Transcript doping - www.kifst.hr

DOPING
Potraga za sredstvima koja donose rezultat traje od prve
olimpijade do današnjih dana.
Najveći bum se dogodio 1956. godine kada je dr. John
Ziegler na Olimpijadi u Moskvi otkrio da Rusi kod priprema
sportaša koriste testosteron pa je odmah po povratku u SAD
načinio sintetsku varijantu preparata pod nazivom
DIANABOL.
Nakon toga nastaje era anabolika ili anaboličnih
stereoida koja je potpuno okrenula vrhunski sport.
Korištenje muških spolnih hormona (androgena)
omogućilo je povećanje snage što je za discipline snage i brzine
od presudnog značenja.
Napredak performansi (fizičke snage) došao je kod
muškaraca, ali još više kod žena. Pripadnice DDR-a i
NR Kine srušile su više rekorda nego sve ostale zemlje
zajedno.
Ulažu se golema sredstva i angažirani su brojni
stručnjaci da otkriju nova sredstva koja će poboljšati
performanse sportaša, a neće se moći otkriti u krvi i
mokraći, ali istovremeno se razvija tehnika detekcije.
Igra mačke i miša tako se nastavlja.
Podjela doping sredstava za sportaše
ANABOLIČNI STEREOIDI (Anabolic stereoids)testosteron i njegovi brojni derivati, HGH,
banrot, stanazol, dianabol, deca, parabolin i sustanon
STIMULATIVNA SREDSTVA (Stimulants) Efedrin, kofein, amfetamin i druga
OPOJNA SREDSTVA (Narcotics)Marihuana, kokain, heroin i druga
KRVNI DOPING (Blood doping) EPO i druge zamjene za krv
BILJNI EKSTRAKTI (Herbal extracts)Ma Huang, Kava-kava
SREDSTVA PROTIV BOLOVA (Analgetic painkillers) kodein, analgin,
PEPTIDNI HORMONI (Peptide hormons) angiotensin, bradykinin, serotonin
DIURETICI (Diuretics) Salirghan, furasemid, orocetam
LOKALNI ANESTETICI (Local anaesthetics) kapsaicin, dekstro-propoksifen
BETA AGONISTI (Beta agonists) clenbuterol
EFEDRIN
Ako bolje pogledate u sadržaj etiketa preparata
koji koriste body builderi, onda ćete vidjeti da je
efedrin prisutan bilo u čistom obliku ili kao Ma-huang
tj. kineski čaj (koji također sadrži efedrin).
Efedrin je snažno stimulativno sredstvo
zabranjeno od strane IOC-a 1972 godine "zbog
iznenadnih (nepredvidivih) promjena u radu srca,
tlaka i raspoloženja".
Vjerovanje da povećava snagu i izdržljivost
(ergogeno djelovanje) nije potkrijepljeno uvjerljivim
argumentima. Stavljanjem na listu zabranjenih tvari
tek je podgrijalo vjerovanje da se u njemu ipak krije
"potencijal". Ono što nije dopušteno legalno, prelazi u
ilegalu pa je tako bilo i s efedrinom.

Kako djeluje:
Efedrin je alkaloid s efektom stimuliranja simpatikusa uz
karakteristično pokretanje adrenalinskog učinka, zbog čega se u
medicini koristi protiv astme, bronhitisa i kongestije nazalnih
prohoda (naglo otvara dišne puteve).
Budući da snažno stimulira alfa i beta receptore, nikada se
ne zna kako će korisnik reagirati.
Stimulacija nije kao kod kave (blaga euforija) već s jakim
uzbuđenjima koja nemaju vidljivog uzroka. Takva tjeskoba vrlo je
nepoželjna u vrijeme natjecanja i traje ovisno o dozi 30-40
minuta. Ako se namjerno ili nenamjerno kombiniraju kofein i
efedrin, situacija se pogoršava i za tili čas korisnik može biti u
kolapsu zbog pada tlaka.
