Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet doc.dr.sc. Valentina Kranželić SVEOBUHVATNI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI Sadržaj prezentacije Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji Principi učinkovitih.
Download ReportTranscript Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet doc.dr.sc. Valentina Kranželić SVEOBUHVATNI PROGRAMI PREVENCIJE OVISNOSTI Sadržaj prezentacije Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji Principi učinkovitih.
Slide 1
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 2
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 3
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 4
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 5
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 6
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 7
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 8
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 9
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 10
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 11
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 12
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 13
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 14
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 15
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 16
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 17
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 18
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 19
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 20
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 21
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 22
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 23
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 24
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 25
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 26
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 27
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 28
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 29
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 30
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 2
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 3
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 4
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 5
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 6
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 7
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 8
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 9
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 10
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 11
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 12
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 13
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 14
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 15
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 16
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 17
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 18
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 19
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 20
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 21
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 22
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 23
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 24
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 25
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 26
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 27
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 28
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 29
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]
Slide 30
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić
SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI
Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju
identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju
Istraživanja učinkovitosti programa
kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih
Istraživanja implementacije programa/strategija
implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja
prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici
negativni
razvojni ishodi
preventivni programi
isti rizični
čimbenici za
različite
probleme
ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem
sveobuhvatni programi prevencije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije
Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost
djelovanje na različita okruženja
različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)
široki spektar aktivnosti
Raznolike metode učenja
razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)
direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)
Dostatno trajanje
više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima
dostatno trajanje obzirom na razinu rizika
praćenje i podržavanje
Baziranost na teoriji
znanstvena opravdanost ili logička podloga
Pozitivni odnosi
podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa
Vremenska usklađenost
razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)
ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju
Socijalno-kulturalna prikladnost
kulturalno prikladan i relevantan korisnicima
Evaluacija rezultata
evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)
Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003
Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.
Weissberg i Shriver (1996)
Principi sveobuhvatnih programa prevencije
istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz
temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)
programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti
učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika
više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)
sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa
Sveobuhvatan pristup prevenciji
sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega
koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju
sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta
sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme
prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)
Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji
Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike
sveobuhvatnost
partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi
unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”
bez partnerstva i konzultacija
sveobuhvatnost
ciljevi/
zadaci
sveobuhvatnost
npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,
jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.
izostajanja iz škole i
napuštanja škole,
smanjenje nasilja i
vandalizma;
vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,
zlouporaba sredstava
ovisnosti;
razvoj vještina rješavanja
konflikata,
izostajanje s nastave
unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…
sveobuhvatnost
partnerstvo
sveobuhvatnost
npr.
npr.
učitelji,
stručnjaci iz škole,
administrativno osoblje,
učenici,
bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,
roditelji,
školski odbor,
članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…
izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma
sveobuhvatnost
proces
sveobuhvatnost
procjena potreba i problema;
primjena programa,
stvaranje akcijskog plana;
prikupljanje podataka,
implementacija plana;
praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana
uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana
sveobuhvatnost
ciljano
područje
unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;
sveobuhvatnost
npr. samo u školi;
isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati
sveobuhvatnost
teorijska
osnova
u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…
sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija
16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)
Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)
Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)
zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)
Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)
Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:
vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga
pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:
roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge
pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci
brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)
Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)
Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:
navike učenja uz akademsku podršku
komunikacija
samo-uspješnost i asertivnost
odnosi s vršnjacima
vještine odolijevanja
jačanje stavova o ne-korištenju
jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)
Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:
takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)
Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:
struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)
sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)
način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002
Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)
Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•
jasno razumijevanje važnosti prevencije,
•
podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,
•
mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,
•
kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),
•
dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,
•
postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.
Zaključno
proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju
socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje
partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja
razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince
uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”
usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”
usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem
trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja
Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]