Transcript UCENICI S TESKOCAMA U RAZVOJU I UCENJU

UČENICI S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I UČENJU,
TE UČENICI S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU
Pripremila: Josipa Mihoci, soc. pedagog
UČENICI S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU I UČENJU, TE UČENICI S
POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU su DJECA S POSEBNIM POTREBAMA
STRUKTURA DJECE S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU:
•
Učenici s usporenim kognitivnim razvojem koji intelektualno funkcioniraju ispod
prosjeka (lako, umjereno i teže, te teško mentalno retardirane osobe)
•
Učenici sa senzornim oštećenjima (učenici s oštećenjem vida – sljepoća i
slabovidnost i sluha – gluhoća i nagluhost)
•
Učenici s organski uvjetovanim poremećajima u ponašanju, emocionalna
neuravnoteženost (hiperaktivnost i sl.)
•
Učenici s tjelesnom invalidnošću i kroničnim bolestima
•
Učenici s oštećenjima govora i glasa (mucanje, tepanje, smetnje artikulacije)
•
Učenici s višestrukim oštećenjima tj. istodobno postojanje dviju ili više smetnji u
razvoju
UČENICI S USPORENIM KOGNITIVNIM RAZVOJEM KOJI INTELEKTUALNO
FUNKCIONIRAJU NA RAZINI LAKE MENTALNE RETARDACIJE
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Mentalna retardacija je stanje u kojem je znatno otežano uključivanje u
društveni život, a povezano je sa zaustavljanjem ili nedovršenim razvojem
intelektualnog funkcioniranja
Laka mentalna retardacija je najznačajnija s obzirom na naš interes, te je
popraćena blažim odstupanjima u psihomotornom, govornom, socijalnom i
emocionalnom razvoju
Dijete s lakom mentalnom retardacijom ima kvocijent inteligencije u rasponu
od 50 do 69
Navedena djeca su sposobna za odgoj i obrazovanje, ali im se nastavni plan i
program, metode i sredstva rada trebaju prilagoditi njihovim sposobnostima
– poštujući velike individualne razlike između njih samih
Takva djeca u procesu stjecanja znanja, vještina i navika nailaze na niz
teškoća
Uzroci tih teškoća su različiti: slabije pamćenje, labilna i flukturirajuća
pozornost, siromašna mašta, niski govorni potencijal i ograničene sposobnosti
zaključivanja
Ova djeca uče vrlo sporo i u “sitnim koracima”, uz obilje didaktičkih
sredstava, uz mnogobrojna ponavljanja i usporen tempo rada
Ukoliko se navedene pretpostavke u odgojno obrazovnom radu neće
uvažavati dijete će svakodnevno doživljavati neuspjeh koji budi odbojnost
prema školi i učenju
Njegovo ponašanje će biti neprihvatljivo za okolinu pa će ga odbaciti, što u
djetetu izaziva kompleks manje vrijednosti i frustracije koji se ističe u dva
naglašena oblika: naglašenoj nedisciplini ili potpunoj pasivizaciji i povlačenju
u sebe
DJECA KOJA INTELEKTUALNO FUNKCIONIRJU NA NIVOU
LAKE MENTALNE RETARDACIJE SKLONA SU:
•
•
•
Raznim bolestima (epilepsija, motoričke
smetnje, neuroze, psihoze i sl.)
Slabije razvijenoj i sniženoj
senzomotorici
Poremećajima govora i glasa
Najvažnije u radu s djecom s lakom
mentalnom retardacijom je ostvarivanje
NAČELA INDIVIDUALIZACIJE
Vrlo je značajno imati na umu s obzirom na
populaciju učenika u našoj školi, kako ne
bi trebalo miješati laku mentalnu
retardaciju uzrokovanu genetskim,
biološkim uzrocima, sa lakom mentalnom
retardacijom uzrokovanom ODGOJNOM
ZAPUŠTENOSTI DJETETA (što je vrlo
često slučaj kod romske djece)
TEŠKOĆE U UČENJU - POREMEĆAJI ČITANJA I PISANJA
Svatko tko je u dodiru s djecom koja imaju određene teškoće u učenju, tj. u
ovladavanju čitanjem i pisanjem, treba znati razlikovati specifične teškoće
(disleksija i disgrafija) od nespecifičnih teškoća učenja (školske greške ili
simpomi uzrokovani primarnom bolešću - teškoće uzrokovane zaostajanjem u
mentalnom razvoju, poremećajima vida i sluha)
•
Učitelj treba jasno razlikovati specifičan poremećaj u čitanju i pisanju od
prirodnih teškoća djece na početku ovladavanja pisanjem