Glede ergogenih učinaka efedrina obavljen je cijeli
niz vrlo ozbiljnih istraživanja; osobito je zanimljivo
istraživanje iz 1997. godine koje uz korištenje doze od
24 mg nije moglo utvrditi bitniji utjecaj na snagu i
izdržljivost sportaša. Godinu dana kasnije ista
istraživačka grupa upotrijebila je 24 mg efedrina u
kombinaciji s 130 mg teofilina iz čaja i dobila neznatno
poboljšanje samo po jednom parametru.
Na temelju iskustva američkog plivača Rick
Demonta koji je bio astmatičar i koristio je efedrin kao
ljekoviti spray, Američka Akademija za Alergiju donijela
je posebnu rezoluciju po kojoj su mogli proći kroz antidoping kontrolu.
Inače, efedrin je utvrđen u mokraći Diega
Maradone, atletičara McMartina i Silken Laumana.
Na Olimpijadi u Seulu 1988. godine bio je problem s
natjecateljima koji su koristili ginseng za jačanje, a poznato je da
ginseng sadrži pseudoefedrin u malim količinama. Oprema je bila
toliko osjetljiva da je utvrdila 8,4 milijunita dijela ove tvari!
Budući da pseudoefedrin nije bitno utjecao na performance
športaša, komisija je "progledala" kroz prste!
Prema uzoru na kofein, bilo je pokušaja da se efedrin ugura
u napitke za rehidraciju i oporavak; tako je primjerice tvrtka Next
Nutrition izbacila na tržište napitak Ultimate Orange kojem je
bio dodan ekstrakt kineskog čaja Mahuang. "Majstori"
marketinga tvrtke su na etiketi stavili opasku "nemojte uzimati
ako idete na testiranje" što istovremeno znaći da svi ostali mogu
koristiti taj "bum-bum" bez problema.
Efedrin se koristi kao dodatak i u formulacijama
za mršavljenje. Vjerovanje da "topi" masno tkivo
proširilo se upravo od body buildera.
Doziranje i sporedni učinci:
Sredstvo je toliko snažno da su i male doze
problematične (10-20 mg) pogotovo ako se dulje
uzimaju.
Valja naglasiti da reakcije ovise o osjetljivosti
pojedinca; nervoza, razdražljivost, drhtanje, bezrazložni
strah (tjeskoba), nesanica i glavobolja su blagi sporedni
učinci, pa ako se takvi učinci primjete, s velikom
sigurnosti se može posumnjati na efedrin.
Kod većih doza javljaju se lupanje srca, porast
tlaka, gušenje i hipoglikemija.
ANABOLICI-TESTOSTERON
Prije svega evo definicije; "anabolik"
znači "koji gradi (mišićno) tkivo" za razliku
od posve suprotnog pojma "katabolik" ili
"onaj koji ga razgrađuje".
Budući da spolni hormoni "grade" tijelo kod
mladića u razvoju pojam anabolici podrazumjeva
upravo razne varijante tih hormona. Svi su
anabolici bazirani na testosteronu. Naravno, svi
su zabranjeni i spadaju u doping!
Sredstvo je među američkim športašima postalo modni hit,
a budući je lansirano kao "bezazleno" koristili su ga u velikim
dozama. Doktor Ziegler ubrzo je shvatio da je načinio
"monstruma" i zbog toga je gorko žalio cijelog svog života! Pod
utjecajem promotora (gurua) razvio se business u kojem su jureći
za lijepim izgledom i primamljivim olimpijskim medaljama,
stradali mnogi mladi ljudi.
Istina, oni su rasli i razvijali se brže, ali su računi dolazili za
nekoliko godina u obliku masne krvi (hiperlipidemije), srčanih
udara, tumora jetre i prostate, steriliteta, "eksplozivnog"
raspoloženja i drugih zdravstvenih problema neuobičajenih za
dob od 30 godina.
Zlo se trebalo dogoditi da bi se otkrilo koliko je!
Igra mačke i miša
Pritisak na stručnu javnost bio je toliki da, su i
najveći skeptici počeli "otkrivati"spektakularni utjecaj
anabolika na pojačavanje snage.
