politika održivog razvoja turizma

Download Report

Transcript politika održivog razvoja turizma

Sveučilište u Mostaru
Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti
Nositelj kolegija: prof.dr. Dora Smolčić Jurdana
[email protected]
Asistentica: Danijela Madžar
Skupina autora (u red. Vujić, V.): Održivi razvoj turizma – problemi i
perspektive, Fakultet za turistički i hotelski menadžment Opatija,
Opatija, 2005. (15-27, 57-195)
Skupina autora (u red. Blažević, B., Peršić, M.): Turistička regionalizacija
u globalnim procesima, Fakultet za menadžment u turizmu i
ugostiteljstvu Opatija, Opatija, 2009. Poglavlje 4. str. 127-164



Ispit je pismeni; sastoji se od 5 pitanja.

Za pristupanje ispitu studenti su dužni izraditi seminarski zadatak.





Održivi razvoj – potreba i cilj suvremenog društva
Koristi se od 70-tih godina 20. stoljeća, a intenzivnije
ulazi u upotrebu 80-tih godina istog stoljeća
Opasnost – postoje tendencije banaliziranja
korištenja pojma “održivi razvoj”
Održivi razvoj treba postati nova sintagma koja
povezuje ciljeve boljeg gospodarskog rasta i razvoja i
poboljšanja kvalitete okoliša.
Održivi razvoj nije fiksno stanje harmonije nego
proces promjena pri čemu su iskorištavanje resursa,
usmjeravanje investicija, orijentacija tehnološkog
razvoja i institucionalne promjene usklađene sa
sadašnjim i budućim potrebama.


Održivi razvoj turizma podrazumijeva
koncepciju razvoja turizma koja
uspostavlja pozitivan odnos između
ekonomije i ekologije.
Održivi razvoj turizma zahtijeva
očuvanje, kako fizičkog tako i
društvenog, okruženja. Upravo je za
turizam primjena ove koncepcije u
praksi iznimno važna. Poslovanje
gospodarskih subjekta iz drugih
djelatnosti ne zavisi direktno o očuvanoj
prirodi, dok za turizam prirodni okoliš
predstavlja osnovni resurs i
najistaknutiji je motiv turističkih
putovanja.
Definicija Svjetskog savjeta za okoliš i razvoj (World
Commission on Environment and Development - WCED)
iz 1987. godine objavljena u publikaciji “Our Common
Future” (poznato i kao Izvještaj Brundtland komisije):
“Održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe
sadašnje generacije pri tome ne umanjujući mogućnost
budućim generacijama da zadovolje svoje potrebe.”
Definicija obuhvaća dva važna pojma:
 ljudske potrebe;
 ograničenja okoliša.
Our Common Future (Brundtland izvještaj)
donosi do danas najprihvaćeniju i najčešće
citiranu definiciju:
“Održivi razvoj turizma je razvoj koji zadovoljava
sadašnje potrebe turista i lokalne zajednice, dok
se istovremeno čuvaju resursi za njihovo buduće
korištenje.”

Korijene koncepcije održivog razvoja
možemo razabrati još u tradicionalnim
kulturama; prvi pisani dokument koji
suštinski govori o održivom razvoju je pismo
indijanskog poglavice plemena Seatle
upućeno američkom predsjedniku Piercu
1854.g.
“Kako se može kupiti ili prodati nebo i toplina zemlje?
Takvo što sasvim nam je strano. Mi ne posjedujemo
svježinu i bistrinu vode, pa kako ih možete kupiti? …
Zemlja ne pripada čovjeku. Čovjek pripada zemlji. To
dobro znamo. Sve je u međusobnoj vezi, kao što je
obitelj sjedinjena krvlju. Sve je povezano. Nije čovjek
tvorac tkaonice, već je samo vlakno u njoj. Što uradi s
tkaonicom, čini sa sobom… Što se događa zemlji
događa se sinovima zemlje. Ne razumijemo zašto se
ubija bufalo, zašto se krote divlji konji, zašto je u
dubini šume toliko ljudskog vonja, zašto je pogled na
zelene brjegove rastrzan žicama koje govore. Gdje su
guštici? Nema ih više. Gdje je orao? Otišao.
Pravom življenju je kraj. Nastupa borba za opstanak.”
Indijski poglavica plemena Seatle 1854.