Takve teškoće većina autora naziva “lažnom disgrafijom” ili nezrelim pisanjem, te su
česte kod djeca koja:
• Nisu pohađala dječji vrtić, ni malu školu
• Djece koja su zanemarivana i nepripremljena za školovanje
• Djece iz nesređenih i socijalno nestabilnih obitelji
• Djece pripadnika nacionalnih manjina (kojima hrvatski jezik nije materinji)
•
•
•
Temeljna razlika je u brojnosti i stabilnosti grešaka (disgrafičke greške su
mogobrojne i trajne, ne mogu se ispraviti bez logopedske pomoći, dok gore
navedene teškoće se mogu ispraviti ispravnom podukom)
Prirodne početne poteškoće učenika ne zahtjevaju logopedske intervencije, već
povećanu pažnju učitelja tj. individualni rad s djetetom
Takvo dijete se ne bi smjelo kažnjavati negativnim ocjenama, jer to dodatno
pogoršava emocionalno stanje djeteta i onemogućuje svako napredovanje u učenju
SPECIFIČNE TEŠKOĆE U
ČITANJU – DISLEKSIJA
SPECIFIČNE TEŠKOĆE U
PISANJU – DISGRAFIJA
•
•
•
•
•
•
ALEKSIJA – potpuna odsutnost
vještine čitanja
DISLEKSIJA – parcijalni poremećaj
ovladavanja vještine čitanja
Disleksija je nesposobnost djeteta
da ovlada procesom spajanja slova i
slogova i automatskim glatkim
čitanjem cijelih riječi, što je često
popraćeno s nerazumijevanjem
pročitanog
Uzrok disleksije je djelomičan
poremećaj formiranja različitih
psihičkih funkcija koje zajedno čine
temelj procesa čitanja
Disleksija može nastati nasljedno
(disleksija drugih članova obitelji) ili
vanjskim utjecajima (štetna
djelovanja na organizam djeteta)
•
•
•
•
AGRAFIJA – potpuno nesvladavanje
vještine pisanja
DISGRAFIJA- nesposobnost
djeteta da ovlada vještinom pisanja
(prema pravopisnim načelima
određenog jezika) koja se ispoljava u
monogobrojnim trajnim i tipičnim
greškama
Teškoće nisu povezane sa znanjem
pravopisa i trajno su prisutne bez
obzira na dovoljan stupanj
intelektualnog i govornog razvoja
Nastaje zbog neravnomjernog
formiranja određenih funkcionalnih
sustava koji su važni za ovladavanje
pisanja
Klasifikacija disgrafije: greške na
razini slova i sloga, na razini riječi i
na razini rečenice
UČENICI S ORGANSKO UVJETOVANIM POREMEĆAJIMA U
PONAŠANJU
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Djeca s organsko uvjetovanim poremećajima u ponašanju su djeca čiji su
poremećaji u ponašanju posljedica ozlijede mozga
Dijete ozlijeđena mozga koje je prije, za vrijeme ili nakon poroda zadobilo
povredu ili pretrpjelo infekciju mozga
Rezultati toga mogu biti: poremećaji percipiranja, mišljenja i emocionalnog
ponašanja (pojedinačno ili u kombinaciji)
Svi ti poremećaji sprečavaju ili ometaju normalan proces učenja
Na početku osnovnog školovanja takva djeca doživljavaju mnogo neuspjeha
Hiperaktivnost se očituje putem dvaju osnovnih oblika važnih za učenje:
SENZORNA HIPERAKTIVNOST (uzrokuje reagiranje djeteta na nebitne
podražaje) i MOTORIČKA HIPERAKTIVNOST (nesposobnost djeteta da se
suzdrži od reakcije na podražaj koji izaziva motoričku reakciju)
Uz hiperaktivnost značajka ove djece je i DISOCIJACIJA (nesposobnost
vidjeti stvari kao cjelinu – dijete vidi dijelove stvari, ali ne shvaća cjelinu) i
PERSERVACIJA (nesposobnost pojedinca da s lakoćom prelazi iz jedne
mentalne aktivnosti u drugu)
SIROMAŠNA MOTORNA KOORDINACIJA I PROSTORNA
ORIJENTACIJA (djeca imaju poteškoća u učenju, plivanju, vožnji biciklom i
drugim motoričkim aktivnostima)
Opisane značajke djece u odnosu prema školi posebno se očituju u: govoru,
čitanju, pisanju, matematici, glazbenoj kulturi i tjelesnoj i zdravstvenoj
kulturi
DEFINIRANJE POREMEĆAJA U PONAŠANJU
Poremećaji u ponašanju se mogu promatrati s više strana: pravne,
psihološke, pedagoške, socijološke ili psihijatrijske
TRI KRITERIJA KOJA MORAJU BITI ZADOVOLJENA KAKO BI
PONAŠANJE BILO POREMEĆENO:
1.
Ponašanje mora biti različito od ponašanja većine ljudi te
sredine, dobi, spola – svojstveno manjini
2.