Čak su i neke studije s placebo kontrolom bile
u funkciji promocije ovih hormona pa je tako u jednoj
rečeno da su "dizači utega nakon injekcije
testosterona kroz 10 tjedana povećali mišićnu masu
za 6,5 kg".
Zanimljivo da su nakon muškaraca cilj postale i
žene u sportu od kojih se očekivalo jedno od
olimpijskih odličja! Testosteron kod žena brže djeluje
pa dobivaju snagu koju ni u ludilu ne bi imale po
vlastitoj zalihi hormona. Tako su plivačice DDR-a
poharale medalje između 1970-1980.
Na opće zaprepaštenje Kineskinje su u plivanju i
trčanju izbile u prvi plan između 1992-1994 godine što
se može pripisati djelovanju muških spolnih hormona.
Za posljedice nitko nije pitao. Na doping kontroli 1993.
i 1994. godine od brojnih članica kineske ekipe kod 7 je
utvrđena pozitivna reakcija na dihidrotestosteron.
Nije dakle štos kada se muškarca nafila muškim
hormonima, nego je štos kada sitne ženskice (od kojih
nitko ništa ne očekuje) nafilaju muškim spolnim
hormonima!
Budući da uvijek iza vrhunskog sporta stoji politika,
negdje tamo u uredima visokih birokrata pala je
direktiva da se donesu medalje!
Godine 1996. došlo je novo čudo suvremene
tehnologije - testosteron flaster, koji se nalijepi na kožu.
Stručnjaci su otkrili da je takav testosteron
djelotvoran, ali se ne može detektirati! Samo za kratko
je trajao trijumf proizvođača jer je uveden novi maseni
spektrometar 1996. godine koji je toliko osjetljiv da
može registrirati testosteron u tragovima. Igra mačke i
miša se nastavlja i danas!
Hormoni su dakle velika skupina preparata
(formula) kojima je zajedničko da pokušavaju
usmjeravati (dirigirati) biokemijske procese organizma u
poželjnom pravcu. Međutim, jedno je željeni pravac, a
drugo su kasne zdravstvene posljedice o kojima nitko
tog trenutka ne razmišlja!
Najveći korisnici su svakako body builderi, dizači
utega i starije (imućne) osobe, a najveći proizvođači i
korisnici - Amerikanci! Ima onih koji se isključivo
koriste od strane športaša kao i onih drugih koji se
koriste od strane ostalih potrošača (primjerice
melatonin).
Postoji velika razlika između gledanja na hormone
u nas i kod Amerikanaca; tamo su hormoni suplementi
koji se mogu dobiti bez recepta u svakoj prodavaonici
zdrave hrane a u nas su to lijekovi koji mogu koristiti
samo pod nadzorom liječnika.
Brza izgradnja mišićnog na račun masnog
tkiva i povećanje "muške" snage glavni je motiv
za korištenje hormona i njihovih kombinacija
kod body buildera, dok je usporavanje starenja,
bolje spavanje i lakše savladavanje "jet lag-a"
motiv za ostale korisnike.
Treba reći da je uporaba hormona
zabranjena na velikim natjecanjima kao što su
Olimpijada i Svjetsko prvenstvo jer se nalaze na
listama doping sredstava.
Nadalje, moramo reći da su hormoni noževi s dvije
oštrice i da je veliki broj inaće odličnih sportaša koji su
stradali jer nisu znali što su to hormoni! Cijena takvog
neznanja je ogromna; stereoidi su promotori raka
osobito jetre i bubrega.
Do sada su statističari zabilježili 14 smrtnih
slučajeva kod elitnih američkih športaša. Broj onih koji
su ostali sterilni ne zna se pouzdano, ali se s velikom
sigurnošću pretpostavlja! Anabolični streoidi kod žena body buildera, donose pregršt iznenađenja od dlačica
po licu, dubljeg glasa pa do akna i ćelavosti.
Svi oni koji su eksperimentirali na sebi dobili su
visoki račun u kasnijim godinama!
DHEA (Dehidro-epiandrosteron)
Premda kod nas u Hrvatskoj hormonski preparati
nisu u slobodnoj prodaji jer ne spadaju u suplemente
već u lijekove, ovakav preparat može se u svijetu lako
nabaviti bez recepta pa i preko interneta. Najveći
potrošači su svakako mladi body builderi koji su u fazi
"Izgradnje" mišićne mase i koji vrlo malo znaju što su
hormoni.
