Transcript Nacionalni epovi Što je ep

Nacionalni epovi
Što je ep ?
Ep je spjev, koji pripovijeda 0 životu i djelu
herojske ili mitološke osobe ili grupe osoba. Ep
je opširno pripovijedanje u stihu o značajnim
događajima s mnogo pojedinosti. On može
zahvatiti cjelokupan život nekog naroda
poglavito u prikazu događaja koji su za
njega sudbinski važni kao što su ratovi,
utemeljenje države, putovanja i otkrića opće
važnosti, sudbine izuzetno važnih ljudi.
Klasifikacija epova, slično kao i klasifikacija
romana, nailazi na velike teškoće jer ne
postoji jedinstven i općenito priznat kriterij
prema kojemu bi se epovi primjereno
grupirali. Bolji epovi, jednako kao i bolji
romani, pokazuju složena i kompleksna
svojstva, te ih je nemoguće potpunije
obuhvatiti i odrediti samo prema jednom
svojstvu i jednom kriteriju. A ipak su i epovi
svrstani u različite skupine koje su mogle
dati samo približnu obavijest o strukturi i
karakteru epa. (Tvrtko Čubelić)
Kalevala
Edda
Poznati europski spjevovi

Beowolf

Pjesma o Rolandu

Pjesma o Nibelunzima

Pjesma o Cidu

Kalevala

Edda
Beowolf
Pjesma o
Nibelunzima
Pjesma o
Rolandu
BEOWULF
Beowulf je staroengleski junački ep s više od tri tisuće stihova, djelo nepoznatog pjesnika.
Jedino je od preživjelih staroengleskih djela, najznačajnije po opsegu (sadrži 3.183 stiha) i umjetničkoj vrijednosti (snaga
ljudskih likova, detaljni opisi ratničke opreme, života, borbi, krajolikâ, grandiozni stil i složeni metrički oblici). Potječe iz
osmog stoljeća, a sačuvano je u rukopisu s kraja desetog stoljeća, te je tako najstarija herojska pjesma spjevana u Europi nakon
poezije klasične antike.
Priča je to o junaštvima gotskog kralja Beowulfa, i njegove tri borbe s čudovištima kako bi oslobodio dvor danskog kralja
Hrothgara. Prva borba je s trolom Grendelom, zatim s Grendelovom majkom, i posljednja sa zmajem koji bljuje vatru, koji ga
na kraju ubija. Jednostavna fabula o plemenitom kralju, junaku, isprepletena je epizodama koje nisu u izravnoj vezi s glavnom
temom, ali koje ističu njene pojedine detalje. Beowulf, priča o povijesti germanskih plemena, u kojoj se isprepliću elementi
legenda, folklora i kršćanskog učenja anglosaksonske Engleske.
Iako je Beowulf po sadržaju poganski - čovjekova vječna borba protiv sila mraka i zla koje simboliziraju nadnaravna čudovišta
iz narodne predaje, fatalizam u kojem je junak tragično ranjiv i smrtan; no očiti su i utjecaji kršćanstva - dobra djela koja
čovjeka prate iz ovog života, osiguravaju vječnost u božanskom okrilju.
Glavni protagonist, Beowulf, junak Geats, dolazi u pomoć Hrothgaru, kralja Danaca, na čija veliku dvoranu, Heorot, je udarilo
čudovište, trol Grendel. Beowulf ubija Grendela golim rukama, ali nakon toga mora ubiti i njegovu majku kako bi Grendel
stvarno bio mrtav.
Beowulf mora ubiti i zmaja koji terorizira područje gdje je on kralj. On napada zmaja uz
pomoć svojih vitezova, ali ne uspijevaju. Stoga Beowulf odluči slijediti zmaja u njegovu
pećinu, u Earnanes. Od svih njegovih vitezova , pridružuje mu se samo mladi švedski vitez
Wiglaf, čije ime znači "ostatak junaka„. Beowulf napokon ubije zmaja, ali je smrtno ranjen.
Pokopan je u tumuli, odnosno grobnoj jami, uz more.