Ponašanje mora biti štetno ili opasno za tu osobu ili okolinu
3.
Ponašanje iziskuje dodatnu stručnu i / ili društvenu pomoć
DODATNI KRITERIJI PREPOZNAVANJA PUP –a
1.
Kriterij akceleracije (ubrzanje) (npr. trudnoća djevojčice
stare 13 godina) i retardacije (zaostajanje) (npr. djevojka s
25 godina nema nikakvog iskustva s osobama suprotnog spola)
2.
Kriterij tipičnosti ili atipičnosti modela ponašanja za dotičnu
sredinu (npr. prosjačanje Roma – sa širu društvenu zajednicu
to ponašanje je atipično, dok je u lokalnoj sredini to ponašanje
poželjno)
U pozadini poremećaja u ponašanju nalaze se EMOCIONALNE TEŠKOĆE
•
•
•
•
Za neku su djecu slaba socijalizacija i sukobi s drugom djecom toliko kronični
problemi da ometaju njihovo učenje i ozbiljno ugrožavaju njihovu sposobnost da s
drugima uspostave konstruktivne odnose
Poremećaji u ponašanju manifestiraju se narušavanjem prava drugih s ciljem
ponižavanja ili ugrožavanja sigurnosti drugih
Djecu s poremećajima u ponašanju oblikuje nagao temperament, sklonost ka
zajedljivim komentarima (zadirkivanje drugih), vulgarnost, okrivljavanje drugih
za svoja nedjela
Prisutnost samo jednog ponašanja ne upućuje na poremećaje u ponašanju, jer u
većini sva djeca ponekad imaju takve probleme
O poremećaju u ponašanju se radi kada su prisutni slijedeći činitelji:
1. TRAJNOST
2. OZBILJNOST
3. ODUPIRANJE TAKVOG PONAŠANJA PROMJENI
PROBLEM TERMINOLOGIJE POREMEĆAJA U PONAŠANJU
•
•
•
•
Prvi termin pup – a bio je MORALNI IMBECILITET
(označavao je kategoriju učenika koja je bila
izuzetno neuspješna u učenju, a IQ im je bio
prosječan ili iznadprosječan)
Drugi termin DEFEKTOLOGIJA
BEZPRIZORNA DJECA (Makarenko)
ODGOJNO ZAPUŠTENA DJECA
TERMINI DANAS:
• POREMEĆAJ PONAŠANJA I LIČNOSTI ili
OSOBNOSTI
• DRUŠTVENO NEPRIHVATLJIVO PONAŠANJE
• ODGOJNA ZAPUŠTENOST
• DELINKVENTNO PONAŠANJE (2 smisla: uže –
odnosi se na kazneno djelo, a šire – sinonim za
poremećaje u ponašanju npr. bježanje od kuće,
prostituacija...)
• PRIJESTUPNIČKO PONAŠANJE
ETIOLOGIJA POREMEĆAJA U PONAŠANJU
Većina autora navodi dvije glavne kategorije uzroka koji dovode do poremećaja u
ponašanju:
1.
OKOLINSKI ČIMBENICI (obiteljski uvjeti, socioekonomska kriza,
neprimjereno roditeljstvo, čimbenici vezani isključivo uz ličnost i
psihopatologiju svakog pojedinog roditelja, niska roditeljska primanja, utjecaj
vršnjaka na pojedinca, utjecaj lokalne zajednice i društva u cijelini)
2.