Studija Naša zajednička budućnost (Our
Common Future)



Koncepcija održivog razvoja nastaje kao svojevrsna
reakcija na činjenicu da ljudske aktivnosti negativno
djeluju na prirodne procese i društvene sadržaje, iako
se odvijaju s ciljem razvoja gospodarstva i društva
uopće.
Turizam se u razradi koncepcije održivog razvoja
razmatra kao sastavni dio ukupnog gospodarskog i
društvenog sustava, te je implementacija načela
održivosti u turizmu neučinkovita ukoliko je ne prati
ukupni gospodarski i društveni sustav.
Turizam, u tom smislu može biti inicijator primjene
održivog razvoja, ali ne može samostalno djelovati na
konačno oživotvorenje koncepcije u praksi.
Ističemo dva pojma koji se intenzivno koriste u literaturi
koja obrađuje pojam održivog razvoja:

unutargeneracijska jednakost (engl. intra-generation

međugeneracijska jednakost (engl. inter-generation
equity),
equity).
Unutargeneracijska jednakost podrazumijeva mogućnost
svih pripadnike iste generacije ljudi da imaju jednake
mogućnosti pristupa resursima i da mogu dostići
određenu kvalitetu života.
Međugeneracijska jednakost podrazumijeva mogućnost da
pripadnici različitih generacija ljudi, dakle sadašnje i neke
buduće generacije, imaju mogućnosti pristupa resursima,
tj. da ih sadašnje generacije trebaju koristiti na način da ih
ne iscrpljuju do kritičnih granica.
Održivi razvoj dugoročna je i globalna težnja
čovječanstva.


Rasprava o održivom razvoju intenzivno je nastavljena u okviru
konferencije Ujedinjenih naroda održane u Rio de Janeiro-u 1992.
godine – “United Nations Conference on Environment and Development”
UNCED, u literaturi još poznat i pod nazivom Rio Earth Summit.
Najznačajniji dokument, koji je proistekao s Konferencije, je poznata
“Agenda 21”, plan akcija za budućnost koje se tiču pitanja zaštite
okoliša. Ideja je bila da lokalne vlasti zajedno s predstavnicima
gospodarstva, organizacija i lokalnim stanovništvom donesu plan za 21.
stoljeće na osnovama Deklaracije iz Rija.
Rezultate Konferencije možemo podijeliti u šest dijelova:
 Deklaracija o osnovnim načelima.
 Sporazumi o specifičnim pravnim mjerama.
 Agenda 21 – plan akcije.
 Novi, dodatni izvori financijskih sredstava.
 Transfer tehnologije.
 Jačanje institucionalnog kapaciteta i procesa.


“Agenda 21” predstavlja plan aktivnosti na
svim područjima u svezi održivog razvoja
turizma na Zemlji. Ona ukazuje na potrebu
promjena u osmišljavanju razvoja, promjena
koje su zasnovane na novom pristupu i
shvaćanju utjecaja ponašanja čovječanstva na
okoliš.
“Agenda 21” usvojena je na Svjetskom
summit-u u Rio de Janeiru 1992. godine, gdje
se donosi zaključak da je neophodno
uspostaviti globalno partnerstvo na Zemlji kao
neophodan ključ održanja i uspjeha
čovječanstva. Aktivnosti je, zaključeno je,
potrebno usmjeriti k uspostavi međunarodnih
sporazuma i dogovora u službi očuvanje
kvalitete okoliša.

Unaprijediti i preorijentirati politiku cijena i državnih poticaja,
subvencija u području turizma.

Diverzificirati ekonomiju u planinskim područjima njihovim
uključivanjem u turističku ponudu.