Beowulf je ep u kojem glavni lik putuje na velike udaljenosti kako bi dokazao svoju snagu u
nemogućim situacijama protiv nadnaravnih demona i zvijeri. Pjesma je također počinje in
medias res , što je karakteristično za antičke epove. Iako ep počinje Beowulfovim dolaskom,
Grendelovi napadi su bili već u tijeku događaja.
Prva bitka: Grendel
Beowulf počinje s pričom o kralju Hrothgaru, koji je
izgradio veliku dvoranu Heorot za svoj narod. U
njemu, on, njegova supruga Wealhtheow, i njegovi
ratnici provode vrijeme pjevajući i slaveći. Grendel, trol
poput čudovišta napada dvoranu, i ubija i proždire
mnoge Hrothgardove ratnike, tijekom njihovog
spavanja.Tijekom napada, Grendel ne dira prijestolje,
koje je pod zaštitom snage Boga. Hrothgar i njegovi
ljudi,
nemoćni
su
protiv
Grendela.
Beowulf, mladi ratnik iz Geatlanda, čuje za
Hrothgardove nevolje te mu odlučuje pomoći.
Beowulf i njegovi ljudi provedu noć u Heorotu.
Beowulf odbija koristiti oružje, jer on drži kako je
dovoljno snažan suprostaviti se Grendelu. Beowulf se
pretvara da spava te skače na Grendelovu ruku.
Beowulf pokušava mačem probosti Grendelovu kožu,
ali ne uspijeva. Konačno uspijeva mu otkinuti ruku .
Grendal bježi u močvaru gdje polako i umire.
Druga bitkaGrendelova majka
Sljedeće noći, nakon što se slavi Grendelov poraz, Hrothgar i
njegovi ljudi ostaju spavati u Heorotu. Grendelova majka, razljuti
se kad sazna za smrt svog sina i napada dvoranu. Ona ubija
Hrothgarovog najpouzdanijeg ratnika, Aeschere. Beowulf i njihovi
ljudi prate Grendelovu majku do njezine pećine ispod jezera.
Beowulf se priprema za bitku. Stoga propisuje niz uvjeta za
Hrothgara u slučaju njegove smrti (uključujući i uzimanje
njegovim rođacima i nasljeđivanje po Unferth Beowulf imanja).
Nakon toga Beowulf zaroni u jezero. On brzo pronalazi i napada
Grendelovu majku. Međutim, ona ne može nauditi Beowulfu kroz
njegov oklop pa ga vuče na dno jezera. Između njih dolazi do
žestokog
sukoba.
Isprva, izgleda kao da Grendelova majka prevladava. Beowulf zgrabi
čarobni mač iz blaga Grendelove majke i tako je pobjeđuje.
Prolazeći dalje špiljom, Beowulf otkriva Grendelovo umiruće tijelo
te mu presijeca glavu. Oštrica mača topi se kao led kad je dotakne
Grendelova otrovna krv.Od mača ostaje samo drška. Beowulf nosi
ovaj držak i Grendelovu glavu iz pećine, te ih prezentira na
Hrothgaru po povratku u Heorot. Hrothgar daje Beowulfu mnoge
darove, uključujući i mač Nagling.
Treća bitka - Dragon
Beowulf se vraća kući i na kraju postaje kralj vlastitog naroda.
Jednog dana, pedeset godina nakon Beowulf bitke s Grendelovom
majkom, rob ukrade zlatni pehar iz jazbini zmaja na Earnaness. Kad
Zmaj vidi da je pehar ukraden, on ostavlja svoju špilja u bijesu,
spaljujući sve što vidi u očima. Beowulf i njegovi ratnici odlaze u
borbu protiv zmaja, ali Beowulf kaže svojim ljudima kako će se
boriti protiv zmaja sam. Beowulf se upušta u borbu sa zmajem, ali
ubrzo shvaća koliko je zmaj nadmoćniji. Njegovi su ljudi, vidjevši
snagu zmaja i nemoć Beowulfa, u strahu za svoje živote, pobijegli
natrag u šumu. Jedan od njegovih ljudi, međutim, Wiglaf,
uznemiren onim što vidi, odlazi u pomoć Beowulfu. Njih dvojica,
zajedno, uspijevaju ubiti zmaja, ali Beowulf je smrtno ranjen.
