Transcript Laboratorijske i terenske procedure ocjene izdržljivosti

Laboratorijske i terenske procedure ocjene izdržljivosti
Ivan Klanac, magistar kineziologije
Dijagnostika
Dijagnostika – predstavlja niz postupaka kojima se utvrđuju individualne
karakteristike ispitanika testiranjem ključnih sposobnosti i osobina.
Cilj → procijeniti morfološke osobitosti, stanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti
te razinu specifičnih svojstava pojedinca.
Dijagnostika izdržljivosti – nastoji utvrditi učinkovitost aerobnih i anaerobnih
funkcionalnih mehanizama, a primjenu nalazi i u kontroli
učinaka koji se postižu programiranim treningom.
Faktori izdržljivosti
Faktore izdržljivosti možemo podijeliti na bioenergetske i sportsko-tehničke faktore
(C. Željaskov, 2003.).
Bioenergetski faktori : 1. Aerobni energetski kapacitet (uz prisutnost kisika)
2. Anaerobni energetski kapacitet (bez prisutnosti kisika)
Aerobni kapacitet → sposobnost obavljanja rada kroz duži vremenski period u
uvjetima aerobnog metabolizma. Stvaranje energije
oksidacijskim procesima (uz prisutstvo kisika).
Kao energenti koriste se trigliceridi, glicerol i glukoza.
Anaerobni kapacitet → sposobnost odupiranja umoru pri dinamičkim aktivnostima
sub-maksimalnog i maksimalnog inteziteta. Stvaranje
energije procesima bez korištenja kisika. Kao energenti se
koriste glikogen i kreatin-fosfat, a kao nusprodukt
anaerobnog glikolitičkog kapaciteta nastaje mliječna kiselina.
Testovi za procjenu energetskih kapaciteta sportaša
Testove možemo podijeliti u : 1. Laboratorijske (skuplji, ali precizniji)
2. Terenske (jeftiniji i nije potreban skupi instumentarij)
Svaki test im točno definiranu proceduru testiranja, te ima dobre metrijske
karakteristike (pouzdanost, osjetljivost, valjanost i objektivnost).
Vrste dijagnostičkih postupaka
→ s obzirom na karkater testa dijelimo ih na specifične i nespecifične
→ s obzirom na vrstu opterećenja dijelimo ih na testove fiksnog i progresivnog
opterećenja
→ s obzirom na način izvedbe dijelimo ih na kontinuirane i diskontinuirane
• Izbor testova ovisi o vrsti sporta, dobi i broju sportaša, razini njihove pripremljenosti, te
financijskim mogućnostima sportaša ili klubova.
Laboratorijski i terenski testovi za procjenu aerobnog energetskog kapaciteta
Laboratorijski testovi:
1. KF05 – spiroergo test na pokretnom
sagu
2. KF1 – spiroergo test na pokretnom
sagu
3. KF4 – spiroergo test na pokretnom
sagu
Postoje spiroergometrijski testovi na
veslačkom ergometru i bicikl ergometru.
Terenski testovi:
1. Beep test
2. Conconijev test
3. Cooper test
Veslanje (2000m), “kajakaška osmica”,
plivanje (2000, 3000m) itd.
Laboratorijski i terenski testovi za procjenu anaerobnog energetskog procesa
Laboratorijski testovi:
1. Skokovi na platformi - Ergo
jump 15s, 45s, 60s
2. KF1 test – izdržaj u anaerobnoj
zoni
3. T-lim
Terenski testovi:
1. 300 yardi ili 300 m (15x20m)
2. Intervalni sprint test (RAST)
3. Trkački test 300, 400 ili 800 m
Veslački, kajakaški i plivački testovi.
Beep test
Beep test – sastoji se od 21 razine po 7 i više
intervala istrčavanja dionica od 20 m.
Svaka razina traje približno 60 sekundi, pri čemu
brzinu sportaša diktira zvučni signal.
Početna brzina sportaša je 8,5 km/h, a brzina trčanja
se povećava tako da se smanjuje interval između
zvučnih signala.
Postignuti rezultat
Procjena VO2max
(ml/kg/min)
Test završava kada sportaš kasni dva puta u zadani
prostor u trenutku oglašavanja signala.
8,5
41,53
9,4
44,29
Test služi za procjenu aerobnog kapaciteta sportaša.
10,6
48,63
11,3
51,14
12,2
54,28
12,7
55,71
13,4
58,00
13,12
60,47
14,3
61,17
Postoje orijentacijske vrijednosti primitka kisika s
obzirom na postignuti rezultata u test.
Može i uz primjenu “puls-metra”, informacije o FS.
Cooper test
Terenski test za procjenu aerobnog
kapaciteta.
Može se provoditi na velikim grupama, a
svrha mu je da se prijeđe što duži put u
vremenu od 12 minuta.