ČIMBENICI LIČNOSTI VEZANI UZ FUNKCIONIRANJE MLADE OSOBE
(impulzivnost, niska inteligencija, genetski faktori, biološki i endokrini faktori)
OBITELJSKI ČIMBENICI VEZANI UZ POJAVU PUP - a:
•
Interakcija djeteta s obitelji (emocionalna atmosfera, pripremljenost za
roditeljsku ulogu, praćenje razvoja i potreba djeteta, bračna nestabilnost,
zdravstveno stanje obitelji, niži socioekonomski status obitelji, sociopatološke
pojave u obitelji – alkoholizam, kockanje, zapuštanje djece, obiteljsko nasilje
itd., broj članova obitelji (veći) i vrijednosni sustav obitelji)
•
Izolacija u ranim razdobljima razvoja, zlostavljanje od strane roditelja ili
najbližih rođaka, emocionalna zanemarenost povezani su sa ranom pojavom
agresije kod djece
•
Obitelji s jednim roditeljem češće imaju problema sa poremećajem u
ponašanju djeteta
FAKOTRI VEZANI UZ GRUPU VRŠNJAKA
• Različite oblike poremećaja u ponašanju pojedinac najčešće manifestira u grupi s dva
ili tri vršnjaka i to uglavnom do 13 godine (najčešći oblici su provale, obijanje
automobila i sitne krađe po dućanima)
• S godinama pojedinac koji manifestira bilo koji oblik antisocijalnog ponašanja sve se
više osamostaljuje u svojim akcijama
ŠKOLSKA POSTIGNUĆA
• Niska odgojno obrazovna postignuća kao i kognitivno zaostajanje udruženi su s
poremećajima u ponašanju
• Školski neuspjeh vodi povećanju rizika od nastanka poremećaja u ponašanju, jer djeca
koja manifestiraju probleme u ovladavanju školskim gradivom pokazuju u socijalnom
smislu manji stupanj priznanja od strane okoline, osjećaju se odbačeno i imaju niže
samopoštovanje
ODNOS MORALNOG MIŠLJENJA S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU
• Djeca s poremećajima u ponašanju u svim stupnjevima “dolaska do” moralnog ponašanja
imaju problem
• Njihova interpretacija situacije obično je pogrešna, donošenje odluka što je dobro
učiniti u datoj situaciji obično je nezrelo i neadekvatno
• Oni nemaju kapacitet i sposobnost preuzeti odgovornost, a mogućnost prihvaćanja
dužnosti obično je nedovoljno razvijena
• Kod djece s poremećajima u ponašanju je moralno mišljenje nedovoljno razvijeno, a
njihovo ponašanje daleko od moralnog ponašanja
ZAPUŠTENO DIJETE U ŠKOLI
•
•
•
•
•
•
Roditelje uglavnom nitko ne uči kako postupati s djecom od najranije dobi pa sve
do puberteta
Većina roditelja nesvjesno odgaja svoju djecu po obrascima po kojima su sami
odgajani
Roditelj koji nije osjetio brigu, podršku i ljubav tijekom svog djetinjstva teško da
će to u stanju biti pružiti svom djetetu
Dijete koje nije poticano i stimulirano čak i ako ima normalno razvijene kognitivne
funkcije neće se razvijati u skladu sa svojim mogućnostima
Puni razvoj inteligencije ovisi o poticanju za vrijeme ranog djetinjstva, te djeca
koja nisu poticana funkcioniraju na ispodprosječnoj ili na graničnoj intelektualnoj
razini, što se sve održava na školski uspjeh
Roditelji koji odgojno zapuštaju svoju djecu u većini su opterećeni različitim
socijalnim problemima (nezaposlenost, loši stambeni uvijeti, obiteljsko nasilje,
alkoholizam)
KLASIFIKACIJA POREMEĆAJA U PONAŠANJU
PROBLEM KLASIFIKACIJE nije riješen jer nema jednog uzroka poremećaja u
ponašanju. Uvijek je više uzroka, uvijeta i povoda određenog ponašanja
Da bi se postavila dijagnoza poremećaja u ponašanju vrlo je važno uzeti u obzir
razvojni nivo djeteta i napraviti jasnu granicu s oblicima ponašanja vezanima uz
normalni razvoj djeteta
Također je neophodno da se manifestirani oblici poremećaja u ponašanju javljaju
najmanje šest mjeseci
KLASIFIKACIJA PUP - a S OBZIROM NA RAZINE ILI NIVOE:
1.
Oni oblici ponašanja koji tendiraju k tome da će postati pup, ali to još nisu (npr.
disciplinski problemi u školi...). Ima jako puno djece koja se na taj način
ponašaju, te jako puno prekršaja. Na takvo ponašanje treba ragirati onaj
stručnjak pred kojim se to ponašanje manifestira (sam profesor)
2.
Poremećaj koji nije moguće da riješi osoba pred kojom se ponašanje
manifestira. Tri varijante – jedan oblik ponašanja sa prve razine se neprestano
ponavlja, ili jedan te isti učenik manifestira razne oblike ponašanja sa prve
razine (npr. bježi iz škole, agresivan je...), pojava jednog jedinog oblika
ponašanja složene etiologije sa iznimnom društvenom opasnošću koja iziskuje
angažman stručnjaka (npr. dijete koje je uspješno u učenju iznenada pobjegne
od kuće, a obitelj “izvana” izgleda da je u redu)
3.
Kaznena djela i teški oblici pupa – a. To ne može riješiti jedan stručnjak, već
tim stručnjaka u nekoj instituciji, a ponekad i više instituacija
POJEDINI POJAVNI OBLICI POREMEĆAJA U PONAŠANJU FENOMENOLOGIJA
Neprestano se događa da nastaju novi oblici poremećaja u ponašanju, a nestaju oni
raniji (danas se tetoviranje i homoseksualizam više ne smatraju pup- om)
Najznačajnija podjela poremećaja u ponašanju je ona na dvije kategorije:
1.
Pasivni poremećaji u ponašanju (u kojima je subjekt pasivan)
2.
Aktivni poremećaji u ponašanju (u kojima je subjekt aktivan negoli većina u toj
situaciji)
U školi većinom stručnjaci reagiraju na aktivne poremećaje pup- a zbog toga jer
njima djeca štete sebi, ali i napadaju okolinu, dok se pasivni oblici ne mogu tako
lako prepoznati pa se na njih toliko ne reagira (oni štete samom djetetu)
PASIVNI OBLICI PUP – a
AKTIVNI OBLICI PUP – a
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Plašljivost
Povučenost
Potištenost
Depresivnost
Nemarnost ili lijenost
Rastresenost i tobožnja
zaboravljivost
Nezainteresiranost i dosada
Samoća
Psihogeno uvjetovani oblici pup – a
(sisanje palca, grickanje noktiju,
čupkanje kose, tikovi, psihogeni
kašalj, psihogena nijemost – mutizam,
mucanje, afektivni grčevi, povećana
ceremonijalnost, hipohondrično
jadikovanje, noćno mokrenje,
poremećaj sna- mjesečarenje)
Poremećaji hranjenja (bulimija i
anoreksija)
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Nametljivo ponašanje
Deficit pažnje/ hiperaktivni
poremećaj
Poremećaji ophođenja (kršenje
društvenih normi ponašanja)
Destruktivnost
Vandalizam
Bježanje iz škole / od kuće
Prkos ili inat
Laganje
Varanje
“Tobožnja” uzornost
Krađa
Agresivnost
Psovanje – oblik agresivnosti
Razdraženost
Dijete sklono kriminalu
Uporaba droga
Opijanje
Antisocijalno ponašanje
Promiskuitetno ponašanje
Nepažljiva i divljačka vožnja
POVUČENOST I POTIŠTENOST
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Spadaju u pasivne oblike poremećaja u ponašanju
Povučeno dijete je pretjerano tiho, mirno, gotovo nikada se ne druži sa svojim
vršnjacima
Druži se s djecom mlađom od sebe (nastoji im pružiti zaštitu) ili sa odraslima (da
dobije zaštitu)
Rijetko sudjeluje u kolektivnim igrama, a kada sudjeluje brzo i mrzovoljno
napušta igru
Takvo dijete treba zaštititi od terora druge djece (ismijavanja, podcjenjivanja...)
Treba dozirati zadaće u kojima dijete može uspijeti, ohrabrivati ga i
osamostaljivati
Potištenost može biti normalna pojava kod svakog djeteta, ali kratkotrajna
Ako je potištenost dugotrajna to je onda težak oblik poremećaja u ponašanju
Dijete je mrzovoljno, šutljivo, pasivno, povučeno, tuži se na bolove, na tjeskobe,
sklono je plaču
U školi je dijete rastreseno, netolerantno, ne prati nastavu
Nedostaje interes za bilo što, u stanju je satima buljiti u knjigu
Teško pamti, učitelj veli “puno uči, ali malo postiže” – ali on puno ne uči
Potištenost je najbliža duševnom oboljenju – često dovodi do suicida
NEMARNOST ILI LIJENOST
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Postoji najviše sumnji da li je to poremećaj u ponašanju, jer u pojedinim fazama
života je lijenost tražena od vršnjaka
Problem je intenzivno zaboravljanje domaće zadaće, ili naglašene sporosti,
površnosti, prekidanje posla učenja, naglašene nestrpljivosti, brzog umora,
gubitka interesa
Kako razlikovati lijenost od fizičkih oboljenja koji dovode do lijenosti?
Bolesna djeca su takva u svim situacijama, a lijena djeca su takva samo u radnim
situacijama, u igri ona nisu lijena
Lijenost je značajna iz tog razloga što su istraživanja pokazala kako su sve
kriminalne karijere počele lijenošću ili nemarnošću
Lijenost počinje pomanjkanjem interesa za učenjem, a potom se prenosi gubitkom
za bilo kakav rad
Gubi se razred, pa se mijenja škola, upiše se večernja, zaposli se, mijenja se
posao, pa se živi od pomoći drugih, vrijeme se provodi u kafićima
Formira se negativan sustav vrijednosti naspram svemu što drugi ljudi rade (rad,
učenje, poštenje...)
Počinje se baviti kriminalnim radnjama i zarađuje velike novce tako dugo dok ga
ne ulove
Kad ga uhvate, ne uviđa da je radio pogrešku
KAKO IZAĆI NA KRAJ S LIJENIM/ SLABO MOTIVIRANIM
UČENIKOM?
