Transcript Govorni poremećaji kod djece

GOVORNI POREMEĆAJI
KOD DJECE
Zdenka Španić-Kekez,
prof.defektolog-logoped
Razvoj govora
 Govor
je vrlo složen oblik ponašanja
čovjeka i razvija se usvajanjem jezika
njegove govorne okoline
 Govor u životu pojedinca kao i u društvu
ima velik broj funkcija: semantičku,
komunikativnu, funkciju stjecanja iskustva i
funkciju djelovanja
 Govor je sredstvo općenja među ljudima
Govorom izražavamo svoje
misli, emocije i htijenja
 Izražavanje
se ne odvija samo putem
intelektualnih semantičkih sadržaja riječi i
rečenica već i emocionalnim tonom govora
 Komuniciranje između govornika i
slušatelja ovisi i o razini zajedničkog
iskustva (liječnici)
 Govor je razumljiviji što u značenjima
sudjeluje veće iskustvo
U
objašnjenju govora male djece, kod
osoba s nekim oblicima retardiranog
govora, u govoru gluhih od rođenja te u
mentalno retardiranih osoba nailazimo u
većoj ili manjoj mjeri odstupanja od normi
zajedničkog iskustva npr. kada majka
slušatelju tumači što je dijete reklo
 Govor
je najuspješniji medij za prijenos
informacija
 Ima socijalnu namjenu, sredstvo
komuniciranja
 Govorimo da bismo djelovali, ako ne
neposredno na ponašanje, onda na misli,
osjećaje, svijest drugih
Osnovni čimbenici govornog
razvoja
 Govorni
se razvoj ne odvija u vakuumu,
već u dinamičkoj ljudskoj okolini
 Razvoj govora nije moguće razumjeti
izvan cjelokupnog psihičkog razvoja
djeteta
 Urođene sposobnosti, maturacija –
sazrijevanje i učenje nužni za razvoj
govora
Dvije faze u razvoju izgovora
 Predlingvistička
i lingvistička
 Predlingvistička faza započinje prvim
krikom novorođenčeta. Prvi krik je znak da
je dijete počelo disati vlastitim plućima, a
nastaje tako što zrak naglo ulazi i izlazi iz
pluća i pri tom struji preko glasnica.
 Prva 2 mjeseca djetetovo glasanje je
uglavnom refleksno i sastoji se od plača
razdoblje ( 8-20 tjedana) obilježava
gukanje i smijeh djeteta – stražnji dio usta
 16-30 tjedana; vokalna igra i istraživačko
ponašanje – prema prednjem dijelu usta
buh, muh.. (gluha djeca i razlika)
 25-50 tjedana; slogovno glasanje,
ritualizirano i stereotipno (da-da, ta-ta)
 U ovom razdoblju dijete usvaja intonaciju i
ritam
 Drugo
Lingvistička faza=pojava prve riječi
 Djetetova
hotimična produkcija glasova
 Uspostavlja se kortikalna kontrola nad
izgovorom
 Prve riječi ostvarene su vezom okluziva i
vokala; pa-pa, ba-ba, ta-ta
 Prve riječi su nazivi djeci bliskih osoba i
radnji, pojavljuju se oko 1-2.g. života
djeteta
 Tempo
razvoja govora može se razlikovati
od djeteta do djeteta
 Prvi je govor uvijek telegrafski
 2.-3.g. dvočlani iskazi – male rečenice
 Od 3.g. proširuje se rečenica i smatra se
da bi dijete trebalo ovladati i gramatičkim
kategorijama materinjeg jezika, rječnik
postaje bogatiji, automatizira se izgovor
glasova
 Izgovor se u djece mijenja i čisti sve do 9.
ili 10.g. kada se automatizira (Vuletić)
Razvoj rječnika
 Poslije
pojave prve riječi zapaža se u
djeteta brzo povećanje rječnika
 Povećava se broj riječi koje dijete
razumije, a i broj riječi koje upotrebljava
 Među djecom postoje velike individualne
razlike u pogledu broja riječi koje koriste i
razumiju
 Kod predškolskog djeteta koje se uspješno
govorno sporazumijeva nikako ne znači da
je govorni razvoj završen
 Određeni
aspekti jezika: šale, zagonetke,
metafore počinju se tek usvajati nakon 5.g.
 Vještine čitanja i pisanja dio su govornog
razvoja
 Određeni stupanj razvoja govora
pretpostavka je za usvajanje ovih vještina
 Istovremeno su one i važan činitelj u
procesu govornog razvoja
Pri pojavljivanju i usvajanju glasova
vlada određeni red
U
razvojnoj liniji prvo se pojavljuju vokali
 Zatim konsonanti: p, b, m, t, d, n, k, g
 Dijete u dobi od tri godine može pravilno
izgovarati uz navedene i slijedeće glasove:
j, f, v, h, l, - s, z,c,š,ž,č,ć,dž,đ,r,nj, lj mogu
biti još nejasni i umekšani
Pogrešan izgovor glasa r tolerira se do 4,5g.