Test 300 m i RAST test
RAST test (“Running anaerobic sprint test)
Sportaš izvodi sprint od 35m, 5 do 6 puta sa pauzom od
10 sekundi.
Test služi za procjenu anaerobne acikličke izdržljivosti.
Postoje modifikacije - dionice 10m ili 35m.
Test traje od 45 sekundi do 1,5 minute.
Test 300m (300 yardi)
Najpoznatiji test za procjenu anaerobnog kapaciteta ili
brzinske izdržljivosti.
Test u kojem se bez odmora, istrčavaju dionice od 20m.
U testu 300m istrčava se 15 dionica od 20m.
Preporuča se mjerenje prolaznih vremena kako bi se
omogućila analiza pada brzine kroz dionice.
Za seniore odličan rezultat je ispod 55 sekundi.
Conconijev test
Terenska inačica spiroergometrijskog testa KF1.
Može se izvoditit na atletskoj stazi ili na
pokretnom sagu primjenom monitora srčane
frekvencije, tzv. “puls-metar”.
Procedura: sportaš starta trčanjem brzinom od
5 km/h ili većom i trči svakih
sljedećih 200 m za 0,5 km/h brže,
dok tempo kontrolira sam sportaš ili
trener uz pomoć mape sa zadanim
tempom trčanja (papir sa zadanim
prolazima na svakih 50m).
Test traje do iscrpljenja, kada sportaš više ne može
održati zadani tempo.
Ovaj test se najčešće upotrebljava za procjenu
anaerobnog praga temeljem točke defleksije FS
50
0:28
1050
8:00
2050
13:10
3050
17:07
100
0:56
1100
8:18
2100
13:24
3100
17:18
150
1:23
1150
8:36
2150
13:37
3150
17:28
200
1:51
1200
8:54
2200
13:50
3200
17:38
250
2:16
1250
9:10
2250
14:02
3250
17:48
300
2:41
1300
9:27
2300
14:15
3300
17:58
350
3:06
1350
9:44
2350
14:27
3350
18:08
400
3:31
1400
10:00
2400
14:40
3400
18:18
450
3:53
1450
10:16
2450
14:52
3450
18:28
500
4:16
1500
10:32
2500
15:04
3500
18:38
550
4:39
1550
10:47
2550
15:16
3550
18:47
600
5:02
1600
11:03
2600
15:28
3600
18:57
650
5:23
1650
11:18
2650
15:39
3650
19:06
700
5:44
1700
11:32
2700
15:50
3700
19:15
750
6:04
1750
11:47
2750
16:02
3750
19:25
800
6:25
1800
12:02
2800
16:13
3800
19:34
850
6:44
1850
12:16
2850
16:24
3850
19:43
900
7:04
1900
12:29
2900
16:35
3900
19:52
950
7:23
1950
12:43
2950
16:46
3950
20:01
1000
7:42
2000
12:57
3000
16:57
4000
20:10
Anaerobni prag
Anaerobni prag označava intezitet opterećenja u kojem stvaranje i eliminacija mliječne kiseline nije više u
ravnoteži, što dovodi do nagle akumulacije mliječne kiseline.
Definiran je kod koncentracije mliječne kiseline, odnosno laktata u krvi od 4mmol/l.
Prema krivulji frekvencije srca možemo odrediti anaerobni prag na temelju točke defleksije, a to je točka u
kojoj dolazi do otklona od linearnosti pri submaksimalnim opterećenjima (Šango i Vučetić, 2005.).
KF1 test – kontinuirani progresivni test na pokretnoj traci
Laboratorijski test za procjenu funkcionalnih sposobnosti i određivanje anaerobnog praga.
Uzorak ispitanika: 8 ispitanika koji su nastupali na natjecanjima kroz Hrvatsku juniorsku nacionalnu
selekciju.
Varijable:
Ventilacijski parametri kao šro su primitak kisika (VO2), maksimalni dišni volumen (VT), maksimalna
minutna ventilacija (VE) i frekvencija disanja (Rf).
Spirometrijski pokazatelji, forsirani vitalni kapacitet (FVC), forsirani ekspiracijski volumen u 1
sekundi (FEV1), te Tiffeneauov indeks (TIFF).
Biokemijski pokazatelji, koncentracija laktata u krvi.
Metoda obrade podataka izvršene su pomoću statističkog sustava Statistica 8.0 (Statsoft, Inc., Tulsa).
Izračunate su: prosječna, minimalne i maksimalne vrijednosti i standardne devijacije.
Proveli smo t-test za nezavisne uzorke (p=0,05), kako bi utvrdili da li postoji statistički
značajna razlika između ispitanika koji je osvojio medalju na velikom natjecanju s
ostalim ispitanicima
KF1 test – eksperimentalna procedura
Protokol testiranja:
Prije početka testa, provodi se antropometrijsko mjerenje s ciljem
određivanja sastava tijela i spirometrijsko mjerenje kako bi isključili
mogućnost opstrukcije dišnih puteva.
