Slide 1

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 2

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 3

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 4

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 5

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 6

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 7

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 8

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 9

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 10

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 11

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 12

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 13

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 14

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 15

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 16

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 17

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 18

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 19

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 20

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 21

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 22

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 23

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 24

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 25

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 26

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 27

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 28

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 29

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]


Slide 30

Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
doc.dr.sc. Valentina Kranželić

SVEOBUHVATNI PROGRAMI
PREVENCIJE OVISNOSTI

Sadržaj prezentacije
Karakteristike i principi sveobuhvatnih programa prevencije
Razlike između sveobuhvatnih i ne-sveobuhvatnih pristupa
prevenciji
Principi učinkovitih preventivnih strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti

Područja prevencijske znanosti
Epidemiologija/etiologija poremećaja u ponašanju


identifikacija rizičnih i zaštitnih čimbenika koji predviđaju probleme u
ponašanju

Istraživanja učinkovitosti programa


kreiranje i testiranje preventivnih intervencija kako bi se prekinuli uzročnoposljedični procesi koji vode problemima mladih

Istraživanja implementacije programa/strategija


implementacija naučenih lekcija o etiologiji i učinkovitih intervencija u stvarna
okruženja

prevencijska istraživanja
otkrivaju
uzročno posljedične veze
rizični
čimbenici

negativni
razvojni ishodi

preventivni programi

isti rizični
čimbenici za
različite
probleme

ograničeni učinak
programa
usmjerenih na
jedan problem

sveobuhvatni programi prevencije

Karakteristike i principi sveobuhvatnih
programa prevencije

Principi učinkovitih strategija/programa
Sveobuhvatnost


djelovanje na različita okruženja



različita područja života pojedinca (zdravlje, obrazovanje, socijalni
odnosi…)



široki spektar aktivnosti

Raznolike metode učenja


razvoj vještina (kognitivnih, komunikacijskih i vještina odupiranja
negativnom ponašanju)



direktno iskustvo korisnika (igranje uloga, vježbanje naučenog ponašanja)

Dostatno trajanje


više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima



dostatno trajanje obzirom na razinu rizika



praćenje i podržavanje

Baziranost na teoriji


znanstvena opravdanost ili logička podloga

Pozitivni odnosi


podržavanje jakih, stabilnih i pozitivnih odnosa

Vremenska usklađenost


razvojna prikladnost (intelektualna, kognitivna i socijalna)



ciljaju na rizične čimbenike prije nego se razvije problem u ponašanju

Socijalno-kulturalna prikladnost


kulturalno prikladan i relevantan korisnicima

Evaluacija rezultata


evaluacija ugrađena u proces implementacije programa (evaluacija procesa,
evaluacija učinka)

Educirano osoblje
Nation i suradnici, 2003

Sveobuhvatni programi
Sva prevencijska ulaganja uvijek su vrijedna, ali njihova će učinkovitost
biti na višoj razini ukoliko se poštuju principi sveobuhvatnosti i
koordiniranosti.

Weissberg i Shriver (1996)

Principi sveobuhvatnih programa prevencije



istovremeno usmjerenje na mentalno emocionalno, socijalno i fizičko
zdravlje, a ne na jedan izlaz



temeljenost na razvojno prikladnim, postupnim uputama i vođenju
(poučavanju)



programi jačanja kompetencija ciljaju na korisnikove kognitivne, emocionalne
i ponašajne vještine i vrijednosti



učinkovito poučavanje zahtjeva korištenje metoda kojima se osigurava aktivno
sudjelovanje korisnika, naglašava pozitivno ponašanje i drukčiju perspektivu
komunikacije sudionika



više-razinske intervencije u kojima sudjeluju sva okruženja (npr. za školu:
vršnjaci, roditelji, škola i članovi zajednice stvaraju okruženje učenja)



sustavne strategije i javne politike na višim administrativnim razinama koje će
podržavati implementaciju i institucionalizaciju programa

Sveobuhvatan pristup prevenciji



sveobuhvatan krug individua, grupa, institucija i organizacija u okruženju i
izvan njega



koristi sveobuhvatno strategijsko planiranje koje sadrži prikupljanje i analizu
podataka, akcijski plan, implementaciju i evaluaciju



sveobuhvatan skup ciljeva i zadataka – cilja na cijeli niz problema i pitanja koja
proizlaze iz lokalnog konteksta



sveobuhvatan skup kratkoročnih i dugoročnih programa i inicijativa koje
odgovaraju na identificirane potrebe i probleme



prilagodljiv pristup koji odgovara lokalnom kontekstu
Shaw (2003)