Unaprijediti mehanizme za očuvanje ugroženih područja, gdje
je potrebno poduzeti mjere za očuvanje životinjskog svijeta,
biološke raznolikosti, te takva područja od posebna značaja
uključiti u sustav zaštite.
Promovirati ekološki osviještene turističke aktivnosti.
2002.
Johannesburg Summit 2002 – World Summit on Sustainable
Development
Report: Sustainable Tourism Development
Svjetski summit za održivi razvoj koji se održao od 02. kolovoza –
04. rujna 2002. godine u Johannesburgu zbog značaja teme izazvao
je izuzetnu pažnju svjetske političke i društvene javnosti, te se
smatra jednim od ključnih događaja u svijetu te godine, budući bi
trebao determinirati buduća svjetska kretanja.
Komisija za održivi razvoj koja je sudjelovala u pripremi Svjetskog
summita za održivi razvoja donijela je izvješće na temu “Održivi
razvoj turizma”.
Održivi razvoj zahtijeva interdisciplinarni pristup.
Pretpostavlja različita znanja kako iz područja
društvenih (ekonomija, sociologija, pravo…), tako i
prirodnih znanosti (ekologija, biologija, kemija,
tehnologija…) i upravo iz te činjenice proizlazi iznimna
složenost primjene i ograničenja koja se nameću ovoj
koncepciji.
Koncepcija održivog razvoja promovira
kontrolirani rast i razvoj uz maksimalno
očuvanje i racionalno korištenje resursa. Time
bi se ostvario dugoročni ekonomski i
društveni razvoj. Razvoj koji bi u dužem
periodu posljedično znatno narušio
ekonomsku, društvenu i ekološku osnovu nije
razvoj temeljen na načelima održivosti.


Koncepcija održivog razvoja reflektira i
zahtijeva značajni preokret naših vizija i
predodžbi o odnosu funkcioniranja
ekonomskih aktivnosti i prirode.
Koncepcija održivog razvoja u prvi plan ističe
kvalitativno unapređenje u odnosu na
kvantitativni rast.
Održivi razvoj sačinjavaju tri usko povezana pitanja o
kojima gospodarstvo mora voditi računa:
•Okoliš je potrebno vrednovati kao integralni dio ekonomskog
procesa.
•Potrebno je voditi računa o jednakosti. Jedna od prijetnji
čovječanstva je da danas nerazvijene zemlje žele pod svaku
cijenu dostići životni standard razvijenog Zapada.
•Koncepcija održivog razvoja stavlja pred društvo, poslovne
subjekte i pojedince drugačije ciljeve koji trebaju biti usklađeni s
budućim potrebama čovječanstva.
Međuzavisnost turizma i okoliša u cilju dostizanja
održivog razvoja uključuje:
a)
a)
a)
povezivanje razvojne politike s menadžmentom prirodnih
resursa na temelju projekata, planova i programa;
povezivanje razvoja turizma i politike menadžmenta
prirodnih resursa na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini;
povećanje lokalnih kapaciteta u skladu s realnim
mogućnostima okoliša (posebno u područjima gdje se
ostvaruju intenzivna turistička kretanja).

Kvaliteta okoliša, njegova atraktivnost i
očuvanost, odnosno ekološka vrijednost
turističkog proizvoda značajno pridonosi
kvaliteti turističkog proizvoda i povećanju
njegove konkurentnosti na zahtjevnom
turističkom tržištu.
svjetska
zajednica
država
lokalna zajednica
gospodarski subjekti
pojedinci

Zadovoljenje potreba i unapređenje
kvalitete života lokalnog stanovništva

Očuvanje socio-kulturnog identiteta
lokalne zajednice

Razvijanje visoko kvalitetnog
turističkog proizvoda

Unapređenje kvalitete doživljaja turista

Očuvanje resursa kako bi ih i buduće
generacije mogle koristiti

Doprinos blagostanju stanovništva
OSTVARENJE CILJEVA ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA MOGUĆE JE ISKLJUČIVO
SURADNJOM SVIH SUBJEKATA NA RAZINI TURISTIČKE DESTINACIJE.
Koncepcija održivog razvoja reflektira i zahtijeva
značajni preokret naših vizija i predodžbi o odnosu
funkcioniranja ekonomskih aktivnosti i prirode.
Koncepcija održivog razvoja u prvi plan ističe
kvalitativno unapređenje u odnosu na kvantitativni rast.
Procesu implementacije održivog razvoja turizma u praksi
nameće se nekoliko prepreka:

Fizička, prirodna ograničenja – teško je precizno procijeniti
limite tolerancije prirode i prostora, budući dolazi do stalnih
promjena.

Kompleksnost odnosa – turistički razvoj nije moguće promatrati
kroz pojednostavljeni odnos uzrok-posljedica između dva ili više
čimbenika, već je to kompleksan odnos između različitih
čimbenika koji su međusobno u različitim vezama.