•
•
•
•
•
Treba postaviti učeniku ciljeve koje bi mogao
ostvariti
Ako ostvari ciljeve stalno ga treba
ohrabrivati i pohvaljivati
Učenika bi trebalo posjednuti s nekim boljim
učenikom koji bi ga potaknuo na rad
U rad uključiti stvari koje bi učeniku bile
zanimljivije
Trebalo bi otkriti koje nagrade bi učenika
mogle motivirati (neki put je dovoljno nazvati
roditelje i pohvaliti ga pred njima)
MUCANJE
Mucanje je govorni poremećaj različite etiologije (emocionalna oštećenja, traume,
posljedica pogrešnog modela po kojem se uči govor, brzopletost govora,
gutanje riječi i slogova)
KAKO SE NE SMIJE POSTUPATI S DJETETOM?
1.
Štedjeti dijete od govora – najveća pogreška
2.
Pomagati mu u govoru, govoriti umjesto njega
KAKO RADITI S DJETETOM?
1.
Treba mu osigurati relativan mir (izbjegavati ismijavanje)
2.
Stimulirati društvenu aktivnost
•
•
•
Tretman je logopedski ili medicinski
Dok traje tretman treba učiti dijete da: govori punim plućima, da govori
polagano i da govori glasno
Vrlo je dobro uključiti dijete u neku vokalnu aktivnost – npr. pjevanje
PRKOS ILI INAT
Prkos je normalan u određenoj dobi, te predstavlja uobičajnu razvojnu
karakteristiku
Faze razvoja u kojima treba očekivati prkos su:
1.
Oko treće godine života (dijete postaje svijesno vlastitog ja)
2.
Predpubertalna faza (potreba za afirmacijom, ranije se javlja kod djevojčica)
3.
Pubertalna i postpubertalna faza (ona je najsnažnija, javlja se apsolutno
negiranje autoriteta)
Između tih faza, ali i unutar postoji prkos koji je poremećaj u ponašanju
1.
OTVORENI OBLICI – najčešće se radi o upornom plaču, vikanju, galami,
napadima bijesa, plaču bez suza, valjanje po podu, otvoreno odbijanje hrane s
pratećim napadima – nisu vrlo ozbiljan problem jer su lakše riješivi
2.
SKRIVENI OBLICI – su teži. U njih spada noćno ili dnevno mokrenje (dijete se
vraća na tu fazu – regresijsko ponašanje), zapuštanje učenja, zanemarivanje
školskih obaveza (roditelji znaju reći “ja njega tučem, a njega ništa ne boli”)
Ako se takvo ponašanje ne ukloni prerasta u trajne karakterne osobine: čovjek
postaje pakostan, zločest, odbija svaki autoritet, površnan je, nepovjerljiv,
nema iskrena prijateljstva, sklon je promiskuitetnom načinu ponašanja
Prkosne osobe su sklone deliktima, podvalama i prijevarama
Prkos se razvija u agesivno ponašanje
LAGANJE i VARANJE
•
•
•
•
•
•
•
Laganje je aktivni oblik poremećaja u ponašanju – to je svijesno govorenje
neistine
Laganje je poremećaj u ponašanju kada postoji namjera neugode i štete onome
kome se upućuje
Laž ima za cilj dobivanje koristi, strah od kazne i prihvaćanje u društvu
Može biti i izraz identifikacije s ponašanjem najbliže okoline ili iz navike
Varanje predstavlja reakciju (koja ne mora biti samo verbalna) na stanja u kojima
pojedinac ne može prihvatiti posljedice svog djelovanja pa traži drugo, povoljnije
riješenje koje nije u skladu s njegovim vrijednostima ili postupcima
Vrlo je često u školskim okolnostima
Radi se o naučenom ponašanju zbog prevelikih zahtjeva
NEDISCIPLINIRANO PONAŠANJE
•
•
•
•
Učenik koji namjerno ometa nastavu i odvlači pozornost drugih učenika i uvlači ih u
svoj svijet
Prema mirnijim učenicima je izrazito agresivan
Rijetko kad napiše zadaću ili nešto nauči
Kada ga profesor pokuša kazniti, ne prihvaća kaznu, reagira vrlo negativno, psuje i
vrijeđa samog profesora – ne poštuje autoritet
KAKO IZAĆI NA KRAJ S NEDISCIPLINIRANIM UČENICIMA?
• Ostatku razreda je sigurno dosta takvog ponašanja pojedinaca – bilo bi dobro
dogovoriti s učenicima ignoriranje njegova ponašanja (na taj način će on izgubiti
publiku koja se zabavlja na račun njegova ponašanja)
• Pronađite ga poslije nastave i recite mu na koji način njegovo ponašanje utječe na vas
(ali ne smijete izgledati previše ranjivo). Jednostavno mu recite što je problem i dajte
mu do znanja da ćete ga vi riješiti bez obzira na njega
• Ako je ikako moguće razgovarajte s njim kad je dobre volje
• Ako ne reagira na kazne nemojte ih koristiti – počnite se usmjeravati na pozitivne
stvari i pohvaljujte ga za takvo ponašanje
• Ponekad isti učenik reagira drugačije na stil podučavanja (možda mu je potreban
strogi i čvrst pristup, ali pošten)
• NEMOJTE NJEGOVO PONAŠANJE SHVAĆATI OSOBNO I NEMOJTE SE
BRANITI. BUDITE SMIRENI I LJUBAZNI CIJELO VRIJEME! NIKADA SE
NEMOJTE SPUSTITI NA NJEGOVU RAZINU!
