Biologija vektora tokom patogeneze arbovirusa
Download
Report
Transcript Biologija vektora tokom patogeneze arbovirusa
Biologija vektora i patogeneza
arbovirusa
Prof. Dr. Miroslav Valčić
Fakultet veterinarske medicine
Univerzitet u Beogradu
Arbovirusi
Velika grupa virusa različitih bioloških
karakteristika
Zajednička osobina – prenošenje vektorima
Artropodama
Nekada se i umnožavaju u vektorima
Virusi koji su paraziti artropoda?
Arthropod-borne viruses
Arbovirusi- vektori
Klasa Insecta – red Diptera
Culicoidae
Arbovirusi - vektori
Phlebotominae (peščane mušice)
Žive blizu vode i u polusuvim mestima
Arbovirusi - vektori
Ceratopogonidae
Arbovirusi - vektori
Krpelji potkase Acari (klasa Arachnida)
Argasidae – meki krpelji
Rhipicephalus
Arbovirusi - vektori
Meki krpelji - Argasidae
Arbovirusi - vektori
Tvrdi krpelji – Ixodidae
Dermacentor
Arbovirusi
Za razliku od ostalih virusa, arbovirusi se šire horizontalno
preko vektora
Ostali virusi se prenose direktnim ili indirektnom kontaktom
među kičmenjacima
Razlika ima posledice po epizootiologiju, evoluciju i kontrolu
arbovirusnih infekcija
Preko 500 virusa
Togavirusi, flavivirusi, bunyavirusi, reovirusi i rabdovirusi (svi su
RNK virusi)
Velika sposobnost RNK molekula da se adaptira
Alternativni mehanizmi replikacije i maturacije
DNK - Asfavirusi
Arbovirusi
Arbovirusi ljudi
Febrilna oboljenja
Encefalitisi
Hemoragična oboljenja
Veterinarska medicina
Veća lepeza simptoma
Uopšteno – encefalitisi, hemoragični sindrom
Arbovirusi
Virusi koji izazivaju najteže simptome
Krpelji
Toga, alfavirusi, flavivirusi, bunyavirusi
Prvi je opisan virus izazivač žute groznice ljudi
Još uvek u Africi i Južnoj Americi
Denga, Ross River, Venecuelanski encefalitis, Rift
Najčešće encefalitisi
Povremene epizootije i epidemije
Stalni oprez i istraživaje mera kontrole i suzbijanja
Transmisija arbovirusa vektorima
Neki virusi inficiraju samo primate
Žuta groznica, denga
Primati (i ljudi)
Dva ciklusa: primati i vektori (Aedes)
Kompleksniji ciklus
Alfavirusi
Različiti epidemijski i epizootijski ciklusi
Enzootijski
Mutacije virusa – epizootije i epdemije
Visoke koncentracije mutiranog virusa u velikim životinjama
(konji)
Transmisija arbovirusa vektorima
Transmisija krpeljima je složenija
Sezonski životni ciklus
Različiti domaćini za različite razvojne forme krpelja
Flavivirus
Haemaphysalis krpelj-sisari
Trans-stadijumski prenos u krpeljima (amplifikacija)
Majmuni uvećaju koncentraciju virusa u prirodi i inficiraju
vektore
Goveda se zaraze na paši
Na povratku u selo – epidemija ljudi preko inficiranih nimfi
krpelja
Životni ciklus vektora
Komarci su najznačajniji
Kompleksni životni ciklus
Posle embrionalnog razvoja polažu se jaja
Četiri larvena stadijuma u vodi (kod nekih edesa
postoji dijapauza)
Samo u zaklonjenim vodama (bez talasa i vetra)
Dišu neposredno ispod površine vode
Mansonia je izuzetak
Četvrti stadijum - pupa
Životni ciklus vektora
Vreme razvoja