Nakon Beowulfove smrti, njegovo se tijelo ritualno spaljuje na
velikoj lomači na Geatlandu dok njegovi ljudi kukaju i žale ga.
Prva stranica
Beowulfa
Ep predstavlja prikaz germanskog ratničkog društva, u
kome je odnos vođe ili kralja i njegovih podanika od
velikog značaja.
Društvo je također strogo određeno u pitanjima
rodbinskih odnosa; ako se dogodi da je rođak ubijen,
dužnost je preživjelih rođaka osvetiti ga bilo životom
ubojice ili plaćanjem danka tj. oštete. Ovo je društvo
vjerovalo u sudbino. Vjerovanje kako sudbina upravlja
njime predstavlja najvažniji faktor u svim Beofulfovim
postupcima.
Pjesma o Rolandu
Pjesma o Rolandu (fr. La Chanson de Roland) je epska poema iz
žanra chanson de geste s kraja XI. stoljeća. Postoji devet
sačuvanih rukopisa teksta ovog epa, pri čemu je verzija iz
Oxforda napisana na anglo – normanskom jeziku. Pjesma o Rolandu
sadrži oko 4000 stihova na starom francuskom jeziku. Priča
govori o događanjima starim tri stoljeća, tj. borbi viteza Rolanda
(ili Hrudlana), markiza bretonskih močvara, protiv moćne vojske u
bitci kod Roncevauxa, njegovoj pogibiji i kasnijoj osveti Karla
Velikog. Povjesničari vjeruju da su se karolinški vitezovi u
spomenutoj bitci borili protiv gerile naroda Baska, a ne Avara. Na
ovaj način je jedan lokalni rat predstavljen kao „Sveti rat“,
vjerojatno da bi se potkrijepili razlozi za Križarske ratove.
TO JE KLASIČNI PRIMJER SREDNJOVJEKOVNE
DVORSKE LITERATURE KOJA SLAVI POVIJEST,
LEGENDE, VITEŠTVO I FEUDALNI PONOS.PJESMA O
ROLANDU INSPIRIRALA JE MNOGE EUROPSKE
PJESNIKE. NA NJEMAČKI JEZIK JE PREVEDENA
1170. PJESNIK MATTEO MARIA BOIARDO NAPISAO
JE DJELO „ZALJUBLJENI ROLAND“ U XV.STOLJEĆU,
DOK JE LUDOVICO ARIOSTO OBJAVIO POEMU
„BIJESNI ROLANDO“ 1532.
"PJESMA O ROLANDU" BILA JE NA ZAPADU
NAROČITO POPULARNA U DOBA KRIŽARSKIH
RATOVA. U VIŠE ZAPADNOEUROPSKIH GRADOVA,
POSEBNO U NJEMAČKOJ, PODIGNUTI SU STUPOVI S
GOTIČKIM LIKOM LEGENDARNNOG VITEZA, PA TAKO
I U DUBROVNIKU (ORLANDOV STUP). DUBROVAČKI
ORLANDO,
RAD
ANTUNA
DUBROVČANINA,
POSTAVLJEN JE 1417. GODINE NA MJESTU STARIJEG
KIPA.
