Transcript Informiranje bolesnika - pravo bolesnika ali i terapijski postupak

Informiranje bolesnika pravo bolesnika i
terapijski postupak
"Razlika između demokracije i
tiranije je u stupnju
dostupnosti informacija"
Živko Kustić, 2004.
Deklaraciji o pravima pacijenata
Američkog bolničkog udruženja
(“Patients Bill Of Rights”)
naročito ističe na sljedeća prava:
 Pravo na dobivanje potpunih informacija o
dijagnozi, liječenju i prognozi bolesti
u obliku koji je pacijentu jasan
 Pravo na dobivanje informacija nužnih za
davanje pristanka na liječenje
prije nego se započne sa bilo kakvim medicinskim
tretmanom.
– Takve informacije moraju uključivati spoznaje o
potencijalnim rizicima tretmana, i mogućim
posljedicama.
Pravo na suodlučivanje
 Pravo na suodlučivanje pacijenta
obuhvaća pravo pacijenta na
obaviještenost i pravo na
prihvaćanje ili odbijanje pojedinog
dijagnostičkog, odnosno
terapijskog postupka.
Pravo na potpunu
obaviještenost o:
1
 svome zdravstvenom stanju, uključujući
medicinsku procjenu rezultata i ishoda
određenog dijagnostičkog ili terapijskog
postupka,
 preporučenim pregledima i zahvatima,
 mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili
neobavljanja preporučenih pregleda i
zahvata,
Pravo na potpunu
obaviještenost o:
 svome pravu na odlučivanje o preporučenim
pregledima ili zahvatima,
 mogućim zamjenama za preporučene
postupke,
 tijeku postupaka prilikom pružanja zdravstvene
zaštite,
 daljnjem tijeku pružanja zdravstvene zaštite,
 preporučenom načinu života,
 pravima iz zdravstvenoga osiguranja i
postupcima za ostvarivanje tih prava
2
Terapijski učinci
informiranja pacijenata
 Postoje brojni dokazi da se uspješna
prevencija, dijagnosticiranje, liječenje i
rehabilitacija može postići samo ukoliko
pacijent ima priliku sam odlučivati i aktivno
sudjelovati u donošenju odluka o svom
zdravlju i načinu liječenja.
Terapijska komunikacija
Terapijskom komunikacijom želimo pomoći
drugima i njoj nije cilj i svrha samo "davanje" i
"primanje" poruka radi njihove informacijske
vrijednosti već radi njihova terapijskog učinka na
druge (grč. therapeia = služenje, liječenje).
 Osnovni su vidovi takve komunikacije, slušanje
drugih, razumijevanje drugih, davanje podrške,
suosjećanja, savjeta i uputa - ukratko "pomaganje
drugima komunikacijom" ( riječju, gestom,
mimikom, pokretom, smiješkom, pogledom,
dodirom).

Pozitivan terapeutski učinak
informiranja pacijenta o bolesti i
dobre komunikacije s pacijentom
uopće, postiže se putem dvaju
mehanizama i to
 Izravnim djelovanjem
 Neizravnim djelovanjem
Izravno djelovanje
 Psihološki
– bolje sučeljavanje sa stresom i bolešću
 Endoktrinološki
– uspostavljanje metaboličkog balansa
 Imunološki
- jačanje imunosnog sustava
Neizravno djelovanje
 Odvija se putem obavještavanja i dobre
komunikacije na formiranje pozitivnih
oblika zdravstvenog ponašanja i
pridržavanja zdravstvenih savjeta i
uputa.
Činioci koji određuju
efikasnost terapijskog
djelovanja informiranja i
komunikacije s pacijentom
1. količina danih informacija,
2. način i emocionalni kontekst u kojem se
pružaju informacije,
3. sadržaj i razumljivosti komunikacije.
Preslaba i sadržajno nedostatna komunikacija