Zavisi od vrste, temperature, raspoložive hrane
Nekoliko dana do nekoliko nedelja
Tokom faze pupe – metamorfoza
Od vodene ka fazi odraslog insekta
Razara se kutikula
Mužjaci ranije sazrevaju
Životni ciklus vektora
Ženke se najčešće jednom oplode
Mužjaci obično žive jednu nedelju
Dužina života ženki varira
U tropima – jedna nedelja
Kontinentalna klima – mesecima
Po nekada - hibernacija
Distribucija je nekada mala (0.5 km, Aedes)
Kod nekih vrsta i desetine kilometara
Životni ciklus vektora
Kontinentalna klima – oplođenje je sezonsko (leto)
Oplođene ženke hiberniraju na račun masnih naslaga
Druge vrste – slično
Neke vrste prežive u vodi
Jaja, larva, pupa i odrasli oblik
Culicoides i peščane mušice
Vodena i poluvodena faza
Larve se ukopaju u supstrat
Meseci i godine za razvoj
Slabi letači – lokalne kocentracije i lokalizovane epizootije
Životni ciklus vektora
Neki insekti mogu da prevale desetine kilometara
Krpelji: Argasidae (meki krpelji) i Ixodidae (čvrsti krpelji)
Vetar
Argasidae – sesilni ektoparaziti
Ixodidae – ektoparaziti koji menjaju lokacije
Za razliku od insekata: velika varijabilnost u odnosu na vrstu –
domaćina
Egzofilni (otvorena staništa, šume...) i nidalni (blizu domaćina)
Svi krpelji su terestralni
Jaja, larva, nimfa i odrasli oblik
Životni ciklus vektora
Ixodidni krpelji ležu hiljade
jaja odjednom
Argasidni – u više navrata
Iz jaja izlaze larve (6 nogu)
Preko trave se hvataju za
domaćina – životinje
Usledi 1-5 stadijuma nimfe
sa osam nogu
Životni ciklus vektora
Odrasli oblik nastaje posle preobražaja – sparivanje
Svi stadijumi i oba pola se hrane krvlju domaćina
Nekoliko stotina mikrolitra, povećanje tela oko 200 puta
Argaside se hrane brzo – minuti
Ixodide – sporo, danima i nedeljama
Životni ciklus vektora
Transformacija u odraslog oblika (molting) se odvija
najčešće u prirodi, bez životinje – domaćina
Neki krpelji imaju samo jednog domaćina
Sve faze razvoja i hranjenje
Nekada dva ili više domaćina – kičmenjaka
Neki krpelji prežive i do 16 godina
Genotrofni ciklus vektora
Put od momenta traženja domaćina (hrane) do
poleganja jaja
Genotrofni ciklus je kritičan za transmisiju mikroba
Za ovogenezu je neophodan obrok krvi – kapljica
Često je potrebno nekoliko hranjenja (Culex, Aedes)
Traženje domaćina
Većina se hrani tokom jutra i u sumrak
Senzori za CO2, telesne mirise, temperatura tela
Genotrofni ciklus vektora
Posle hranjenja – digestija i formiranje jaja
Većina vrsta komaraca pokazuje specifičnost za vrstudomaćina
Nepoznat mehanizam
Brojne vrste se hrane na sisarima i pticama
Inhibicija traženja domaćina
Neki na reptilima, vodozemcima...
Potpuni obrok za manje od 10 minuta
Često se obrok prekida usled reakcije životinje
Genotrofni ciklus vektora
Solenofagni vektori (komarci, mušice)
Ubod rilice (proboscis) u krvni sud
Formiranje kanala kroz dermis
Ubacivanje salive u perivaskularno tkivo
Slični mehanizmi i kod krpelja, peščanih mušica ...