To je tipični hormonski preparat iz kore
nadbubrega koji se u krvi i tkivu transformira u muški
spolni hormon - testosteron.
Naravno, danas se dobiva sintetski i nalazi se u
prometu pod različitim trgovačkim markama
Kako djeluje?
Zapravo, vrlo malo se zna što se zbiva u organizmu
nakon konzumiranja kapsula DHEA!
Potpuna konfuzija nastaje kada se tome doda da
drukčije djeluje kod muškaraca, potom kod žena prije
menopauze i kod žena poslije menopauze.
Zna se kako djeluje muški spolni hormon;
primjerice, ako se kod problema erekcije daje 50 mg
dnevno kroz 6 mjeseci, značajno će popraviti situaciju.
Ima dosta istraživanja koja pokazuju da DHEA
reducira masno tkivo bez redukcije tjelesne težine što je
izuzetno važno za vrhunske sportaše.
Vjeruje se (ali nema dokaza) da DHEA utječe na
razinu šečera u krvi, a preko tog mehanizma na ciklus
potrošnje ugljikohidrata.
Nesumnjivo je dokazano da DHEA djeluje na
obrambenu funkciju organizma!
Pokus je izvršen na skupini starijih ljudi za koje je
utvrđeno da imaju nisku razinu ovog hormona u krvi.
Nakon što su dobivali 50 mg DHEA kroz 20 tjedana,
utvrđen je bitan porast imune funkcije. Taj podatak je
kasnije potvrđen u pokusu s dvostrukom slijepom
probom na ženama u postmenopauzi.
Spuštajući razinu kolesterola u krvi muškaraca,
izgleda da DHEA smanjuje rizik od bolesti srca.
Tome treba dodati sposobnost da čini krv rijeđom,
što je preduvjet za izbjegavanje srčanog udara.
Postoje mišljenja pa i neki radovi kako se
radi o hormonu protiv starenja, ali za sada
nikakvih dokaza u prilog tome nema. Sve se
svodi na "dobro osjećanje" kod stanovitog broja
ljudi iz pokusa.
Budući da ove tvari nema u hrani, ne postoji
ni deficit klasičnog tipa kao kod vitamina ili
minerala. Pa ipak, prema godinama starosti
koncentracija ovog hormona slabi da bi iza 60
godine došla na svega 5-15% količine iz zrelog
doba.
Oblik, doziranje i sporedni učinci:
DHEA se plasira na tržište kao tablete, kapsule,
tekućina i tzv. lingvalete (tabletice za stavljanje ispod
jezika).
Pitanje doziranja DHEA-e je najkontraverznije i
zapravo postoji široka paleta mišljenja. Za muškarce 1030 mg i za žene 5-15 mg dnevno bila bi neka srednja
doza kod jasno indiciranih slučajeva.
Obzirom da ima problema u apsorpciji DHEA-e
drugi smatraju da je orjentacijska doza 50 mg dnevno.
U svakom slučaju dobro je konzultirati liječnika
športske medicine!
Treba otvoreno reći da nitko ne zna kakvi su
dugoročni učinci DHEA jer to naprosto nitko
nije ispitao.
Od sporednih učinaka valja spomenuti
pojavu akni kod 50-200 mg/dnevno, zatim
pojavu dlačica na licu, tvrdoću dojki, dobivanje
na tjelesnoj težini, promjenu raspoloženja,
glavobolje, uljastu kožu, i poremećaj
menstruacije.
Mega doze DHEA izazivale su rak kod
pokusnih životinja, a vjeruje se da postoji veza s
rakom prostate kod muškaraca i dojki kod žena.
ANDRO (Androstenadion)
Svakako jedan od najviše korištenih
anabolika čija je uporaba osobito raširena kod
srednješkolske i studentske mladeži u SAD.
