Privatizacija u sportu

Download Report

Transcript Privatizacija u sportu

Privatizacija u sportu
Privatizacija i sport
Privatizacija u Srbiji
Smisao privatizacije u sportu





Zašto se privatizacija u sportu sprovodi i koji je njen smisao.?
Prema ekonomskoj teoriji privatizacija doprinosi većoj efikasanosti, jer
je osnovni cilj svakog privatnog preduzeća usmeren ka ostvarenju
što većeg profita a ne bilo kojih drugih ciljeva koji bi se mogli ostvariti
u poslu kojim se bavi.
Za lakše razumevanje ekonomskog pojma privatizacije uporedimo
razliku između državnog i privatnog preduzeća. Državno preduzeće
ima jasno definisanog vlasnika ali ipak nema identične ciljeve i
motive kao privatno preduzeće.(pitanja političkog uticaja i ciljeva).
Privatizacija i sport – pitanje koje treba da pođe od prirode sporta
kao jedinstvene i posebne ljudske aktivnosti.
Sport je aktivnost koja nije nastala na profitnom motivu.
Smisao i očekivani efekti privatizacije u sportu



Privatizacija je prvenstveno ekonomski argument, koji govori u
prilog tome da se efikasnost poslovanja u tržišnoj ekonomiji vezuje
za privatnu svojinu.
Pitanje : kako je došlo do ideje da se sport od neprofitne aktivnosti
putem privatizacije pretvori u delatnost za sticanje profita.
Odgovor: Komercijalizacija u sportu dovodi do organizovanja u
profitne oblike delovanja sporta. Početak komercijalizacije nastao je
kroz pravo na posmatranje takmičenja.U početku ono je bilo
ograničeno na kapacitet sportskog objekta u kojem se odvija
takmičenje.Pojavom televizije i prodajom prava na posmatranje
proširuje se krug posmatrača.To je pokrenulo promotivnu (
reklamnu) snagu koja se krije u medijima.Pored učesnika u sportu
koji su zaista imali pravo na posmatranje (na stadionu) ono je sada
dostupno i velikom broju posmatrača koji su rekreativci.
nastavak





Nadalje se veliki broj njih uključuje u potrošnju sportske opreme kao
profitnog, pratećeg, dela sporta.
To je dovelo do organizovanja sportske aktivnosti i u drugim
oblicima organizovanjapored poznatih udruženja. Dva oblika su
najtipičniji predstavnici:
SAD-profesionalna liga u kojoj klubovi ali i sama liga deluju kao
preduzeća(Luis-Šmelingov sindrom- paradoks apsolutnog šampiona)
Evropa- britanski fudbal dao mogućnost da se klubovi organizuju
kao akcionarska društva radi sticanja dodatnih sredstava.
Možemo zaključiti, da klubovi tradicionalno nastaju na neprofitnim
osnovama u obliku udruženja dok novija praksa potvrđuje da mogu
da nastanu ili se organizuju sa ciljem stvaranja profita u obliku
preduzeća.
Saglasnost sporta i profita




Postojanje profitnog motiva nužno je vezano za slobodu privatnih
investitora da biraju između svih postojećih alternativa za svoja ulaganja.
Sportski motiv može biti zbog te slobode ulaganja potisnut , jer je jedini
interes profit i sredstva mogu biti povučena iz sporta što nanasi veliku štetu u
sportu.
Sportski motiv je ugrožen i zbog nesrazmere visokih i rastućih plata
vrhunskih sportista i rezultata koji se postižu,odnosno odnos uloženih
sredstava i sportskih rezultata određuje profit.
U vezi sa ovim postoje dva modela klubova: prvi čija se organizacija
usmerava ka maksimalizaciji sportskog rezultata koji uslovljava veći profit a
drugi model ( uz uslov da vlasnik ima dovoljno sredstava) takođe ide ka
maksimalizaciji rezultata ali uz odricanje od profita koji je usmeren ka
plaćanjima sportiste . Teorija efikasne nadnice-izdaci nisu investicija nego
potrošnja
nastavak


Izbegavanje narušavanja sportskog motiva može se ostvariti i
ograničavanjem krugova klubova koji rade prvenstveno na
profitnom motivu i stvaranje zatvorenih takmičenja. Na taj način
smanjuje se neizvesnost rezultata , pa se igrači i snaga kubova
niveliše u okviru zatvorenog kruga.
Na ovaj način se ostvaruje profit, eliminacijom rizika vezanih za
sport kao profitnu delatnost ali je to put ka potpunoj eliminaciji
prirode sporta i nanošenje ogromne štete sportu kao ljudskoj
aktivnosti koja u sebi sadrži i više od igre.
Privatizacija i status sportskih klubova



Pojam privatizacije označava pretvaranje drugih oblika svojine(
društvena, državna) u privatnu svojinu.
U tržišnim ekonomijama zapadne Evrope pitanje privatizacije u
sportu nije tako značajno kao u zemljama u traziciji.Sportski
klubovi u zapadnim ekonomijama , nezavisno od statusa, udruženja
ili privredna društva, su uglavnom privatni.
Ako je klub nastao kao udruženje to znači da je imovina kluba, po
definiciji , privatno vlasništvo i pripada samom udruženju, odnosno
klubu tj. njegovim članovima.Članovi kluba, kao osnivači samo su
idealni suvlasnici ukupne imovine kluba.Vlasnička funkcija može se
pokrenuti samo u izuzetnim situacijama kao što je prestanak
kluba.
nastavak




