Informiranje bolesnika - pravo bolesnika ali i terapijski postupak
Download
Report
Transcript Informiranje bolesnika - pravo bolesnika ali i terapijski postupak
Informiranje bolesnika pravo bolesnika i
terapijski postupak
"Razlika između demokracije i
tiranije je u stupnju
dostupnosti informacija"
Živko Kustić, 2004.
Deklaraciji o pravima pacijenata
Američkog bolničkog udruženja
(“Patients Bill Of Rights”)
naročito ističe na sljedeća prava:
Pravo na dobivanje potpunih informacija o
dijagnozi, liječenju i prognozi bolesti
u obliku koji je pacijentu jasan
Pravo na dobivanje informacija nužnih za
davanje pristanka na liječenje
prije nego se započne sa bilo kakvim medicinskim
tretmanom.
– Takve informacije moraju uključivati spoznaje o
potencijalnim rizicima tretmana, i mogućim
posljedicama.
Pravo na suodlučivanje
Pravo na suodlučivanje pacijenta
obuhvaća pravo pacijenta na
obaviještenost i pravo na
prihvaćanje ili odbijanje pojedinog
dijagnostičkog, odnosno
terapijskog postupka.
Pravo na potpunu
obaviještenost o:
1
svome zdravstvenom stanju, uključujući
medicinsku procjenu rezultata i ishoda
određenog dijagnostičkog ili terapijskog
postupka,
preporučenim pregledima i zahvatima,
mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili
neobavljanja preporučenih pregleda i
zahvata,
Pravo na potpunu
obaviještenost o:
svome pravu na odlučivanje o preporučenim
pregledima ili zahvatima,
mogućim zamjenama za preporučene
postupke,
tijeku postupaka prilikom pružanja zdravstvene
zaštite,
daljnjem tijeku pružanja zdravstvene zaštite,
preporučenom načinu života,
pravima iz zdravstvenoga osiguranja i
postupcima za ostvarivanje tih prava
2
Terapijski učinci
informiranja pacijenata
Postoje brojni dokazi da se uspješna
prevencija, dijagnosticiranje, liječenje i
rehabilitacija može postići samo ukoliko
pacijent ima priliku sam odlučivati i aktivno
sudjelovati u donošenju odluka o svom
zdravlju i načinu liječenja.
Terapijska komunikacija
Terapijskom komunikacijom želimo pomoći
drugima i njoj nije cilj i svrha samo "davanje" i
"primanje" poruka radi njihove informacijske
vrijednosti već radi njihova terapijskog učinka na
druge (grč. therapeia = služenje, liječenje).
Osnovni su vidovi takve komunikacije, slušanje
drugih, razumijevanje drugih, davanje podrške,
suosjećanja, savjeta i uputa - ukratko "pomaganje
drugima komunikacijom" ( riječju, gestom,
mimikom, pokretom, smiješkom, pogledom,
dodirom).
Pozitivan terapeutski učinak
informiranja pacijenta o bolesti i
dobre komunikacije s pacijentom
uopće, postiže se putem dvaju
mehanizama i to
Izravnim djelovanjem
Neizravnim djelovanjem
Izravno djelovanje
Psihološki
– bolje sučeljavanje sa stresom i bolešću
Endoktrinološki
– uspostavljanje metaboličkog balansa
Imunološki
- jačanje imunosnog sustava
Neizravno djelovanje
Odvija se putem obavještavanja i dobre
komunikacije na formiranje pozitivnih
oblika zdravstvenog ponašanja i
pridržavanja zdravstvenih savjeta i
uputa.
Činioci koji određuju
efikasnost terapijskog
djelovanja informiranja i
komunikacije s pacijentom
1. količina danih informacija,
2. način i emocionalni kontekst u kojem se
pružaju informacije,
3. sadržaj i razumljivosti komunikacije.
Preslaba i sadržajno nedostatna komunikacija
Preslaba komunikacija uopće, nedovoljno
razumljiva komunikacija i nedovoljan broj
obavijesti o bolesti, načinima liječenja i
prognozi bolesti
Premalo sadržaja komunikacije koji se
odnose na obiteljske, socijalne
individualno psihološke probleme pacijenta
izazvane bolešću ili/i načinima liječenja
Količina informacija
Osnovni uzroci nezadovoljstva pacijenata
informacijama koje dobivaju o svojoj bolesti:
– ne sadrže sve značajne činjenice o bolesti i
liječenju;
– često nisu dovoljno razumljive za bolesnike i
bolesnici ih brzo zaboravljaju;
– ne proizvode željene učinke na pacijentovo
zdravstveno ponašanje jer su sadržajno previše
usmjerene na organske aspekte bolesti a
zanemaruju psihološke aspekte.