Pjesma o Nibelunzima
Nibelunzi ili Nibelungi, germanski naziv za rod demonskih patuljaka iz pučke predaje, čiji kralj Nibelung
raspolaže golemim blagom u podzemlju. Također, pučki naziv za burgundsko pleme koje je došlo u posjed toga
blaga nakon smrti Siegfrieda, koji ga je bio oteo Nibelungu. Uz Nibelunge vezan je niz starih germanskih junačkih
pjesama, saga, balada i legendi, npr. franačka saga o pokolju burgundskoga plemena iz V. st., pjesme o Atili
(Atlakviða, Atlamál) iz IX. st., nordijske sage iz XIII. st. (Thiðrekssaga, Völsungasaga). Ciklus o Nibelunzima
sastojao se prvotno od dviju odvojenih legendi: o smrti Siegfriedovoj te o uništenju Nibelunga. Prva je mitskolegendarnoga značaja, a druga se temelji na povijesnoj provali Huna u rajnsko područje i propasti burgundske
države (467), o čemu postoji poseban spjev (Der Nibelunge Nôt, oko 1150–60) nepoznata sastavljača. Građa
je novu obradbu doživjela u XIII. st., kada je anonimni austrijski autor iz viteško-dvorskoga kruga te dvije sage
spojio u jedan spjev, Pjesmu o Nibelunzima (Nibelungenlied) od 39 pjevanja (aventiure), i prilagodio ih pravilima
SIEGFRIED S BLAGOM ŠTO GA JE OTEO NIBELUNGU
DOLAZI NA GUNTHEROV DVOR U WORMS ZAPROSITI
KRALJEVU SESTRU KRIEMHILDU. KRALJ MU JU DAJE
ZA ŽENU POD UVJETOM DA ZA NJEGA PRIDOBIJE
NEPOBJEDIVU ISLANDSKU KRALJICU BRUNHILDU.
SLUŽEĆI SE PLAŠTOM KOJI GA ČINI NEVIDLJIVIM
(TARNKAPPE), SIEGFRIED SVLADA BRUNHILDU. KADA
BRUNHILDA DOZNA ZA PRIJEVARU, NALOŽI
DVORJANINU HAGENU NEKA MUČKI UBIJE
SIEGFRIEDA, A ZATIM SE SAMA UBIJE. TADA
KRIEMHILDA SPREMI KRVNU OSVETU: DA BI
OSTVARILA PLAN, PRISTANE NA UDAJU ZA ETZELA
(ATILU), HUNSKOGA KRALJA. NA NJEZIN NAGOVOR
ETZEL POZOVE BURGUNĐANE NA DVOR I OD NJIH
ZATRAŽI BLAGO KOJE JE PRIPADALO SIEGFRIEDU,
ŠTO ONI ODBIJU TE SVI ZAJEDNO S KRIEMHILDOM
IZGINU U OPĆEM POKOLJU.
OD XV. ST. TEMATIKA NIBELUNGA ODRŽALA SE U
PUČKIM KNJIGAMA (RIMOVANA SIEGFRIEDOVA
BIOGRAFIJA LIED VOM HÜRNEN SEYFRIED) I NIZU
DRAMSKIH OBRADBA (H. SACHS, F. DE LA MOTTE
FOUQUÉ, ERNST RAUPACH, CH. F. HEBBEL, EMANUEL
GEIBEL, F. G. WALDMÜLLER, H. IBSEN, WILHELM
JORDAN, ADOLF VON WILBRANDT I DR.) TE U
OPERNOJ TETRALOGIJI R. WAGNERA PRSTEN
NIBELUNGA. PRVI DIO PJESME O NIBELUNZIMA
OBJAVIO JE J. J. BODMER 1757., A POTPUNO
IZDANJE PRIREDIO JE CHRISTOPH HEINRICH
MÜLLER 1782. SAČUVANO JE 35 RUKOPISA,
ODNOSNO RUKOPISNIH ULOMAKA IZ XIII–XVI. ST., A
POTPUNA REKONSTRUKCIJA TOG EPA JOŠ JE
PREDMET STRUČNE MEDIJEVALISTIČKE RASPRAVE.
Pjesma o Cidu
Pjesma o Cidu (španjolski El cantar de mio Cid) španjolska je srednjovjekovna epska pjesma temeljena na životu
narodnog junaka po imenu Rodrigo Diaz de Vivar, također poznatom kao El Cid Compeador (Cid Osvajač).
