Transcript Antropološko razdoblje ()

Sofisti (5. i 4. vijek prije Hrista)prvi prosvjetitelji
 Filozofija sa sofistima prelazi na polje antropologije i
postaje filozofija kulture, etika i politika. Od cijele
dotadašnje filozofije sofistika se razlikuju u predmetu,
metodi i cilju. Glavni predmet postaje čovjek,
metod je empirijsko-induktivan, a cilj je praktičan.
 Ime sofista ima više značenja:
 ● učitelji mudrosti
 ●učitelj govorništva
 ●učitelj političke vještine
 ●prvi plaćeni učitelj
Sofisti
Protagora
 Najoštroumniji i najoriginalniji sofist, osnivač stare
sofistike, bio je Protagora (oko 480- 410. godine prije
Hrista).
 „ Tako je u početku Rušilačkih govora izjavio: „Čovjek
je mjera svih stvari: onih koji jesu da jesu, a onih koji
nisu da nisu“. (Diels, 1983: 244)
 Smatrao je da o svakoj stvari postoje dvije međusobno
suprotne tvrdnje.
 Protagorino učenje dovelo je do gnoseološkog i etičkog
relativizma tj. do nepostojanja univerzalne istine i
dobra. Svako tvrdi da nešto jeste na osnovu svojih
opažanja i imamo mnoštvo određenja istog.
Gorgija
 Gorgija ( oko 485-380. godine prije Hrista) je bio
poznat po svoje tri teze.
 Ništa ne postoji.
 Ako nešto postoji ne može se saznati.
 Ako se može saznati ne može se saopštiti.
 Njegovo učenje dovelo je do gnoseološkog i etičkog
nihilizma.
 Čuven je po učenju o ''opravdanoj obmani''.
 Znao je važnost Kairosa /pravog trenutka/.
Religija....
 Kritija ističe da je religiju stvorio vrlo lukavi čovjek
kako bi se ljudi uplašili i time je spriječio da se čine
mnoga djela ili zlo-djela.
 Prodik navodi drugi argument i navodi da sve što
ljudima koristi oni projektuju božanstvu.
Značaj sofista
 Postavili su pitanje odnosa fizisa - nomosa, prirode-
zakona, nepromjenljivog- promjenljivog, što posebno
ističe Poper u djelu Otvoreno društvo i njegovi
neprijatelji.
 Pravo, zakon (nomos) može biti i u službi slabih
(Kalikle) i jakih (Trasimah)i da pruža uzajamnu
zaštitu(Likofron) svim ljudima.
Sokrat
Sokrat
 Sokrat se rodio 469. godine istočno od Atine. Bavio se u početku vajarstvom
kao i njegov otac, a kasnije je žudeći za višim obrazovanjem bio sljedbenik
jonske filozofije. Glavno pitanje koje će biti Sokratova briga nije bilo
kosmološko već etičko. Njega je zanimao ljudski život, pravednost i zakonitost
koju su pokrenuli sofisti. Osjetivši božji poziv u sebi Sokrat je zapustio kuću
što ga je neprestano dovodilo u sukob sa ženom, Ksantipom (ime za svadljivu
ženu).
 Sokrat nije ostavio pisano djelo kao ni Pitagora, ni Buda i Isus. Najbolji izvor o
njemu pružaju Platonovi spisi pisani u obliku dijaloga gdje su prisutna njegova
učenja.
 Osuđen je na smrt. Optužba je glasila :”[…] kriv je Sokrat što ne veruje u bogove
u koje veruje država, a uvodi druga nova bića demonska, a kriv je i što omladinu
kvari. Predlažem smrt.“(D. L. II 40; malo slobodnije Xen. Apol. 19 A, 24 A, 28
A).
Sokratov metod
 Sokratov induktivno-dijalektički metod sa
pomoćnim metodama ironijom i majeutikom bio je
odgovor sofistima i duhu vremena koji je vodio
etičkom i gnoseološkom relativizmu i nihilizmu. On je
tražio suštinu svih stvari i na taj način dokazivao da je
moguća istina kroz elenktički postupak koji će dovesti
do pojma, definicije, univerzalnog znanja.
Etički intelektualizam
 Sokrat stavlja pojam ne samo kao naučni nego i kao
moralni cilj svoje etike.( Đurić, 1987: 250) Njegova
filozofija bila je način da pokaže čovjeku kako se
istovremeno može znanjem postići i vrlina. Smatrao je
da između znanja i moralnog djelovanja nema
antagonizma. (etički intelektualizam)
Ironija
 Tražeći put istine i suprotstavljajući se zabludama i
protivrječnostima prisutnim u sofističkim raspravama
Sokrat se služio ironijom tj. pretvaranjem da ni on
sam nema pravog znanja ne bi li našao nekog ko ga
ima. Njegov cilj nije nikad bio samo teorijske prirode
već je imao i praktične pobude- izazivanje kritičkog
razmišljanja i samoispitivanja.