Vremenski odgođeno javljanje posljedica – postoje efekti čiji
uzroci sežu u prošlost, te koji su se pojavili nakon proteka dužeg
vremenskog perioda (npr. pojava ozonskih rupa).

Asimilacijski period – potrebni je protok određenog vremena da
bi se priroda i čovjek prilagodio novoj situaciji. Često se nužnost
proteka asimilacijskog perioda zanemaruje kod razvojnih
projekata, što izaziva negativne posljedice.



Kvaliteti turističkog proizvoda turističke
destinacije
Kvaliteti doživljaja turista
Dugoročnom opstanku turističke destinacije
na turističkom tržištu



Eko-marke, certifikati, nagrade koriste se kao instrumenti
za poticanje zaštite okoliša o kvaliteti kojeg bitno ovisi
turistička industrija.
Prema Middletonu i Hawkinsu turistička industrija koristi
eko-marke kao određenu vrstu zaštitnog znaka ili logotipa
u komunikaciji s tržištem, u nadi da će to utjecati na
pozitivne stavove potrošača prema proizvodima i
uslugama koje se nude. Time se, dakle, nastoje steći
prednosti pred konkurencijom.
Eko-marke u turizmu dodjeljuju nevladine organizacije,
privatne zaklade ili udruženja, strukovna udruženja, javne
vlasti. One se mogu dodjeljivati na međunarodnom,
regionalnom, nacionalnom i sub-nacionalnom nivou.
Namjera je uvođenja i korištenja eko-marki da:



djeluje na smanjenje negativnih utjecaja na prirodnu
resursnu osnovu destinacije na način da potiče
turistička poduzeća da dostignu visoke ekološke
standarde;
educira turiste u svezi utjecaja njihovih aktivnosti i
odluka vezanih uz turizam, te ih time potakne da
djeluju u skladu s ekološki prihvatljivim ponašanjem;
razvijanje standarda za ekološki prihvatljive turističke
proizvode i usluge.


Nedostatak nagrada u odnosu na certifikate i
trajne eko-marke je u tome što se one
dodjeljuju jednokratno na bazi natječaja, te
se stoga intenzivno u marketingu mogu
koristiti samo jedne godine.
One također ne potiču destinacijski
menadžment da očuvaju kvalitetu okoliša
kako bi trajno očuvali i eko-marku.
Norme iz serije ISO 14000 za upravljanje okolišem pripadaju
dvjema glavnim skupinama normi:


Norme usmjerene na organizacije – osiguravaju
uspostavljanje, održavanje i procjenu sustava za
upravljanje okolišem
Norme usmjerene na proizvode – bave se određivanjem
utjecaja proizvoda i usluga na okoliš tijekom njihovog
životnog ciklusa te označavanjem i deklariranjem
proizvoda glede njihove prilagođenosti okolišu.
Sveukupni cilj normi ISO 14000 jest pomoć u zaštiti okoliša i
sprječavanju onečišćenja, te postizanje usklađenosti s
društveno-gospodarskim potrebama
Poslovni sustavi koji su implementirali ISO 14000 razvili su, uz politiku i
određena pravila za unapređenje ekološkog menadžmenta koja se odnose
na:














Kadrove
Zaštitu okoliša
Zbrinjavanje otpada
Biološku različitost
Održivo korištenje prirodnih resursa
Racionalno korištenje energije
Smanjenje rizika
Naknadu štete
Istraživanje i razvoj
Informiranje i edukacija javnosti
Sudjelovanje u ekološkim udrugama
Procjena ekološke politike
Uvjete nabave roba
Godišnji izvještaj o ekologiji
Menadžment u skladu s načelima održivosti može, dakle,
pružiti niz prednosti u poslovanju i boljem pozicionirajem
na tržištu:






povećati konkurentnost;
stvoriti preduvjete za osvajanje rastućeg tržišnog
segmenta ekološki osviještenih turista;
poboljšati imidž;
smanjiti količinu otpadnog materijala i emisija zagađenja u
okoliš;
racionalnim korištenjem resursa smanjiti troškove
poslovanja;
osigurati bolje uvjete (čistiji okoliš) zaposlenima, lokalnom
stanovništvu i turistima i višu kvalitetu života.
Istraživanje gotovo 50 nacionalnih izvještaja koji su podneseni Ujedinjenim narodima u
svezi politike i pristupa promoviranju održivog razvoja, uključujući turizam dovodi do
slijedećih zaključaka: [world-tourism.org]