Razlozi za premali broj obavijesti o bolesti
Prvi i je uvjerenje mnogih zdravstvenih djelatnika da je
razgovor s pacijentom o bolesti manje važan od rutinskih
medicinskih pretraga.
Drugi je čest nedostatak vremena za razgovore s
pacijentima. Nedostatak vremena katkada je objektivan
razlog preslabe komunikacije ali nekad je više vezan uz
akcionu usmjerenost zdravstvenih djelatnika koja se može
svesti pod geslo “što brže izliječiti što više bolesnika”.
Treći, mnogi su zdravstveni djelatnici zadivljeni
suvremenom dijagnostičkom i terapijskom medicinskom
opremom te razgovoru s pacijentom ne pridaju važno
značenje smatrajući da je suvremena tehnologija dostatna
kako za dijagnostiku tako i za liječenje bolesti.
Četvrti, razgovor s pacijentom o bolesti, posebice kada se radi o teškim
kroničnim bolestima, predstavljaju emocionalno opterećenje za
zdravstvene djelatnike te ih zato izbjegavaju kako suosjećajući s
pacijentom i sami ne bi došli u loša emocionalna stanja.
Peti, pacijenta se često smatra potpunim nestručnjakom “u stvarima
medicine” te se razgovor o bolesti smatra nečim što pacijent ionako
neće razumjeti pa je zato i beskoristan.
Šesti, zbog česte nekoordiniranosti rada u zdravstvenoj praksi i slabe
komunikacije među samim zdravstvenim djelatnicima mnogi
zdravstveni djelatnici vjeruju da je netko drugi pacijentu već objasnio
što je s njim te je nepotrebno ponavljati već rečeno.
Sedmi, katkada se pretpostavlja da će iscrpan razgovor o bolesti i
potrebnim pretragama dodatno uplašiti pacijenta koji zbog toga može
odbiti daljnje pretrage.
Osmi, u nekim slučajevima vrlo se teško dolazi do prave dijagnoze pa
zdravstveni djelatnici i ne mogu dati potrebne obavijesti.
Ključne informacije koje pacijenti
često ne dobiju spadaju
Informacije o uzrocima bolesti
Informacije o težini bolesti i prognozi
Informacije o dijagnozi
Informacije o načinima liječenja, pozitivnim i
negativnim aspektima liječenja
informacije o svrsi i proceduri pojedinih
dijagnostičkih i terapijskih zahvata.
Informacije o alternativnim načinima liječenja
Informacija o osoblju koje se brine o njegovom
zdravlju, njihovoj kvalifikaciji i iskustvu.
Informacije o rezultatima svih pretraga kojima je
podvrgnut i značenju rezultata pretraga.
Način i emocionalni kontekst
pružanja informacija
Komunikacija s pacijentom nužno mora
biti povjerljiva i iskrena uz jasno
iskazanu empatiju i poštovanje, kako bi
imala odgovarajući učinak na pacijenta.
Sadržaj i razumljivost
informacija
Djelotvorna i zadovoljavajuća
komunikacija moguća je samo ako su
sadržaji poruka razumljivi bolesniku.
ŠTO SE KONKRETNO POSTIŽE USPJEŠNOM
KOMUNIKACIJOM
Brže i točnije postavljanje dijagnoze
Bolje i pacijentu primjerenije određivanje terapije
Veće zadovoljstvo pacijenata sa zdravstvenim
djelatnicima
Bolje pridržavanje zdravstvenih savjeta i uputa
Cjelovitije vrednovanje učinaka terapije
Bolju prilagodbu pacijenta na bolest
Rano otkrivanje i sprječavanje kroničnih bolesti
Smanjenje zdravstvene potrošnje
Uspješna komunikacija s
pacijentom i uštede u zdravstvu
Dodatni učinak informiranja pacijenta i dobre
komunikacije je i učinak na smanjenje troškova
zdravstvene zaštite.
Uspješna komunikacija smanjuje troškove
zdravstvene zaštite dovodeći do brže i točnije
dijagnoze, smanjujući potrebu za brojnim
specijalističkim pretragama, povećavajući
motivaciju pacijenta zauzimanje lijekova i
pridržavanje zdravstvenih savjeta i uputa, djelujući
na promjene životnog stila pacijenta.
Učinci predoperacijskog informiranja
učinci na raspoloženje (tjeskobu i potištenost)
učinci na bol i uzimanje lijekova (analgetika i sedativa)
učinci na ponašanje bolesnika
duljina boravka u bolnici nakon operacije
pridržavanje uputa i savjeta bolesnika
brzina vraćanja na redoviti posao
klinički znakovi i komplikacije
fiziološki učinci
Predoperacijska priprema – inokulacija stresom u
kirurškoj praksi
Prva istraživanja utjecaja psihološke pripreme za operaciju – Janis, I.