Ima ga u svim oblicima, ali bitna prekretnica
je nastupila kada je lansiran inhalacijski oblik koji
se lako prenosi i neopaženo uzima neposredno
prije natjecanja - udisanjem.
HORMON RASTA (HGH)
Ljudski hormon rasta dobiven rekombinacijom
gena najnoviji je u paleti sredstava velikog učinka koji se
nalazi u slobodnom prometu ukljujučujući i prodaju
preko interneta.
Po učincima na poboljšanju snage nije se kod
sportaša baš proslavio ali po raznim sporednim
učincima vrlo je sličan testosteronu.
Svrha davanja HGH je podsticanje rasta mišićne
mase na račun masnog tkiva!
Zvuči previše jednostavno da bi bilo stvarno! Ne
treba zaboraviti da se radi o hormonu.
Kako djeluje:
Djelovanje injekcije hormona rasta kod djece
zaostale rastom ili u nekim drugim medicinskim
slučajevima, nije isto što i stimulacija rasta
mišićne mase u odnosu na masno tkivo kod
sportaša. Zašto? Dijete raste u cijelosti tj. samo
se ubrzava njegov razvoj.
Kod sportaša se očekuje ciljano djelovanje
kojeg nema jer hormon rasta i ovdje djeluje u
cjelosti pa naravno, ima učinaka koje sportaš nije
planirao.
Pokus obavljen na 14 mladih body buildera koji su
12 tjedana svakodnevno primali hormon rasta (uz
trening) pokazao je rezultate suprotne očekivanjima.
Naime, od sinteze proteina i snage - nažalost ništa,
osim porasta tjelesne tekućine!
Čvrsto vjerovanje da hormon rasta može
"podmladiti", formula na koju je toliko privatnih
ordinacija i beauty centara širom svijeta zaigralo ,
također je razočaralo; veliko i dobro kontrolirano
istraživanje na osobama u dobi od 75 godina, nije
polučilo ni porast mišićne mase ni porast tjelesne snage
ni poboljšanje turgora kože.
Nakon tretmana injekcijama i tableticama,
uvedena je nova metoda aplikacije - oralni spray!
"Izgledajte i osjećajte se mlađi" - marketinški
slogan za hormon rasta, ostao je izgleda samo
pusta želja proizvođača.
Ostaje temeljno pravilo; nemojte uzimati
hormon rasta koji je dobiven genetskim
inženjeringom, već stimulirajte produkciju
vlastitog hormona rasta! Ne samo da je jeftinije
već je i zdravije!
Doziranje i sporedni učinci:
Najbolji način za stimuliranje produkcije
vlastitog hormona rasta je konzumiranje
aminokiselina ornitina,arginina, glicina i
triptofana.
Budući da je HGH isključivo medicinski
problem, dozu ovdje nećemo dati, ali ćemo reći
da muškarac u dobi 25-45 godina u normalnim
prilikama u svojoj hipofizi drži 10 mg HGH.
CLENBUTEROL I OSTALI BETA
AGONISTI
Da nije bilo Olimpijade 1992. godine i da
tada anti-doping kontrolom kod 2 atletičara nije
utvrđen ovaj beta 2 agonist sličan anaboličnim
stereoidima, ne bismo za njega znali.
Sada znamo da se u toj skupini nalaze još
terbutalin, albuterol i salmeterol.
Naravno, svi su na crnim listama što znači da
su zabranjeni!
Kako djeluju:
Na pokusnim životinjama djeluje dvojako; izazivaju porast
mišićne mase i reduciraju masno tkivo. Zapravo, preparati
dovode do selektivne hipertrofije mišića.
Potvrdila su to istraživanja kanadskih istraživača na
štakorima. U 2 skupine pokusnih životinja koje su dobivale
clenbuterol a bile su podvrgnute jakom "treningu" došlo je do
povećavanja mišićne mase za 17,3%. Naravno, štakori nisu ljudi i
dobiveni rezultati ne mogu se "preslikati" na športaše. Suprotno
očekivanjima, clenbuterol dovodi do pada izdržljivosti pa je
vrijeme "trčanja" pokusnih životinja na pokretnoj stazi skraćeno.