Definicija globalne politike zaštite okoliša i s tim u svezi strategije na nacionalnoj
razini predstavlja u većini zemalja osnovni čimbenik za osiguranje održivog razvoja
turizma.
Ipak, treba naglasiti da nacionalna administracija mnogih zemalja zaboravlja
činjenicu da je donesena politika zaštite okoliša, uključujući zakonsku regulativu
najčešće formulirana bez značajnog uvida u potrebe i specifičnosti turističkog
sektora.
Turizam nije uvijek integriran u nacionalni razvojni plan.
Politika održivog razvoja turizma, strategije i/ili dugoročni master planovi turizma
koji uključuju načela održivosti donose se uz razvijene i u zemljama u razvoju i u
novo proglašenim neovisnim državama. U nekim slučajevima takvi planovi doneseni
su na sub-nacionalnoj razini (npr. provincije, regije, županije ili sl.)
Većina zemalja naglasila je u svojim izvješćima veću svijest o potrebi održivog
razvoja kod najmanje dva bitna čimbenika turističkog procesa: javni i privatni sektor.
Uočava se ubrzani proces decentralizacije, koji se odvijao tijekom devedesetih godina
prošlog stoljeća, pri planiranju i donošenju odluka u svezi turizma.
Prethodno navedeni proces je pridonio procesu uključivanja određenih zainteresiranih
skupina u razvoj turizma i njegov menadžment, te u nadziranje njegovih utjecaja.
Interese određenih skupina često zastupaju i nevladine organizacije.
Privatni sektor u turizmu redovno se konzultira od strane nacionalnih turističkih
organizacija i institucija sustava u svezi specifičnih planskih i regulatornih pitanja. Pri
tome se naglašavaju pitanja vezana uz održivost.







Planovi i vodiči najčešće se koriste kod razvoja ekoturizma, što je dobro, ali je
greška što se ne izrađuju i za ostale oblike turizma.
Priobalna područja, otoci i nacionalni parkovi imaju u mnogim zemljama
poseban tretman i pažnju.
Hotelijeri u većem broju usvajaju i uvode menadžment okoliša (engl.
environmental management) u svoje poslovanje. Hotelska industrija prihvatila je
primjenu načela menadžmenta okoliša i bez potrebe da ih na to prisili pravna
regulativa, već su tržišna kretanja ukazala na nužnost takvog poslovanja
(posebno prednjače veliki hotelski lanci).
Samo je nekoliko zemalja ili regija, uglavnom u razvijenom svijetu, definiralo i
kontinuirano promatra indikatore za mjerenje napretka prema uspostavljanju
održivosti u turizmu.
U velikom broju zemalja podupiru se certifikati u turizmu kojima se podupiru
projekti i programi koji imaju za cilj očuvanje okoliša i unapređenje općih uvjeta
života s tim u svezi. Nema pouzdanih istraživanja o značenju kojeg takvi
certifikati imaju za krajnje korisnike, turiste. Ipak, treba imati u vidu da su turisti
sve više ekološki osviješteni i upoznati s priznatim certifikatima.
Ulažu se znatni napori za uvođenje problematike održivosti u programe
obrazovanja za turizam i programe permanentnog obrazovanja.
Nažalost, relativno je mali broj zemalja i destinacija uočio i iskoristio važnu vezu
između ponude turističkog proizvoda u skladu s načelima održivog razvoja i
tržišne konkurentnosti.



