FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA MATERIJALI ZA ELEKTROTEHNIČKE PROIZVODE Magnetski materijali – II. Meki magnetski materijali Ferosilicijske legure Feronikalne legure Praškaste mekomagnetske jezgre Feritne jezgre Permanentni magneti Tvrdi magnetski materijali ZAVOD ZA ELEKTROSTROJARSTVO I AUTOMATIZACIJU Ak.

Download Report

Transcript FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA MATERIJALI ZA ELEKTROTEHNIČKE PROIZVODE Magnetski materijali – II. Meki magnetski materijali Ferosilicijske legure Feronikalne legure Praškaste mekomagnetske jezgre Feritne jezgre Permanentni magneti Tvrdi magnetski materijali ZAVOD ZA ELEKTROSTROJARSTVO I AUTOMATIZACIJU Ak.

FAKULTET
ELEKTROTEHNIKE I
RAČUNARSTVA
MATERIJALI ZA ELEKTROTEHNIČKE PROIZVODE
Magnetski materijali – II.
Meki magnetski materijali
Ferosilicijske legure
Feronikalne legure
Praškaste mekomagnetske jezgre
Feritne jezgre
Permanentni magneti
Tvrdi magnetski materijali
ZAVOD ZA
ELEKTROSTROJARSTVO
I AUTOMATIZACIJU
Ak. god. 2012/2013
Zagreb, 16. 11. 2012.
Uvod
Magnetski materijali važni za praktičnu primjenu su feromagnetski i
ferimagnetski materijali (feriti, oksidni keramički materijali).
Čisti feromagnetski materijali (Fe, Ni, Co i Gd) se rijetko upotrebljavaju, jer
ne daju optimalne rezultate. Primjerice nikal ima malu indukciju zasićenja 
0,6 T i malu električnu otpornost  0,1 mm2/m).
Feromagnetski materijali se najčešće koriste u smjesama (legure i sinterirani
materijali). Moguće kombinacije su:
• međusobne smjese feromagnetskih elemenata
• smjese feromagnetskih i ostalih materijala
• smjese neferomagnetskih materijala (s feromagnetskim efektima)
Uvod
Za meke magnetske jezgre upotrebljavaju se:
•
•
•
•
tehnički čisto željezo i meki čelici
grupa ferosilicijskih legura
grupa feronikalnih legura
metalni i feritni materijali za praškaste jezgre
Za tvrde magnetske jezgre upotrebljavaju se:
•
•
•
•
•
ugljični i legirani čelici
disperziono kaljene legure željeza
duktilni materijali
specijalne legure (rijetke zemlje)
tvrdi feriti
Meki magnetski materijali
Monokristalno tehnički čisto željezo (99,9 %) ima najbolja magnetska
meka svojstva: Bz = 2,16 T, Hc  100 A/m, m  6000, p  300.
Upotrebljavaju se specijalne vrste kao što su:
•ARMCO željezo (dobiva se električnim taljenjem)
•ELEKTROLITSKO željezo (dobiva se elektrolizom)
•KARBONILNO željezo (u obliku sitnih kuglica promjera 10 m, koji se dalje
može sinterirati)
Upotreba: samo kod istosmjernog magnetiziranja (zbog male električne
otpornosti  0,1 mm2/m), releji, polni nastavci, mali električni strojevi.
Tehnički čisto željezo je nepraktično za masovnu tehnološku primjenu.
Meki čelici (0,05 do 0,1% C). Lijevanjem i drugim tehnološkim postupcima
izrađuju se u obliku punih jezgri.
4
Ferosilicijske legure
Polikristalno željezo ima mnogostruko slabija svojstva, neophodno ga je
legirati sa silicijem (Fe-Si legura, sa 0,5–4,5 % Si) i niklom (Fe-Ni legure,
do 80% Ni).
Legure željeza i silicija (Fe-Si) su jeftine i dobrih svojstava, pa zbog toga
predstavljaju materijale koji se najviše primjenjuju u izradi limova, za
transformatore i električne strojeve (naročito u području industrijskih
frekvencija - 50 odnosno 60 Hz).
Utjecaj silicija (Si) na željezo je višestruk i to:
• povećava električnu otpornost  (5% Si poveća  s 0,1 na 0,65
mm2/m)
• povećava početnu permeabilnost  (pomaže izlučivanje ugljika u
obliku grafita)
• smanjuje koercitivnu silu Hc
• smanjuje indukciju zasićenja Bm (s 2,16 T na 1,9 T)
5
Ferosilicijske legure
Dodavanjem silicija smanjuju se gubitci magnetiziranja:
• gubitci uslijed vrtložnih struja (zbog povećanog )
• gubitci histereze (zbog manje Hc i većeg )
Gubitci uslijed vrtložnih struja dodatno se smanjuju upotrebom tankih
limova koji su međusobno izolirani (lamelirane jezgre).
Smanjeni su gubitci magnetiziranja, ali je smanjena i indukcija
zasićenja. Mora se uzeti veći presjek, što znači više bakra za isti broj
zavoja, veće dimenzije i veću masu.
Dodavanjem silicija materijal postaje tvrđi, krući, teže se obrađuje (reže
ili štanca). To je i uzrok ograničenja gornje granice dodatka Si.
6
Ferosilicijske legure
U praksi postoje toplovaljani limovi (do 4,5% Si) i hladnovaljani limovi (do
3,2% Si).
Toplovaljani su valjani na povišenoj temperaturi uz dozvoljen veći postotak
silicija jer materijal zagrijavanjem postaje dovoljno mek za obradu valjanjem.
Toplovaljani limovi su izotropni (neorijentirani), tj. imaju ista magnetska
svojstva bez obzira na smjer valjanja. U praksi se izrađuju uglavnom četiri
vrste toplo valjanih magnetskih limova prema stupnju legiranja i to:
•normalni limovi do 0,7 % Si
•slabo legirani limovi s približno 1 % Si
•srednje legirani limovi s 1,7 do 2,7 % Si
•visokolegirani limovi s 3,4 do 4,5 % Si
Standardima su ovi limovi podijeljeni na podgrupe prema gubicima kod 10 ili
15 kg (npr. P10 = 0,8 -0,9 W/kg kod 50 Hz).
7
Ferosilicijske legure
Hladnovaljani limovi mogu biti izotropni i anizotropni (orijentirani).
Anizotropni lim ima različita svojstva u odnosu na smjer valjanja. Hladnim
valjanjem može se postići usmjerenost bridova kubnih rešetki u smjeru
valjanja. Takav lim bit će magnetski najmekši u tom smjeru, a magnetski
najtvrđi pod kutom od 450 stupnjeva na smjer valjanja.
Nakon hladnog valjanja limova u jednom smjeru potrebna je specijalna
toplinska obrada (kod 1200 0C u atmosferi vodika) čime se postiže porast
kristala i praktički potpuno razugljičavanje legure.
Na taj se način dobivaju limovi, koji uz 2,8 do 3,2 % Si i debljinu 0,35 mm
imaju početnu permeabilnost 400 do 800, maksimalnu permeabilnost 40000
do 60000 i gubitke P10 = 0,5 W/kg. Krivulja magnetiziranja je znatno strmija.
Petlja histereze ima oblik koji je sličan pravokutniku. Time se omogućuje bolje
iskorištenje materijala i odabiranje viših radnih indukcija (npr. kod
transformatora za 15 do 25 % više nego kod toplo valjanih limova).
8
Ferosilicijske legure
Hladno valjani limovi imaju i neke tehnološke prednosti, pred
toplovaljanim, kao što su glatka površina koju je lakše izolirati i to tanjim
materijalom. To doprinosi boljem popunjenju (bolji faktor ispune), tj.
manjim dimenzijama za istu snagu.
Za transformatore se praktički isključivo koriste hladno valjani orijentirani
limovi, a za rotacijske strojeve bilo hladno bilo toplovaljani, ali
neorijentirani limovi (osim za polove). Kod transformatora limovi se slažu
u jezgru vodeći računa da se smjer valjanja podudara sa smjerom
magnetskog toka.
9
Ferosilicijske legure
FeSi legure se izrađuju u dva osnovna oblika:
•limovi standardnog formata (1000x2000 mm i 750x1500mm)
•trake standardnih širina
Za transformatore i male rotacijske strojeve se upotrebljavaju trake, a za
srednje i veće strojeve limovi. Oblikovanje limova se može vršiti:
•štancanjem
•rezanjem
Prerada je to lakša što je sadržaj Si manji. Rezati se mogu limovi sa
sadržajem Si do 4,5 %, a štancati samo oni s manjim sadržajem Si.
Debljine limova su: 0,3; 0,35; 0,5; 0,65 i 1 mm. Deblji lim pojednostavljuje
tehnologiju, ali su vrtložne struje a time i gubici veći. Debljina limova i
sadržaj Si se biraju optimiranjem (kompromis).
10
Ferosilicijske legure
Limovi za rotacijske strojeve: Izrađuju se štancanjem, a samo jednostavniji
oblici rezanjem. Kod te izrade uvijek ima mnogo otpada (zbog okruglog
oblika i utora u limovima). Bruto težina upotrijebljenih limova je 1,4 – 1,55
neto težine izrađenih limova. Postoji više vrsta štancanja:
Postoji više vrsta štancanja:
•konturno: jednim udarcem preše se izradi samo okrugla ili segmentna
kontura, a tek se poslije izrezuju utori
o okrugli rez koji se upotrebljava uvijek kada su promjeri stroja manji
od širine trake, odnosno formata lima, a to je do 1 m.
o segmentni rez za promjere veće od standardnih dimenzija traka ili
limova
•kompletno: u jednom udarcu se izvede i kontura i utori, ali za to su
potrebne preše sa mnogo većim pritiskom
11
Ferosilicijske legure
•
•
•
parcijalni rez: posebnim ili kombiniranim alatom se vrši u svakom
udarcu preše jedna operacija (sve se vrši u jednoj preši)
sljedni rez: za njega je potreban kombinirani alat sa 3 gnijezda. Kroz
taj alat prolazi traka potrebne širine. Svako gnijezdo vrši jednu
operaciju, a lim se nakon svakog udarca pomjera za jedno mjesto.
Tako se odjednom može izrađivati i stator i rotor.
tipni rez: za velike strojeve (hakanje). Okrugle konture izrezane
konturnim rezom idu u alat u kome se okreću, a pri tom se utori
izrezuju jedan po jedan.
Limovi za transformatore: Izrađuju se:
•
•
•
štancanjem (za jako male transformatore raznih oblika, npr. E)
rezanjem
motanjem (najčešće za mjerne i male transformatore)
12
Ferosilicijske legure
Najčešće se koriste trake zbog manje otpada jer duljine nisu ograničene kao
kod standardnih limova. Prerada se obavlja:
• običnim strojnim škarama (za male serije)
• strojnim škarama za uzdužno, a posebno za poprečno rezanje
• kombiniranim škarama, koje odjednom vrše uzdužno i poprečno rezanje
I rezanje i štancanje izazivaju deformaciju kristalne rešetke što povećava
gubitke. Utjecaj je daleko veći kod orijentiranih limova, a veći je i time što je
duljina reza po kilogramu lima veća (što je oblik kompliciraniji). Pri štancanju
su gubici veći nego pri rezanju.
Dodatni gubici su izraženiji kod transformatora gdje se koriste orijentirani,
uski limovi. Upravo zbog otklanjanja tih deformacija mora se vršiti naknadno
žarenje (700-800 0C) u neutralnoj atmosferi dušika (da ne dođe do
oksidacije) ili se žarenje mora izvesti jako brzo (iz istog razloga).
13
Ferosilicijske legure
Izoliranje se ne obavlja samo kod jako malih, energetski nevažnih
strojeva.
Izolacija limova je različito izvedena. Starije izolacije su bile na bazi
svilastog papira debljine do 30 m. Izoliranje lakovima debljine do 10
m je veoma dobre kvalitete.
Izolacijske metode su i kemijski postupci stvaranja izolacije u obliku
raznih oksida ili fosfata debljine 2 – 6 m. Izolacijska svojstva su im
siromašnija nego kod lakova, ali su znatno tanji i toplinski postojaniji.
Ponekad se izolacija izvodi pomoću kemijskog sloja i laka. U tom slučaju
žarenje limova (700 - 800 0C) je potrebno obaviti prije lakiranja, jer
lakirani limovi ne podnose termičke obrade.
Ferosilicijske legure
lim
gubici 1 T
(W/kg)
gubici 1,5 T
(W/kg)
Hc
(A/m)
Bm
(T)
p
m
toplovaljani
 0.8 - 0.9
2
 80
 1.9
 400 - 600
 15000 20000
hladnovaljani
 0.5
1
 50
 1.9
 1500
 40000 60000
Usporedba hladno i toplovaljanih FeSi limova
U ovu skupinu magnetskih materijala spadaju i legure:
• Fe/Si/Al
• Fe/Al
• Fe/Co (valjanje do nekoliko m tek uz dodatak vanadija)
15
Legure željeza i aluminija
Legura željeza sa silicijem i aluminijem (alsifer ili sendast). Sastav je 9,5 %
Si, 5,6 % Al, a ostatak željeza. Visoka električna otpornost 0,8 mm2/m.
Zbog velike tvrdoće i krhkoće mogu se samo lijevati; različiti magnetski
oklopi, jezgre istosmjernih releja, dijelovi mjernih instrumenata. Debljina
stijenke odljeva ne može biti tanja od 2-3 mm. Ako se samelje u prah
alsifer služi za proizvodnju visokofrekvencijeskih praškastih jezgri.
Početna permeabilnost iznosi 10000 do 35000, a maksimalna 110000.
Koercitivna sila iznosi 0,016 A/cm, a indukcija zasićenja 1,1 T.
Binarna legura željeza i aluminija (alfenol) 84 % Fe i 16 % Al.
Permeabilnost do 50000 i koercitivna sila do 0,02 A/cm. Za izradu tankih
limova toplim valjanjem (do 0,1 mm). Otporna na habanje (tonske glave
kod magnetskih audio uređaja). Indukcija zasićenja samo 0,78 T. Legura
alfer (13 % Al) s indukcijom zasićenja 1,4 T.
16
Feronikalne legure
Nikal se dodaje željezu prvenstveno zbog magnetskog omekšanja.
Željezo i nikal se mogu miješati u svim omjerima, te je na raspolaganju
veliki broj legura s vrlo različitim svojstvima. Ipak, sve spadaju među
magnetski najmekše materijale.
Legure s manje od 30% Ni su jako
nestabilne pa se ne upotrebljavaju.
Kod 20 0C i 30 % Ni legura postaje
paramagnetična.
U praksi se najviše upotrebljavaju tri
grupe legura; 36% Ni, 50% Ni i
78,5% Ni.
17
Feronikalne legure
Legure s 36 % Ni odlikuju se dobrim magnetskim svojstvima i visokom
električnom otpornošću (rometal).
Legure s 50 % Ni odlikuju se relativno visokom indukcijom zasićenja, te nižom
električnom otpornošću (radiometal, permaloj B). Za povećanje otpornosti
dodaju se ovim legurama minimalne količine bakra. Hladnim valjanjem i
naknadnom termičkom obradbom dobijaju se limovi i trake s usmjerenom
kristalnom strukturom (kao da se radi o monokristalu).
Legure s 78,5 % Ni imaju najmanju indukciju zasićenja i najmanju električnu
otpornost. Međutim, ove legure imaju najvišu početnu i maksimalnu
permeabilnost.
Početna i maksimalna permeabilnost Fe-Ni legura raste s količinom nikla u
području od 30 do 80 % Ni. Za veće količine nikla permeabilnost naglo opada.
18
Feronikalne legure
sastav
(% Ni)

(mm2/m)
Hc
(A/m)
Bm
(T)
p
m
36
 0,8
 30
 1,2
 2000
 10000
50
 0,45
 20
 1,6
 3000
 35000
78,5
 0,16
4
1
 10000
 100000
supermaloj
 0,5
 0.3
 0,8
 100000
 1000000
Pregled svojstava FeNi legura
Uvjet za postizanje visokih permeabilnosti kod Fe-Ni legura, naročito onih s
preko 50 % Ni je specijalna toplinska obrada.
Nakon žarenja na temperaturi od 900-1000 0C potrebno je naglo hlađenje u
zraku ili vodi od temperature 600 0C do sobne temperature. Legure s manje
od 50 % Ni praktički su neovisne od brzini hlađenja. O brzini hlađenja ovisi i
koercitivna sila, u slučaju brzog hlađenja poprima male vrijednosti.
19
Feronikalne legure
Ovisnost magnetskih svojstava o
brzini hlađenja kod Fe-Ni legura, pri
čemu se najbolja svojstva postižu
naglim hlađenjem karakterizira
naročito legure s 78,5 % Ni i naziva
se permaloj-efekt.
Pregrijavanje u radu ili nagle
promjene temperature uništavaju
strukturu ovih legura i kvare
njihova magnetska svojstva.
Feronikalne legure su osjetljivije na
povišene temperature nego
ferosilicijske legure.
20
Feronikalne legure
Za povećanje električne
otpornosti legura Fe-Ni s 78,5 %
Ni, kao i za smanjenje utjecaja
brzine hlađenja na magnetska
svojstva, te povećanje
permeabilnosti, dodaje se i treća
komponenta (obično; Cr, Mo, Cu,
Mn). Povećanje otpornosti legure
s 78,5 % Ni u ovisnosti o količini
molibdena prikazana je na slici.
Jedna od ovih legura je permaloj C (78,5 % Ni, 3,8 % Cr, ostatak Fe) s
električnom otpornosti 0,6 mm2/m i početnom permeabilnosti 12000.
Legura Mu-metal (76 % Ni, 5 % Cu, 2 % Cr i ostatak Fe) ima električnu
otpornost 0,45 mm2/m i početnu permeabilnost 20000. Permeabilnost
raste povećanjem bakra na račun nikla, ali se smanjuje indukcije zasićenja.
21
Feronikalne legure
Specijalnim toplinskim postupkom na temperaturi od 1300 0C i naknadnim
napuštanjem kroz dulje vrijeme na nižim temperaturama postignut je uz
sastav 79 % Ni, 5 % Mo, 15 % Fe, ostatak Mn, Si do sada najmekši materijal
na bazi Fe-Ni (supermaloj, super-permaloj).
Legure na bazi Fe-Ni imaju odlična tehnološka svojstva, te se iz njih daju
valjati vrlo tanki limovi i trake debljine od 0,025 do do 0,35 mm. Zbog malih
debljina, feronikalne legure imaju šire frekvencijsko područje upotrebe, sve
do 100 kHz. Pri višim frekvencijama i u njima su preveliki gubici pa se za više
frekvencije upotrebljavaju praškaste jezgre.
Jezgre iz ovih legura su često motane izvedbe. Nakon namatanja toplinski se
obrađuju i to u magnetskom polju kako bi se dodatno poboljšala magnetska
svojstva.
22
Feronikalne legure
Legure s 78,5 % Ni upotrebljavaju se za prenosne transformatore, strujne
transformatore, releje.
Legure s 50 % Ni upotrebljavaju se za tonfrekvencijske transformatore,
magnetske regulatore, zaštitne releje, magnetska pojačala itd.
Materijali s 36 % Ni koriste se za različite transformatore nižih i viših
frekvencija.
Fe-Ni legure se također upotrebljavaju za izradu visokofrekvencijskih
mekomagnetskih praškastih jezgri.
Feronikalne legure su također osjetljive i na mehanička naprezanja. Skupe su.
23
Feronikalne legure
Uspoređujući ferosilicijske i feronikalne legure dobiju se odnosi u sljedećoj
tablici, pri čemu (+) za znači bolje, a (-) lošije svojstvo.
Hc
(A/m)
Bm
(T)
p
m
gubici
obradivost
cijena
(mm2/m)
Fe/Si
manji
-
veća
-
viša
+
manji
-
manji
-
veći
-
lošija
-
niža
+
Fe/Ni
veći
+
manja
+
niža
-
veći
+
veći
+
manji
+
bolja
+
viša
-
legura

Svojstva ferosilicijskih i feronikalnih legura
Kod velikih objekata, kao što su energetski transformatori i strojevi, a koji
rade na niskim frekvencijama, prvenstveno su važni magnetska indukcija
(zbog količine materijala) i cijena. Za to područje primjene prednost imaju
ferosilicijske legure, a kod viših frekvencija najveći problem su gubici zbog
vrtložnih struja i tu prednost imaju feronikalne legure.
Konstrukcijske legure
U feromagnetske konstrukcijske legure za gradnju električnih strojeva,
aparata i različitih drugih uređaja ubrajaju se; sivi lijev, meki ugljični
čelik i legirani čelici.
Sivi lijev sadrži od 3,2 do 3,5 % ugljika, zatim Si, P, Mn i S. Koristi se za
izradu lijevanih dijelova električnih strojeva, ležajnih štitova, kućišta,
armatura, itd. Dijelovi iz sivog lijeva ne moraju se termički obrađivati.
Magnetska svojstva su mu relativno dobra. Za dijelove kao što su
osovine, polovi i pokretni dijelovi električnih strojeva većih brzina, koji
su izvrgnuti vibracijama i udarcima, neophodna je upotreba čelika. Za
lijevanje se koristi obično ugljični čelik s 0,08 do 0,2 % C. Izrađeni
dijelovi se žare ne temperaturi od 850 do 900 0C.
U slučaju velikih mehaničkih naprezanja upotrebljavaju se kovani čelici s
0,15 % C. Koriste se i legirani čelici s Ni, V, Cr i Mo.
25
Konstrukcijske legure
Za polne nastavke velikih elektromagneta koriste se legure željeza s 50 do 70
% Co, čime se povisuje indukcija zasićenja do 2,4 T (permendur).
U grupu nemagnetskih konstrukcijskih legura na bazi željeza pripadaju
nemagnetsko lijevano željezo i nemagnetski čelici. Koriste se na mjestima
gdje bi feromagnetičnost nekog konstrukcijskog dijela imala štetne
posljedice na njegovo ispravno funkcioniranje (permeabilnost iznosi oko
1, električna otpornost 1,4 mm2/m)
Nemagnetsko lijevano željezo dobro se obrađuje skidanjem strugotine.
Paramagnetičnost ostaje do 400 0C. Upotrebljava se za izradu poklopaca,
kućišta i armature uljnih sklopki i transformatora, kućišta transformatora
za zavarivanje itd.
Nemagnetski čelici se dobivaju legiranjem željeza niklom i kromom ili
manganom. Primjer je legura sastava 0,25 – 0,35 % C, 22 – 25 % Ni, 2 -3 %
Cr, ostatak željezo. Permeabilnost iznosi 1,05 do 1,20.
26
Praškaste mekomagnetske jezgre
Iznad 100 kHz najveći problem su gubici vrtložnih struja, te se za to
područje umijesto punih i lameliranih jezgri isključivo upotrebljavaju
praškaste jezgre.
Dvije su skupine praškastih jezgri:
• metalne praškaste jezgre
• feritne jezgre
Metalne praškaste jezgre
One su načinjene od mješavine metalnog feromagnetskog praha i veziva
kao nemagnetskog materijala. Feromagnetski materijal se samelje u
sitan prah, kuglice dimenzije 1-10 m. Vezivo je termostabilna smola,
koja je po svojim električkim svojstvima izolacijski materijal.
Komercijalni nazivi; ferokart, ferolit, sirufer.
27
Metalne praškaste jezgre
Metalni prah se miješa s vezivom, te se od smjese stvaraju željeni oblici.
Nakon toga se preša i peče da smola polimerizira.
Kao metalni prah se upotrebljava mljeveno elektrolitsko željezo,
karbonilno željezo, alsifer, permaloj, itd.
Kao izolacijsko sredstvo i vezivo koristi se; vodeno staklo, šelak, fenolne
smole, polistirol, itd.
Kod metalnih praškastih jezgri se vrtložne struje zatvaraju kroz vrlo male
površine, također je povećana i električna otpornost materijala.
Znatno je smanjena permeabilnost i indukcija zasićenja. Zbog linearizacije
krivulje magnetiziranja, permeabilnost je gotovo konstantna.
28
Metalne praškaste jezgre
Kod metalnih praškastih jezgri se govori o efektivnoj permeabilnosti koja
ovisi o izabranom feromagnetskom materijalu i o odnosu količine veziva i
metala. Pojednostavljena formula za efektivnu permeabilnost je:

e

1
1 

 3
gdje je:
 - postotak veziva
 - permeabilnost feromagnetskog materijala
Uz minimalnu količinu veziva od 2% (a u praksi ga uvijek mora biti više), te vrlo
veliku permeabilnost, efektivna permeabilnost bi iznosila 150. U praksi je je
efektivna permeabilnost od 1,5 do 50.
Metalne praškaste jezgre su podložne starenju.
29
Feritne praškaste jezgre
Izrađuju se iz nemetalnog praha. Njihova opća formula je MO Fe2O3 , tj.
smjesa željeznog oksida (ferita) i oksida nekog dvovalentnog metala (CuO,
MnO, MgO, CoO, NiO itd.). U ovoj grupi materijala je i magnetit tj. feroferit
(FeO.nFe2O3).
Jednostruki ili jednostavni feriti (CuO.nFe2O3, MnO.nFe2O3) imaju
permeabilnost oko 250, a Bm oko 0,7 T. Višestruki ili složeni feriti npr. ferit
mangana i cinka (25 Mn0.25 Zn0.50 Fe2O3) ili ferit nikla i cinka (15 NiO 35
ZnO 50 Fe2O3) imaju permeabilnost oko 6000, a Bm oko 0,4 T.
Pošto se radi o nemetalima, imaju velike specifične otpore, 1012 do 1016 veće
od metnih legura, pa su im i gubici vrtložnih struja daleko manji. Iz tog
razloga se upotrebljavaju pri najvišim frekvencijama.
30
Feritne praškaste jezgre
Izrađuju se tako da se razni oksidi samelju, smiješaju i sinteriraju.
Nakon toga se ponovo melju i oblikuju, eventualno uz dodatak
organskog veziva, uz termičku obradu.
Svojstva, osim o sastavnim materijalima, u velikoj mjeri ovise i o
tehnološkom procesu proizvodnje (pritisci, temperature).
Prednost ovih jezgra pred metalnim praškastim jezgrama je u:
•većoj permeabilnosti
•većem otporu
•boljoj kompaktnosti
Vidljivo je da čim su više frekvencije, veći je problem vrtložnih struja i
sve veću važnost pri izboru materijala ima električna otpornost. Tom
svojstvu podređuju se sva ostala svojstva.
31
Usporedne karakteristike
m
Br (T)
Hc (A/m)
 (m)
Fe-Si
legure
3000-2000
0,8-1,2
3-120
10-7-10-6
Transformatorski i dinamo
limovi
Fe-Ni
legure
15000150000
0,4-1
0,2-30
10-7-10-6
Magnetske induktivne glave,
impulsni transformatori,
magnetska pojačala
Ni-Zn feriti
10-10000
0,1-0,4
16-1600
1-106
100-600
Širokopojasni transformatori,
transformatori snage,
prigušnice visokog Q-faktora
(105-109 Hz)
Mn-Zn feriti
10000100000
0,4
4-60
10-1-10
100-200
Širokopojasni transformatori,
transformatori snage,
prigušnice visokog Q-faktora
(103-106 Hz), memorije
T (0C)
Primjena
Usporedne karakteristike važnijih tipova magnetskih materijala, s primjenom
32
Primjena mekih magnetskih materijala
Značajna primjena mekih magnetskih materijala u elektronici je za
izradu zavojnica, transformatora i releja, čiji su simboli dani na sljedećoj
slici.
Simboli u električnim krugovima: (a) zavojnica bez jezgre; (b) zavojnica s
feritnom jezgrom; (c) NF prigušnice (s jezgrom od željeznih limova); (d)
VF transformator; (e) NF (mrežni) transformator; (f) relej.
33
Primjena mekih magnetskih materijala
ZAVOJNICE su komponente u elektroničkim sklopovima, čija otpornost,
tj. reaktancija (XL), ovisi ne samo od induktiviteta zavojnice (L), već i od
frekvencije (f) napona koji je doveden na krajeve zavojnice: XL = 2πfL.
Koriste se električnim sklopovima u kojima je potrebno da se od više
različitih frekvencija neke izdvoje, a neke potisnu: u raznim oscilatorima,
filtrima, radio-prijemnicima, radio-predajnicima i sl.
Podjela zavojnica prema obliku vodljivog namota: gusto motane bez
koraka, s korakom, višeslojne, samonosive, tankoslojne tiskane spiralne,
debeloslojna čip-zavojnica na izolacijskoj podlozi.
34
Primjena mekih magnetskih materijala
Podjela zavojnica prema jezgri: zavojnice bez magnetske jezgre i zavojnice
s magnetskom jezgrom. Na sljedećoj slici dan je izgled više tipova zavojnica.
Shematski prikaz zavojnica: (a) namotana gusto bez koraka; (b) s korakom; (c)
višeslojna; (d) samonosiva; (e) tankoslojna tiskana i (f) debeloslojna čipzavojnica
35
Primjena mekih magnetskih materijala
Fotografija više tipova zavojnica tvrtke TDK
36
Primjena mekih magnetskih materijala
TRANSFORMATORI koriste magnetske jezgre zbog što jače induktivne
veze između namota primara i sekundara.
Mrežni transformatori se najčešće koriste u elektroničkim uređajima, npr.
ulaznog napona 220 V, za dobijanje nižeg napona, npr. 12 V, koji se dalje
vodi na ispravljač radi dobijanja odgovarajućeg istosmjernog napona
potrebnog za rad elektroničkog uređaja. Izrađuju se s jezgrama od
profiliranih limova Fe-Si legura (EI i UI profili, debljine 0,35 i 0,5 mm).
Visokofrekvencijski transformatori se koriste u raznim pretvaračima, s
feritnim jezgrama različitih oblika. Na sljedećoj slici prikazani su različiti
tipovi ovih transformatora.
37
Primjena mekih magnetskih materijala
(a)
(b)
Prikaz (a) EI i UI profiliranih limova mrežnih transformatora i (b) različitih
oblika feritnih jezgri visokofrekvencijskih transformatora tvrtke TDK
38
Primjena mekih magnetskih materijala
Fotografija tipova transformatora s feritnim jezgrama tvrtke Matsushita
39
Primjena mekih magnetskih materijala
RELEJI su komponente koje, pod djelovanjem upravljačkog signala,
uklapaju i isklapaju struju u elektroničkim sklopovima, radi regulacije
režima rada, daljinskog upravljanja, automatske zaštite i signalizacije.
Zajedničko za releje je elektro-mehanička veza između kontakata i
kontaktnih grupa pod djelovanjem magnetske sile elektromagneta.
Općenita podjela releja je na elektromagnetske releje i releje s
hermetički zatvorenim kontaktima.
Elektromagnetski relej imaju relativno tešku magnetsku kotvu koja se
kreće pod djelovanjem elektromagneta. Postoje elektromagnetski
releji za istosmjernu i izmjeničnu struju. Posebno značajnu ulogu u
relejima imaju kontakti, koji imaju malu kontaktnu otpornost i
osiguravaju pouzdani električni spoj. Na sljedećoj slici prikazan je
vanjski izgled nekoliko tipova elektromagnetskih releja.
40
Primjena mekih magnetskih materijala
Elektromagnetski releji za istosmjernu struju: (a) s kutnim i (b) paralelnim
pomjeranjem kotve
41
Primjena mekih magnetskih materijala
Fotografija nekoliko tipova elektromagnetskih releja tvrtke Lynnks
Primjena mekih magnetskih materijala
Releji s hermetički zatvorenim kontaktima (u plinsko zaštićenom
zatvorenom staklenom kućištu, da bi se izbjegla oksidacija
kontakta). Nazivaju se i jezičasti releji (engl. reed relay).
Kod ovih releja, mehaničko kretanje je svedeno na minimum (10100 μm) i sastoji se u pomjeranju kraja laganog Fe-Ni jezička
(opruge), presvučenog rodijom (Rh) kako bi se spriječilo zavarivanje
kontakta pri većim strujama.
Ovi releji su brzi i dugotrajni (izdržavaju oko 108 prekidanja u svom
radnom vijeku). Obično se postavljaju u plastično kućište čiji se
otvori zatapaju epoksi smolom, kroz koju su izvučeni pozlaćeni
kontakti.
