Transcript Dejan Ajduković

Psihološka pomoć u uvjetima
kriza i prirodnih katastrofa
Prof.dr.sc. Dean Ajduković
Odsjek za psihologiju
Filozofski fakultet Zagreb
Sadržaj predavanja
• Katastrofe i kriza kao psihičko stanje
• Psihološka pomoć u i nakon katastrofa
• Specifičnosti kriznih događaja u
spasiteljskom poslu
Katastrofe i kriza kao psihičko
stanje
Psihološke karakteristike katastrofe
• Događaj je iznenadan i/ili rijedak  ljudi su
psihološki i organizacijski nepripremljeni
• Katastrofe su visoko stresne ili traumatizirajuće
za pojedinca, obitelj ili skupinu ljudi  pogođena
je zajednica koja inače pomaže pojedincu u krizi
Kritični događaj i kriza
• Događaj koji izaziva (pokreće) reakcije koje se
mogu javiti za vrijeme njega i kao odgođene
• Isti događaj će kod nekih ljudi izazvati psihološku
krizu, a kod nekih ne
Što je psihološka kriza?
Kriza je psihičko stanje uzrokovano događajem
poslije kojeg uobičajeni mehanizmi suočavanja s
problemima nisu efikasni
Psihološke karakteristike krize
• Osjećaj ugroženosti zbog mogućeg ili stvarnog
gubitka osoba, dobara ili vrijednosti važnih za
pojedinca
• Osjećaj gubitka kontrole
• Izrazito snažan osjećaj ranjivosti
• Osjećaj da krizu ne mogu svladati bez tuđe
pomoći
Psihološke karakteristike krize
• Jake emocije straha, tuge, bespomoćnosti,
tjeskobe
• Misaona dezorganizacija  izmijenjena
percepcija, pogreške u zaključivanju, teško
donošenje odluka, slaba koncentracije,
zaboravljanje
• Emocionalne i misaone reakcije dovode do
dezorganizacije ponašanja  besmislene
radnje, tjelesni nemir, teškoće spavanja, nagle
promjene odluka ili blokada ponašanja
Trajanje psihološke krize
• Do uspješnog ili neuspješnog razrješenja u
prosjeku dolazi nakon 4 do 6 tjedana
• U kriznom stanju osoba je otvorena za
psihološke intervencije, jer su uobičajeni
mehanizmi obrane oslabljeni, a ustaljeni načini
rješavanja teškoća neuspješni
Psihološka pomoć za vrijeme i nakon
katastrofa
Što je prva psihološka pomoć?
• Prvenstveno preventivni postupak  spriječiti
pogoršanje, pojave težih i dugotrajnijih
posljedica
• Obuhvaća emocionalnu i praktičnu pomoć - od
osiguravanja neposredne udobnosti i praktične
pomoći, do psihološke podrške i intervencija
stručnjaka za mentalno zdravlje.
• Budući da pojedinci dobivaju znatnu podršku od
obitelji, prijatelja, svrha je bilo kojeg
profesionalnog djelovanja ovo nadopuniti.
Specifičnosti psihološke pomoći
1. Ograničeni ciljevi – sprečavanje nepovoljnih
posljedica (uspostavljanje emocionalne
ravnoteže, razumijevanje svojih trenutnih
teškoća, povratak osjećaja kontrole)
2. Brzina – što neposrednije nakon događaja
3. Vremenski usmjerene – a) prvi tjedan, b) prvi
mjesec, c) 1-3 mjeseca, d) više od 3 mjeseca
nakon katastrofe
4. Proaktivnost i prilagodljivost stručnjaka koji
provode intervenciju
Krugovi ranjivosti
Primjeri psihosocijalne pomoći
• Obavještavanje ljudi o dostupnoj psihosocijalnoj
pomoći kroz tisak, TV, radio i internet
• Otvaranje telefonske linije za emocionalnu podršku
i internet stranice za psihosocijalna pitanja
• Slušanje iskaza ljudi o događaju i pomoć u
uobličavanju iskustva nesreće
• Podučavanje o reakcijama na traumu i promicanje
samopomoći (psihoedukacija)
• Senzibiliziranje zdravstvenog, socijalnog i
obrazovnog osoblja za moguće psihopatološke
posljedice
Primjeri psihosocijalne pomoći
• Identificiranje pojedinaca s psihosocijalnim
teškoćama, procjena njihove potrebe za
profesionalnom intervencijom i efikasno upućivanje
po pomoć
• Psihološko savjetovanje i tretman utemeljen na
dokazima za ljude sa specifičnim potrebama
• Održavanje proaktivnog kontakta s unesrećenima i
njihovim obiteljima
• Razvijanje lokalnih kapaciteta za kratkotrajne i
dugoročne psihosocijalne usluge
Visoko ranjive grupe
Ranjive grupe poslije nesreće uključuju
pojedince koji u većoj mjeri ovise o drugim
ljudima (obitelji, zajednici ili stručnoj podršci), a
njihove potrebe mogu biti zapostavljene tijekom i
neposredno nakon velike nesreće
• djeca i mladi kojima je potrebna veća podrška i
pažnja tijekom i neposredno nakon katastrofe
• starije osobe, trudnice i jednoroditeljske obitelji,
kronično bolesne osobe i ljudi s posebnim
režimom prehrane
Specifičnosti kriznih događaja u
spasiteljskom poslu
Psihosocijalna skrb za osoblje spasilačkih
službi
• Rad u katastrofama stavlja ogroman pritisak na
pružatelje pomoći
• Zbog velike količine posla, teških uvjeta rada i
izloženosti velikom broju uznemirenih korisnika,
potrebno je planirati postupke koji će pomoći u
sprječavanju profesionalnog sagorijevanja i
posredne traumatizacije
Što činiti kada su spasitelji izloženi kriznim
događajima?
• Odgovornost je svake organizacije koja skrbi za
ljude u nevolji, da skrbi i za vlastito osoblje
• Unaprijed planirati primjerene psihološke
intervencije
• Ciljevi:
– spriječiti pogoršanje psihičkog stanja
spasitelja
– ublažiti i smanjiti dugoročnije psihičke,
socijalne i tjelesne posljedice
– ubrzati oporavak i uspostavljanje uobičajene
razine funkcioniranja
Specifični postupci za spasilačke službe
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Redovite smjene kako pojedinci ne bi radili
prekomjerno dugo
Tehnički debrifing poslije završetka smjene
Savjetovanje s kolegama i vanjskim savjetnicima,
tehnike za razvijanje podrške i zajedništva u timu
Rasterećenje (“defusing”)
Demobilizacija
Sažeta psihološka integracija traume
Psihološko savjetovanje
Praćenje i pružanje podrške po potrebi
Dostupnost do profesionalnih psiholoških tretmana
Europske smjernice za psihosocijalno
postupanje u katastrofama (2009)
• Definiraju uloge, odgovornosti i zajedničke planove javnih
službi za pružanje psihosocijalne skrbi nakon katastrofa.
• Služe planiranju pružanja psihosocijalne skrbi za područja
sa stanovništvom između 250,000 i 500,000 ljudi.
• Šest odjeljaka koji pokrivaju:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Planiranje, pripremanje i rukovođenje
Opće komponente psihosocijalnog postupanja
Specifično postupanje unutar 1. tjedna
Specifično postupanje unutar 1. mjeseca
Specifično postupanje 1-3 mjeseca nakon katastrofe
Specifično postupanje nakon 3 mjeseca
Hvala, to je sve