-uporište u
analitičkoj filozofiji i logičkom pozitivimu
 Kvalitativne metode-njemačka povijesna
škola koja je inaugurirala hermeneutičku
filozofiju i sociologiju
Temeljni postulati
1:
 Predmet kvalitativnih istraživanja uvijek
su ljudi.
 “Najviša obaveza za društveno
istraživača—humanistu, nije obožavanje
znanosti, već interes za čovjeka”
(Glass, 1984)
 Tradicionalna pozitivistička metodologija
ovo potpuno zanemaruje.
 Postulat
Postulat 1, primjer
U
tradicionalnim pristupima se povijesni
razvoj jednog naroda prati kroz vrijeme i
djela vladara
 Takvo pisanje povijesti je jednostrano i
uopćeno
 Novi kvalitativni pristup zagovara
usmenu predaju (“oral history”)
 Recimo svjetska gospodarska kriza se
opisuje sa stajališta radničkih porodica
Postulat 2.
 Na
početku svake kvalitativne analize
mora stajati precizan i opsežan opis
predmetnog područja
 Dilthey (1984) -u psihološkim temeljima
duhovnih znanosti deskripcija predmeta
mora biti polazišna tačka prije nego što
se se u drugoj fazi počnu graditi
objašnjavajuće intepretativne
konstrukcije
 Prema Dilthney-u metoda deskripcije je
Postulat 3.
 Predmeti
istraživanja nikad nisu u
potpunosti jasni i otvoreni pa se stoga
trebaju učiniti pristupačnijima kroz
proces razumijevanja i interpretacije
 Ovaj postulat potiče iz hermeneutičke
filozofije—upućuje na to da su ljudi
uvijek povezani sa subjektivnim
intencijama.
 Da li je objektivnost moguća?
Postulat 3.
aktivnost ili manifestno ponašanje,
koje se može “objektivno” promatrati i
mjeriti, može imati sasvim različito
značenje, ne samo za različite aktere
nego i za promatrače.
 Ta značenja moraju se učiniti
pristupačnijima kroz interpretaciju.
 Proces razumijevanja smisla i značenja
neke radnje središnji je epistemološki
princip kvalitativnog istraživanja.
 Neka
Postulat 4
 Predmeti
istraživanja moraju se
istraživati u svom prirodnom okružju
 Kvalitativna istraživanja subjekata
provode se u njihovom prirodnom
okružju (obitelj, društvena grupa,
organizacija u kojoj rade ili lokalna
zajednica kojoj pripadaju)
 Čovjeka se posmatra “in vivo” u
njegovim svakodnevnim aktivnostima.
 Čovjek sasvim drugačije reagira u
Postulat 4
 Navodne
prednosti eksperimentalnih
istraživanja—neutralizacija i kontrola
interfereirajućih varijabli u središtu su
kvalitativnog istraživanja jer upravo ti
faktori mogu pojasniti problemsku
situaciju subjekta. (Primjer Milgram i
Zombardo)
 Od istraživača se traži da napusti
temeljnu distancu prema istraživanom
“objektu”.
Postulat 4
 Dekonstrukcija
klasične relacije
“subjekt-objekt”
 Uspostavljanje nove relacije “subjektsubjekt”
 Kada se uspostavi takva relacije,
istraživaču se otvara mogućnost
interpretacije stvarnog svijeta iz
perspektive subjekta istraživanja
Postulat 5
 Generalizacija
rezultata istraživanja ne
uspostavlja se nakon finalne analize već
indukcijom koja započinje na
pojedinačnom slučaju
 Slučajno odabiranje uzorka iz kritične
mase slučajeva, kako bi se na temelju
tog uzorka moglo zaključivati na
parametrima populacije (osnov
kvantitativnog istraživanja) u
kvalitativnom istraživanju ne vrijedi.
Postulat 5
U
kvalitativnom istraživanju pažljivo se
mora analizirati svaki pojedinačni slučaj
i tek onda izvoditi generalizacije koje
nikad nisu apsolutni niti općevažeći
zakoni.
Pripremljeno prema
 Aleksandar
Halmi, Strategije
kvalitativnih istraživanja u primijenjenim
društvenim znanostima. Zagreb,
Naklada Slap, 2003.
 Christopher Butler, Postmodernizam.
Sarajevo, Šahinpašić, 2007.