• Pokušajte se poistovijetiti s njim i imati razumijevanja (bez obzira koliko to bilo teško)
AGRESIVNOST
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Agresivan učenik je onaj koji na svaku provokaciju
reagira agresivno i ljutito, urla i stvara još veće
probleme
Ponaša se vrlo negativno prema drugim učenicima u
razredu, a oni ga se boje
Rijetko radi nešto korisno na satu, ako ga se pokuša
kazniti reagira vrlo neprijateljski
Agesivna djeca imaju problema s kontroliranjem
bijesa (ili nisu naučili pozitivan oblik ponašanja)
Vrlo često takva djeca nisu u stanju podnijeti poraz
(u igrama i natjecanjima) i ne podnose prigovore
Većinom ne uviđaju da su počinili pogrešku, nego se
osjećaju uvrijeđenima
Imaju ekstremno nisku toleranciju na frustraciju koja
polazi iz osjećaja nesigurnosti i nepovjerenja prema
njihovoj socijalnoj sredini
Takva djeca su vrlo često sklona dokazivanju – ne
mogu podnijeti nijedan poraz, te se stalno moraju
dokazivati da su oni “gore” i “nadmoćni”
Zbog toga se dive nasilnicima, identificiraju se s njima
i oponašaju ih
Verbalna agresivnost je puno češća – ogleda se u
galami, vrijeđanju, psovkama, tužakanju, ocrnjavanju,
podsmijehivanju, kritizerstvu, ucjenjivanju
Kod agresivnosti problem je prikrivenost (npr.
hotimično ili nehotimično razbijanje natpisa na školi,
uništavanje predmeta ili uspomena nekome, kada je
netko u nevolji, agresivci uživaju u strahu drugih)
KAKO S AGRESIVNIM UČENIKOM?
•
•
•
•
•
•
•
•
Izbjegavajte sukobe s njim – jer ga sukobi čine još agresivnijim
(pokušajte ostati mirni i vlastitim primjerom pokažite kako se
neagresivno ponašati)
Bilježite sve incidente i sukobe u kojima se našao, pogotovo situacije u
kojima je bio agresivan i u kojima je ugrožavao sigurnost svih učenika
Dosljedno ograničite agresivno ponašanje djece. Kada dijete udari ili
gurne neko drugo dijete odmah prekinite agresivno ponašanje, ako je
potrebno i fizički. Starija djeca neka smisle riješenje nekog problema
Jasno iznesite posljedice daljnjeg agresivnog ponašanja. Bude li dijete i
dalje ustrajalo u njemu odmah postupite u skladu s tim
Pomozite agresivnoj djeci shvatiti kako njihovi postupci utječu na druge,
ukažite im na znakove koji će im pomoći shvatiti kako se drugi osjećaju
Pobrinite se za žrtve agresije. Utješite žrtvu pred agresorom. Neka i
agresor pomogne žrtvi
Jasno dajte do znanja agresoru da nećete trpjeti agresivno ponašanje
Nagradite djecu za neagresivno ponašanje – ako se inače agresivno
dijete primjereno ponaša naglasite to djetetu i drugima, kako bi svi
uvidjeli da se to dijete zna i dobro ponašati
DIJAGNOZA POREMEĆAJA U PONAŠANJU
•
•
•
•
•
•
•
•
Mlada osoba s poremećajima u ponašanju vrlo
rijetko ili gotovo nikada sama ne traži pomoć, već je
najčešće okolina ta koja smatra njegovo ponašanje
krajnje bezobzirnim i nekontroliranim
To uzrokuje kod stručnjaka veliku poteškoću
prilikom dijagnostike zbog nesuradnje djece
Vrlo je važno kod postavljanja dijagnoze poseban
osvrt na stanje u obitelji
Dijagnozu poremećaja u ponašanju postavlja tim
stručnjaka koji se sastoji od socijalnog pedagoga,
psihijatra, psihologa i socijalnog radnika
Vrlo je važno promatrati dijete 24 sata na dan kako
bi se donijela dijagnoza pup- a (dijagnostika u
Dugavama) jer ponekad djeca pokazuju poremećaje
u ponašanju samo u jednoj sredini (npr. školi) što
nije dovoljno za dijagnozu
Također je i vrlo važno vremensko trajanje
poremećaja
Muški spol je rizičniji za pojavu poremećaja u
ponašanju u omjeru 1:4
Istraživanja su pokazala kako 40 – 50 % djece s
poremećajima u ponašanju završi s anitsocijalnim
poremećajima ličnosti ili kao kriminalci sa stalnim
recidivima kriminalnih djela