Dijete starije od 5 g. trebalo bi ispravno
izgovarati sve glasove materinjeg jezika
Uzroci artikulacijskih
poremećaja
 Organski
i funkcionalni (ostali) uzroci
 Organski uzroci
 rascjepi usne, mekog i tvrdog nepca
 odstupanja u građi artikulatora (usne,
jezik, čeljusti, zubi)
 gubici sluha
Ostali uzroci
 Nespretnost
artikulatora
 Loš fonematski sluh, por. zvučnosti
 Loš govorni uzor
 Infantilni govor
 Mali vilični kut
 Zapuštenost,zaostajanje u intelekt. razvoju
 Roditeljski perfekcionizam
 Bilingvizam ili dvojezičnost
Dislalija ili krivi izgovor glasova
 Poremećaji
izgovora glasova kod djece
najučestaliji su poremećaji govora i jedan
od najčešćih razloga zbog kojeg roditelji
traže pomoć logopeda
 Dislalija se može javiti u tri oblika. To su
omisija, supstitucija i distorzija.
se odnosi na nečujnu realizaciju
nekog glasa (umjesto TRAVA čujemo
TAAVA)
 Supstitucija je zamjena jednog glasa
drugim iz istog izgovornog sustava
(SONJA – TONJA)
 Distorzija se odnosi na pogrešan izgovor
nekog glasa (sunce interdentalnim izg.)
 Omisija
 Poremećaji
izgovora ispravljaju se na
individualnim logopedskim terapijama
 Logopedska terapija traje najmanje pola
sata i odvija se 2-3 puta tjedno (ovisno o
jačini por. i kronološkoj dobi djeteta)
 Za uspješnost terapije važna je suradnja s
roditeljima koji ponavljaju naučeno kod
logopeda i redovitost pohađanja vježbi
 Vremenski period za ispravljanje krivog
izgovora individualan je i različit kod djece
MUCANJE
 Mucanje
je najpoznatiji govorni poremećaj
iako na sreću nije i najučestaliji
 Mucanje se spominje još i u antičkoj
Grčkoj (proročica Pitija, Demosten,
Tiberius Claudius)
 Poznato je da se broj osoba koje mucaju
povećava nakon rata, potresa, poplava,
požara. To potvrđuje da je pojava mucanja
u uskoj vezi s društvenim kretanjima.
Neke činjenice o mucanju
 Mucanje
češće kod dječaka
 Nasljeđivanje – neuropatska konstitucija i
odgoj u obitelji u kojoj postoji mucanje
 Mucanje se najčešće javlja u dobi između
2. i 3. g. života u vrijeme dok još govor nije
sasvim automatiziran
 Drugo kritično razdoblje je u dobi od
4. – 5. g. kada dijete počinje intenzivnije
društveno živjeti
 Mucanje
se može javiti i polaskom djeteta
u školu, rođenjem brata ili sestre
 U pubertetu se može javiti kao recidiv
 Vrste mucanja: fiziološko, primarno,
sekundarno, akutno ili abruptno
Fiziološko mucanje
 Javlja
se u periodu intenzivnog razvoja
govora (između 2. i 3.g.)
 Zastajkivanja u govoru, oklijevanja,
ponavljanja glasova, slogova i riječi,fraza
produžuju glasove
 Fiziološko mucanje iščezava samo od
sebe ako se “ne dira”, ako se ne obraća
pažnja na njega
Primarno mucanje
 Još
nije riječ o pravom mucanju
 Dijete nije svjesno svog nepravilnog
načina govora, ne napreže se u govoru niti
ga izbjegava ali govor privlači pažnju
slušaoca
 Zastoji su češći nego u fiziološkom muc.
