Transcript Antička filozofija- Kosmološko razdoblje

Autor: Mr Gorana Đudurović Praštalo
Prve škole
 Prve škole predsokratovskog perioda, posebno
pitagorejska bile su poznate po svojim principima u
vaspitanju i obrazovanju, njegovanju potpune
duhovnosti čovjeka.
 Cilj učenja, obrazovanja nije bio usvajanje znanja, jer
nisu postojale nikakve nauke, već se insistiralo na
razmišljanju, upoređivanju pojedinačnog i opšteg kako
bi ta razlika iščezla za onoga ko u njoj živi i za koga je
ona običaj.
Miletska škola-Tales, Anaksimen i
Anaksimandar
Miletska škola
 Miletska škola
 Najstarija filozofska škola bila je mjesto velikih duhova, univerzalnih u
odnosu na znanje vremena u kom su živjeli. Filozofi su bili
matematičari, geometri i astronomi.
 Predajom iz Miletske škole navode se samo tri imena- Tales,
Anaksimen i Anaksimandar. Njihovo čuđenje je bilo probuđeno
promjenom koja je pokrenula misao. Sve što se posmatralo stalno se
mijenjalo, izmicalo, nestajalo te je pitanje ovog oblika bilo nešto što se
moralo prvo postaviti i riješiti: Šta je ono što i dalje postoji u svakoj
promjeni? Njihova zapažanja nisu stala kod uočene promjene nego su
nastavila da prate tok tražeći šta je ono osnovno, ono temeljno, što nosi
sve što prolazi (άρχή)? Prvi odgovori su bili da je to supstanca.
Supstanca je ono što i dalje opstoji u svemu što se mijenja i prolazi. Jer
mora da postoji nešto što se u biću održava; inače, već odavno ne bi bilo
ničega. (Herš, 1998: 7)
Jonjani
 Razumljiva je bila pretpostavka jonske filozofije
da u čitavom procesu prirode postoji jedna
jedinstvena svjetska supstanca (monizam i
materijalizam). Pri tome je bilo mjerodavno da to
bude nešto pokretljivo, što ima unutrašnju živost
(hilozoizam). Pitanje koje su postavili bilo je
značajno pitanje i inspirisala su kasnija
istraživanja.
Tales
Tales
 Filozofska misao duguje zahvalnost Talesu (oko 625-545.
prije Hrista) od kog i potiče teorema o krugu kao
geometrijskom mjestu pravouglog trougla.
 Navodi se kao prvi od tzv. sedmorice mudraca. Njihova
mudrost se očitovala u kratkim mislima i jednostavnim
poukama, koje su olakšavale i poboljšavale ishod kada su
se rješavale životne nevolje. (Upoznaj sebe, Kad znaš ćuti,
Neka ti je tuđ brz govor, Ništa ne čini na silu itd.)
 Potomak je starog trgovačkog plemena i navodi se da je
prorekao pomračenje Sunca i preživio je invaziju
Perzijanaca sredinom 6. vijeka.
Voda
 Tales je smatrao da sve što jeste nije samo u
neprestanom mijenjanju već u prolaznom postoji
nešto trajno. Tvrdio je da je voda supstancija iz koje
sve izvire i u koju sve uvire.
 „Spominju se i ove njegove izreke: najstarije od svega je bog,
jer nije rođen; najljepši je svijet (kozmos), jer je božje djelo;
najveći je prostor, jer sve obuhvaća; najbrži je um (nus), jer
kroz sve juri; najsilnija je Nužnost, jer svime vlada;
najmudrije je vrijeme, jer sve pronalazi . Tvrdio je da se smrt
ne razlikuje od života. „Pa zašto ti ne umreš?“-reče netko.
