Transcript ALBERT CAMUS

ALBERT CAMUS
STRANAC
Istraživanje ljudske tjeskobe
Pripremila: Danijela Riger-Knez, prof.
O piscu
Francuski pripovjedač, dramatičar,
esejist i novinar;
Rođen u Alžiru;
Studira filozofiju, bavi se
kazalištem;
1940. dolazi u Francusku i radi
kao novinar, s grupom
intelektualaca pokreće novine
Combat (Boj) u kojima piše o
najvažnijim pitanjima francuskog
društvenog i političkog života;
1957. dobiva Nobelovu nagradu
za književnost;
1960. poginuo u prometnoj
nesreći.
Književno stvaralaštvo
Dvije faze Camusova stvaralaštva:
1. – faza apsurda (filozofski esej Mit
o Sizifu, 1942., roman Stranac,
1942.,drame Nesporazum i Caligula)
- spoznaja o apsurdnosti
postojanja;
- zaokupljen je pitanjima o smislu i
svrsi čovjekova postojanja,
- osjećaj nemoći njegove generacije
u vrijeme rata.
2. – faza pobune (romani Kuga,
1947. i Pad, 1956.; drame Opsadno
stanje i Pravednici)
- “apsurdni čovjek” ustupa mjesto
“pobunjenom čovjeku” koji
besmisao i ravnodušnost
prevladava ljudskom solidarnošću
APSURDNO STANJE JEST GUBITAK ILUZIJA
Osjećaj APSURDA u 20. stoljeću jednak je pojmu
TRAGIČNOG
A. Camus se pita: ako je svijet besmislen što
preostaje čovjeku
HEROJSKI, BUNTOVNI PESIMIZAM SIZIFOVSKOG
TIPA – izdržati bez nade, činiti ono što ovisi o
nama, djelovati bez iluzija, ne za vječnost nego za
danas
“Sizif nije tek kažnjeni bijednik nego junak
koji je u svom poslu zapravo sretan.
Neka se samo bogovi smiju njegovom
naporu – kad kamen dogura do vrha opet
pada niz brdo. U herojskom prihvaćanju
života, takav kakav jest, zamire božanski
smijeh, jer je Sizif u svom trudu jači od
bogova koji ga misliše kazniti.”
(A. Camus: Mit o Sizifu)
O romanu Stranac
Roman u dva dijela
Glavni lik Mersault
Događaji ispričani u obliku ispovijedi
glavnog junaka
Iskaz dan u jasnim, preciznim, kratkim
rečenicama
Pisan tehnikom solilokvija (razgovor sa
samim sobom)
Fabularni tijek:
- majčina smrt
- odlazak na izlet s prijateljem i djevojkom
- ubojstvo Arapina
- policijska istraga
- sudska presuda
Analiza teksta
Početak romana
- majčina smrt,
ravnodušnost, nelagoda,
bešćutnost
Susret s ispovjednikom
- Mersault ne vjeruje u
Boga
- ne osjeća očaj, nego
strah
- ne želi ničiju pomoć
- nema nade
- pitanje krivice “… ne
znam što je to grijeh”
- pobunjeni čovjek
- osjećaj sreće na kraju
romana
Zaključak
Camus je egzistencijalistički roman Stranac napisao 1942. godine
francuska književnost
Roman pripada modernom žanru monološkog romana (glavni lik je ujedno i pripovjedač), a građen je
tehnikom solilokvija (razgovora sa samim sobom);
Roman je komponiran u dva dijela;
“Stranac” je roman o čovjeku koji se našao u situaciji zločinca i osuđenika na smrt, a da ništa od toga ne
shvaća;
Mersault je sitni bankovni službenik koji ni od koga ništa ne traži i drugima daje pravo da rade što žele;
Mersault je naveden na ubojstvo, a ne zna ni kako ni zašto (“Osjećao sam samo kako mi sunce kao cimbal
udara po čelu i nejasnu, blistavu oštricu kako sijeva na nožu stalno uperenom u mene”);
Ljudski svijet počiva na pojmovima koji Mersaultu ništa ne znače;
Mersaulta dovodi na giljotinu njegova potpuna iskrenost, neprihvaćanje životnih pravila o kojima govori
tužitelj: lažnih opravdanja i pokajanja;
Mersault umire ne obaćajući pažnju na pojmove i predrasude koje su važne društvu kako nas ne bi
odbacilo (nije plakao na majčinu pogrebu);
Kad biva okrivljen, Mersault se ne brani (“Sve se odvijalo bez mog učešća. Krojili su mi sudbinu ne
pitajući me za mišljenje.”)
Mersault nema politička ni religijska uvjerenja, na kraju romana ne pokazuje poniznost ni strah
Egzistencijalistički roman se suprotstavlja realističkom romanu. Model čovjeka u prozi 20. stoljeća se
mijenja. Moderna proza ne može ponuditi model cjelovita čovjeka jer je 20. st. obilježeno nestabilnošću,
ideološkim sukobljavanjima, osjećajem ugroženosti.
Mersaulta treba shvatiti kao simbol suvremene zapadne civilizacije koja dehumanizira čovjeka i svodi ga
na razinu automata.