 Češća ponavljanja glasova i slogova
 Grčevi kloničkog tipa
Sekundarno mucanje
 Pravo
mucanje koje ima svoje trajanje i
osoba koja muca ga je duboko svjesna
 Može imati različite simptome i stupnjeve
razvijenosti, a pojačava se u govornim
situacijama na koje osoba nailazi
 Najkarakterističniji simptomi su:
opća mišićna napetost cijelog tijela,
posebno govornih organa
 Strah
od govora i pojedinih govornih
situacija
 Svjesnost poremećaja
 Pojava tikova i obrambenih pokreta
 Nesklad između disanja, fonacije,
artikulacije i misaono-govornih tokova
 Kod ovakvog stanja treba što prije potražiti
pomoć logopeda jer stanje govora može
biti samo gore
Akutno ili abruptno mucanje
 Nagla
pojava mucanja, erupcija govornih
poteškoća koje su prekinule raniji
normalan govor
 Može se javiti u svim životnim dobima, ali
je najčešće ipak između 2. i 3.g. te u
pubertetu
 Uzrok je gotovo uvijek poznat; psihička ili
fizička trauma
 Kod akutnog mucanja treba reagirati
odmah i izolirati dijete od gov. situacija
Upute za roditelje djece koja
mucaju
 Ako
kod svog djeteta primjetite neke
znakove mucanja javite se logopedu ili
pedijatru
 Ne skrećite pažnju djetetu na vlastiti govor
 Ne ispravljajte ga, ne upozoravajte i ne
kažnjavajte
 Osigurajte djetetu mir, što manje od
djeteta tražite da govori, pjevajte s njim,
recitirajte
 Upozorite okolinu na ponašanje
Brzopletost
 Poremećaj
okarakteriziran nesvjesnošću
osobe o vlastitom poremećaju,
kratak raspon pažnje,
smetnje u percepciji, artikulaciji i
formulaciji govora, prebrzo izražavanje
 Nakon veoma kratkog svraćanja pažnje na
jednu aktivnost, brzopletaša počinju
zanimati druge stvari, zaboravlja na prošlu
aktivnost, gdje je , s kim je, u kojoj situaciji
 Uzroci
nisu utvrđeni
 Brzopletost se ponavlja generacijama
 Dijete se teško uklapa među djecu jer mu
svaka igra brzo dosadi
 U školi često brbljaju i dižu se iz klupe
 Tempo govora im je neujednačen,tendira
ubrzanosti, rečenice su kratke i
jednostavne, u govoru im ponestaje daha,
ponavljaju se slogovi, rjeđe glasovi, dolazi
do zamuckivanja, kraćih zastoja
 Brzopletaš
zaboravi što je htio reći
 U govoru brzopletaša poremećeno je sve:
disanje, intonacija, glas, ritmičnost,
akcenti, gramatika
 Velika razlika u odnosu na mucanje je da
je brzopletaš veseo, rado govori, nema
nikakvih kompleksa, nije svjestan svog
načina govora
 Teškoće se očituju u čitanju –ne razumije
pročitano, u pisanju veoma neuredan,
slova nejednake veličine
 Djecu
koja su brzopleta treba usporavati u
aktivnostima
 Vježbati motoriku cijelog tijela, hodanje po
taktu, pljeskanje rukama i sl.
 Upozoravati da smisli što će reći, da
rečenicu izgovori u sebi, pa tek onda na
glas.
 Brzo se umara, otklonjive pažnje , pa treba
praviti češće pauze
Usporeni razvoj govora, zaostajanje u
govornom razvoju,
nedovoljno razvijen govor
 Ovisno
o kronološkoj dobi pripadajući je
naziv poremećaja u govoru i govorenju
 Usporeni razvoj govora odnosi se na
zaostajanje u vrijeme dok je govor još u
razvoju tj. do tri, četiri godine
 Zaostao razvoj govora postavlja se kao
dijagnoza kod djece od 3. do 6.g.
 Nedovoljno
razvijen govor je kod djece s
navršenih šest, sedam godina; možemo
reći da je taj govor pojmovno siromašan,
rečenice kratke i agramatične,
razumijevanje govora je također pokazatelj
razvijenosti,dijete koje ne razumije govor i
ne govori (najčešće roditelji kažu “ali on
mene sve razumije”)
 Postavlja se pitanje kako prepoznati radi li
se o poremećaju ili ne
 Roditelji
često prepoznaju razlike u
govorno-jezičnom razvoju svoje djece ili
svoga djeteta uspoređujući ga s
vršnjakom, prijateljem (htjeli ili ne)
 Uvijek se možete i trebate obratiti svome
liječniku, pedijatru, logopedu za savjet
 Poticanje govora izuzetno je važno i u tom
procesu najvažniju ulogu imaju oni koji su
najbliži djetetu (roditelji?)
 Što
se ranije započne s poticanjem
govorno jezičnog razvoja to će dijete brže i
bolje napredovati
 Najprihvatljiviji oblik učenja govora je igra
(istraživačka, kombinatorička, simbolička)
 Pjevanje kratkih pjesmica, brojalica,
zajedničko “čitanje” gledanje slikovnica,
igre na slovo (makar je to glas), dok se
vozite autom pogađanje registracijskih
oznaka …., učenje lijevo-desno
 Sve
to pomaže VAŠEM djetetu da razvije i
poboljša svoj govor, izražavanje i na kraju
pomaže mu u usvajanju čitanja i pisanja
 I na kraju kad god uočite nešto da odudara
od prosječnog razvoja trebate se obratiti
nekome za pomoć
Literatura
 Govorne
poteškoće i njihovo uklanjanje;
Škarić Ivo, Mladost, Zagreb, 1988.
 Jezik, govor, spoznaja; Ljubešić Marta,
Školske novine, Zagreb, 1996.
 Govorni poremećaji; Vuletić Dušanka,
Školska knjiga, Zagreb, 1987.
 Test artikulacije; Vuletić Dušanka, Fakultet
za defektologiju Sveučilišta u
Zagrebu,1990.