43
Primjena mekih magnetskih materijala
Prikaz (a) poprečnog presjeka hermetički zatvorenog releja, s zavojnicom
oko staklene cjevčice i (b) fotografija nekoliko tipova releja tvrtke Meder
44
Tvrdi magnetski materijali
Predstavnici: ugljični i legirani čelici, ALNICO legure, duktilni materijali,
smjese rijetkih zemalja sa Co i Fe (SmCo5, Sm2Co17, NdxFeyB1-x-y ...), tvrdi
feriti, itd.
Primjena: u izradi permanentnih (trajnih) magneta, magnetske
memorije (MRAM)...
Najvažniji kriterij za ocjenu kvalitete materijala za izradu permanentnog
magneta je količina akumulirane magnetske energije koju materijal
jediničnog volumena može predati zračnom rasporu.
45
Permanentni magneti
Promatra se jezgra torusnog oblika namotana sa N zavoja žice. Jezgra je
načinjena od tvrdog, feromagnetskog materijala. Neka je vektor
magnetiziranja M=0.
Poveća li se struja od i = 0 do i = I
jezgra se magnetizira, a jakost
magnetskog polja H i indukcije B
poprime odgovarajuće iznose.
Smanji li se struja od i=I na nulu,
jakost magnetskog polja također
poprimi vrijednost nula H=0, dok
magnetska indukcija poprima
vrijednost Br.
46
Permanentni magneti
Dakle i nakon uklanjanja vanjskog polja, a zbog histereznog efekta
feromagnetska jezgra zadržava dio magnetiziranja i postaje permanentni
magnet. Permanentnom magnetu pripada dio karakteristike iz II kvadranta.
Kod permanentnih magneta u načelu se razlikuju dva slučaja s obzirom na
postojanje zračnog raspora:
•magnet nema zračni raspor
•magnet ima zračni raspor
Magnet nema zračni raspor (a prethodno je jezgra bila pobuđena), tada je u
jezgri magnetska indukcija B jednaka remanentnij indukciji Br, a jakost
magnetskog polja H jednaka je nuli.
Magnet ima zračni raspor (a prethodno je jezgra bila pobuđena), tada je u
jezgri magnetska indukcija B manja od remanentne indukcije Br, a jakost
magnetskog polja H je različita od nule.
47
Permanentni magneti
Magnetski tok u zračnom
rasporu jednak je onom u
magnetu:
B  S  B0 S0  0 H0 S0
Međusobni odnos jakosti magnetskog polja unutar magneta i u zračnom
rasporu određen je II. Kirchhoffovim zakonom za magnetski krug:
H  l  H0l0  0
48
Permanentni magneti
gdje je:
H - jakost polja u magnetu
H0 - jakost polja u zračnom rasporu
l - srednja duljina silnice u magnetu
l0 - srednja duljina silnice u zraku
Dijeljenjem prethodne dvije jednadžbe dobije se:
H
1 Sl
   0  tg
B
 0 S 0l
Slijedi:
H
1 l0
 
B0
0 l
Predznak minus upućuje na zaključak da su jakost magnetskog polja H i
indukcije B u magnetu međusobno suprotno usmjereni.
49
Permanentni magneti
Kut  prikazan je na sljedećoj slici.
Na osnovu iznesenog slijedi:
•
•
omjer jakosti magnetskog polja H i indukcije B u magnetu ovisi samo
o dimenzijama magneta i zračnog raspora
indukcija u zračnom rasporu B0 to je manja što je veća duljina
zračnog raspora l0 u odnosu prema duljini magneta l
50
Permanentni magneti
Prethodne jednadžbe omogućuju da se odrede, za zadane dimenzije
permanentnog magneta, indukcija B i jakost magnetskog polja H u
magnetu.
Poznavajući indukciju B u magnetu, može se izračunati indukcija u
zračnom rasporu:
B0 
S
B
S0
Indukcija u zračnom rasporu B0 može se izraziti i na drugi način:
lS
B 
0 B H
l0 S0
2
0
Umnožak lS jest obujam magneta V, a umnožak l0S0 obujam zračnog
raspora V0. S uvedenim prikratama posljedna jednadžba postaje:
51
Permanentni magneti
B0 
V
0 B  H
V0
Indukcija u zračnom rasporu B0 proporcionalna je obujmu magneta i
umnošku BH, a obrnuto proporcionalna obujmu zračnog raspora. Zbog
toga je poželjno da se za radnu točku odabere točka na krivulji
demagnetiziranja s najvećim umnoškom BH.
Umnožak BH naziva se energetski produkt. Prethodno je prikazana
krivulja umnoška BH čiji je maksimum približno u presjecištu krivulje
demagnetiziranja s dijagonalom pravokutnika čije su stranice Br i Hc.
Za kvalitet permanentnog magneta mjerodavan je i faktor izbočenosti:
fi 
( B  H ) max
Br  H c
52
Ugljični čelici
Ugljični čelici su najstarija grupa tvrdih magnetskih materijala za izradu
stalnih magneta. Osnovni uvjet da bi se neki ugljični čelik mogao koristiti
za izradu permanentnih magneta je da se može kaliti. To su čelici sa
sadržajem ugljika od 0,8 – 1,2 %.
Zagrijavanjem i naglim hlađenjem taline čelika na sobnu temperaturu
dobiva se martenzitet, ferit velike mehaničke tvrdoće s relativno velikom
koercitivnom silom. Ovaj materijal je podložan starenju, tj. koercitivna sila
slabi sa vremenom.
Magnetska svojstva
ovise o sadržaju ugljika i
postignutoj strukturi. S
povećanjem sadržaja
ugljika raste koercitivna
sila, ali opada
remanentna indukcija.
53
Legirani čelici
Bolji rezultati se postižu čelicima legiranima sa Cr, W i Co.
Kromov čelik (6 % Cr, 1% C, ostatak Fe). Kali se u ulju.
Volframov čelik (6 % W, 0,35 % Cr). Veća koercitivna sila i energetski
produkt. Kali se u vodi.
Kromovi i volframovi čelici dodavanjem kobalta (između 3 i 35 % Co)
dosežu koercitivne sile od 200 A/cm, u odnosu na 50 A/cm, 60 A/cm kod
ugljičnih, te kromovih i volframovih čelika.
Prije kaljenja se dobro obrađuju. Kaljenjem poprimaju konačna svojstva.
Zbog ipak male Hc moraju biti dugački, a zbog malog energetskog produkta
su za određenu akumuliranu energiju veliki.
Znatno veći energetski produkt imaju tvrdi čelici sa sadržajem manje od
0,03% C.
54
AlNiCo legure
Disperziono kaljeni materijali su višestruke legure, poznate pod trgovačkim
nazivima ALNI (10-15 % Al, 25-30 % Ni, ostatak je Fe) ALNIKO (Al, Ni, Co i Fe),
ALNIKOKU (10 % Al, 18% Ni, 12 % Co, 6 % Cu i ostatak Fe).
Imaju finu strukturu i odlična magnetska svojstva. Koercitivna sila ide do 560
A/cm.
Zbog dodatka aluminija su lakše i otporne na koroziju. Tvrde su i krhke,
obrađuju se lijevanjem, brušenjem ili prešanjem njihovog praha i organskog
veziva, a zatim pečenjem. U tom slučaju gube nešto na svojim svojstvima.
Kompliciraniji oblici se proizvode sinteriranjem.
Ove legure su relativno skupe. Primjenjuju se u izradi stalnih magneta koji se
koriste u mjernoj tehnici.
55
AlNiCo legure
Znatno poboljšanje magnetskih svojstava ovih legura postiže se djelovanjem
jakih magnetskih polja na materijal u toku hlađenja. Hlađenje materijala ide
od temperature 1200 0C određenom brzinom, u magnetskom polju jakosti
približno 2500 A/cm.
U smjeru djelovanja polja postiže
se usmjeravanje strukture
materijala tj. anizotropija.
Koercitivna sila se ne mijenja, ali se
poveća remanencija i energetski
produkt.
Na slici su krivulje
demagnetiziranja i energetskog
produkta za anizotropnu leguru na
bazi aluminija, nikla i kobalta u
smjeru i okomito na smjer
orijentacije polja.
56
Duktilni materijali
Svi prethodno navedeni materijali su izuzetno mehanički tvrdi. Duktilni
materijali su mehanički najmekši permanentni magneti. To su legure
sastava 60 % Cu, 20 % Ni i 20 % Fe komercijalnog naziva kunife i
magnetofleks. Sličnih svojstava je i legura kuniko (50 % Cu, 21 % Ni, i 29
% Co).
Glavna prednost su im dobre tehnološke sposobnosti, pa se iz njih
izrađuju proizvodi strojnom obradom, rezanjem i štancanjem u obliku
tankih traka i žica.
Znatno tvrđa legura, ali još uvijek prihvatljiva sa stanovišta obrade je
vikaloj ili koercit legura (52 % Cu, 10 % V i 38 % Fe).
57
Tvrdi feriti
Tvrdi feriti su mješavina oksida željeza (Fe2O3) i raznih metalnih oksida (Ba,
Sr, Co, ...). Izmiješani prah se oblikuje, zatim sinterira na temp. od 1000 0C,
magnetizira na 300 0 C i hladi u magnetskom polju.
Prednost im je veliki otpor i mala težina, a nedostatak toplinska
osjetljivost. Remanencija je do 0,4 T, a koercitivna sila oko 480 A/cm.
Specijalnim sastavom i termičkom obradom dobijaju se i veće koercitivne
sile (megnetofonske vrpce - u obliku praha na vrpcu iz plastične mase).
Primjenjuju se u izradi mikrofona, statora automobilskih starter-motora,...
Zbog veće trajnosti upisanih podataka, koriste se i za magnetske memorije
(Ba- i Co-feriti).
Ba-feriti su jeftiniji od Sr-ferita.
58
Spojevi rijetkih zemalja
Spojevi rijetkih zemalja (samarij - Sm, neodimij – Nd...) s kobaltom i željezom,
relativno su nova grupa tvrdih magnetskih materijala. Obrađuju se
lijevanjem, sinteriranjem i lijepljenjem, pri čemu je najaktualnije sinteriranje.
Po magnetskim svojstvima su bolji od AlNiCo legura i tvrdih ferita. Krtiji su i
osjetljiviji na udarce. Očita rezerva krije se u malom faktoru izbočenosti, koji
se nastoji povećati. Najčešći spojevi su SmCo5 i Sm2Co17, koji su vrlo skupi jer
sadrže rijedak element samarij (Sm).
Postoje i magnetske legure NdxFeyB1-x-y, gdje je Sm zamijenjen jeftinijim
neodimijem (Nd). Prednost Nd-Fe-B legura je to što su znatno manje
osjetljive na udarce od Sm-Co spojeva, a nedostatak im je znatno niža Tkr.
Zajednički nedostatak im je neotpornost na koroziju, zbog čega se premazuju
zaštitnom bojom. Očekuje se šira primjena, posebno znatno jeftinijih Nd-Fe-B
legura, za izradu minijaturnih i snažnih magneta u elektronici, mjernoj
tehnici, HI-FI uređajima, automatici, zrakoplovnoj i svemirskoj industriji...
Spojevi rijetkih zemalja
Glas Amerike, 8. prosinca 2010. god.
Nedavni spor Kine i Japana doveo je u središte pozornosti pitanje opskrbe
lantanidima, skupinom od 15 kemijskih elemenata od lantana do lutecija,
s atomskim brojevima od 57 do 71 u periodnom sustavu. Poznati i kao
'rijetke zemlje', ti su se elementi pokazali jednim od argumenata Kine,
koja je Japanu prvo zaprijetila, a onda zaista i obustavila isporuku pošiljki
tih materijala........Premda Kina niječe da provodi blokadu isporuke
lantanida, svijet je shvatio da bi to moglo postati izvor problema svima, a
ne samo Japanu.
Kina u svojim rudnicima vadi 97 posto svjetske proizvodnje rijetkih
zemalja, koji se prodaju po cijeni od gotovo tisuću dolara po kilogramu.
Najveći dio izvoza prodaje se Japanu, gdje se koristi u proizvodnji čitavog
niza proizvoda, od stakla za solarne panele pa do motora koje koriste
hibridni automobili, poput Toyote Prius.
Usporedne karakteristike
Tkr (0C)
Primjena
750-900
Stalni magneti (mjerna tehnika)
3-30
450
Stalni magneti (auto- industrija,
mikrofoni)
0,3-0,4
25-30
450
Stalni magneti (auto- industrija,
mikrofoni)
900
1,1
240
725
Minijaturni magneti (elektronika,
mjerna tehnika)
500
1,4
390
920
Minijaturni magneti (elektronika,
mjerna tehnika)
Vrsta
Hc
(kA/m)
Br (T)
(BH)m
(kWs/m3)
fi
Hmag
(kA/m)
ugljični čelici
4 - 20
1
1-8
0,4
64
AlNiCo legure
50-100
0,5-1,4
10-60
duktilni
40 - 60
0,3- 0,5
3-7
0,4
300
Co - rijetke zemlje
700
0,9
160
0,4
5000
oksidni
150
0,2- 0,4
7-8
0,2
400
Ba-feriti
80-250
0,1-0,4
Sr-feriti
300
SmCo5
Sm2Co17
61
Temperaturna ovisnost tvrdih magnetskih materijala
Svojstva magnetskih
materijala za izradu
permanentnih magneta su
temperaturno ovisna.