Sačuvan je jedan rukopis iz 14. stoljeća koji se čuva u Nacionalnoj knjižnici u Madridu. Prva stranica originalnog
rukopisa se izgubila i danas nam je poznat početak samo zahvaljujući nadopisivanjima napravljenim u srednjem
vijeku. U toj izgubljenoj stranici nalazi se razlog Cidove svađe s kraljem i na kraju, njegovog izganstva.
Pjesan o Cidu ep je koji se sastoji od preko 3700 stihova. Prvih nekoliko stranica nedostaje, a ostatak počinje El
Cidovim progonstvom od strane kralja, a završava njegovom smrću. Datum nastajanja epa bio je dugo tema
rasprava, a danas je zastupljeno mišljenje da je nastao polovicom 12. stoljeća. Iako je zasnovan na stvarnim
događajima i činjenicama, ep je također velikim dijelom legendaran. Ep je od iznimne vrijednosti jer nosi slike i
običaje tih dana, i što je najvažnije, pisan je jezikom kojim se sam El Cid služio, jezikom koji se polako odvajao
od latinskog, ali nije još bio sasvim razvijen. Pisan je aleksandrijskim stihom, s pauzom iza osmog sloga, no
stihovi često dosegnu i do 20 slogova, a nekad imaju samo deset. Ipak, to se može pripisati nemarnom kopiranju
djela.
Prvo pjevanje
Sačuvani tekst počinje kada ožalošćeni Cid sa
svojim vazalima, isprovociran kraljevim
lažnim optužbama napušta Burgos gdje mu
nitko nije želio pomoći protiv kraljeve teške
kazne. Zbog toga, Cid, pomoćnik Martína
Antolíneza, odani burgunški vojnik posuđuje
od dva lihvara, Rachela i Vidasa dva kovčega
navodno puna zlata, ali zapravo je unutra bio
pijesak. Nakon što je uzeo novac, Cid se
uputio u samostan San Pedro de Cardena,
gdje se nalazila njegova žena, Dona Jimena sa
dvije kćeri, Elvirom i Sol. Tamo organizira da
njegovoj obitelji bude pruženo sve što im je
potrebno i potom odlazi na bojišnicu.
Noć prije ulaska na muslimanski teritorij u snovima mu se pojavljuje arhanđeo Gabrijel i
ulijeva mu sigurnost u dobru budućnost. Od tog trenutka počinju njegovi podvizi iz
progonstva koji će jedan za drugim postajati sve slavniji. U početku se sa svojom vojskom
spušta na jug i upada na zemlju Henaresa u kojoj je pokorio Castejon i položio pravo na ratni
plijen, dok je u međuvremenu njegov zamjenik Alvar Fánez vodio pljačkaški pohod koji je
opustošio Hitu, Guadalajaru i Alcalu. Budući da se radi o muslimanskom teritoriju koje je
bilo pod zaštitom kralja Alfonsa, Cid ju je brzo napustio kako se ne bi morao suočiti s
vojskom kojom je do nedavno zapovjedao i zaputio se prema sjeveru kako bi zavladao
bogatom dolinom Jalón u kojoj je okupirao dvorac Alcocer. Ovaj pohod je bio vrlo opasan,
budući da su stanovnici Calatayuda tražili pomoć kralja Tamída od Valencije koji je na Cida
poslao veliku vojsku predvođen generalima Farizom i Galvom koju su na kraju porazili
kršćani. Bez sumnje je ova situacija iznimno teško i Cid odlučuje promjeniti strategiju. Ovaj
put utaborio se u El Poyu, između Daroce i Teurela što mu je omogućilo kontrolirati
pokrajinu Donji Aragon.
U međuvremenu se njegov zamjenik Alvar Fánez uputio u Castillu noseći važan dar za kralja Alfonsa s ciljem da
dobije njegov oprost. Nije postigao željno, ali je dobio određene ustupke i prvu promjenu stava od strane kralja.
Kada su se ponovo našli, Cid i Alvar premjestili su svoj tabor u Tevar, koji je bio orijentalna zona Maestrazga, što
je izazvalo srdžbu grofa Barcelone, Ramona Berenguera jer je to područje držao svojim protektoratom. Da bi se
osvetio, grof napada Cida što je jedini put u djelu gdje se priča o međusobnoj bitci između kršćanskih vojski.
