Privatizacija u sportu
Download
Report
Transcript Privatizacija u sportu
Privatizacija u sportu
Privatizacija i sport
Privatizacija u Srbiji
Smisao privatizacije u sportu
Zašto se privatizacija u sportu sprovodi i koji je njen smisao.?
Prema ekonomskoj teoriji privatizacija doprinosi većoj efikasanosti, jer
je osnovni cilj svakog privatnog preduzeća usmeren ka ostvarenju
što većeg profita a ne bilo kojih drugih ciljeva koji bi se mogli ostvariti
u poslu kojim se bavi.
Za lakše razumevanje ekonomskog pojma privatizacije uporedimo
razliku između državnog i privatnog preduzeća. Državno preduzeće
ima jasno definisanog vlasnika ali ipak nema identične ciljeve i
motive kao privatno preduzeće.(pitanja političkog uticaja i ciljeva).
Privatizacija i sport – pitanje koje treba da pođe od prirode sporta
kao jedinstvene i posebne ljudske aktivnosti.
Sport je aktivnost koja nije nastala na profitnom motivu.
Smisao i očekivani efekti privatizacije u sportu
Privatizacija je prvenstveno ekonomski argument, koji govori u
prilog tome da se efikasnost poslovanja u tržišnoj ekonomiji vezuje
za privatnu svojinu.
Pitanje : kako je došlo do ideje da se sport od neprofitne aktivnosti
putem privatizacije pretvori u delatnost za sticanje profita.
Odgovor: Komercijalizacija u sportu dovodi do organizovanja u
profitne oblike delovanja sporta. Početak komercijalizacije nastao je
kroz pravo na posmatranje takmičenja.U početku ono je bilo
ograničeno na kapacitet sportskog objekta u kojem se odvija
takmičenje.Pojavom televizije i prodajom prava na posmatranje
proširuje se krug posmatrača.To je pokrenulo promotivnu (
reklamnu) snagu koja se krije u medijima.Pored učesnika u sportu
koji su zaista imali pravo na posmatranje (na stadionu) ono je sada
dostupno i velikom broju posmatrača koji su rekreativci.
nastavak
Nadalje se veliki broj njih uključuje u potrošnju sportske opreme kao
profitnog, pratećeg, dela sporta.
To je dovelo do organizovanja sportske aktivnosti i u drugim
oblicima organizovanjapored poznatih udruženja. Dva oblika su
najtipičniji predstavnici:
SAD-profesionalna liga u kojoj klubovi ali i sama liga deluju kao
preduzeća(Luis-Šmelingov sindrom- paradoks apsolutnog šampiona)
Evropa- britanski fudbal dao mogućnost da se klubovi organizuju
kao akcionarska društva radi sticanja dodatnih sredstava.
Možemo zaključiti, da klubovi tradicionalno nastaju na neprofitnim
osnovama u obliku udruženja dok novija praksa potvrđuje da mogu
da nastanu ili se organizuju sa ciljem stvaranja profita u obliku
preduzeća.
Saglasnost sporta i profita
Postojanje profitnog motiva nužno je vezano za slobodu privatnih
investitora da biraju između svih postojećih alternativa za svoja ulaganja.
Sportski motiv može biti zbog te slobode ulaganja potisnut , jer je jedini
interes profit i sredstva mogu biti povučena iz sporta što nanasi veliku štetu u
sportu.
Sportski motiv je ugrožen i zbog nesrazmere visokih i rastućih plata
vrhunskih sportista i rezultata koji se postižu,odnosno odnos uloženih
sredstava i sportskih rezultata određuje profit.
U vezi sa ovim postoje dva modela klubova: prvi čija se organizacija
usmerava ka maksimalizaciji sportskog rezultata koji uslovljava veći profit a
drugi model ( uz uslov da vlasnik ima dovoljno sredstava) takođe ide ka
maksimalizaciji rezultata ali uz odricanje od profita koji je usmeren ka
plaćanjima sportiste . Teorija efikasne nadnice-izdaci nisu investicija nego
potrošnja
nastavak
Izbegavanje narušavanja sportskog motiva može se ostvariti i
ograničavanjem krugova klubova koji rade prvenstveno na
profitnom motivu i stvaranje zatvorenih takmičenja. Na taj način
smanjuje se neizvesnost rezultata , pa se igrači i snaga kubova
niveliše u okviru zatvorenog kruga.
Na ovaj način se ostvaruje profit, eliminacijom rizika vezanih za
sport kao profitnu delatnost ali je to put ka potpunoj eliminaciji
prirode sporta i nanošenje ogromne štete sportu kao ljudskoj
aktivnosti koja u sebi sadrži i više od igre.
Privatizacija i status sportskih klubova
Pojam privatizacije označava pretvaranje drugih oblika svojine(
društvena, državna) u privatnu svojinu.
U tržišnim ekonomijama zapadne Evrope pitanje privatizacije u
sportu nije tako značajno kao u zemljama u traziciji.Sportski
klubovi u zapadnim ekonomijama , nezavisno od statusa, udruženja
ili privredna društva, su uglavnom privatni.
Ako je klub nastao kao udruženje to znači da je imovina kluba, po
definiciji , privatno vlasništvo i pripada samom udruženju, odnosno
klubu tj. njegovim članovima.Članovi kluba, kao osnivači samo su
idealni suvlasnici ukupne imovine kluba.Vlasnička funkcija može se
pokrenuti samo u izuzetnim situacijama kao što je prestanak
kluba.
nastavak
Ukoliko je imovina kluba društvena ili državna tada se može govoriti o
privatizaciji.Tačnije o privatizaciji imovine sportskog kluba.Ne možemo govoriti
o privatizaciji kluba kao udruženja pošto udruženje čini grupa ljudi- njih ne
možemo privatizovati.