Depozicija virusa van krvnih sudova
Telmofagni vektori (krpelji, peščane mušice)
Lubrikacija (podmazivanje), alergeni, enzimi, antikoagulansi,
vazodilatacija
Hrane se na krvi iz napravljenog jezerceta
Kap krvi – nekoliko puta veća zapremina od samog vektora
Genotrofni ciklus vektora
Obrok krvi (kap) dolazi u srednje crevo
Kada se uzastopno uzimaju manji obroci – veća
mogućnost prenošenja arbovirusa
Iksodidni krpelji su na domaćinu danima i nedeljama
Manji deo u torakalni divertikulum i torakalno srednje crevo
Luče se antikoagulansi, vazodilatatori, imunosupresori,
antihistaminici, “lepak” za rilicu ...
Uvećavanje zapremine krpelja za preko 100 puta
Argaside se zadržavaju na domaćinu vrlo kratko
Anatomija
komarca
BL – bazalna membrana
(lamina)
C – kardijačno srednje crevo
DD – dorzalni divertikulum
F – prednje crevo
IF – intususceptum creva
L – lumen
M – srednje crevo
ME – epitel srednjeg creva
MV – mikrovili srednjeg creva
SG – pljuvačne žlezde
VD – ventralni divertikulum
Genotrofni ciklus vektora
Varenje obroka – kapi krvi
Faringealna pumpa-prednje crevo-kardija
Prednji kraj torakalnog srednjeg creva-bulbulus (abdominalno
srednje crevo tj. stomak)
Zadnji deo srednjeg creva – pilorus – zadnje crevo
Epitelne ćelije srednjeg creva-bazalna membrana-mišići
Ćelije postanu pljosnate kada se stomak napuni
Digestija krvi u peharastim ćelijama srednjeg creva
Enzimi: tripsin, himotripsin, aninopeptidaze, esteraze, lipaze
Završava se za nekoliko dana
Genotrofni ciklus vektora
Prihvatanje arbovirusa za epitel srednjeg creva ubrzo
posle uvećanja kao posledica unosa obroka (kapi krvi)
Aktivnost enzima ne utiče na prihvatanje virusa
Hitinozna membrana obavija kapljicu krvi (12 sati)
Ako ima više obroka (kapi krvi) – druga kap obavija prvu
Razvoj jaja u vektoru - ovipozicija
Genotrofni ciklus vektora
Razvoj jaja u vektoru – ovipozicija
Posle uzimanja obroka (kap krvi)
Vitelogeneza – sinteza žumanca iz aminokiselina iz kapi krvi
Molekuli vitelogenina iz hemolimfe uzazi u oocite
Spermatozoidi iz spermateke oplode oocite
Polaganje jaja na mirna vlažna mesta
50 do 500
Posle polaganja jaja vektor započinje novi genotrofni ciklus
Traži domaćina za obrok krvi
Prijemčivost artropoda na arboviruse
Kompetencija vektora – kombinacija efekata fizioloških i
ekoloških faktora
Vektora , domaćina, virusa i uslova spoljašnje sredine
Prijemčivost vektora nije jedini uslov ali je kritičan
Domaćini vektora – životinje, dužna života vektora
Sposobnost vektora da prenese bolest zavisi od
genetskih i ne-genetskih faktora
Prijemčivost artropoda na arboviruse
Genetski faktori
Prijemčivost epitelnih ćelija srednjeg creva na viruse
Genetski faktori virusa
Bluetongue (Culicoides variipennis) – prijemčivost za oralnu infekciju
West Nile (Culex)
Različiti serotipovi BT pokazuju različitu virulenciju za Culicoides
Vektori mogu da pasiraju vakcinalne sojeve virusa!