Bitka je završila porazom grofa i njegovim zarobljavanjem. Malo kasnije, oslobodio ga je njegov nasljednik.
Drugo pjevanje
U ovom pjevanju, Cid zauzima za cilj
prisvajanje Valencije. Nakon što je pokorio
istočni teritorij, Valencija je ostala izdvojena i
bez saveznika da se brani u trenutku Cidovog
opsjedanja. Kralj Seville je ostao braniti grad,
međutim njegova vojska je ostala zbunjena i
smjesta pobjegla na prvi znak nevolja. Nakon
pokoravanja Valencije, Cid šalje drugi dar
kralju Alfonsu i moli ga da dopusti ponovno
okupljanje njegove obitelji u Valenciji.
Nedugo nakon što Jimena sa svojim kćerima
stigne u Valenciju, kralj Yúcef de Marruecos
se obrušava na grad sa svojom vojskom
U prvom sukobu, korisnim se pokaže za Cidove
ljude zatočenje Alvara Savadoreza, jednog od
plemića, što je jedni slučaj u djelu. Bez sumnje, iz
druge bitke, Cid izlazi kao pobjednik. Raspolažući
bogatim ratnim plijenom, Cid kralju Alfonsu
šalje treći i zadnji dar. Kralj na kraju odlučuje
potpuno oprostiti izgnaninku.
U tom trenutku, slava i bogadstvo Cida doseže
svoj vrhunac. Ponukani veličinom Cidovog
imena, dvojica mladih plemića koji pripadaju
uskom krugu Grandes d'Espana, prose Cidove
kćeri, Elviru i Sol, čime završava drugo pjevanje.
Treće pjevanje
Provodeći vrijeme sa svojim svekrom, u jednom trenutku plemići pokažu svoj kukavičluk bježeći pred lavom koji
je pobjegao iz kraljevske tvrđave. I dok oni obeshrabreno bježe, Cid se hvata u koštac s lavom i ubija ga. Situacija
se nastavlja kada vojska marokanskog generala Buccara dolazi u Valenciju u novom pokušaju osvajanja grada. U
bitci, plemići bjehu napadnuti i ispadne da se njihova djela kose sa pravilima onih što sebe nazivaju Grande
d'Espana. Plemići postaju objektom općeg rugla i Cid ih otjera.
Da bi se osvetili, otputuju sa svojim ženama natrag u svoj dom Carion, međutim kada stignu u blizinu groblja
Corpes, okrutno ih zlostavljaju i tamo ih ostavljaju da se same snađu. Srećom, za njima se iz Valencije uputio
Felez Munoz, Cidov nećak, naslućujući nesreću i odvodi ih natrag ocu. Cid dolazi pred kralja Alfonsa koji saziva
vijeće u Toledu gdje Cid izaziva mlade plemiće na dvoboj. Plemići nastoje opravdati svoje postupke staleškom
razlikom između kćeri jednog običnog nižeg plemića i njih koji pripadaju Grandes d' Espana. Cidovi vojnici
podsjećaju vijeće kako plemstvo nije samo pitanje podrijetla, već također i djela.
Vijeće presuđuje u korist Cida, te u dvoboju u Carrionu, trojica najboljih Cidovih vojnika pobjeđuju dva mlada
plemića i njihovog starijeg brata dok Cid za to vrijeme ženi svoje kćeri za prinčeve Navarre i Aragona Ovim
činom pjevanje završava.
Kalevala
Cjelokupno finsko narodno stvaralaštvo živjelo je kao usmena tradicija sve do 1835. kada je
Elias Lonnröt, sakupio i sistematizirao to cjelokupno stvaralaštvo i objavio u posebnoj knjizi
koju je nazvao Kalevala. Cijeli spjev vezan je uz nekoliko događaja u kojima je prikazano
nekoliko likova, koji nisu povijesni nego mitski, među kojima se ističe starac, pjevač i
čudotvorac Väinämöinen, koji snagom riječi mijenja svijet doživljavajući razne zgode i nezgode
u odnosima s drugim likovima. Drugi po značenju lik je kovača Ilmarinena koji personificira
genij uzdignut do magije. Treći po značenju je čarobnjak i putnik Lemminkäinen koji
predstavlja junaka, lutalicu i čarobnjaka. On ima funkciju tipičnih junaka heroja ostalih
europskih naroda (grčki junaci Odisej, Hektor itd.).