Ukoliko je imovina kluba društvena ili državna tada se može govoriti o
privatizaciji.Tačnije o privatizaciji imovine sportskog kluba.Ne možemo govoriti
o privatizaciji kluba kao udruženja pošto udruženje čini grupa ljudi- njih ne
možemo privatizovati.
Privatizacija u sportu ne bi trebala da podruzumeva povećenje efikasnosti
nego uvođenje novih pravila kojima bi se jasno odvojila imovina kluba od
drugih oblika svojine a to ujedno znači obezbeđenje nezavisnosti kluba od
države.
Tradicionalno u svetu i kod nas klubovi nastaju osniivanjem i to pretežno u
formi udruženja.
Tek u poslednje dve decenije XX veka u Evropi se pojavio jedan broj
klubova koji se reorganizovao ili organizovao u formi akcionarskog društva
radi pribavljanja dodatnih sredstava ili pokrića gubitaka
nastavak




Deo tih klubova pojavio se na berzi ali ne baš uspešno.
Pored toga, organizovanje kluba kao akcionarskog društva praćeno
je restiktivnim zakonodavnim merama.
One su ograničavale slobodu organizovanja akcionarskih društava ,
tako što je klub morao da zadrži 51% vlasništva novoformiranog
akcionarskog društva ili se zahtevalo da se profit koji se ostvari
reinvestira u sportski klub.
Uvođenje preduzetničke funkcije sportskih klubova motivisano je
isključivo sticanjem dodatnih sredstava.
nastavak







Veliki broj klubova organizovanih kao profitna preduzeća nije imao
uspeha posebno iz razloga što:
-nisu imali profitni projekat,program koji obezbeđuje profit
- su zanemarili rad sa mladima, negativne tendencije koje su
posledice
-erozija moralnih vrednosti u sportu
- klubovi nisu bili vlasnici ili nisu imali sportske objekte
Problemi privatizacije u sportu naročito su izraženi u zemljama u
tranziciji.
Brza privatizacija u privredi proširena je i u sport što je dovelo do
velikih nepravilnosti u privatizaciji.
Privatizacija u Srbiji






Problemi koji se pojavljuju u procesu privatizacije:
-sportski klubovi u Srbiji uglavnom su organizovani kao udruženja
građana
-nedovoljna izgrađenost i efikasnost instutucija za sporoveđnje i
kontrolu privatizacije
-proces ukupne privatizacije u Srbiji nije završen i to otežava
privatizaciju u sportu ( nije rešeno pitanje privatizacije zemljišta,
javnih preduzeća, restitucije i sl.)
Pojam privatizacije u sportu sporan jer za razliku od privatizacije
nekadašnjih društvenih preduzeća , pojam privatizacije se u sportu
ne može povezati sa ekonomskim pojmom povećanje efikasnosti
poslovanja subjet privatizacije.
Pitanje šta i kako treba privatizovati u sportu?
Nastavak



Ako je u klubu postojala postojala društvena svojina (objekti i tereni)
koja je nastajala sredstvima kluba treba je prevesti u imovinu kluba
a ne da nadalje postoji kao pravo korišćenja
Ako je u klubu postojala imovina koja je nastala sredstvima
države ( grad, opština i sl) onda ona treba da uđe u proces
privatizacije kao kapital kluba i da se sredstva vrate na taj način
državi.
Pitanje privatizacije otvara veoma značajno pitanje zemljišta
Privatizacija prema Zakonu o sportu




Prema zakonu o sportu proces privatizacije otpočinje procesom
evidentiranja.
Sve sportske organizacije, sporski savezi, sportska društva i sportski
centri obavezni su da u roku od godinu dana od dana stupanja na
snagu zakona, podnesu prijavu za evidentiranje podataka
Ministarstvu sporta.
U prijavu su dužni da navedu sve podatke o vlasništvu na
nepokretnostima koje poseduju bilo kroz pravo svojine bilo kao
pravo korišćenja kao i ostalim podacima poslovanja i imovine
uopšte.
Postupak privatizacije društvenog odnosno državnog kapitala u
sportskoj organizaciji sprovodi se po odredbama zakona o
privatizaciji.
nastavak







Postupak privatizacije pokreće se inicijativom nadležnog organa subjekta
privatizacije i pripremom prospekta za privatizaciju.
Postupk se može pokrenuti i inicijativom ministarstva za privatizaciju ali uz
saglasnost vlade.
Ukoliko subjekt privatizacije pored društvenog ima i kapital u državnoj
svojini, taj kapital može se prodavati samo uz saglasnost Vlade.
Predstavnik Ministarstva privatizacije mora biti član tenderske komisije.
Kupac kapitala subjekta privatizacije ne može biti:
-lice koje ima akcije ili udele u nekoj od sportskih organizacija u istoj grani
sporta
-lice čiji su poslovi odnosno aktivnosti povezani sa sportskim aktivnostima i
delatnostima subjekta privatizacije
nastavak







-vlasnici sportskih kladionica
- poverioci koji prema subjektu privatizacije imaju dospele a
neizmirene obaveze
-lice sa kojim je raskinut ugovor o prodaji kapitala zbog neizvršenja
ugovorenih obaveza.
-fizičko lice osuđivano za krivična dela
-fizičko lice u statusu svedoka saradnika
Posle sprovedene privatizacije subjekt privatizacije organizuje se
kao otvoreno akcionarsko društvo, izuzetak su klubovi kao
udruženja kod kojih se privatizuje samo manji deo kapitala koji se
nalazi u režimu državne ili društvene imovine.
Promena namene sportskih objekata subjekta privatizacije može se
izvršiti samo uz saglasnost Ministarstva sporta.