„Zato“, odgovori, „jer se ništa ne razlikuje“[...] Upitan šta je
teško, reče: „Upoznati samog sebe“. A šta je lako ? „Dati
drugome savjet“. A šta je najugodnije? „Postići nešto“. A šta
je božanstvo? „Što nema ni početak ni kraj.“ [...]Kako bi
netko najlakše podnosio nesreću? „Ako bi vidio da je
njegovim neprijateljima gore.“ Kako bismo proživjeli
najbolje i najpravednije? „Ako sami ne bismo činili ono što
drugima spočitavamo“ (Diels, 1983:65-66)
Anaksimen
Vazduh-Anaksimen
άρχή
Anaksimen je tvrdio da je άρχή
vazduh. „Anaksimen misli da je
zrak jedno, pokretljivo beskonačno
počelo svih bića”.(Diels, 1983: 92)
 „Zrak je sličan (nečemu) bestjelesnom. I jer nastajemo
zbog njegovog istjecanja, nužno je da je beskonačan i
obilan zato da nikad ne oslabi“. (Diels, 1983: 92).
 Anaksimen- Sve je vazduh- duša je vazduh; vatra je
razređeni vazduh; kada se zgrušnjava, vazduh najprije
postaje voda, a ako se i dalje zgrušnjava postaje zemlja
i na kraju kamen. Vrlina ove teorije je ističe Rasel u
Istoriji zapadne filozofije, što su po njoj sve razlike
između različitih materija kvantitativne i potpuno
zavisne od stepena kondenzacije. Izvršio je veliki uticaj
na Pitagoru.
Anaksimandar
Anaksimandrov fragment
 '' Anaksimandar je rekao ...da je apeiron počelo bića... i
iz čega bića nastaju u to isto i propadaju po nužnosti.
Jer ona po redu vremena plaćaju kaznu i odštetu jedna
drugima zbog nepravde.''(Diels, 1983:85).
 Apeiron je po kvalitetu neodređena, a po kvantitetu
beskonačna materija.
 Anaksimandar je na ovaj način ostavio naivnu
indukciju i poslužio se naivnom dedukcijom (Arist.
Phys.III 4, 203 b 13) određujući apeiron kao besmrtnu,
nepropadljivu, neizmjernu i neograničenu
supstanciju.
Tumačenja fragmenta
 Niče, Dils i Hajdeger su na Anaksimandrovom fragmentu
otkrivali i tumačili nevolju imenovanja, prevodeći njegovu
osnovnu misao.
 Hajdeger analizirajući Anaksimandrov fragment
(Hajdeger,200o: 254 ) ističe da će se on “oglasiti tek kad
svoje sopstvene zahteve uobičajenog predstavljanja
ostavimo po strani, pitajući se u čemu se sastoji sadašnja
zamršenost sudbine sveta. Čovek je već počeo da pokorava
celu Zemlju i njenu atmosferu, da u vidu energije prisvaja
skrivene sile prirode i da istorijski tok potčinjava planiranju
i uređivanju koje izvodi svetska vlada. Taj isti prkosni čovek
nije još u stanju da jednostavno kaže šta jeste; da kaže šta
ovo jeste; da kaže da neka stvar jeste”. (Hajdeger, 2000: 296)
Neke misli o...
 Značajna je i Anaksimandrova naučna znatiželja.
Tvrde da je sačinio geografsku kartu. Smatrao je da
zemlja ima oblik cilindra. Interesovala ga je veličina
Zemlje i Sunca.
Karakteristike Miletske škole (6.
vijek prije Hrista)
Značaj Miletske škole nije ni u materijalizmu, ni
monizmu, ni hilozoizmu, koji su zastupali. Prvi
mislioci su prirodu objasnili iz same prirode, problem
se istraživao i odgonetao na mjestu gdje je i ponikao.
Pitagorejska škola (kraj 6., 5. vijek prije
Hrista)
Pitagora i Filolaj
 Puno mističnog, tajnovitog vezano je za ovu školu i
nepoznato je koliko je njenom radu dao doprinos Pitagora,
ali na vrhuncu slave je bila u 5. vijeku sa Filolajem na čelu.