Majeutika
 Sokrat nije propovijedao neku mudrost, kako ističe i
Miloš N. Đurić , nego u tome što je ljude kao budio iz
sna, što ih je podsticao na samosaznavanje i
samoispitivanje i na to da sami u sebi traže i nalaze
izvore mudrosti, leži tajna njegova uticaja na
omladinu.
 Ironija na putu samospoznaje nije dovoljna, potrebna
je i majeutika, vještina imenovanja. Sagovorniku
treba pomoći onako kako je to i Sokratova majka kao
babica činila pri porodu tijela, da olakša porod duše
koja traži pravu, novu riječ.
Briga za ljudsku dušu
 Elenktički postupak, razumni razgovor otkriva vrlinu,
to je mjesto prave brige za ljudsku dušu. Najteže je
priznati koliko je na početku svakog puta ka znanju
važno otkriti obim onog prividnog ili suočiti se sa
onim što se predstavlja za znanje, a to nije . Većina
ljudi, po Sokratu, se nalazi u zabludi o tome šta
smatrati ispravnim i dobrim. Njima nedostaje vještina
mjerenja.
 Kad čovjek čini zlo, njemu nedostaje mjerilačka vještina.
On se ne upravlja prema objektivnom saznanju, već
prema subjektivnom koje ga obmanjuje. Čovjeku je, po
Sokratu, urođeno da između zla i dobra bira dobro. On
nikad ne griješi namjerno već iz neznanja. A znanje je
znanje dobra koji je osnovni cilj života i podrazumijeva
potrebu samousavršavanja. Princip samousavršavanja
vodi najvišem cilju života, a to je individualno
blaženstvo.
 Miloš N. Đurić ističe da u otkrivanju unutrašnjeg sveta
i naglašavanju duše kao naročite oblasti u tom svijetu
leži epohalni značaj Sokratova učenja u istoriji
helenskog čovjeka. To je uticalo i na cilj vaspitanja da
bude ''staranje za dušu''.
O Sokratu...
 U djelu Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji Poper
za Sokrata navodi:
„Sokratova izreka ‘Brini za svoju dušu’ je, uglavnom
poziv na intelektualno poštenje, baš kao što je i izreku
‘Upoznaj samoga sebe’ upotrebio da bi nas podsetio na
naša intelektualna ograničenja“. (Poper, 1993: 248)
Sokratovci
Kinici
 Diogen( 403-329. prije Hrista) je najčuveniji
predstavnik kiničke škole.
 Kinici su smatrali da je čovjek bez potreba Bog. Bili su
protiv uobičajenih vrijednosti i načina života. Prezirali
su uživanja kako ne bi zavisili ni od koga i ni od čega.
 Antisten (441-366 prije Hrista) osnivač je kiničke škole.
Riječ kinik ( grč. κινοσ- pas) etimološki vodi porijeklo
od gimnasiona Kinosarges, gdje je Antisten držao
predavanje. O politici je mislio:"Ne prilazati joj suviše
blizu da se ne opržiš, a ni odvajati se od nje suviše
daleko da se ne smrzneš."
Kirenjani
 Aristip, koji je osnovao Kirensku školu u
sjevernoafričkom polisu, je formulisao princip
individualističkog hedonizma: što više uživanja tim
bolje.
 Određuje filozofiju kao „delatnost koja razmišljanjima
i istraživanjima ostvaruje blažen život“ (Sext. Emp.
Adv. math. XI 169).
Termini za ponavljanje ...
 Sofista, metod, gnoseološko- etički relativizam,
gnoseološko-etički nihilizam, fizis-nomos, Kairos,
opravdana obmana, ironije, majeutika, definicija,
pojam, znanje, vrlina, etički intelektualizam, Ksantipa,
filozofija, istina, dijalektika
Literatura
 Đurić M. 1987. Istorija helenske etike. Beograd: Zavod
za udžbenike i nastavna sredstva.
 Herš Ž. 1998. Istorija filozofije/Filozofsko čuđenje.
Novi Sad: Svetovi.
 Kunzmann P., F-P. Burkard i F. Wiedmann. 2001. Atlas
filozofije. Zagreb: Golden marketing.
 Windelband W. 1988. Povijest filozofije. Zagreb:
Naprijed.
 Poper K. 1993. Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji.
Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavod.