Transcript Skladišta zaliha

9.PREDAVANJE
SKLADIŠTE
SKLADIŠTE
Skladište je čvor u logističkoj mreži, u kojem se proizvodi
privremeno zadržavaju ili prevode na drugi put koji vodi tom
mrežom.
U organizacijskoj strukturi poduzeća skladište nije više jedinica
nižeg ranga nego je ono element funkcije logistike koja je
ravnopravna s ostalim funkcijama u poduzeću (s
proizvodnjom, kontrolingom, marketingom…).
Osnovne funkcije skladišnog poslovanja:
- stalna opskrba proizvodnje, ili prodaje odgovarajućom
količinom proizvoda određene kakvoće, a sve to uz minimalne
troškove skladišta,
- pravilno rukovanje uskladištenim proizvodima i njihovo
čuvanje od kala, rasipa, kvara i loma i sl.
Vrste skladišta prema funkcijama:
- skladišta zaliha
- skladišta obrtaja
- skladišta za raspačavanje
Skladišta zaliha najviše postoje uz proizvodne pogone.
Najvažnija im je funkcija stavljanje na raspolaganje
kapaciteta za preuzimanje dobara koja su potrebna za
proizvodnju, ali i za preuzimanje gotovih proizvoda. U
skladištima zaliha prevladavaju skladišni procesi. Skladišta
zaliha mogu biti nabavna, proizvodna, ili distribucijska.
Skladišta obrtaja (tranzitni terminali) trebaju kratkoročno
prihvatiti proizvode između pretovara iz jednoga u drugo
transportno sredstvo. Takva skladišta su uvriježena kod
logističkih poduzeća, ali sve značajniju ulogu imaju kod
trgovinskih poduzeća. U ovakvim skladištima prevladavaju
procesi kretanja.
U skladištima za raspačavanje tok proizvoda se mijenja u
svome sastavu. U takvim skladištima isto značenje imaju i
procesi i skladišna kretanja. Funkcija raspačavanja može biti
dobavna, ili otpremna, tako da se mogu razlikovati dobavna, ili
otpremna skladišta.
Dobavna skladišta su točke koncentracije u logističkim
sustavima. U njima se skupljaju proizvodi od različitih
dobavljača i raspačavaju jednome, ili nekolicini proizvodnih, ili
trgovinskih pogona. Primjer za ova skladišta su otkupna
poduzeća koja otkupljuju poljoprivredne proizvode od
individualnih proizvođača. Tako primljene male količine
koncentriraju se u velike pošiljke i šalju u distribucijske centre,
ili tvornice za preradu.
Otpremna skladišta su točke razlaganja u logističkim
sustavima. U njima se skupljaju proizvodi iz proizvodnje i
otpremaju kupcima.
Obično su to tzv. distribucijski centri u kojima se prima roba
od velikih proizvođača, u velikim količinama, te se
asortimanski složena (ali sada u relativno malim količinama)
šalje u maloprodaju.
Otpremno skladište treba omogućiti brzu opskrbu kupaca s
obzirom na njihova očekivanja i konkurenciju.
Putem otpremnoga skladišta račva se tok proizvoda od
dobavljača do kupca. Proizvodi se prihvaćaju npr. u vagonskim
pošiljkama, ili u pošiljkama teretnoga vlaka te dovode dalje do
kupaca u znatno manjim jedinicama, na osnovi narudžbi
kupaca. Opravdanost osnivanja otpremnoga skladišta može se
ocjenjivati kako na osnovi troškova, tako i na osnovi razine
usluge isporuke za kupce.
Lokacija otpremnog skladišta
Lokacija otpremnog skladišta ovisi o vrsti, veličini i obliku pojedinog
područja koje treba opskrbljivati. Izbor lokacije otpremnoga
skladišta ovisi o tome da li je potražnja koncentrirana na određene
točke u prodajnom području. Ulogu igraju i fizičke prepreke u
prostoru unutar prodajnoga područja (npr. aerodromi, željeznički
čvorovi, riječne i morske luke…).