Premda pokusi na ljudima službeno nisu izvršeni, brojni
pojedinci su eksperimentirali s tom supstancijom. Ali zato ima
nekoliko studija s albuterolom od kojih su 2 otvorile mogućnost
nekih ergogenih učinaka.
Za konačni zaključak trebalo bi zapravo izvršiti
cijeli niz dodatnih istraživanja.
Postoji i inhalacijska forma albuterola koja do sada
nije dala nikakvih ergogenih učinaka.
Pa ipak, sportaši misle drukčije pa izgleda da je
epdemija "astme" koja je izbila kod američkih elitnih
športaša siguran znak da se ova forma potajno koristi
(navodno pomaže kod astme).
Postoji pritisak da se ova supstancija skine s crne
liste. Ako netko pronese glas da je nešto dobro, treba
deseterostruka snaga da se to opovrgne (budući da
nema nikakvih dokaza).
Doziranje i sporedni učinci:
U pokusima sa salbutamolom neki su
dobrovoljci uzimali 4 puta po 4 mg dnevno kroz
6 tjedana i to bez vidljivih rezultata.
Podrhtavanje mišića i srčana aritmija bili su
stalni pratioci tog režima.
Pretpostavlja se da preparati imaju sporedne
učinke koji još nisu sagledani do kraja.
Zbog mogućnosti raznih iznenađenja ne
preporučuje se koristiti bez liječničke kontrole.
ERITROPOETIN (EPO)
Ne tako davno tj. 1977. godine dr. Miyake i
suradnici otkrili su iz mokraće ljudi eritropoietin, tvar s
hormonskim djelovanjem koja je ukratko nazvana EPO.
Taj hormon ima važnu funkciju u organizmu tj. da
stimulira produkciju crvenih krvnih zrnaca (blood
growth hormone), dakle da povećava površinu za
oksigenaciju mišića tijela.
Nakon što je tvar dobivena u čistom stanju
određena je njena struktura tj aminokiselinski sastav.
Ali tek kada je načinjena rekombinacija gena,
humani EPO mogao je biti pripremljen za komercijalnu
upotrebu, a to se dogodilo kasne 1986. godine.
Treba podsjetiti da je klasični postupak
zamjene krvi u sportaša (blood doping
strategies) bio kompleksan, skup i opasan (zbog
mogućnosti infekcije) i da se ipak provodio kod
rijetkih sportskih talenata od kojih su se
očekivali vrhunski rezultati.
U pravilu procedura je trajala 5-6 tjedana.
Pojavom EPO-a svi problemi su izbjegnuti, a
učinci su isti ili čak bolji!
Kako djeluje:
Treba znati da su crvena krvna zrnca limitirana u kapacitetu
brzog prijenosa dragocjenog kisika do vitalnih organa tijela, a
posebno mišića (1 gram hemoglobina nosi 1,34 ml kisika).
Ali, ako uspijete povećati broj crvenih krvnih zrnaca u
krvnom optoku, onda ste povećali taj kapacitet!
Upravo zbog toga, vrhunski sportaši su slani na tzv. visinske
pripreme gdje se prirodnim putem taj proces stimulirao.
Nakon što se sportašu da injekcija EPO-a njegov
hematokrit može narasti za 53% a to znaći da se sposobnost
nošenja povećava za dodatnih 3,5 ml kisika/100 ml krvi.
Kada se radi o stotinkama sekundi vremena za što bolji
rezultat, to mnogo znači!
Povećavanjem broja crvenih krvnih zrnaca,
povećava se dakle, donos kisika, a kada mišići dobiju
više kisika, oni bolje rade što znaći da im se povećava
radna sposobnost!
Mast iz mišića može se konvertirati u energiju samo
uz nazočnost kisika! Ako se kod toga uzme u obzir
činjenica da su crvena krvna zrnca solidan "pufer" u
krvi tj. da mogu neutralizirati mliječnu kiselinu, sve je
rečeno; više crvene krvi, manje mliječne kiseline!
Nemojmo zaboraviti da upravo mliječna kiselina
blokira rad mišića.
Doziranje i sporedni učinci:
Davanje EPO-a sportašima nije potpuno bezopasno!