(1958.) i Egbert,L. (1964.)
Postupak uključuje opsežno informiranje bolesnika o svim vidovima
operativnog zahvata, od senzornih informacija, instrukcija o ponašanju
(uključujući relaksaciju), kognitivnim metodama sučeljavanja i sl. Uz
utjecaj na bol ispitivani su i utjecaji na stupanj anksioznosti,
konzumiranje lijekova, duljinu boravka u bolnici, postoperativne
komplikacije, razinu kortizola u urinu, percipiranu korisnost procedure i
sl.
Kako komunicirati s pacijentom ?
1. Započinjanje razgovora
Pozdravite pacijenta imenom
Ponudite ga da sjedne
Predstavite se ako Vas pacijent ne
poznaje
Objasnite svrhu razgovora
Recite koliko imate vremena za razgovor
2. Tijek razgovora
Osigurajte privatnost razgovora bez prisustva drugih ljudi
Započnite razgovor s otvorenim pitanjima na koje pacijent
može šire odgovoriti a ne samo sa “da” ili “ne”
Gledajte pacijenta u oči dok s njim razgovarate
Ohrabrujte pacijenta na razgovor ohrabrujućim gestama (
npr. klimanjem glave ) i izrazima lica ( smiješkom i sl.)
Pažljivo slušajte sve što pacijent govori
Promatrajte neverbalne znakove dok pacijent govori ( izraz
lica, geste, položaj tijela)
Pokažite svoju podršku, razumijevanje i suosjećanje
Potičite pacijenta kada govori nešto što je značajno za
njegov problem ( “Recite mi nešto više o tome” “ Da,
razumijem, molim Vas nastavite”)
Koristite zatvorena pitanja kada je to nužno za
bolji uvid u problem ( “Koji ste lijek i koliko često
uzimali”
Ako nešto niste dobro razumjeli zamolite pacijenta
da podrobnije objasni
Ne postavljajte prevelik broj pitanja
Neka pitanja koja postavljate budu kratka i
razumljiva
Ohrabrite pacijenta da sam postavi pitanje koje ga
zanima
3. Završavanje razgovora
Ponovite ukratko pred pacijentom sve
važno što vam je pacijent rekao. Provjerite
zajedno s pacijentom da li ste se
međusobno dobro shvatili:
Upitate pacijenta da li je nešto propustio i
želi li što dodati
Zahvalite pacijentu za razgovor pozdravite i
otpratite do vrata
Savjeti za poboljšanje razumljivosti
KORISTITE JEDNOSTAVNE IZRAZE; Svi profesionalci pa tako i zdravstveni
djelatnici naučeni su koristiti žargon svoje struke tako da se često ni ne pitaju
da li pacijenti uopće razumiju što im se kaže.. Istraživanja pokazuju da pacijenti
u najvećem broju slučajeva ne razumiju medicinske termine. Reći pacijentu “
Vi imate apendicitis” ili “Poslati ćemo Vas na CT” i sl. mogu pacijentu biti
potpuno nerazumljivi. Sve što pacijentu kažemo trebamo pokušati prilagoditi
njegovoj dobi, obrazovanju i zanimanju.
2. KOD DAVANJA SAVJETA NAJVAŽNIJE SAVJETE I UPUTE RECITE NA
POČETKU I PONAVLJAJTE IH VIŠE PUTA: Mnogi, naročito stariji pacijenti,
brzo zaboravljaju što im je rečeno. Puno bolje zapamte ono što smatraju
važnim i što se kaže na početku razgovora.
PROVJERITE DA LI JE PACIJENT ZAPAMTIO SAVJET I UPUTU TRAŽEĆI
OD NJEGA DA JE PONOVI PRIJE ODLASKA
KORISTITE PISANE MATERIJALE S OBAVIJESTIMA O BOLESTI I
NAČINIMA LIJEČENJA: Bez obzira što ste se uvjerili da je pacijent zapamtio
savjete i upute koje ste mu dali, mnogi pacijenti ubrzo nakon odlaska iz
ordinacije puno toga zaborave. Razumljivim jezikom i kratko napisani materijali
o pacijentovoj bolesti i načinima liječenja jako pomažu u boljem pridržavanju
savjeta i uputa..
Nepredvidive komunikacijske prepreke.
1. Razlike u dobi : Komunikacija sa djecom različitih uzrasta zahtjeva
dobro poznavanje faza razvoja djece i načina njihova mišljenja i
razumjevanja; komunikacija sa starijim osobama pretpostavlja
uvažavanje i prepoznavanje mogućih senzornih i mentalnih oštećenja
koja mogu otežati komunikaciju.