 “Kao što smo videli, za Milećane je filozofija u velikoj meri
bila praktična stvar i filozofi su mogli biti i bili su ljudi
akcije. U okviru pitagorejske tradicije došlo je na prvom
mestu suprotno shvatanje. Sada filozofija postaje zasebno
razmišljanje o svetu. To je povezano sa orfičkim uticajem
izraženim u pitagorejskom stavu prema životu. Ljudi se
dele prema tri načina života. Kao što postoje tri vrste ljudi
koji dolaze na olimpijske igre, tako postoje i tri vrste ljudi u
društvu.
Na najnižem stupnju su oni koji dolaze da kupuju i
prodaju; zatim imamo one koji učestvuju u
takmičenjima, i konačno posmatrače koji dolaze da
gledaju, teoretičare u doslovnom smislu. Ovi poslednji
odgovaraju onom što su filozofi. Filozofski je način
života jedini koji pruža naknadu za prevladavanje
slučajnosti postojanja, on omogućuje beg od položaja
određenog rođenjem”. (Rasel, 1993: 21)
Pitagorejci
 Svijet je harmonija brojeva.
 Pitagorejci su imali dualističan pogled na svijet.
Ograničenom, neparnom, savršenom i dobrom stoji
nasuprot neograničeno, parno, nesavršeno i zlo. Ali
kao što su u jedinici, koja je ujedno paran i neparan
broj, udružena oba principa, tako su u čitavom svijetu
ove suprotnosti izjednačene u harmoniju.
 Vjerovali su u metempsihozu (duša je podvrgnuta
stalnom seljenju).
Fragmenti
 “Kazuju pak da su među znanostima pitagorovci osobito
cijenili muziku, medicinu i umijeće proricanja (mantika).
Da su bili šutljivi i naviknuti na slušanje; i da je kod njih na
hvali bio onaj koji je umio slušati. A da su od grana
medicine u najvećoj mjeri cijenili dijetetiku; u njoj su bili
vrlo savjesni; i da su nastojali u prvom redu oko toga da
spoznaju pravi razmjer pića, jela i počinka; a osim toga da
su oni među prvima zdušno latili poslova koji se odnose na
samo pripremanje hrane i u tom pogledu odredili propise...
Da su se služili i čaranjima u liječenjima nekih bolesti; a
smatrali su da i glazba mnogo pripomaže za zdravlje ako se
njome služi na odgovarajuće načine: u liječenju duševnih
bolesti služili su se izabranim citatima iz Homera i
Hezioda...
 ... Mislili su pak da treba zadržavati u pamćenju sve ono
što je poučavano i tumačeno, i da treba nastaviti sa
stjecanjem znanja učeći i slušajući sve dotle dokle god onaj
dio duše u kojemu je sjedište sposobnosti učenja i
pamćenja može u sebi primati ono što sluša, -jer taj je dio
ono čime se mora saznavati i u čemu se spoznanje mora
čuvati. Pamćenje, su dakle veoma cijenili i mnogo su ga
vježbali i njegovali... Čovjek pitagorovac nije ustajao iz
kreveta prije nego što se prisjetio onih stvari koje su (mu)
se dogodile prethodnog dana. Stvari je pak ponavljao u
sjećanju na ovaj način: Nastojao je da se u mislima prisjeća
što je prvo rekao ili čuo ili naredio ukućanima tek što je
ustao, što je drugo (rekao ili čuo ili zapovjedio) i što treće...”