Naime, kada se koristi EPO da bi se povećale performanse jasno
je da se organizam "siluje" da odradi nešto što inače ne čini. Ako
se koristi doza od 897 jedinica/kg tjelesne težine tjedno,
hemoglobin naraste s 82 g/litru na 121 g/litru to je veliki napor!
Ako se takav tretman kombinira s testosteronom, učinak je
značajno povećan tj. veći nego što je zbroj ovih pojedinačnih
preparata. I tada nastaje akutna opasnost zbog povećanja
viskoziteta krvi koja se dodatno komplicira redovnom
dehidracijom natjecatelja (rizik od srčanog udara, plućne
embolije).
Premda nema sigurnih dokaza, pretpostavlja se da je smrt
18 svjetski poznatih biciklista iz Belgije i Nizozemske nastala
upravo na takav način tj. da je bila indirektno uzrokovana
davanjem EPO-a.
Kortikosteroidi u sportu
Trening i intenzivni (ponavljani) napor izazivaju
upale mišića i tetivnih ovojnica, a ove izazivaju vrlo
bolna stanja - tiha patnja za većinu vrhunskih sportaša.
Kako takvu situaciju izbjeći, a bolna stanja svesti na
najmanju moguću mjeru? Mnogi liječnici posežu za
glukokortikoidima, dakle hormonima koji mogu
dramatično poboljšati situaciju.
Ali, budući da se radi o hormonima, takva
"terapija" ima svoju cijenu u obliku nepoželjnih
posljedica.
Uobičajeno se koriste prednison i kortizon - stereoidi
koji nemaju nikakve veze s anaboličnim stereoidima! Oni
imaju sposobnost blokirati proces imuno reakcije
organizma koja dovodi do upale i tako ublažiti i olakšati
simptome, a nerijetko i potpuno prekinuti imuno reakciju.
No ne bi trebalo zaboraviti da kortikostereoidi ne
liječe upalna stanja, već samo privremeno ublažavaju
problem i skraćuju vrijeme oporavka. I još nešto; davanje
injekcija kortikostereoida dolazi u obzir samo u krajnjoj
nuždi (ne više od 3-4 puta godišnje) jer u protivnom može
doći do nepoželjnih posljedica (povišeni tlak, porast
tjelesne mase, dijabetes, katarakta, osteoporoza, pada
imuniteta itd.)
Nuspojave su češće kod tableta nego kod injekcija.
Nažalost, nekoliko injekcija godišnje na osjetljivoj lokaciji,
može dovesti do rupture tetiva!
SJAJ I BIJEDA DOPINGA
POBJEDITI POD SVAKU CIJENU!
Premda je krajnja svrha natjecanja - pobjeda, postavlja
se pitanje granica i sredstava koja se mogu na putu do tog
cilja koristiti.
Povijest pokazuje da čovjek ne zna ni granice, a ne bira
ni sredstva kako bi konačno popeo do vrha. Upravo zbog
toga je povijest velikih natjecanja u vrhunskom sportu
zapravo povijest skandala, a doping se uvijek nalazi u
centru pozornosti.
Tako je bilo od prve Oimpijade u Grčkoj, pa do
Sydneya i zimske Olimpijade u Salt Lake City-u.
Psihologija čovjeka ostaje ista samo se mjenjaju
sredstva!
Nekad u davno vrijeme stare Grčke su se koristile
smjese dobivene od raznih gljiva i sjemena, srca i testisa
ubijenih životinja kako bi se postigli što bolji rezultati, a
danas caruju stereoidi, hormon rasta u obliku nazalnog
spreja, EPO i desetine drugih doping sredstava.
Kako i ne bi kada danas postoje kalkulacije stručnjaka
koje jasno pokazuju da zlatna medalja za sportaša vrijedi
oko 500.000$.
To je svakako vrijedno rizika zdravlja s jedne i ugleda
tima s druge strane.