Elias Lönnrot
Elias Lönnrot bio je liječnik po zanimanju. Vrlo se malo
zapravo zna koliki je njegov osobni doprinos u Kalevali.
Znanstvenici do danas još uvijek imaju različite teze o
tome koliko je od Kalevale originalna folk poezija, a
koliko je Lönnrotov vlastiti rad. Znase da je on spojio
različite varijante u jednu, izostavio stihove koji nisu u
formi i ispisao vlastite kako bi se povezali određeni
odlomci u logičke cjeline. Isto tako, pojedini pjevači
koriste svoje vlastite riječi i narječja kad recitiraju svoj
repertoar. Negdje ipak nalazimo različite čak ide koliko
obavljaju različite verzije iste pjesme u različitim
vremenima.
U Kalevali je sačuvano pored događaja iz povijesti i mitologije cjelokupno bogatstvo finskih kao i kršćanskih
legendi. U osnovi je radnje borba jednoga naroda protiv škrte i neljubazne prirode sjevera. Spjev ima 50
pjevanja (runa), a značajno je da prvo pjevanje završava rođenjem heroja, pjevača Väinamöinena. Sljedećih 9
9 pjevanja govori o njihovim doživljajima da bi se tek u 11. pjevanju pojavio Lemminkäinen koji mora izvršiti
nekoliko teških zadataka kako bi zadobio najljepšu kći sjeverne zemlje. Najljepši je dio spjeva onaj kada
Lemminkäinen mora sići u podzemni svijet kako bi ubio labuda iz rijeke Tuonela koji je čuvar toga podzemlja,
pri tome on nastrada, a tijelo mu rastrgano na komade biva bačeno u rijeku smrti. Njegova majka nalazi
dijelove tijela svoga sina, sastavlja ih i oživljuje što je poznato i u ostalim narodnim književnostima.
Posljednjih 10-ak pjevanja prikazuje trojicu likova u potrazi za Sampom. Sampo je predmet čije ime označava
oružje i blago. Oko njega se vodi borba između sinova Kaleve i Sjeverne zemlje. Spjev završava nagovještajem
budućnosti preko Väinamöinen koji u bakrenom čamcu odlazi daleko na horizont gdje će vječno boraviti, a
svoje pjesme ostavlja narodu Finske.
Kalevala započinje mitom postanka koji prikazuje
svijet koji je nastao iz jajeta riđoglave plovke/ vrsta
patke/ Uz to ep kazuje priču o borbi između naroda
Kaleve i Sjeverne zemlje, I priču o izradi I krađi
magičnog Sampa. Karakterističan za ep je i
takozvani
trohejski
tetrametar
(poznat
i
kao kalevalski metar).
Od likova u Kalevali, najpoznatiji je:
a) Väinämöinen kao centralni lik epa,
b) njeg njegov nesretni suparnik Joukahainene
c) tragični Aino i Kullervo,
d) herojski izumitelj-kovač Ilmarinen koji je
izradio Sampo,
e) Louhi, sjeverna vještica.
EDDA
 islandski nacionalni ep
 islandske junačke pjesme
 nastaju između 9. i 13. st. u Norveškoj
 srodnost s Pjesmom o Nibelunzima vidi se po nekim
zajedničkim likovima
Preuzeto (tekst):
- http://hr.wikipedia.org/wiki/Pjesma_o_Rolandu
- hr.wikipedia.org/wiki/Pjesma_o_Cidu
- http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43695
- http://en.wikipedia.org/wiki/Beowulf
izvor: The kalevala, Oxford World’ Classics
slike> izbor/ internet
Zdenka