(Diels, 1983: 421-422)
Herklit iz Efesa
 Heraklit(oko 550-480. prije Hrista); vrijeme vladavine
persijski careva Darija I i Kserksa
 Miloš Đurić navodi da je Heraklit prvi mislilac koji je
filosofiju s puta kosmologije skrenuo na stvari koje
više imaju veze sa životom na zemlji.(Đurić, 1987:124)
 Živio je izbjegavajući i povlačeći se pred mnogoglavom
gomilom. “Ta kakav bi mogao biti njihov duh ili
razum? Dopuštaju da ih vode narodni pevači, a
učiteljica im je svetina, jer ne znaju da su mnogi rđavi,
a malo ih je dobrih”.(frg. 104) (Đurić, 1987: 125)
Fragmenti
 Mnogo znanja ne uči razboritosti (frg. 40)
 Karakter je čovjeku njegov demon (frg. 119)
 Ovaj svijet, isti za sve nas, nisu stvorili ni bogovi ni
ljudi,već je on bio, jest i biće- vječno živa vatra koja se s
mjerom pali i s mjerom gasi.(frg. 30)
 Teško je boriti se sa srcem, jer što god ono hoće, to ono
kupuje po cijenu svoje duše (frg. 85)
Ontologija
 Preuzeo je pitanje postavljeno u Miletu: šta opstaje
kroz sve promjene? Heraklitov je odgovor – samo
promjena.
Logos
 Heraklit naglašava neophodnost postojanja suprotnosti.
Suprotnosti se nalaze na jednome i istome, na medu slatko i
gorko. Suprotnosti se moraju ujediniti da bi nešto moglo da
postoji. One su uslov svih stvari. Ovdje je prisutna
metafizička misao da priroda duguje svoje postojanja
sudaranju do kojeg dolazi izvan nje, izvan njenih
suprotnosti. Stvarno je borba jedno nastajanje. Borba,
kretanje nisu u cijelosti prepušteni sebi. Tu je prisutan
jedan element vatra koja je za Heraklita u isto vrijeme i
logos. Logos je i razum i biće prisutno u stalnom bivanju i
zakon kretanja. On ima i ontološko, i gnoseološko i
normativno značenje.
Dijalektika
 Vatra je praizvor svega i samo su dva procesa kojima se ona pretvara u
sve i sve se vraća u nju. To su put naniže i na tom put sve postaje od
vatre zgušnjavanjem (to je postajanje, rat, borba, potreba) i put naviše,
put na kome se sve postepeno vraća u oganj razređivanjem (to je
izgaranje, sloga, mir sitost.
 Iz učenja o vatri može se pratiti i Heraklitov0
“d i j a l e k t i č k o s h v a t a n j e r a z v i t k a c e l e p r i r o d e:
‘Vatra živi smrću zemlje i vazduh živi smrću vatre, voda živi smrću
vazduha, zemlja smrću vode’ ili ‘Iz smrti zemlje postaje voda, iz smrti
vode postaje vazduh, iz smrti vazduha vatra, i obrnuto’ (frg. 76)”.
(Đurić, 1987.129)
 U istu rijeku ne možeš dvaput ući ili Ne možeš dvaput ući u jedan te
isti tok reke (frg. 91)
 Sunce nije samo svaki dan novo nego je uvijek i neprestano novo
Gnoseologija
 Heraklit daje prednost razumu u odnosu na čula,
razum je izvor pravog saznanja i ističe problem-gdje
leži mjerilo istine, gdje je izvor istine?
 Oči i uši su ljudima rđavi svjedoci ako imaju varvarske
duše. (frg. 54)
Heraklit
Elejska škola (6. i 5. vijek prije
Hrista)
 U Eleji, na jugu Italije djelovali su Ksenofan, Parmenid
i Zenon.
Ksenofan
 Ksenofan (oko 580-485. prije Hrista) je prvi
predstavnik Elejske škole –pjesnik i pokretač.
 Osnovna Ksenofanova misao je da sve što jeste je jedno
ili Bog(grč. Hen kai Pan).
 Kritikuje antropomorfne predstave o bogovima.
Govorio je da volovi i konji i lavovi imaju ruke, i da
rukama svojim slikati mogu i djelati kao ljudi, konji bi
slikali bogove kao konje, volovi kao volove, svaki bi rod
stvarao božanska tijela po svome obličju.