U vrijeme kada se u Rusiji živjelo bijedno, Sergej
Bubka poznati skakač i rekorder s motkom, živio je kao
lord. Svaki atletski miting on je oborio svjetski rekord za
prosječno 1 cm. Zašto? Zato što je to značilo nekoliko
desetaka tisuća dolara! Da je to napravio samo jednom, bio
bi slavan, ali bez novaca.
Sve za prvo mjesto!
Prvi zapisani slučaj dopinga zbio se kod
biciklista Lintona 1886. godine, a kasnije će se
pokazati da se upravo u toj disciplini nedopuštena
sredstva najviše koriste.
U periodu od 1930. pa do 1940. standardna
sredstva dopinga su bili stimulativna sredstva amfetamini, a prvi anabolični stereoid (vodena
otopina testosterona) je injektirana krajem 1940.
godine.
Apetiti pojedinih sportskih zemalja su se otvorili i
nitko više nije mogao stvari kontrolirati.
I naravno, počeli su dolaziti računi u obliku smrtnih
slučajeva; tako je prva službeno zabilježena žrtva bio
britanski biciklist Tomy Simpson na poznatoj utrci Tour
De France.
Nakon kampanje u novinama međunarodni
Olimpijski komitet je osnovao Povjerenstvo za doping
u sportu.
No do prvog zvaničnog testiranja sportaša prošlo je
dosta godina; na Olimpijadi u Meksiku 1968. gdje je
naša Đurđica Bjedov osvojila zlato, test je pokazao
samo jednog korisnika - alkohola. No, na opće
izmenađenje situacija je na Olipijadi u Minhenu 1972.
godine bila zastrašujuća 7 natjecatelja su bili pozitivni!
Prvo ozbiljni doping skandal usljedio je 1983. godine
na Sveameričkim igrama u Venecueli kada su Nijemci
potajno postavili laboratorij i masovno testirali
natjecatelje; 19 od njih je ulovljeno kao pozitivno na
doping, ali i desetak drugih uopće nisu pristupili
natjecanju jer su bili pozitivni!
Prava katastrofa!
Prije početka Olimpijade 1984. godine u Los
Angelesu 1/3 američkog biciklističkog tima primilo je
transfuziju krvi kao nedopušteno sredstvo za povećanje
kapaciteta prijenosa kisika. Pobrali su 9 medalja, a
otkriveni su mjesec dana kasnije kada stvar "procurila" od
nekog brbljivog bicikliste!
Doping kao politika
I tada dolazi do prekretnice jer se događa prvo
oduzimanje medalje od neke sportske zvijezde!
Ben Johnson, čudo od trkača i nacionalni heroj
Kanade na Olimpijadi u Seulu 1988. godine bio je
pozitivan na stereoide!
Zlato je oduzeto i eto skandala prvog reda, ali
istovremeno to je bio i pokretač za nove oštrije mjere
protiv dopinga na internacionalnoj razini.
ATLETIKA: Suspendirana olimpijska pobjednica
Pobjednica u bacanju kugle Bjeloruskinja Janina Korolčik suspendirana je na
dvije godine zbog uzimanja nedozvoljenih stimulativnih sredstava.
ATLETIKA: Novi slučajevi dopinga
Vodstvo Međunarodne atletske federacije potvrdilo je kako su na novootkriveni
nedozvoljeni stimulans THG bili pozitivni još neki atletičari koji su nastupili na
Svjetskom prvenstvu u Parizu.
ATLETIKA: Chambersu potvrđen doping
Britanski atletski savez priopćio je kako je i takozvani B-test sprintera Dwaina
Chambersa dokazao uporabu dopinga, odnosno anaboličkog steroida THG.
ATLETIKA: Još troje dopingiranih
Američka antidopinška agencija otkrila je još troje atletičara koji su uzimali stimulans
modafinili - to su Chryste Gaines, Sandra Glover i Eric Thomas.
Već sada je sigurno da će OI u Ateni
postaviti rekord u broju obavljenih
dopinških testova.
Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora
Jacques Rogge najavio je kako će u Ateni napraviti
barem 25 posto više dopinških testova u odnosu na
ZOI u Salt Lake Cityju. Istodobno je uvjeren kako će
se pokazati da većina vrhunskih sportaša ipak nije
dopingirana.