Razvijene zemlje učinile su bitan napredak i unaprijedile saznanja s područja
održivog razvoja i menadžmenta u turizmu. Istraživanje provedeno od strane
Svjetske turističke organizacije između članica pokazalo je da je posljednjih
godina provedeno preko 100 istraživačkih projekata u 47 zemlje svijeta na temu
održivog razvoja turizma, većinom u Europi i Americi. Drugo je istraživanje
bibliografija pokazalo da je gotovo 500 naslova knjiga i časopisa napisano
krajem devedesetih godina prošlog stoljeća na temu održivog razvoja turizma,
prihvatnog potencijala u turizmu, utjecaju turizma na prirodni okoliš i sociokulturno okruženje, planiranje održivog razvoja i slično.
U mrežama regionalne i međuregionalne suradnje održivi razvoj ima značajno
mjesto, bilo da se radi o projektima vezanim neposredno uz turizam ili onima
koja tretiraju opća gospodarska pitanja. (Npr. Mediteran, Baltičko more, Karibi,
Europska unija itd.)
Sve gore navedeno kazuje o promjeni orijentacije u poimanju turističkog
razvoja. Načela održivosti sve su više prihvaćena i od strane zainteresiranih
subjekata u turizmu (engl. stakeholders) i od strane vlada pojedinih zemalja.



Problematika prihvatnog potencijala osnova je na
kojoj se bazira koncepcija održivog razvoja
turizma.
Prihvatni potencijal turističke destinacije
predstavlja njenu sposobnost da prihvati turiste i
razvoj turizma, a da se pri tome u većoj mjeri ne
narušava ukupno okruženje - prirodno, izgrađeno
i socio-kulturno.
Ono podrazumijeva prisutnost turista, što u
svakom slučaju ima utjecaja na okruženje, ali koje
je prihvatljivo za lokalno stanovništvo i turiste, te
koje je održivo i u budućnosti.


Od sredine osamdesetih godina 20. stoljeća
shvaćanje prihvatnog potencijala razvilo se od
gledišta da se nalazi optimalni broj korisnika
(turista) do kompleksne metode koja uključuje
resursni menadžment i fizičke parametre resursa,
te analizu očekivanja i preferencija turista.
U dokumentima Programa za okoliš Ujedinjenih
naroda (United Nations Environment Programme UNEP) i Svjetske turističke organizacije (World
Tourism Organization - WTO) prihvatni potencijal
definira se kao “maksimalni broj turističkih
korisnika koji simultano posjećuju turističko
mjesto bez neprihvatljivih poremećaja fizičke,
ekonomske i socio-kulturne okoline, kao i bez
neprihvatljivog smanjenja kvalitete zadovoljstva
posjetilaca”
Aspekti (tipovi) prihvatnog potencijala:
 fizički
 psihološki
 biološki
 sociološki
 ekonomski.


Prihvatni potencijal predstavlja
menadžersku odluku donesenu na nivou
turističke destinacije nakon provođenja
opsežnog i interdiscipinarnog istraživanja.
Po utvrđivanju optimalnog razvojnog
scenarija pristupa se definiranju prihvatnog
potencijala, budući da njegova veličina nije
jednaka za različite razvojne scenarije.
CC = f(Q,T,N,Ut,DM,AB)









CC - prihvatni potencijal (engl. carrying capacity)
Q - fizička veličina (prostranstvo) resursa (engl. quantity
of the park’s resources)
T
- tolerancija prema korištenju resursa (engl. tolerance
of its resources to use)
N - broj posjetitelja (engl. number of visitor)
Ut - tip korištenja resursa (engl. type of use)
DM - izgradnja i management objekata turističke ponude
(engl. design and
managament of the visitor facilities)
AB - stav i ponašanje posjetitelja i menadžera (engl.
attitude and behaviour of
visitors and managers)
Američka asocijacija nacionalnih parkova
TCC = f (Ecol, Phys, Econ) (TC,RA,Pol)






Ecol - ekološkog sustava (engl. ecological systems in a
destination)
Phys - fizičke infrastrukture i razvijenosti objekata za
turizam (engl. physical infrastructure and tourist facility
development)
Econ - ekonomskih karakteristika (engl. economic
characteristics of tourist investment and expenditure)
TC - karakteristika turista (engl. tourists’ characteristics in
social-cultural and behavioural terms)
RA - prihvatljivosti razvoja turizma za lokalno stanovništvo
(engl. residetns’
acceptance of tolerance of tourism
activity)
Pol - politike donošenja menadžerskih odluka (engl. politcal
capability and authority to
management decisions)
take effective
Glasson