Preslaba komunikacija uopće, nedovoljno
razumljiva komunikacija i nedovoljan broj
obavijesti o bolesti, načinima liječenja i
prognozi bolesti
Premalo sadržaja komunikacije koji se
odnose na obiteljske, socijalne
individualno psihološke probleme pacijenta
izazvane bolešću ili/i načinima liječenja
Količina informacija
 Osnovni uzroci nezadovoljstva pacijenata
informacijama koje dobivaju o svojoj bolesti:
– ne sadrže sve značajne činjenice o bolesti i
liječenju;
– često nisu dovoljno razumljive za bolesnike i
bolesnici ih brzo zaboravljaju;
– ne proizvode željene učinke na pacijentovo
zdravstveno ponašanje jer su sadržajno previše
usmjerene na organske aspekte bolesti a
zanemaruju psihološke aspekte.
Razlozi za premali broj obavijesti o bolesti
 Prvi i je uvjerenje mnogih zdravstvenih djelatnika da je
razgovor s pacijentom o bolesti manje važan od rutinskih
medicinskih pretraga.
 Drugi je čest nedostatak vremena za razgovore s
pacijentima. Nedostatak vremena katkada je objektivan
razlog preslabe komunikacije ali nekad je više vezan uz
akcionu usmjerenost zdravstvenih djelatnika koja se može
svesti pod geslo “što brže izliječiti što više bolesnika”.
 Treći, mnogi su zdravstveni djelatnici zadivljeni
suvremenom dijagnostičkom i terapijskom medicinskom
opremom te razgovoru s pacijentom ne pridaju važno
značenje smatrajući da je suvremena tehnologija dostatna
kako za dijagnostiku tako i za liječenje bolesti.
 Četvrti, razgovor s pacijentom o bolesti, posebice kada se radi o teškim
kroničnim bolestima, predstavljaju emocionalno opterećenje za
zdravstvene djelatnike te ih zato izbjegavaju kako suosjećajući s
pacijentom i sami ne bi došli u loša emocionalna stanja.

 Peti, pacijenta se često smatra potpunim nestručnjakom “u stvarima
medicine” te se razgovor o bolesti smatra nečim što pacijent ionako
neće razumjeti pa je zato i beskoristan.
 Šesti, zbog česte nekoordiniranosti rada u zdravstvenoj praksi i slabe
komunikacije među samim zdravstvenim djelatnicima mnogi
zdravstveni djelatnici vjeruju da je netko drugi pacijentu već objasnio
što je s njim te je nepotrebno ponavljati već rečeno.
 Sedmi, katkada se pretpostavlja da će iscrpan razgovor o bolesti i
potrebnim pretragama dodatno uplašiti pacijenta koji zbog toga može
odbiti daljnje pretrage.
 Osmi, u nekim slučajevima vrlo se teško dolazi do prave dijagnoze pa
zdravstveni djelatnici i ne mogu dati potrebne obavijesti.
Ključne informacije koje pacijenti
često ne dobiju spadaju








Informacije o uzrocima bolesti
Informacije o težini bolesti i prognozi
Informacije o dijagnozi
Informacije o načinima liječenja, pozitivnim i
negativnim aspektima liječenja
informacije o svrsi i proceduri pojedinih
dijagnostičkih i terapijskih zahvata.
Informacije o alternativnim načinima liječenja
Informacija o osoblju koje se brine o njegovom
zdravlju, njihovoj kvalifikaciji i iskustvu.
Informacije o rezultatima svih pretraga kojima je
podvrgnut i značenju rezultata pretraga.
Način i emocionalni kontekst
pružanja informacija
 Komunikacija s pacijentom nužno mora
biti povjerljiva i iskrena uz jasno
iskazanu empatiju i poštovanje, kako bi
imala odgovarajući učinak na pacijenta.
Sadržaj i razumljivost
informacija
 Djelotvorna i zadovoljavajuća
komunikacija moguća je samo ako su
sadržaji poruka razumljivi bolesniku.
ŠTO SE KONKRETNO POSTIŽE USPJEŠNOM
KOMUNIKACIJOM

 Brže i točnije postavljanje dijagnoze
 Bolje i pacijentu primjerenije određivanje terapije
 Veće zadovoljstvo pacijenata sa zdravstvenim
djelatnicima
 Bolje pridržavanje zdravstvenih savjeta i uputa
 Cjelovitije vrednovanje učinaka terapije
 Bolju prilagodbu pacijenta na bolest
 Rano otkrivanje i sprječavanje kroničnih bolesti
 Smanjenje zdravstvene potrošnje
Uspješna komunikacija s
pacijentom i uštede u zdravstvu
 Dodatni učinak informiranja pacijenta i dobre
komunikacije je i učinak na smanjenje troškova
zdravstvene zaštite.
 Uspješna komunikacija smanjuje troškove
zdravstvene zaštite dovodeći do brže i točnije
dijagnoze, smanjujući potrebu za brojnim
specijalističkim pretragama, povećavajući
motivaciju pacijenta zauzimanje lijekova i
pridržavanje zdravstvenih savjeta i uputa, djelujući
na promjene životnog stila pacijenta.
Učinci predoperacijskog informiranja








