Transcript 7.klasicizam.i.prosvjetiteljstvo

Klasicizam i prosvjetiteljstvo
 Razdoblje prihvaćanja humanističkih ideala




prosvjetiteljstva od strane europskih apsolutističkih
vladara (17./18.st.)
Jačanje monarhija – naslijeđeno pravo, feudalizam i
staleži – samovolja ili prosperitet
Neograničena vlast monarha – česti ratovi – ugovor o
vlasti – prenošenje suvereniteta (Thomas Hobbes)
I dalje vjerski sukovi – protestantske i katoličke države
‘Božji namjesnici’ ili služenje narodu
APSOLUTISTIČKI VLADAR
 LUJ XIV. – Kralj Sunce, Francuska – europska velesila –
agresivna vanjska politika – ogromna vojska – sjaj
Versaillesa i vrhunac ekstravagancije – ratno
siromaštvo – progon hugenota u kolonije – 17./18.st.
PROSVIJEĆENI APSOLUTISTI
 MARIJA TEREZIJA – Habsburška monarhija,
nasljednik Josip II. – sitno plemstvo i građanstvo –
smanjenje ovlasti feudalaca – unutarnja reorganizacija
 FRIDRIK II. – Pruska, 18.st. – reformator države –
pjesnik, filozof, pokrovitelj književnika – sluga državi
AUTORI
 Montesquieu – ‘Duh Zakona’ – ideja ustavne
monarhije – trodioba vlasti (zakonodavna, sudska,
izvršna)
 Rousseau – ‘Društveni ugovor’ – čovjek se rađa
slobodan i onda pristaje na ograničenja – vlast uvijek
pripada narodu
 Voltaire – kontrovezna ‘Filozofska (ili Engleska) pisma’
i ‘Rasprava o toleranciji’ – načela slobode pojedinca,
njegovog dostojanstva i uzajamne tolerancije
 NICOLAS BOILEAU – djelo Pjesničko umijeće –