Menadžment turističke destinacije može djelovati na
povećanje prihvatnog potencijala turističke destinacije,
prvenstveno djelujući na smanjenje sezonalnosti i
koncentraciju turista oko/u pojedinih turističkih
atraktivnosti, dok ostale zanimljivosti (koje bi trebale, bar
dio njih, prerasti u atrakciju) ostaju neposjećene i
neotkrivene turistima.
Sezonalnost umnogome utječe na određivanje prihvatnog
potencijala. Najveći broj turista posjećuje određenu
turističku destinaciju tijekom glavne sezone, dok ostalih
mjeseci broj turista mnogo manji. Za određivanje
prihvatnog potencijala relevantan je podatak o broju turista
u vrijeme glavne sezone, kada je njihov broj najveći, dakle
vršno opterećenje. Tom opterećenju potrebno je prilagoditi
sve funkcije prostora i infrastrukturnu opremljenost
turističke destinacije.
Analitičari turizma nastojali su definirati okvirne prihvatne
potencijale, standarde, za pojedina prirodna područja, a
koje je naravno potrebno korigirati i prilagoditi
specifičnostima konkretnog primjera.
Standarde za niže navedena područja ustanovila je Svjetska turistička
organizacija (WTO).
Izraženi su u broju posjetitelja na dan po hektaru:















park šuma
park u predgrađu
popularno izletničko područje
manje popularno izletničko područje
sport/igre u ekipi
golf
aktivnosti na vodi:
ribarenje/jedrenje
glisiranje
skijanje na vodi
staze u prirodi u broju osoba na
dan po kilometru:
pješačenje
jahanje konja
skijališta
do 15
15-70
300-600
60-200
100-200
10-15
5-30
5-10
5-15
40
25-80
100 skijaša po hektaru
uređenog skijališta (staze)
Utvrđivanje prihvatnog potencijala u načelu se može
odvijati u četiri osnovne faze:
1.
2.
3.
4.
faza prikupljanja dokumentacije i izrade karata,
faza analize,
opcije razvitka turizma,
faza formulacije prihvatnog potencijala.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Prihvatni potencijal za određeno područje može biti definiran samo u
skladu s ciljevima menadžmenta. Mora postojati definirano zemljopisno
područje i istaknuta njegova obilježja da bi se određivanju prihvatnog
potencijala moglo pristupiti.
Mogu se koristiti razni okviri za planiranje prihvatnog potencijala. Pri tome
treba uvažavati sve indikatore i standarde, te pratiti uvjete na odabranom
području.
Prikupljanje mišljenja i preferencija turističkih korisnika (i onih koji to nisu)
može pomoći pri formuliranju ciljeva i sugerirati moguće promjene u
dosadašnjoj turističkoj politici.
Na raspolaganju korisnicima mora biti cijeli niz rekreacijskih sadržaja s
ciljem zadovoljenja njihovih potreba, a koji trebaju biti vođeni na način da
trajno bitno ne narušavaju prirodni okoliš.
Mora biti odabrana menadžerska tehnika za upravljanje turističkom
destinacijom u skladu s njenim prihvatnim potencijalom, te ciljevima
turističkog razvoja i značenjem samog područja.
Menadžment nakon niza konzultacija i analiza mora donijeti odluku o
optimalnoj razini korištenja određenog područja u turističke svrhe
(prihvatni potencijal u turizmu).

Mulitidimenzionalnost.

Teško je identificirati kritični limitirajući resurs
kao osnovu za procjenu prihvatnog potencijala.


Broj posjetitelja koje može prihvatiti određeno
područje zavisi o tipu i intenzitetu turističke
aktivnosti i tehnološkim faktorima.
Uobičajeno postoji više različitih objašnjenja za
degradaciju okoliša, a jedan od njih može biti
utjecaj turizma.




Scenarij potpuno slobodnog razvoja bez
ograničenja
Scenarij intenzivnog turističkog razvoja
Scenarij razvoja alternativnog ili ekoturizma
Scenarij održivog turističkog razvitka


Skupina autora (u red. Vujić, V.): Održivi razvoj turizma – problemi i
perspektive, Fakultet za turistički i hotelski menadžment Opatija, Opatija,
2005. (15-27, 57-195)
Skupina autora (u red. Blažević, B., Peršić, M.): Turistička regionalizacija u
globalnim procesima, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu
Opatija, Opatija, 2009. Poglavlje 4. str. 127-164