Parmenid
 Parmenid (oko 540- 480. prije Hrista) je bio Heraklitov
savremenik ali i njegov protivnik. On smatra da su biće
i mišljenje isto. Logičko i ontološko su neodvojivi. Ono
što je logička nemogućnost istovremeno je i ontološka.
Grčka riječ ontologija znači poznavanje bića. Biće je
jedno ime veoma bogato, tajanstveno, bitno, ontološki
gusto. Biće je ono što jeste i što je sebi dovoljno.
Zenon
 Zenon dokazuje da ne postoji kretanje.
 „Četiri su Zenonova dokaza o kretanju koji zadaju teškoće onima koji ih
rješavaju. Prva je ona prema koji kretanja nema jer ono što se giba mora prije
doći do polovice nego do kraja. [...] Drugi je takozvani ''Ahilej''. Govori o tome
kako ono što je najsporije nikad u trku neće biti dostignuto od onog što je
najbrže. Prethodno, naime, ono što progoni mora doći do mjesta odakle je
krenulo ono što bježi, tako da je ono što je sporije uvijek u nekoj prednosti. [...]
Treći je onaj upravo spomenuti prema kojemu strijela koja se kreće (zapravo)
stoji. Zasniva se na tome da se uzima kako je vrijeme sastavljeno od trenutaka
sadašnjosti. [...] Četvrti je onaj o jednakim tijelima koja se kreću iz suprotnih
pravaca jednakom brzinom, s tim da (pri polasku) jedna grupa (zauzima
prostor) od (jednog) kraja (do sredine), a druga (prostor) od sredine (do
drugog kraja). Mišljenje je da pri tome dolazi do toga da je polovica vremena
(prolaska) jednaka dvostrukom (vremenu prolaska)“. (Diels, 1983:226)
Dijalektika
 Zenon je izrazio beskonačnost samo sa njene negativne
strane-zbog njene protivrječnosti oglasio ju je za neistinu.
 '‘’Strijela koja leti miruje’- ‘ono što se kreće nalazi se u sa
sobom jednakim sada i sa sobom jednakim ovdje, u onom
što se može razlikovati ‘- stoga je ona ovdje i ovdje i
ovdje”.(Hegel, 1983: 236)
Ova slika istovremeno daje da se sagleda
kolika je suprotnost u gnoseološkom
određenju-Jonjana čiji je veliki filozof bio
Heraklit i Elejaca, čiji je veliki filozof bio
Parmenid .
Atomisti (5. i 4. vijek prije Hrista)
 „Po atomistima, umesto da se prikazuje i zamišlja
jedno biće, u metafizičkom smislu te reči, trebalo je
sebi predstaviti mnoštvo malih jedinica bića, malih
nedeljivih bića, nepromenljivih, nerazlučivih, u koje
nikako nebiće ne može da prodre. Te male jedinice,
savršeno guste i pune, nerazorive su. One su nalik na
umnožene minijature velikog Parmenidovog bića. Ali
to je biće bilo metafizičko- a atomi su nešto sasvim
drugo“. (Herš, 1998:18)
Demokrit
 Demokrit je bio iz Abdere naselja ostrva
Teje, plodnog predjela bogatog vinovom
lozom u kojoj je glavni bog bio Dionis.
Rodio se oko 460 godine prije Hrista. Mnogo
je putovao kao Pitagora i Platon. Koliko je
bio predan nauci govori i sačuvana njegova
misao ''da više voli naći objašnjenje jedne
jedine prirodne pojave nego steći vlast nad
persijskom carevinom''.
Neke misli...