Razlike između sveobuhvatnih i
ne-sveobuhvatnih pristupa prevenciji

Sveobuhvatni vs. ne-sveobuhvatni pristup
sveobuhvatnost
opće
karakteristike

sveobuhvatnost

partnerstvo škole i šire zajednice; ograničeno partnerstvo;
strategijski plan;
inkluzivni pristup;
jasne strategije i smjernice, ali
fleksibilan pristup;
kratkoročni i dugoročni ciljevi

unutar-školski pristup ili 1-2
vanjske službe,
nametnuto “odozgora”

bez partnerstva i konzultacija

sveobuhvatnost

ciljevi/
zadaci

sveobuhvatnost

npr. prevencija viktimizacije i
nasilja,

jedan ili dva cilja/zadatka,
npr.

izostajanja iz škole i
napuštanja škole,

smanjenje nasilja i
vandalizma;

vandalizma, zlouporabe
sredstava ovisnosti,

zlouporaba sredstava
ovisnosti;

razvoj vještina rješavanja
konflikata,

izostajanje s nastave

unapređivanje općeg zdravlja,
pozitivan razvoj…

sveobuhvatnost
partnerstvo

sveobuhvatnost

npr.

npr.

učitelji,

stručnjaci iz škole,

administrativno osoblje,
učenici,

bez uključivanja roditelja
ili članova zajednice izvan
škole,

roditelji,
školski odbor,

članovi zajednice i
poduzetnici iz zajednice,
ključni ljudi iz zajednice –
policija, mladi, obitelji,
zdravstvo, socijalna skrb…

izostanak veza s vanjskim
institucijama/organizacija
ma

sveobuhvatnost
proces

sveobuhvatnost

procjena potreba i problema;

primjena programa,

stvaranje akcijskog plana;

prikupljanje podataka,

implementacija plana;

praćenje i evaluacija
odgovora na identificirani
problem – ali ne kao dio
šireg dugoročnog
strategijskog plana

uspostavljanje trajnog
praćenja i evaluacije
poduzetih akcija;
modificiranje i razvoj plana

sveobuhvatnost
ciljano
područje

unutar i izvan škole;
prema i od okruženja škole;

sveobuhvatnost
npr. samo u školi;

isključivo tijekom školskih
tijekom i nakon školskog dana sati

sveobuhvatnost
teorijska
osnova

u obzir uzima okruženje kao
cjelinu okruženja i svih
sudionika;
kao dio širih socijalnoekonomskih karakteristika
lokalnog okruženja;
socijalno učenje, uzročnost
problema…

sveobuhvatnost
tendencija usmjeravanja
uglavnom na individualno
ponašanje;
korištenje modela
socijalnog učenja;
situacijska modifikacija

16 principa učinkovitih preventivnih
strategija/programa
zlouporabe sredstava ovisnosti
(NIDA, 2004)

Princip 1.
Preventivni programi bi trebali jačati zaštitne čimbenike i smanjivati rizične
čimbenike (Hawkins i sur., 2002)
Važno je imati na umu:
 na korištenje sredstava ovisnosti utječu odnosi između rizičnih i zaštitnih
čimbenika,
 iako rizični i zaštitni čimbenici mogu utjecati na sve ljude, ti čimbenici mogu
imati različiti utjecaj ovisno o dobi, spolu, etničkom porijeklu, kulturi ili
okruženju,
Rana intervencija koja cilja na rizične čimbenike često ima veći utjecaj nego kasnija
intervencija koja cilja mijenjati životni put djeteta kako bi se “odmaknuo” od
problema i usmjerio prema pozitivnom ponašanju. (Wills et al. 1996, Gerstein&Green1993,
Dishon et al. 1999, Ialongo et al. 2001, Beauvais et al. 1996, Moon et al, 1999)

Principi 2., 3. i 4.
Princip 2.
Preventivni programi bi trebali ciljati na sve oblike zloupotrebe droga, pojedinačno ili
u kombinaciji, uključujući:
(1)
prerano korištenje legalnih droga
(2)
korištenje ilegalnih droga
(3)

zlouporaba legalnih substanci (Johnston et al. 2002)