Tokom evolucije arbovirusi su se adaptirali na vektore i na
njihove domaćine (životinje)
Značaj ekoloških faktora
Alopatski arbovirusi – koji ne cirkulišu samo na lokaciji vektora
Slučajna preadaptacija virusa na nove vektore igra ulogu
Oralna infekcija vektora
Biološki vektori – replikacija arbovirusa u vektorima
Prvo u alimentarnom traktu
Unošenje virusa u hemokelu skraćuje inkubaciono vreme
U kapi krvi, eritrociti su u sredini a serum periferno
Izloženost epitelnih ćelija srednjeg creva vektora virusu
Virusi kolonizuju epitelne ćelije creva za nekoliko minuta
Proteinski receptoia na virusima
epitel srednjeg creva (toraks, abdomen, posteriorno srednje crevo)
Uloga proteolitičkih enzima u virulenciji – lakše prihvatanje virusa za ćelije
Digestija kod krpelja se razlikuje – heterofagi
Digestija kapi krvi je intracelularna
Replikacija i diseminacija arbovirusa
Spoljašnji inkubacioni period – vreme od uzimanja obroka (kap krvi)
do transmisije arbovirusa
Faza eklipse – pad koncentracije virusa do replikacije (1-4 dana)
Replikacija i distribucija virusa u ćelijama značajno varira
Neki virusi i putem nervnih struktura
Bazalna opna oko većine organa vektora
Abdominalni, torakalni deo srednjeg creva
Diseminacija hemolimfom
Količina virusa, vrsta vektora, temperatura
Uticaj enzima i ulazak virusa u ćelije epitela srednjeg creva
Masno tkivo, epidermis, pljuvačne žlezde
Dinamička interakcija prilikom prodora virusa u tkiva vektora
Iz hemokele virusi odlaze u organe - tropizam
Rift – masno tkivo, pljuvačne žlezde, epidermis, nervne strukture, endokrine strukture
Replikacija i diseminacija arbovirusa
Kod krpelja virusi su u hematocitima
Ishrana pojačava replikaciju i transmisiju
Stimulacija proliferacije pljuvačnih žlezda i reproduktivnog trakta
Pojava virusa u pljuvačci
Rabdovirus (vezikularni stomatitis) 3 dana
Flavi, bunya i orbivirusi - duže
Prolazak kroz lam. basale u pljuvačnim žlezdama
Pupljenje virusa na različitim površinama ćelija acinusa pljuvačne žlezde
Apikalno, bazalno, citoplazmatske vezikule
Adaptacija virusa na različite vektore i maksimum trasmisije
Replikacija i diseminacija arbovirusa
Titri arbovirusa dostižu maksimum posle nekoliko do nedelju dana
Pad koncentracije – antivirusni protein u ćelijama koji blokira RNK sintezu
Kod iksodidnih krpelja
Svi oblici se hrane na istom domaćinu (larva, nimfa, odrasli)
Trans-stadijumski prenos virusa
Promene u histololitičkim enzimima tokom metamorfoze utiču na viruse
Važan uticaj hematocita
Replikacija i diseminacija arbovirusa
Horizontalna transmisija arbovirusa
Salivacija tokom hranjenja vektora
Koncentracije virusa u salivi (105 infektivnih čestica u nekoliko μl salive)
Period u odnosu na spoljašnju inkubaciju
Količina krvi
Vrsta virusa
Vrsta vektora
Posle nekoliko nedelja, koncentracije opadaju
Depozicija virusa u telu životinje je ekstravaskularno
Neobičan horizontalni način transmisije je tokom hranjenja dva ili
više krpelja na istoj životinji
Ne-viremična životinja može da sa jednog krpelja prenese virus na drugi
Obezbeđivanje preživljavanja domaćina uz istovremenu transmisiju virusa
Replikacija i diseminacija arbovirusa
Barijere infekcije i virusne diseminacije u vektoru
Variraju u odnosu na vrstu vektora, virus, temperaturu
Srednje crevo – barijera zavisi od doze virusa
Ne-postojanje receptora na epitelnim ćelijama srednjeg creva
Sposobnost vektora da moduliraju replikaciju virusa u ćelijama
Kod nekih vektora nema diseminacije u pljuvačne žlezde
Zavisi od doze
Značajna uloga bazalne membrane (debljina)
Sprečavanje replikacije virusa u acinarnim ćelijama pljuvačnih žlezda
Redukcija titra virusa u pljuvačnim žlezdama
Transmisija arbovirusa
Mehanični prenos arbovirusa
Neki ne-arbovirusi zavise od mehaničke tramsmisije
Mehanička kontaminacija rilice vektora (insekta ili krpelja)
Ovaj način nije od epiziootiološkog značaja za održavanje infektivnog ciklusa u
prirodi
Miksoma virus (kunići)
Avipoks virus
Infektivna anemija konja (Tabanidae)
Klacična kuga svinja (Tabanidae)
Može da doprinese intenzitetu epizootije
Potencijal zavisi od otpornosti virusa i njegovog titra u krvi kičmenjaka na
kojima se hrani
Transmisija arbovirusa
Vertikalni (transovarijalni) prenos arbovirusa
Veoma rasprostranjen u prirodi – insekti su domaćini za viruse?