učinci na raspoloženje (tjeskobu i potištenost)
učinci na bol i uzimanje lijekova (analgetika i sedativa)
učinci na ponašanje bolesnika
duljina boravka u bolnici nakon operacije
pridržavanje uputa i savjeta bolesnika
brzina vraćanja na redoviti posao
klinički znakovi i komplikacije
fiziološki učinci
Predoperacijska priprema – inokulacija stresom u
kirurškoj praksi
 Prva istraživanja utjecaja psihološke pripreme za operaciju – Janis, I.
(1958.) i Egbert,L. (1964.)
 Postupak uključuje opsežno informiranje bolesnika o svim vidovima
operativnog zahvata, od senzornih informacija, instrukcija o ponašanju
(uključujući relaksaciju), kognitivnim metodama sučeljavanja i sl. Uz
utjecaj na bol ispitivani su i utjecaji na stupanj anksioznosti,
konzumiranje lijekova, duljinu boravka u bolnici, postoperativne
komplikacije, razinu kortizola u urinu, percipiranu korisnost procedure i
sl.
Kako komunicirati s pacijentom ?
1. Započinjanje razgovora
Pozdravite pacijenta imenom
Ponudite ga da sjedne
Predstavite se ako Vas pacijent ne
poznaje
 Objasnite svrhu razgovora
 Recite koliko imate vremena za razgovor




2. Tijek razgovora

 Osigurajte privatnost razgovora bez prisustva drugih ljudi
 Započnite razgovor s otvorenim pitanjima na koje pacijent
može šire odgovoriti a ne samo sa “da” ili “ne”
 Gledajte pacijenta u oči dok s njim razgovarate
 Ohrabrujte pacijenta na razgovor ohrabrujućim gestama (
npr. klimanjem glave ) i izrazima lica ( smiješkom i sl.)
 Pažljivo slušajte sve što pacijent govori
 Promatrajte neverbalne znakove dok pacijent govori ( izraz
lica, geste, položaj tijela)
 Pokažite svoju podršku, razumijevanje i suosjećanje
 Potičite pacijenta kada govori nešto što je značajno za
njegov problem ( “Recite mi nešto više o tome” “ Da,
razumijem, molim Vas nastavite”)
 Koristite zatvorena pitanja kada je to nužno za
bolji uvid u problem ( “Koji ste lijek i koliko često
uzimali”
 Ako nešto niste dobro razumjeli zamolite pacijenta
da podrobnije objasni
 Ne postavljajte prevelik broj pitanja
 Neka pitanja koja postavljate budu kratka i
razumljiva
 Ohrabrite pacijenta da sam postavi pitanje koje ga
zanima

3. Završavanje razgovora
 Ponovite ukratko pred pacijentom sve
važno što vam je pacijent rekao. Provjerite
zajedno s pacijentom da li ste se
međusobno dobro shvatili:
 Upitate pacijenta da li je nešto propustio i
želi li što dodati
 Zahvalite pacijentu za razgovor pozdravite i
otpratite do vrata
Savjeti za poboljšanje razumljivosti




KORISTITE JEDNOSTAVNE IZRAZE; Svi profesionalci pa tako i zdravstveni
djelatnici naučeni su koristiti žargon svoje struke tako da se često ni ne pitaju
da li pacijenti uopće razumiju što im se kaže.. Istraživanja pokazuju da pacijenti
u najvećem broju slučajeva ne razumiju medicinske termine. Reći pacijentu “
Vi imate apendicitis” ili “Poslati ćemo Vas na CT” i sl. mogu pacijentu biti
potpuno nerazumljivi. Sve što pacijentu kažemo trebamo pokušati prilagoditi
njegovoj dobi, obrazovanju i zanimanju.
2. KOD DAVANJA SAVJETA NAJVAŽNIJE SAVJETE I UPUTE RECITE NA
POČETKU I PONAVLJAJTE IH VIŠE PUTA: Mnogi, naročito stariji pacijenti,
brzo zaboravljaju što im je rečeno. Puno bolje zapamte ono što smatraju
važnim i što se kaže na početku razgovora.
PROVJERITE DA LI JE PACIJENT ZAPAMTIO SAVJET I UPUTU TRAŽEĆI
OD NJEGA DA JE PONOVI PRIJE ODLASKA
KORISTITE PISANE MATERIJALE S OBAVIJESTIMA O BOLESTI I
NAČINIMA LIJEČENJA: Bez obzira što ste se uvjerili da je pacijent zapamtio
savjete i upute koje ste mu dali, mnogi pacijenti ubrzo nakon odlaska iz
ordinacije puno toga zaborave. Razumljivim jezikom i kratko napisani materijali
o pacijentovoj bolesti i načinima liječenja jako pomažu u boljem pridržavanju
savjeta i uputa..
Nepredvidive komunikacijske prepreke.

