Transcript Čovjek kao stvorenje i slika Božja

KRŠĆANSKO POIMANJE
ČOVJEKA
1. Čovjek kao stvorenje i slika
Božja
Psalam 139
Jahve, proničeš me svega i poznaješ
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Jahve, sve već znadeš.
S leđa i lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
...
Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.
...
Pronikni me svega, Bože,
srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj, ne idem li putem pogubnim,
i povedi me putem vječnim.
Svoj doživljaj psalma izrazite molitvom, zahvalom ili razmišljanjem.
RAZLIČITA SHVAĆANJA ČOVJEKA
Blaise Pascal
"Čovjek je samo trska, najslabija u prirodi, ali to je trska koja misli."
Goethe
"Najveći čovjek uvijek ostaje dijete."
"Nema sunca bez svjetlosti, ni čovjeka bez ljubavi."
Leonardo da Vinci
"Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova svirepost nadmašuje njihovu. Mi živimo
od smrti drugih. Mi smo hodajuće grobnice!"
Boetie
“Čovjek je razumna životinja. Čovjek je živo biće koje posjeduje razum,...što ne
možemo susresti kod ostalih bićša.”
W. Shakespeare
“Kakvo je umjetničko djelo čovjek! Kako je uzvišen zbog svog razuma! Kako je
neograničen u svojim sposobnostima! Kako je važan i čudesan u svojoj pojavi i u
svojim pothvatima! ...Po svom shvaćanju sličan je Bogu! On je dragulj u svijetu!
Uzor je svega što živi! Pa ipak, čemu to biće od prašine?”
Thomas Hobbes
“Homo homini lupus.” (Čovjek je čovjeku vuk.)
Čije shvaćanje čovjeka je najbliže vašem iskustvu? Obrazloži.
TKO JE ČOVJEK?
•
•
•
•
•
•
•
Čovjek je nedokučiva tajna
Čovjek je slika Božja
Čovjek je jedinstvo duha, duše i tijela
Čovjek je biće odnosa i spolno biće
Čovjek je kulturno i političko biće
Čovjek je osoba usmjerena prema nadnaravnome (religiozno biće)
Čovjek je grješno i otkupljeno biće
ČOVJEK – SLIKA BOŽJA
•
knjiga Postanka govori o stvaranju svijeta i tamo nalazimo tvrdnju da je
jedino čovjek, među svim bićima, “slika Božja”: “Načinimo čovjeka na
svoju sliku, sebi slična (...) Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku
Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Post 1,26-27)
•
biblijski izraz “slika Božja” na starom Istoku označavao je neki predmet
ili živo biće, u kojem je prisutno samo božanstvo
•
biblijski izraz uzet iz objave opisuje jedincat odnos između Boga i
čovjeka:
1. čovjek je partner Božji, suradnik u stvaranju i vladanju svijetom
2. čovjek je prijatelj Božji, jedini sposoban upoznati i ljubiti Boga
3. čovjek je vrhunac stvaranja, kruna stvaranja, remek- djelo Božje ljubavi
4. čovjek je osoba, biće obdareno razumom i slobodnom voljom
ČOVJEKOVA BOGOSLIČNOST JE NAJVEĆI TEMELJ NJEGOVA
DOSTOJANSTVA
ČOVJEK JE JEDINSTVO DUHA, DUŠE I TIJELA
Ljudska osoba, stvorena na sliku Božju, biće je u isti mah tjelesno i duhovno.
•
•
•
•
riječ duša u Svetom Pismu često označuje ljudski život, ili cijelu ljudsku
osobu. Ali označuje i ono najnutarnjije u čovjeku i što je u njemu
najvrjednije: duša je duhovno počelo u čovjeku.
ljudsko tijelo je ljudsko upravo zato što je oživljeno duhovnom dušom, i
sva je ljudska osoba određena postati, u Tijelu Kristovu, Hramom Duha.
Crkva uči da Bog svaku duhovnu dušu neposredno stvara, da dušu ne
“proizvode” roditelji i da je duša besmrtna. Ona je izravni trag Božje
prisutnosti u nama. Ona ne propada kad se tijelo odvaja smrću i ponovno će
se ujediniti s tijelom o konačnom uskrsnuću.
“Duh” znači da je čovjek od svojega stvaranja određen za svoju nadnaravnu
svrhu i da je njegova duša sposobna da po čistom daru bude uzdignuta u
zajedništvo s Bogom:
UNATOČ OGRANIČENOSTI, ČOVJEK JE NEOGRANIČENO BIĆE –
VJEČNOĆE ŽIVJETI S BOGOM U VJEČNOSTI.
ŠTO NAM O ČOVJEKU GOVORI ISKUSTVO?
1.
2.
3.
ČOVJEK JE ŽIVO BIĆE – skup materije koja se sastoji od atoma i
molekula, on je tijelo, zauzima prostor i živi u određenom vremenu,
moguće ga je mjeriti i vagati. Rađa se, raste i razvija, on je jedna te ista
osoba kroz cijeli život. Podvrgnut je zakonima organske tvari i ne može
izbjeći bolest i smrt. Čovjek je materijalno biće.
ČOVJEK JE DUHOVNO BIĆE – čovjek misli, donosi sudove, ideje, koje
izražava jezikom (govor je specifično ljudska značajka – mijenja se, od
naroda do naroda, od epohe do epohe); čovjek ljubi, voli, ima sposobnost
izvršiti slobodan izbor, naši slobodni čini uspoređuju se s moralnom
vrijednošću, tako da naš izbor ispada dobar ili loš. Budući da su ovi čini
duhovni, dakle nesvodivi na prostornovremenske datosti, ta se
sposobnost zove duh ili duhovna duša.