Mikrolokacija proizvodnog skladišta
Nakon toga što je odlučeno da treba izgraditi skladište, treba dati
odgovor na dva pitanja:
Postavlja se pitanje njegove lokacije. - Za problem lokacije skladišta
vrijedi pravilo da se skladište sirovina i reprodukcijskog materijala
locira što bliže početku proizvodnje. Skladište poluproizvoda
potrebno je locirati što bliže određenim radnim mjestima, a
skladište gotovih proizvoda što bliže završnim fazama proizvodnoga
procesa.
Drugo pitanje - Gdje smjestiti pojedine artikle unutar skladišta?
Tipovi skladišta
Prema načinu izgradnje skladišta mogu biti:
1. Otvorena – radi se o robi koja nije osjetljiva na atmosferske
prilike i / ili koja ne zahtijeva posebnu zaštitu od krađe, a ima
velike dimenzije (kamen, trupci, željezničke tračnice). Najčešće
se ovdje radi o skladištenju na tlu.
2. Natkrivena – služe za skladištenje roba masivnijih dimenzija
i većih pojedinačnih težina, ali osjetljivijih na atmosferske
prilike (drvena građa, cement, vapno, umjetno gnojivo i sl.).
3. Zatvorena – mogu biti smještena u prizemnim zgradama
(jednoetažna, ili dvoetažna ako zgrada ima podrum), ili u
zgradama na katove (višeetažna). Mogu se sastojati od jedne,
ili više prostorija. Razlikuju se opća i specijalizirana zatvorena
skladišta. Specijalizirana (silosi za žito, podrumi za vino,
rezervoari za naftu i sl.).
Jednoetažna skladišta mogu biti:
- skladišta bez regala (visine do 5m),
- niskoregalna skladišta (visine 3m – 7m),
- visokoregalna skladišta (visine 12m – 45m).
Prema stupnju mehanizacije skladišta mogu biti:
1. Niskomehanizirana – prevladava manualni rad, u
upravljanju se upotrebljava jednostavnija skladišna oprema
i tehnika.
2. Visokomehanizirana – upotrebljavaju se automatska
sredstva, ali u manjem opsegu.
3. Automatizirana – svi se poslovi obavljaju automatizirano,
a zaposleno osoblje je nazočno samo u slučaju potrebe.
Upravljanje skladišnim procesima obavlja se računalno.
Računalna tehnologija omogućuje ekonomičnu upotrebu
prostora i znatno manje troškove radne snage.
4. Robotizirana – podrazumijevaju rad robota koji se prati
računalno putem video kamera, koji obavljaju čitav posao.
Skladišta prema vlasništvu:
1. Privatna – koriste ih njihovi vlasnici zbog vlastitih potreba.
2. Javna – pružaju skladišne usluge drugima.
Prema vrsti materijala koji se uskladištava postoje skladišta:
- sirovina,
- dijelova,
- materijala,
- gotovih proizvoda,
- alata.
Skladišni procesi i organizacijske jedinice unutar
skladišta
Kako bi se ispunile funkcije skladišta potrebni su procesi
skladištenja i procesi pokretanja, a oni uvjetuju i izvršavanje
određenoga broja zadataka skladišta.
U odjelu ulaza robe ispunjavaju se zadaci prihvaćanja
materijalnog dobra od dobavljača i njihova priprema za
skladištenje. Ovdje se obavlja:
- istovar prispjele robe,
- identifikacija prispjele robe,
- kontrola ulaza robe (roba se zaprima na temelju ulaznog
dokumenta – tovarni list, teretnica, otpremnica i sl.).
- priprema robe za skladištenje (npr. pretovar na odgovarajuće
teretno pomoćno sredstvo, ili npr. prepakiranje).
U jediničnom skladištu artikli se uskladištavaju u većim
količinama, te se takva skladišta mogu u većoj mjeri
automatizirati.
To skladište može okruživati komisijsko skladište i popunjavati
ga, jer se u komisijskom skladištu zalihe popunjavaju u malim
količinama. Zbog toga ono zahtijeva i relativno mali prostor.