2. Razlike u spolu : Muškarci su primjerice manje skloni dijeliti svoje
osjećaje i misli sa drugima, skloniji su dominaciji tijekom komunikacije
što može otežati komunikaciju sestre s muškim klijentom.
3. Socijalne i kulturne razlike: razlike u etničkoj pripadnosti; razlike u
socioekonomskom statusu; razlike u kulturnim i religijskim
vjerovanjima,
4. Ograničene mogućnosti komunikacije senzorni poremećaji (
nagluhost ili gluhoća, problemi s vidom ili sljepoća, mentalna zaostalost
bolesnika; senilna demencija, simptomi bolesti, umor, bol ;
emocionalna uzbuđenost bolesnika; preokupiranost bolesnika drugim
brigama,
5. Ograničeno
razumijevanje i pamćenje: loše poznavanje jezika, dijalekta ili
nepismenost bolesnika; niža inteligencija bolesnika; korištenje medicinskog
nazivlja; slabo pamćenje bolesnika i nemogućnost prisjećanja prijašnjih savjeta
6. Nedovoljno pridavanje važnosti razgovoru s bolesnikom; slabo isticanje
važnosti razgovora s bolesnikom tijekom obrazovanja zdravstvenih djelatnika;;
preopterećenost zdravstvenih djelatnika velikim brojem bolesnika i edicinskom
rutinom; prigovori zdravstvenom djelatniku od pretpostavljenih (npr. edicinskoj
sestri od liječnika) da je razgovor s bolesnikom bespotrebno gubljenje
vremena; nevoljkost zdravstvenog djelatnika da podijeli svoje znanje s
nekvalificiranom osobom koja najvjerojatnije neće ništa razumjeti i sl.
7. Negativni stavovi bolesnika prema zdravstvenom djelatniku: loša
prethodna iskustva sa zdravstvenim djelatnicima; nepovjerenje u zdravstvene
djelatnike; strah koji izaziva zdravstveni djelatnik; uvjerenje bolesnika da već
sve zna o svojoj bolesti; uvjerenje bolesnika da savjet koji će dobiti neće moći
provesti zbog financijskih i socijalnih prepreka ili zbog ustaljenih navika kojih se
teško može odreći (pušenje, pijenje alkohola i sl.);
8. Kontradiktorni savjeti i preporuke: dobivanje različitih obavijesti od raznih
zdravstvenih djelatnika (različite upute i savjeti u vezi iste bolesti ili različita
tumačenja uzroka istih bolesti); obavijesti o bolesti koje daju zdravstveni
djelatnici nisu u skladu s novim dijagnostičkim obavijestima.
Prevladavanje prepreka
govoriti jasnije, polakše i bez podizanja glasa;
ponavljati rečenice ukoliko nisu bile razumljive
izbjegavati korištenje medicinskog žargona
koristiti jednostavne riječi i rečenice;
ne biti previše ozbiljan i služben već nasmijan i
neposredan;
izbjegavati korištenje dijalekta u razgovoru;
provjeriti da li je bolesnik razumio što mu je rečeno
tj.tražiti od bolesnika da ponovi ono što mu je rečeno;
koristiti pisane obavijesti koje bolesnik može nekoliko
puta pročitati;
u pisanim obavijestima izbjegavati korištenje simbola i
kratica;
koristiti ilustracije, crteže, dijagrame i modele u
objašnjavanju bolesti i davanju savjeta i uputa.
Neke osobine dobrog komunikatora
Strpljivost
Ljubaznost
Suosjećajnost
Jednostavnost
Tolerantnost
Čestitost
Iskrenost
Smisao za humor
Emocionalna stabilnost
Demokratičnost
Sklonost promjenama
Odlučnost
Sklonost priznavanju grešaka
Zanimanje za dobrobit ljudi
Zaključak
Ne samo da pacijentu treba pružiti što više
informacija o njegovoj bolesti, jer on na to
ima pravo, već pružanje ovih informacija
predstavlja i dobar, dodatni terapijski
postupak koji pomaže pacijentu da se bolje
suoči s bolešću i uspješnije je prevlada.
Istraživanja interakcija u zdravstvu
pokazuju:
Medicinske sestre, iako su češće uz
bolesnika, razmjenjuju s njim manje
informacija o bolesti od liječnika.
Da li je to logično, zašto je to tako i što bi
trebalo učiniti da se promijeni?
Kako medicinske sestre mogu promicati
pravo pacijenta na informaciju?
Koje informacije treba pružit i koja su
ograničenja u pružanju informacija od strane
medicinskih sestara?