ČOVJEK JE LJUDSKA OSOBA – osoba je uvijek jedinstvo, sačinjeno od
materijalnog organizma i duhovne duše. Veza je takva da jedan ne
postoji bez drugog i obratno.
TKO JE OSOBA?
Osoba je subjekt:
netko tko pripada
samom sebi,
postoji u sebi i po
sebi, uvijek isti i
identičan pojedinac
unatoč
promjenama.
Osoba je racionalno biće,
duhovno biće. “Racionalan”
označava sve više čovjekove
sposobnosti (inteligencija, ljubav,
osjećaji, moralnost,
religioznost...). Ne može se biti
više ili manje osoba (ona koja
spava, ona s tjelesnim
nedostatcija, embrij)!
Osoba je
pojedinac,
jedinstven i
neponovljiv,
jedan,
svojstven,
nezamjenjiv.
Osoba ima apsolutnu
vrijednost i dostojanstvo:
ima nutrinu koja je čini
subjektom, ona je
nepovrjediva, ima prava i
dužnosti.
ČOVJEK JE BIĆE ODNOSA I SPOLNO BIĆE
•
•
•
•
zajedništvo je način čovjekova postojanja
čovjek – društveno biće – bez drugih ne može živjeti niti se razvijati
čovjek raste u svojoj ljudskosti kroz darivanje sebe drugima.
čovjek je dužan poštivati druge, obvezan je na solidarnost, uzajamnu
pomoć i suradnju s drugima
•
•
•
spolnost je Božji dar čovjeku: čovjek je spolno biće
tek muškarac i žena zajedno čine čovjeka kao sliku Božju (Post 1,27)
ljudska spolnost očituje se kao potreba susreta, partnerstva
upotpunjavanja i zajedništva na svim razinama ljudskog bića
muškarac i žena imaju jednako izvorno dostojanstvo
•
ČOVJEK JE KULTURNO I POLITIČKO BIĆE
•
•
•
•
čovjek je jedino biće koje stvara vlastitu kulturu
kršćani su na poseban način pozvani surađivati sa svim ljudima na
izgradnji humanijeg svijeta i kulture.
ta suradnja uključuje navješćivanje evanđelja
“Brinuti se za čovjeka za Crkvu znači uključiti i društvo u njezinu misijsku i
spasenjsku skrb...Crkva nije ravnodušna na sve ono što se izabire,
proizvodi i živi u durštvu, na moralnu kvalitetu, to jest na autentično humanu
i humanizirajuću kvalitetu društvenog života.” (Kompendij socijalnog nauka
Crkve, 62)
ČOVJEK JE OSOBA USMJERENA PREMA NADNARAVNOME
•
•
•
•
čovjek je sposoban nadići samoga sebe, sposoban je biti otvoren prema
drugom, drukčijem, višem, pa i onostranom (sposobnost trenscendencije)
čovjek je sposoban stjecati nova i sasvim drukčija iskustva jedne te iste
stvarnosti
čovjek je biće koje se pita i traži odgovor na temeljna životna pitanja
čovjek je biće koje traži Boga, koje čezne za Bogom
ČOVJEK JE GRJEŠNO I OTKUPLJENO BIĆE
•
•
•
prvi su ljudi počinili grijeh i razorili odnos zajedništva s Bogom
izgubili su prvotnu svetost i pravednost koju su primili od Boga
istočni/ iskonski/ izvorni/ prvi grijeh
-
-
-
jer iz njega proistječu svi ostali grijesi
jer je izvor svih ostalih grijeha
jer su ga počinili prvi ljudi
čovjek je zloupotrijebio svoju slobodu, želeći postići svoj cilj izvan
Boga (oholost – želja biti kao Bog)
ljudska je narav oslabljela, podvrgnuta je neznanju, trpljenju, vlasti
smrti i sklona je grijehu.
to stanje nasljeđuje svaki čovjek rođenjem
Krist je mukom, smrću i uskrsnućem, činom otkupljenja i spasenja,
ponovno uspostavio istinski odnos zajedništva s ljudima.
LJUDSKA OSOBA
JEDINSTVO TIJELA I DUŠE
ISPIŠI POJMOVE ISPRAVNO...
tijelo
materijalni čini (hraniti se, rasti, vidjeti...)
duhovna
duša
materijalno
ne zauzima ni vrijeme ni prostor
besmrtna
nematerijalni čini (misliti, voljeti,...)
prostorno – vremensko (biti tu, tamo,
kretati se, trajanje, godina 2005)
umire
tijelo
duša
PONAVLJAMO...
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Zašto nije ispravno postaviti pitanje: Što je čovjek?, već Tko je čovjek?
Kojim biblijskim izrazom označavamo čovjekovu jedinstvenost?
Svaki oblik spolne diskriminacije je protubiblijski. T – N (Zašto?)
Ljudsko tijelo potječe od ______________, a dušu stvara ________.
Grijeh prvih ljudi naziva se još i _____________________________.
Posljedice prvog grijeha su ________________________________.
Svaki čovjek je religiozno biće. T – N
Kršćani vjeruju da u uskrsnuće tijela i život vječni. T – N
Čovjek je otkupljeno biće zato što ___________________________.
Zašto svaki čovjek ima nepovredivo dostojanstvo?
Kad kažemo da je čovjek pojedinac, kažemo da je ___________ i
____________________.
Na što je čovjek pozvan, kad govorimo o njemu kao kulturnom i
političkom biću?