 „242 [193 N.]- 66 Demokrit kaže: „Brojniji su oni koji dobri
postaju vježbom nego po prirodi“. ( Diels, 1983: 180)
 „231 [61 N.]- 17, 25 Demokrit kaže: „Pametan je onaj koji se
ne žalosti zbog onog što nema, nego se veseli zbog onog što
ima“. ( Diels, 1983: 179)
 „23o [229N.]- 22 Demokrit kaže: Život bez praznika jest dug
put bez konačišta“.( Diels, 1983: 179)
 „212[128 N.]- 6, 27 Demokrit kaže: „ Spavanje u toku dana
znak je bilo nekog tjelesnog poremećaja, bilo nevolje,
lijenosti ili neodgojenosti duše“. ( Diels, 1983: 1 77)
 „Čovječe tvoje tijelo po prirodi trpi mnoge boli i
patnje od sebe samog, a preuzima i ono što ga
pogađa izvana. Ako rastvoriš svoju
unutrašnjost, naći ćeš, kako kaže Demokrit,
'raznoliko i mnogotrpno skladište i riznicu zala'
i to ne onih koji pritječu izvana, nego one koji
imaju tako reći domaće i samonikle izvore:
stvara ih zloća svakojakih raznolikih strasti“.
(Diels,
1983: 168)
 Gnoseologija- ''teorija sličica''
 Demokrit je tvrdio da primarnu pramateriju čini beskonačno mnogo
nepostalih, neprolaznih, nepromjenljivih, nedjeljivih i čulima
neopažljivih čestica, atoma. Oni se ne razlikuju kvalitativno, nego
kvantitativno. Od kvantitativnih razlika- oblika, veličine poretka i
položaja- potiču bitne ili primarne osobine predmeta. Nebitne ili
sekundarne osobine predmeta – njihova boja, ukus, temperatura – jesu
osobine koje im pripadaju samo kad utiču na čovjekova čula.
 Čulni utisci ne nalaze se u prirodi nego u našoj svijesti. Oni nastaju
time što čestice predmeta, koje kao sličice spoljašnih predmeta
neprestano emanuju od njihove površine, prodiru u naše organe i
stavljaju u kretanje ognjene atome, našu dušu. Ti oblici stvari
neprestano iz njih teku i prodiru u čula i time uslovljavaju pojavu
objekata. Po Demokritu postoje dvije vrste saznanja-čulno, mračno
nastalo iz susretanja sa grubim sličicama i razumsko, koje je pravo i
potiče iz najnježnijeg susreta s najnježnijim sličicama.
Empedoklo
Empedoklo (oko 492-432. prije
Hrista)
 Empedoklo navodi da su četiri elementa- zemlja, voda,
vazduh i vatra uzrok sve raznolikosti. Svaki od
elemenata je nenastao i neuništiv, u sebi istovrstan i
nepromjenljiv, ali pritom djeljiv i u tim dijelovim
nepokretljiv. Uzrok kretanja nije uslovljen
elementima. Uzrok kretanja su ljubav i mržnja.
Anaksagora ( oko 500 -452. prije
Hrista)
 Sve što postoji sastoji se od beskonačno
mnogo kvalitativno različitih
materijalnih čestica - homeomerija.
 Svaka stvar određena je i pokrenuta od
nus-a koji sve planski uređuje.
 Prvi je mislilac koji je obratio pažnju na
čovjekovu ruku. Njen razvitak
omogućio mu je vlast nad prirodom.
Termini za ponavljanje...
 Άρχή, teorija, kosmos, haos, monizam, materijalizam,
hilozoizam, metempsihoza, broj, orfički kult, logos,
dijalektika, istina, znanje, voda, vazduh, apeiron,
vatra, atom, ‘teorija sličica’, eutimija, homeomerije,
ljubav i mržnja, nus...
Literatura
 Kunzmann P., F-P. Burkard i F. Wiedmann. 2001. Atlas
filozofije. Zagreb: Golden marketing..
 Diels H. 1983. Predsokratovci. Zagreb: Naprijed.
 Hegel. 1983. Istorija filozofije. Beograd: Beogradski
izdavačko-grafički zavod.
 Windelband W. 1988. Povijest filozofije. Zagreb:
Naprijed.
 Rasel B. 2003. Mudrost Zapada. Beograd: Dereta.
 Đurić M. 1987. Istorija helenske etike. Beograd: Zavod
za udžbenike i nastavna sredstva.