povratak antičkim vrstama – stroga pravila kako treba
pisati – stroga hijerarhija i razgraničenje književnih
vrsta – najvrjednija tragedija, traži njeno normiranje
Kreativna energija mora biti pod nadzorom razuma
(racionalizam) i već uspostavljenih formi
Filozofija racionalizma + antički uzori
Vraćanje pravilnoj formi nakon baroka
Naglašena moralna komponenta – čast, hrabrost,
dostojanstvo
Komedija može biti visoka, ali pročišćavanjem
PIERRE CORNEILLE
 Francuski pjesnik i dramatičar, 17.st. – prvi velikan
klasicističkog kazališta – uzor antička tragedija, ali
slobodnije obrade – u svoje vrijeme popularan kao
komediograf (Lažljivac), ali je upamćen po tragediji
Cid
 CID – nazvao ‘tragikomedijom’ (tragedija o herojstvu
koja nema tragičan rasplet i motivi nisu preuzeti iz
antičke tragedije) – publika oduševljena, napad
kritičara zbog odstupanja od antičkih pravila (tri
jedinstva radnje)
 Tema – unutarnji sukobi nakon kojih prevladavaju
razum i volja nad neracionalnim emocijama (strast,
strah, ljubomora)
 Junak – Cid (Gospodar) iz španjolskog srednjevj.epa
 Radnja – Rodrigo (Cid) je braneći očevu čast ubio oca
ljubljene Himene; ona traži njegovu smrt iako pati
zbog ljubavi za njim; on bježi u boj protiv Maura
 Uzvišen stil – dosljedni likovi – povijesne teme –
moralne vrline
MOLIERE (Jean Baptiste Poquelin)
 Francuski dramatičar, 17.st. – ostavio pravo, pridružuje
se glumačkoj družini – pokrovitelj njegovih djela Luj
XIV. – napisao 30 komedija – uzor rimski komediograf
Plaut
 Podjela komedija:
farse (Umišljeni rogonja)
komedije/baleti (Umišljeni bolesnik)
komedije intrige (Scapinove spletke)
komedije karaktera ili društva (Kaćiperke, Don Juan,
Mizantrop, Škrtac, Tartuffe)
 Društveni problemi i psihološke karakteristike koje
obrađuje:
- Kaćiperke – snobizam žena visokog društva
- Tartuffe – lažna pobožnost i nemoralnost
- Mizantrop – površnost, ljubavne spletke
 Zabavljao i polemizirao
 Glavni princip karakterizacije likova – društvena
prijetvornost (lažni moralisti, bolesnici, učenjaci)
 Jezik – heterogensto izraza! – jezik približava karakter,
svaki lik jezično individualiziran
JEAN RACINE
 Francuski dramatičar, 17.st. – bez roditelja, odgajan u
samostanu (strogi moral) – najveći klasicistički
tragičar – teme: mračni dijelovi ljudske duše
(neostvarene želje, opsesije); nelegitimna sredstva za
nedostižne ciljeve – snažni likovi u krvavim sukobima
 Djela: Fedra, Ifigenija, Andromaha
 FEDRA – Fedra zaljubljena u pastorka Hipolita,
Tezejevog sina; iz ljubomore uzokuje njegovu smrt; iz
očaja počini samoubojstvo
JEAN DE LA FONTAINE
 Francuski književnik, 19.st. – pisao basne po uzoru na
Ezopa – namijenjene sinu Luja XIV. – inspiracija
antička, ali dosta izmjena
 Zbirka ‘Basne i bajke’ - razrađena radnja; blisko poeziji
(stih); elementi satire; psihološka složenost
 Poznati citati:
‘Laskavci uvijek žive o trošku svojih slušatelja’
‘Razlozi jačega uvijek su najbolji’
‘Mnogo je bolje biti sam, nego s budalama’
LA ROCHEFOUCAULD
 Francuski pisac, 17.st. – postao ugledni velikaš,
miljenik visokog društva, ali i pobunjenik – ‘mali opus
koji je formirao ukus francuske publike’ (Voltaire)
 ‘Maksime’ – knjižica mudrosti u jednoj rečenici –
poznavanje psihologije i britka kritika – višeznačni
iskazi usmjereni protiv ljudske gluposti – kontekst:
književni salon
 ‘Memoari’ – iznimna književna vrijednost – objavljeni
bez autorovog znanja
FRANCUSKI ENCIKLOPEDISTI
 Denis Diderot i D’Alambert(18.st.) – projekt francuske
Enciklopedije – reprezentativno djelo francuske
znanosti i umjetnosti – sinteza ukupnog ljudskog
znanja
 Trajanje – 30god; Opseg – 35 svezaka
 Humanist i matematičar u pokušaju sinteze
neorganiziranog i rasutog znanja
 Intelektualni impuls kao priprema za rušenje Bastille
 Ostali mislioci: Voltaire, Rousseau, Montesquieu
KNJIŽEVNOST PROSJETITELJSTVA
 Nije važna forma (klasicizam), nego sadržaj – ideje,
misli, svjetonazor
 Književnost ispituje moguću primjenu znanja/
znanosti – korisna i angažirana književnost
 Obrazovani filozofi – produženo djelovanje –
književne ambicije
 Pokušaj plasiranja ideja kroz popularne forme i motive
 Teme: kritika društva, veličanje razuma i sposobnosti
VOLTAIRE
 Francuski književnik i filozof, 17./18.st. – sklon
poduzetništvu i sumnjivoj zaradi – sukob s dvorom –
često u izbjeglištvu – protivnik Crkve – uzor:Engleska
 Djela:
drame – Edip, Cezarova smrt
romani – Candide, Zadig
ep – Henrijada
filozofske rasprave – Rasprava o snošljivosti,
Filozofski rječnik
 CANDIDE – filozofski + pustolovno-sentimentalni +
trivijalno-zabavni roman – bestseller – filozofske ideje
kroz fabulu – parodija (Leibniz) – epizode i avanture
 Voltairovo stoljeće – protiv institucija, vlasti i sustava u
korist ljudskih sloboda
CARLO GOLDONI
 Talijanski komediograf, 18.st. – nemiran duh –
elementi comedie dell’arte – odvjetnik, spletkama
protjeran u Pariz – 200 dramskih djela
 Dvije vrste:
komedije karaktera – Gostioničarka Mirandolina
komedije ambijenta – Kavana, Poljana
 Prirodni jezik, simpatije prema puku – zabavno i
poučno – teme iz svakodnevnog života – prevladava
optimizam i razboritost
 Goldonijev ‘realizam’ – racionalistički nazor,
moralizam, težnja za reformama + zrcaljenje
aktualnog društvenog trenutka, životnih uvjeta
 Gostioničarka Mirandolina – gostioničarka se poigrava
osjećajima trojice markiza (dva već zaljubljena, treći
ženomrzac kojeg ‘preobrati’), da bi na kraju izabrala
sobara – Mirandolinina samosvijest kao žene i
pripadnice nižeg sloja – žrtva koja postaje nositelj
radnje – pobjeda vrline
DANIEL DEFOE
 Engleski pisac, novinar i trgovac, 17./18.st. – pripadnik
nižeg sloja u potrazi za visokim društvom – napisao više
stotina različitih tekstova – zbog pamfleta dospio u zatvor
 Robinson Crusoe – pustolovni roman – temeljeno na
istinitom događaju – snalažljivost u surovim uvjetima
prirode nakon brodoloma; borba s ‘divljacima’, prijateljstvo
s Petkom – otuđenost od prirode, uloga razuma i kulture
 Moll Flanders – roman kao društvena kronika – junakinja
koja se pokušava probiti u više dr.slojeve svim sredstvima –
zabavan i prilično realističan tekst – u prvom licu – kritika
dr.problema (prostitucija i krađa)
JONATHAN SWIFT
 Irski pjesnik i prozaik – svećenik i političar, mizantrop –
zgrožen aktualnim engleskim društvenim stanjem –
potkraj života pomračenje uma
 Gulliverova putovanja – pustolovni roman, vrlo kritičan, ali
zabavan zbog pustolovina (danas dječja književnost?!) –
oštra politička satira
 Radnja u 4 dijela:
- među sitnim zajedljivim Liliputancima (parlament)
- među dobroćudnim divovima
- među znanstvenicima o njihovim nedostacima
- među ‘razumnim konjima’ kao ‘savršenim prazninama’
PIERRE BEUMARCHAIS
 Francuski dramatičar, političar, trgovac, glazbenik
(18.st.) – uključen u sumnjive poslove za vrijeme
Američkog rata za neovisnost – sudjelovao i u
Francuskoj revoluciji
 Napisao drame Seviljski brijač i Figarov pir
 Učestao ženski lik kontesa Almaviva je osmišljena
prema njegovoj suputnici kroz Španjolsku, a ostali
likovi polu-autobiografski ili karikature njegovih
suvremenika