Krpelji, peščane mušice, komarci
Bunya, rabdo, alfa i reovirusi
Penetracija arbovirusa u ovarijum putem hemolimfe
Transovarijalni prenos posle drugog obroka vektora
Embrioni komaraca štite viruse čak 19 meseci – preživljavanje virusa u prirodi
Mogućnost prenosa zavisi od vrste virusa i vektora
Infekcija epitela folikula - Infekcija oocista pre formiranja horiona
Nekada 11%, a nekada i do 95%
Vertikalna transmisija je od manjeg značaja
Ako je manje od 100% vertikalne transmisije – horizontalni način mora da se poveća
Krpelji imaju nizak nivo prenosa ali postoji ne-viremični vertikalni prenos
Amplifikacija virusa
Održavanje ciklusa transmisije virusa u prirodi
Transmisija arbovirusa
Krpelji imaju nizak nivo transmisije
Postoji ne-viremični način transmisije na
nekoliko generacija
Amplifikacija virusa
Održavanje ciklusa tramsmisije u prirodi
Izuzetak su virusi koji inficiraju germinalne
ćelije vektora
Veneralni i trans-seksualni način
transmisije
Kada se jaja inficiraju pre ovipozicije
Afrička kuga svinja (Ornithodoros moubata)
Spoljašnji faktori koji utiču
na prenos virusa putem vektora
Titar virusa u obroku krvi
Postoji kritičan-granični titar koji zavisi od virusa i vektora
Temperatura utiče na prijemčivost vektora
Niski granični titar je pokazatelj adaptacije virusa i vektora
Razvoja larve i spoljašnje temperatura odraslih
Obrnuta proporcija temperature u odnosu na potrebno vreme transmisije
Postoji “nulta” temperatura ispod koje se arbovirusi ne razmnožavaju
Ostaju vijabilni – preživljavaju zimu
Kod nekih postoji pozitivna korelacija stepena infekcije i temperature (Rift – Culex)
Temperatura razvoja larve utiče na prijemčivost odraslih vektora
Temperatura utiče na transovarijalni prenos – različito u odnosu na vrstu vektora
Sa globalnim zagrevanjem epizootije mogu da se očekuju zbog razlika u
replikaciji i diseminaciji virusa u vektorima i usled razlika u mortalitetu vektora
Prisustvo antitela i komplementa smanjuje titar virusa u kapi krvi
“Gladovanje” u stadijumu larve – efikasniji vektori arbovirusa
Efekti transmisije na evoluciju virusa
Značajna genetska stabilnost arbovirusa tokom ciklusa transmisije
Neki virusi vrlo brzo menjaju genetski sastav
Arbovirusi sto puta sporije evoluiraju u odnosu na ostale RNK
viruse
Stabilnost nije posledica različitih frekvenci mutacija
Brzina evolucije je ograničena usled većeg broja domaćina (kičmenjak-vektor)
Striktna selekcija genetske osnove koja omogućava replikaciju u oba domaćina
Veća mogućnost izmena tokom replikacije u vektorima
Perzistencija kod oralno i transovarijalno inficiranih vektora (mutacije,
rekombinacije, reasortiranje)
Rift, Bluetongue
Reasortiranje naročito kod krpelja
Duži životni vek, mogućnost zaražavanja sa dva soje virusa istovremeno
Efekti transmisije na evoluciju virusa
Raznolikost i evolucija vektora doprinosi ko-evoluciji arbovirusa
zajedno sa vektorima
Naročito komarci
Prebacivanje na drugu vrstu vektora
Mobilnost životinja-domaćina arbovirusa kao faktor diverzifikacije
virusa
Vektori su više vezani za lokaciju
Virulencija arbovirusa
Efekat na kičmenjake
Encefalitisi (konjski – zapadni, istočni, Venecuelanski...)