Ovi materijali su uslijed
dugotrajnog djelovanja
povišenih temperatura
podložni starenju.
Permanentni magneti imaju široku primjenu; u kućanskim aparatima,
mjernoj tehnici, medicini, rotacijskim strojevima...
62
Krivulje demagnetiziranja tvrdih magnetskih materijala
Krivulje demagnetiziranja za nekoliko tvrdih magnetskih materijala:
(1) NdxFeyB1-x-y, (2) Sm2Co17, (3) SmCo5, (4) PtxCo1-x,(5) tvrdog ferita,
(6) AlNiCo s velikim Hc, (7) AlNiCo s malim Hc
63
Primjena tvrdih magnetskih materijala
Magnetske memorije: Glavna primjena magnetskih materijala u elektronici
i računarskoj tehnici je za izradu magnetskih memorija. Nekada se smatralo
da su za magnetske memorije pogodniji meki magnetski materijali, s uskom
histereznom petljom (Fe2O3, CrO2, Mn-Zn feriti i Mg-feriti), zbog manje
energije potrebne za premagnetiziranje memorijskog sadržaja. Međutim,
danas se koriste uglavnom tvrdi magnetski materijali (Ba-feriti, Co-feriti, FeCo legure, Co-Ni legure i MMD materijali), čiji veći energetski produkt daje
jače signale u elektromagnetskoj glavi i bolji odnos signal/šum, kao i veću
gustoću zapisa.
Magnetske induktivne glave za upisivanje-očitavanje podataka, s jezgrom
od meke magnetske Fe-Ni legure (permaloj i sl.), standardno se koriste za
upisivanje i očitavanje informacija s magnetskog diska. Strujom se
magnetizirju domene u disku tijekom memoriranja, dok domene na disku
induciraju struju tijekom očitavanja podataka, pri čemu smjer struje ovisi
od lokalnog smjera magnetskih domena u disku.
64
Primjena tvrdih magnetskih materijala
Magnetsko rezistivne glave za očitavanje podataka, napravljene su na bazi FeNi legura, pri čemu im se električna otpornost mijenja ~ 2% pri promjeni
stanja magnetizacije tijekom očitavanja memoriranog podatka; ali i dalje je
potrebna induktivna glava za upisivanje podataka. Iako je ovaj upisivačkoočitavački mehanizam složeniji, on omogućava veću preciznost i
dvadesetostruko veću gustoću zapisa (~ 180 Mbit/cm2) od klasičnih, što čak
nadmašuje i optičke i magnetooptičke, kao i poluvodičke memorije. Pri tome
je važno da raspor između glave i diska bude što manji (~ 100 nm), kao bi se
smanjile pogreške u memoriranju i očitavanju podataka.
Magnetski diskovi se prave nanošenjem magnetskog sloja na nemagnetski
Al-disk: magnetski sloj je napravljen utapanjem malih magnetskih čestica u
polimersku masu, što omogućava brzu rotaciju domena kao odziv na
promjenu smjera magnetskog polja elektromagnetske glave. S druge strane,
magnetske trake za audio i video-kazete izrađuju se naparavanjem čestica
magnetskog materijala na polimersku traku.
65
Primjena tvrdih magnetskih materijala
Opisani magnetski memorijski diskovi su relativno spori (~ 10 ms) zbog
mehaničkog pristupa rotacije diska, a zahtjevaju i veoma skup upisivačkoočitavački mehanizam, što omogućava ekonomičnost samo velikih memorija.
Shematski prikaz upisivanja i očitavanja podataka s magnetskog diska,
korištenjem magnetske induktivne glave, na principu elektromagnetske indukcije
66
Shematski prikaz izrade limova
traka standardne širine
stroj za
uzdužno
rezanje
rezane
uske
trake
lim standardni format
I
stroj za poprečno
rezanje
II
stroj za poprečno
rezanje
III
stroj za poprečno
rezanje
IV
stroj za poprečno
rezanje
V
stroj za motanje
peć za
žarenje
uređaj za
lakiranje
slaganje
jezgre
slaganje
jezgre
peć za
žarenje
slaganje
jezgre
uređaj za
lakiranje
slaganje
jezgre
peć za
žarenje
VI
preša za štancanje
VII
preša za štancanje
brušenje
VIII
preša za štancanje
brušenje
IX
preša za štancanje
brušenje
peć za žarenje
paketiranje
lakiranje
paketiranje
lakiranje
paketiranje
paketiranje
67
Shematski prikaz izrade limova
Opis shematskog prikaza izrade limova
I.
prerada orijentiranih limova za transformatore u slučaju da je ulazni
materijal neizoliran ili izoliran fosfatnim izolacijama kada je uz
fosfatnu izolaciju potrebno dodatno lakiranje i žarenje
II. nema žarenja ni lakiranja upotrebljava se kod izrade
transformatorskih jezgri od lakiranih ili fosfatiranih limova
III. izrada transformatorskih jezgri gdje je ulazni materijal fosfatiran kad
ga je potrebno žariti, ali ne treba ga dodatno izolirati
IV. izrada transformatorskih jezgri od orijentiranih limova kada ulazni
materijal nije ničim izoliran ili je izoliran fosfatnom izolacijom ili
lakom kada nije potrebno žarenje ali je potrebno dodatno lakiranje
V. izrada transformatorskih jezgri od orijentiranih limova motanjem,
kada je potrebno žariti ulazni materija, koji može biti samo fosfatiran
ili oksidiran. Naknadno izoliranje je nemoguće
68
Shematski prikaz izrade limova
VI. ulazni materijal je toplo ili hladno valjani neorijentirani lim
neizoliran ili izoliran fosfatnom izolacijom kad ne treba dodatno
izolirati. Brušenje se katkad vrši da bi se odstranilo srh
(deformacija na mjestu reza) koji bi mogao napraviti kratki spoj
između limova. Primjenjuje se pri izradi rotora i statora paketa
malih rotacionih strojeva.
VII. hladno ili toplo valjani izolirani limovi ili neizolirani ako se trebaju
žariti i pri žarenju istovremeno oksidirati (ubacujemo vodenu
paru)
VIII. toplo valjani neizolirani limovi za strojeve velikih promjera kad je
potrebno dodatno lakiranje
IX. toplo valjani neizolirani ili izolirani limovi kad nije potrebna
nikakva izolacija niti žarenje