Privatizacija u sportu ne bi trebala da podruzumeva povećenje efikasnosti
nego uvođenje novih pravila kojima bi se jasno odvojila imovina kluba od
drugih oblika svojine a to ujedno znači obezbeđenje nezavisnosti kluba od
države.
Tradicionalno u svetu i kod nas klubovi nastaju osniivanjem i to pretežno u
formi udruženja.
Tek u poslednje dve decenije XX veka u Evropi se pojavio jedan broj
klubova koji se reorganizovao ili organizovao u formi akcionarskog društva
radi pribavljanja dodatnih sredstava ili pokrića gubitaka
nastavak
Deo tih klubova pojavio se na berzi ali ne baš uspešno.
Pored toga, organizovanje kluba kao akcionarskog društva praćeno
je restiktivnim zakonodavnim merama.
One su ograničavale slobodu organizovanja akcionarskih društava ,
tako što je klub morao da zadrži 51% vlasništva novoformiranog
akcionarskog društva ili se zahtevalo da se profit koji se ostvari
reinvestira u sportski klub.
Uvođenje preduzetničke funkcije sportskih klubova motivisano je
isključivo sticanjem dodatnih sredstava.
nastavak
Veliki broj klubova organizovanih kao profitna preduzeća nije imao
uspeha posebno iz razloga što:
-nisu imali profitni projekat,program koji obezbeđuje profit
- su zanemarili rad sa mladima, negativne tendencije koje su
posledice
-erozija moralnih vrednosti u sportu
- klubovi nisu bili vlasnici ili nisu imali sportske objekte
Problemi privatizacije u sportu naročito su izraženi u zemljama u
tranziciji.
Brza privatizacija u privredi proširena je i u sport što je dovelo do
velikih nepravilnosti u privatizaciji.
Privatizacija u Srbiji
Problemi koji se pojavljuju u procesu privatizacije:
-sportski klubovi u Srbiji uglavnom su organizovani kao udruženja
građana
-nedovoljna izgrađenost i efikasnost instutucija za sporoveđnje i
kontrolu privatizacije
-proces ukupne privatizacije u Srbiji nije završen i to otežava
privatizaciju u sportu ( nije rešeno pitanje privatizacije zemljišta,
javnih preduzeća, restitucije i sl.)
Pojam privatizacije u sportu sporan jer za razliku od privatizacije
nekadašnjih društvenih preduzeća , pojam privatizacije se u sportu
ne može povezati sa ekonomskim pojmom povećanje efikasnosti
poslovanja subjet privatizacije.
Pitanje šta i kako treba privatizovati u sportu?
Nastavak
Ako je u klubu postojala postojala društvena svojina (objekti i tereni)
koja je nastajala sredstvima kluba treba je prevesti u imovinu kluba
a ne da nadalje postoji kao pravo korišćenja
Ako je u klubu postojala imovina koja je nastala sredstvima
države ( grad, opština i sl) onda ona treba da uđe u proces
privatizacije kao kapital kluba i da se sredstva vrate na taj način
državi.
Pitanje privatizacije otvara veoma značajno pitanje zemljišta
Privatizacija prema Zakonu o sportu
Prema zakonu o sportu proces privatizacije otpočinje procesom
evidentiranja.
Sve sportske organizacije, sporski savezi, sportska društva i sportski
centri obavezni su da u roku od godinu dana od dana stupanja na
snagu zakona, podnesu prijavu za evidentiranje podataka
Ministarstvu sporta.
U prijavu su dužni da navedu sve podatke o vlasništvu na
nepokretnostima koje poseduju bilo kroz pravo svojine bilo kao
pravo korišćenja kao i ostalim podacima poslovanja i imovine
uopšte.
Postupak privatizacije društvenog odnosno državnog kapitala u
sportskoj organizaciji sprovodi se po odredbama zakona o
privatizaciji.
nastavak
Postupak privatizacije pokreće se inicijativom nadležnog organa subjekta
privatizacije i pripremom prospekta za privatizaciju.
Postupk se može pokrenuti i inicijativom ministarstva za privatizaciju ali uz
saglasnost vlade.
Ukoliko subjekt privatizacije pored društvenog ima i kapital u državnoj
svojini, taj kapital može se prodavati samo uz saglasnost Vlade.
Predstavnik Ministarstva privatizacije mora biti član tenderske komisije.
Kupac kapitala subjekta privatizacije ne može biti:
-lice koje ima akcije ili udele u nekoj od sportskih organizacija u istoj grani
sporta
-lice čiji su poslovi odnosno aktivnosti povezani sa sportskim aktivnostima i
delatnostima subjekta privatizacije
nastavak
-vlasnici sportskih kladionica
- poverioci koji prema subjektu privatizacije imaju dospele a
neizmirene obaveze
-lice sa kojim je raskinut ugovor o prodaji kapitala zbog neizvršenja
ugovorenih obaveza.
-fizičko lice osuđivano za krivična dela
-fizičko lice u statusu svedoka saradnika
Posle sprovedene privatizacije subjekt privatizacije organizuje se
kao otvoreno akcionarsko društvo, izuzetak su klubovi kao
udruženja kod kojih se privatizuje samo manji deo kapitala koji se
nalazi u režimu državne ili društvene imovine.
Promena namene sportskih objekata subjekta privatizacije može se
izvršiti samo uz saglasnost Ministarstva sporta.