TRETMAN POREMEĆAJA U PONAŠANJU
Opće je prihvaćen stav da je tretman ove djece težak, dugotrajan i nažalost
povremeno neuspješan
OPĆE PRIHVAĆENI PRINCIPI TRETMANA SU:
• S tretmanom treba započeti što ranije
• Intervencija treba trajati kontinuirano i dovoljno dugo (većina autora predlaže
kako bi tretman djece s poremećajima u ponašanju trebao trajati tijekom cijelog
dana u specifičnim uvjetima)
• Tretman se treba provoditi i s cijelokupnim djetetovim okruženjem
• Intervencija treba biti stalna u svim sredinama djeteta i u svako vrijeme
• Terapijski pristup treba biti multimodalan i ne odnositi se samo na oblike
ponašanja, već zahvatiti što je više moguće veći broj psiholoških dimenzija osobe
kao što su kognicija, moralno mišljenje, edukacija, rekreacija, vještine socijalnog
funkcioniranja
• Tretman treba osigurati zaštitu pojedinca od socijalne izolacije koja se događa
ovoj djeci u društvu
• Farmakoterapija daje mali doprinos u tetmanu djece i mladih s poremećajima u
ponašanju
• Danas kod nas postoje neadekvatni uvjeti za tretman, ali svaki profesionalac prije
svega treba biti motiviran i strpljiv za rad s takvom djecom, a prava pomoć
rezultira tek kada se udruže znanja i vještine stručnjaka različitih profesija
• Promjene su moguće, ali najvažnije je motivirati dijete
SUVREMENI ODNOS DRUŠTVA PREMA OSOBAMA S POREMEĆAJIMA
U PONAŠANJU
Kroz povijest populacija s poremećajima u ponašanju je bila
segregirana, odbacivana ili odvajana s ciljem zaštite društva
Suvremeni odnos društva prema takvim osobama karakteriziraju ova
načela:
1.
Orijentacija na pozitivno u ličnosti i ponašanju čovjeka
2.
Princip minimalne segregacije i maksimalne integracije
3.
Princip prednosti prevencije nad kurativnim radom
Tamo gdje postoji odgoj moguće je očekivati i uspjeh
PREVENCIJA
“bolje spriječiti nego liječiti” – jedna od ključnih orijentacija
odnosa prema osobama s poremećajima u ponašanju
POVEZANOST TEŠKOĆA U RAZVOJU i
UČENJU, te POREMEĆAJA U PONAŠANJU
•
•
•
•
•
Teškoće u razvoju djece i mladeži izazivaju
specifične probleme i potrebe djece
Vrlo često, ovisno o vrsti i stupnju poteškoće u
razvoju, djeca koja su integrirana u redovne
škole zaostaju za predviđenim gradivom, te
nastaju poteškoće u učenju
Poteškoće u učenju su rezultat nagomilavanja
gradiva, što rezultira općim zaostajanjem i
otporom učenika spram učenju, jer vrlo često
doživljavaju neuspjeh
Nakon nekog vremena, djeca ne mogu pratiti
nastavno gradivo jer ga ne razumiju, što
rezultira dosadom i disciplinskim problemima
Disciplinski problemi su povezani s
poremećajima u ponašanju
SVE TO REZULTIRA ZAČARANIM KRUGOM koji
se može ukloniti timskim radom svih djelatnika
škole, roditelja, samog učenika, lokalne
zajednice i države u cjelini
INTEGRACIJA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA
• Kod integracije djece s posebnim potrebama vrlo je važno voditi
brigu o specifičnim potrebama svakog djeteta, te što je više
moguće surađivati sa obitelji
• Mogućnosti obitelji da se nose s poteškoćama vlastitog djeteta,
uz pomoć škole i stručnjaka bit će presudna za kasniji životni
uspjeh takve djece
• Trijada roditelj – dijete – škola trebala bi biti neraskidiva i
koordinirana
• Ključ uspjeha u radu s takvom djecom je suradnja profesionalaca
i stručnjaka kako unutar institucije, tako i između institucija
• Suradnja i pravodobni protok informacija na svim razinama često
su ključ u riješavanju problema
Odgovornost za prevenciju, prepoznavanje, intervenciju i
tretman djece s posebnim potrebama je na svima nama!
“JEDAN UČITELJ (PEDAGOG) VIŠE,
STO POLICAJACA MANJE!”
“JEDNA ŠKOLA VIŠE, JEDAN
ZATVOR MANJE”
HVALA NA POZORNOSTI!