 1. Razlike u dobi : Komunikacija sa djecom različitih uzrasta zahtjeva
dobro poznavanje faza razvoja djece i načina njihova mišljenja i
razumjevanja; komunikacija sa starijim osobama pretpostavlja
uvažavanje i prepoznavanje mogućih senzornih i mentalnih oštećenja
koja mogu otežati komunikaciju.
 2. Razlike u spolu : Muškarci su primjerice manje skloni dijeliti svoje
osjećaje i misli sa drugima, skloniji su dominaciji tijekom komunikacije
što može otežati komunikaciju sestre s muškim klijentom.
 3. Socijalne i kulturne razlike: razlike u etničkoj pripadnosti; razlike u
socioekonomskom statusu; razlike u kulturnim i religijskim
vjerovanjima,
 4. Ograničene mogućnosti komunikacije senzorni poremećaji (
nagluhost ili gluhoća, problemi s vidom ili sljepoća, mentalna zaostalost
bolesnika; senilna demencija, simptomi bolesti, umor, bol ;
emocionalna uzbuđenost bolesnika; preokupiranost bolesnika drugim
brigama,



5. Ograničeno
razumijevanje i pamćenje: loše poznavanje jezika, dijalekta ili
nepismenost bolesnika; niža inteligencija bolesnika; korištenje medicinskog
nazivlja; slabo pamćenje bolesnika i nemogućnost prisjećanja prijašnjih savjeta
6. Nedovoljno pridavanje važnosti razgovoru s bolesnikom; slabo isticanje
važnosti razgovora s bolesnikom tijekom obrazovanja zdravstvenih djelatnika;;
preopterećenost zdravstvenih djelatnika velikim brojem bolesnika i edicinskom
rutinom; prigovori zdravstvenom djelatniku od pretpostavljenih (npr. edicinskoj
sestri od liječnika) da je razgovor s bolesnikom bespotrebno gubljenje
vremena; nevoljkost zdravstvenog djelatnika da podijeli svoje znanje s
nekvalificiranom osobom koja najvjerojatnije neće ništa razumjeti i sl.
7. Negativni stavovi bolesnika prema zdravstvenom djelatniku: loša
prethodna iskustva sa zdravstvenim djelatnicima; nepovjerenje u zdravstvene
djelatnike; strah koji izaziva zdravstveni djelatnik; uvjerenje bolesnika da već
sve zna o svojoj bolesti; uvjerenje bolesnika da savjet koji će dobiti neće moći
provesti zbog financijskih i socijalnih prepreka ili zbog ustaljenih navika kojih se
teško može odreći (pušenje, pijenje alkohola i sl.);
8. Kontradiktorni savjeti i preporuke: dobivanje različitih obavijesti od raznih
zdravstvenih djelatnika (različite upute i savjeti u vezi iste bolesti ili različita
tumačenja uzroka istih bolesti); obavijesti o bolesti koje daju zdravstveni
djelatnici nisu u skladu s novim dijagnostičkim obavijestima.
Prevladavanje prepreka










govoriti jasnije, polakše i bez podizanja glasa;
ponavljati rečenice ukoliko nisu bile razumljive
izbjegavati korištenje medicinskog žargona
koristiti jednostavne riječi i rečenice;
ne biti previše ozbiljan i služben već nasmijan i
neposredan;
izbjegavati korištenje dijalekta u razgovoru;
provjeriti da li je bolesnik razumio što mu je rečeno
tj.tražiti od bolesnika da ponovi ono što mu je rečeno;
koristiti pisane obavijesti koje bolesnik može nekoliko
puta pročitati;
u pisanim obavijestima izbjegavati korištenje simbola i
kratica;
koristiti ilustracije, crteže, dijagrame i modele u
objašnjavanju bolesti i davanju savjeta i uputa.
Neke osobine dobrog komunikatora














Strpljivost
Ljubaznost
Suosjećajnost
Jednostavnost
Tolerantnost
Čestitost
Iskrenost
Smisao za humor
Emocionalna stabilnost
Demokratičnost
Sklonost promjenama
Odlučnost
Sklonost priznavanju grešaka
Zanimanje za dobrobit ljudi
Zaključak
 Ne samo da pacijentu treba pružiti što više
informacija o njegovoj bolesti, jer on na to
ima pravo, već pružanje ovih informacija
predstavlja i dobar, dodatni terapijski
postupak koji pomaže pacijentu da se bolje
suoči s bolešću i uspješnije je prevlada.
Istraživanja interakcija u zdravstvu
pokazuju:
 Medicinske sestre, iako su češće uz
bolesnika, razmjenjuju s njim manje
informacija o bolesti od liječnika.
 Da li je to logično, zašto je to tako i što bi
trebalo učiniti da se promijeni?
 Kako medicinske sestre mogu promicati
pravo pacijenta na informaciju?
 Koje informacije treba pružit i koja su
ograničenja u pružanju informacija od strane
medicinskih sestara?