Odluku o osnivanju komisijskoga skladišta treba donijeti uzevši
u obzir ukupni asortiman. Tada treba odlučiti i o mjestu
svakoga artikla unutar skladišta, kako bi troškovi skladištenja i
troškovi skladištenja bili što niži.
U odjelu pakiranja narudžba se spaja u jedinicu za otpremu.
Odjel izlaza robe bavi se upućivanjem robe primateljima i
pripravnim poslovima u svezi toga (prihvat robe iz pakirnice,
međuskladištenje i sl.).
Raspored robe u skladištu
Raspored robe u skladištu ovisi prije svega o vrsti robe koja
se uskladištava. Pri tome valja naročito poznavati
zakonitosti čuvanja zapaljivih roba, roba koje treba posebno
njegovati, roba koje treba čuvati od kvarenja i sl.
Također u obzir je potrebno i uzeti tehničke i tehnološke
zahtjeve skladištenja.
U organizaciji rasporeda robe u skladištu moguća su
različita rješenja:
Kod fiksnog rasporeda - roba je klasificirana prema
grupama i podgrupama. Roba uvijek stoji na istom mjestu.
Materijalu / robi, ili skupini istovrsnih materijala / roba se
dodijeli fiksno mjesto u skladištu na koje se uskladišti sve
količine tog materijala / robe.
Određivanje takvog mjesta obavlja se kompjuterski, ili ga
odredi sam skladištar s obzirom na količine, koeficijente
obrtaja, dimenzije i druge različite čimbenike. Potrebno je
predvidjeti toliko mjesta da se mogu staviti maksimalne zalihe
pojedinih materijala. Ako se zalihe povećaju iznad te razine,
smještaju se na određeno još neraspoređeno skladišno
mjesto.
Najčešće se u određivanju fiksnih mjesta za smještaj robe
koriste određena logička načela: smještaj prema granama
proizvodnje, skupinama, vrstama proizvoda, izvorima nabave,
potrebama proizvodnje i sl.
Prednost rasporeda na fiksna mjesta je u lakom pronalasku
potencijalnih predmeta rada (radnici dobro znaju gdje su
smješteni pojedini materijala).
Ovakav sustav uspješno se primjenjuje ako je asortiman
materijala / robe malen.
Modificirani fiksni raspored - odnosi se na istu metodu samo što se
skladište dijeli u dva dijela - u jednome dijelu nalaze se zalihe do
visine minimum, a u drugom dijelu zalihe prema preko te visine.
Kaotični raspored - koristi se u velikim skladištima u kojima se
smještajem i izdavanjem robe upravlja kompjuterski. Raspored robe
u skladištu provodi se prilikom ulaza prema svim kriterijima
racionalnog smještaja. Pretpostavka ovakvog korištenja skladišnog
prostora je razrađen i proveden sustav šifriranja skladišnih mjesta,
te raspolaganje hardwareom i softwareom za upravljanje procesima
smještaja i izdavanja robe, kao i adekvatnom skladišnom opremom.
Prednosti:
- mjesto skladištenja i potreban prostor određuju se prema
aktualnim potrebama,
- bolje iskorištenje skladišnog prostora,
- nema potrebe za pričuvnim prostorom i premještanjem robe u
skladištu,
- upravljanje procesima skladištenja i izdavanja je jednostavno,
- malen je rizik neovlaštenog izdavanja robe, jer se
kompjuterski automatski evidentira vrsta i količina izlaza.
Nedostatak:
- robu nije moguće pronaći u kratkom vremenu ukoliko nam
nije poznata šifra robe, ili šifra mjesta na kojem je roba
uskladištena.
Kod modificiranog kaotičnog rasporeda - unosi se više reda u
lociranje pojedinog artikla.
Raspored na osnovi pravokutnoga koordiniranog sustava –
polazi se od tlocrta skladišnog objekta.
Raspored robe na osnovi ABC klasifikacije – artikli se prvo
razvrstavaju u grupe A, B, C.
Artikli se u grupe klasificiraju prema slijedećoj tablici:
Roba A – smješta se blizu ulaza i izlaza
Roba B – u sredini
Roba C – najdalje od ulaza izlaza