Slijedi vađenje laktata u krvi u mirovanju, zatim individualno
zagrijavanje, nakon čega počinjemo sa provedbom testa.
Testiranje započinje pri brzini od 5 km/h, a brzina se progresivno
povećava svakih 30 sekundi.
Prvih 2-3 minute ispitanik hoda, te pri brzini od 6-7 km/h započinje trčati.
Test traje do iscrpljenja sportaša.
Minutu nakon završetka testiranja slijedi vađenje laktata u krvi nakon
iscrpljenja.
Testom možemo procijeniti aerobni kapacitet, anaerobni kapacitet na
temelju izdržaja trčanja u anaerobnoj zoni. Također možemo odrediti
anaerobni prag, a na temelju toga dalje možemo odreditit sportaševe
individualne zone trenažnog rada.
Trenažne zone pružiti će nam mogučnost preciznijeg doziranja
opterećenja i kontrole inteziteta rada.
Nalaz analizatora sastava tijela i nalaz spirometrijskog testiranja
Određivanje anaerobnog praga
Određivanje ANP-a na temelju točke defleksije.
Slika prikazuje krivulju frekvencije srca (FS) i primitka kisika (VO2) pri određenoj
brzini trčanja.
Određivanje anaerobnog praga primjenom ventilacijskih parametara.
To je točka u kojoj proizvodnja ugljičnog dioksida (CO2) postaje veća od potrošnje kisika (O2)
Rezultati
Prikazane su prosječne vrijednosti fizioloških i biokemijskih parametara
Ove vrijednosti mogu nam poslužiti kao okvirne modelne karakteristike
Vrijednosti dobivene
testiranjem
RVO2max
62,23±7,58 ml/min/kg
FSmax
201±7,62 o/min
Vmax
16,12±1,21 km/h
LA u mirovanju
1,37±0,34 mmol/l
LA 1 min.nakon iscrpljenja
11,4±1,35 mmol/l
RVO2anp
52,91±5,46 ml/min/kg
FSanp
186,12±9,71 o/min
Vanp
12,31±0,84 min
Izdržaj u anaerobnoj zoni
3,81±0,84 min
Zaključak
• Dijagnostički postupci za analizu funkcionalnih sposobnosti sportaša pružaju
nam pouzdane informacije o razini aerobnih i anaerobnih energetskih
kapaciteta sportaša.
• Prikazani skup testova samo je jedan dio velikog broja testova u svijetu,
međutim ovi jednostavni testovi mogu nam pružiti bitne informacije o stanju
treniranosti sportaša.
• Mjerenjem ispitanika primjenom kontinuiranog progresivnog testa na
pokretnom sagu (KF1), dobili smo veliki broj varijabli koje nam mogu
poslužiti prilikom kontrole i programiranje procesa treninga.
Također dobivene vrijednosti mogu nam poslužiti kao okvirne modelne
karakteristike za sportaše koji su uključeni u sustavni taekwondo trening, ali
i predstavljaju svojevrsnu bazu za daljnja istraživanja.
Svakako treba spomenuti da pomoću dobivenih rezultata možemo odrediti
individualne trenažne zone, što pomaže prilikom doziranja i kontrole
inteziteta rada i uvelike povećava učinkovitost trenažnog procesa.
Literatura
1. Milanović, D. (2009.). Dijagnostika u sportu. U D. Milanović (ur.), Teorija i metodika treninga
(str. 99. – 104.). Zagreb, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
2. Vučetić, V. Dijagnostički postupci za procjenu energetskih kapaciteta sportaša. U I. Jukić (ur.),
«Kondicijska priprema sportaša – trening izdržljivosti», (2009.).
Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
3. Željaskov, C. (2003.). Teorija i metodika treninga izdržljivosti. U D. Milanović (ur.),
Međunarodni znanstveno-stručni skup «Kondicijska priprema sportaša», Zagreb 2003. (str. 239.245.). Zagreb: Fakultete za fizičku kulturu.
4. Vučetić V., Šentija D., (2004.). Doziranje i distribucija opterečenja u trenažnom procesu – Zone
trenažnog rada. Kondicijski trening, 3(2), str. 36.-42.
5. Šango J., Vučetić, V., (2005.). Conconijev test – jednostavna metoda za određivanje anaerobnog
praga. U Kondicijski trening, Stručni časopis za teoriju i metodiku kondicijske pripreme
(volumen 3, broj 2, str. 25.-29.). Zagreb: UKTH, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
6. Marković, G. (2003.). Teorijske i metodičke osnove kondicijske pripreme u taekwondou. U
Milanović D. i I. Jukić (ur.), «Kondicijska priprema sportaša», 2003. (str. 549.-556.). Zagreb:
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.