Hepatitisi (Rift)
Hemoragični sindrom (Denga, žuta groznica)
Najteži simptomi kod vrste – domaćina koja ne učestvuje u ciklusa održavnja
virusa u prirodi
Ne može da se predvidi prijemčivost i način na koje arbovirusi utiču na
kičmenjake
Efekat na vektore
Virulencija arbovirusa
Efekat na vektore
Skraćenje života (Rift) za Culex
Smanjenje sposobnosti ishrane
Povećanje mortaliteta odraslih i nimfa (Afrička kuga svinja – Ornithodoros)
Odlaganje razvoja larve i povećanje mortaliteta larve (Rift)
Flavivirusi nemaju nikakav poznati efekat na vektore (insekte i krpelje)
Infekcija vektora oralnim putem (prirodni put) ima jači efekat
Transovarijalno inficirani vektori su otporni na superinfekciju oralnim putem!
Cotopatogeni efekat na tkiva vektora (pljuvačna žlezda, srednje crevo)
Evolucija virulencije arbovirusa
Komensalizam je cilj evolucije
Atenuisanje parazita i rezistencija domaćina
U slučaju virusa ne mora da bude tako
Virusi se selektuju individualno
Ne poseduju grupne karakteristike
Virus miksomatoze – selekcija populacije
Heterogenost unutar populacije može da utiče na selekciju grupe
Za selekciju je bolja heterogenost između populacija
Heterogenost arbovirusa je izraženija kod kičmenjaka
Mogućnost superinfekcije ubodom različitih jedinki vektora
Evolucija virulencije arbovirusa
Drastična razlika evolucije arbovirusa u kičmenjacima i vektorima
Artropodi prenose viruse samo ako su mobilni i u kontaktu sa
kičmenjacima (hranom)
Grupna selekcija ima značajan uticaj na virulenciju u odnosu na vektore
Relativno mala oštećenja tkiva vektora
Kod vektora postoji tendencija nastanka rezistencije na arboviruse
U vektorima se dešava individualna selekcija u cilju povećavanja virulencije
tokom epizootija
Veliki broj prijemčivih kičmenjaka i kratkom vremenu - kompeticija
Najjača grupna selekcija u smislu atenuisanja je kod vertikalne transmisije u
vektorima
Evolucija virulencije arbovirusa
Visok nivo replikacije i patogenost – prednost arbovirusa u
kičmenjacima
Mobilnost nije uslov za transmisiju arbovirusa
Grupna i individualna selekcija je poželjna
Visoki titrovi u telu kičmenjaka – infekcija vektora
Pireksija pogoduje transmisiji – privlači vektore
Kao i emisija CO2
Smanjena aktivnost tokom izraženih simptoma pogoduje vektorima (nema
mehaničke odbrane)
Izuzetak su krpelji
Selektivni pritisak u cilju smanjenja virulencije
Ne-viremična transmisija
Krpelji zavise od mobilnosti domaćina
Evolucija virulencije arbovirusa
U slučaju nezavisne evolucije oba domaćina evolucija arbovirusa
Smanjenje virulencije za vektore
Povećanje virulencije za kičmenjake
Ograničavanje adaptacije usled čestog menjanja domaćina
Izostanak potpunih i svih evolucionih sila
Replikacija u vektorima suprimira evoluciju virulencije za
kičmenjake