Princip 3.
Preventivni progami bi trebali utjecati na problem zlouporabe droga koji je specifičan
za zajednicu, ciljajući na promjenjive rizične čimbenike i jačajući identificirane
zaštitne čimbenike (Hawkins et al. 2002)
Princip 4.
Preventivni programi bi trebali biti “krojeni” prema specifičnim potrebama ciljane
populacije – dob, spol, kultura...– kako bi se povećala učinkovitost programa.
(Oetting et al. 1997)

Princip 5.
Preventivni programi usmjereni obiteljima trebali bi jačati obiteljsku
povezanost, odnose i roditeljske vještine:

vježbanje zauzimanja obiteljskog stava oko korištenja droga

pružanje informacija o korištenju droga i posljedicama (Ashery et al. 1998)
Važno je imati na umu:

roditeljsko nadgledanje je najvažniji zaštitni čimbenik u obitelji za
zlouporabu droge

pružanje informacija roditeljima omogućava veću informiranost djeteta o
štetnosti korištenja droga i otvara mogućnosti za obiteljske diskusije o
zlouporabi legalnih i ilegalnih supstanci

brze, univerzalne intervencije usmjerene obiteljima mogu pozitivno
promijeniti specifično roditeljsko ponašanje koje može smanjiti šansu za
buduće korištenje kod djece (Kosterman et al., 2001, Bauman et al. 2001,
Spoth et al. 2002)

Principi 6. i 7.
Princip 6.
Preventivni programi mogu ciljati “rano”, već na predškolsku djecu, kako bi utjecali na
rizične čimbenike za korištenje droga kao što su agresivno ponašanje, nedostatne
socijalne vještine ili akademske poteškoće. (Webster-Stratton 1998, WebsterStratton et al 2001)
Princip 7.
Preventivni programi za djecu rane osnovnoškolske dobi trebali bi podržavati
akademsko i socijalno-emocionalno učenje kako bi ciljali na rizične čimbenike za
zlouporabu sredstava ovisnosti poput rane agresije, akademskog neuspjeha i
kasnijeg napuštanja škole. (Conduct Problem Prevention Research Group 2002,
Ialongo et.al. 2001)
Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih područja:
samo-kontrola, emocionalna osviještenost, komunikacija, rješavanje problema u
socijalnim odnosima uz akademsku podršku (Conduct Problem Prevention
Research Group 2002, Ialongo et.al. 2001)

Princip 8.
Preventivni programi za djecu viših razreda osnovne škole i za srednjoškolce
trebali bi jačati akademsku i socijalnu kompetenciju (Botvin et.al. 1995,
Scheier et al. 1999)

Edukacija bi se posebice trebala odnositi na razvoj/jačanje sljedećih
područja:

navike učenja uz akademsku podršku

komunikacija

samo-uspješnost i asertivnost

odnosi s vršnjacima

vještine odolijevanja

jačanje stavova o ne-korištenju

jačanje osobne predanosti ne-korištenju (Botvin et.al. 1995, Scheier et al. 1999)

Principi 9. i 10.
Princip 9.
Preventivni programi trebali bi ciljati na opću populaciju u ključnim tranzicijskim
razdobljima – polazak u školu, prelazak na predmetnu nastavu, u srednju školu,
razvojne faze – to može proizvesti dobre rezultate čak i kod visokorizičnih obitelji i
djece.
Važno je imati na umu:

takve intervencije ne izdvajaju rizičnu populaciju i time smanjuju etiketiranje te
promiču povezanost sa školom i zajednicom (Botvin et al., 1995, Dishion et al.
2002)
Princip 10.
Preventivni programi trebali bi kombinirati dva ili više učinkovita pristupa kao npr.
komponente za roditelje, vršnjake i djecu. Takvi programi su učinkovitiji od jednokomponentnog pristupa (Battistich et al. 1997)

Principi 11. i 12.
Princip 11.
Preventivni programi koji obuhvaćaju populaciju u različitim okruženjima – klubovima,
školama, vjerskim organizacijama, medijima - su najučinkovitiji kada prezentiraju
jasne i konzistentne informacije (Chou et al. 1998)
Princip 12.
Kada zajednice adaptiraju preventivne programe prema svojim potrebama trebale bi
zadržati ključne elemente originalne, znanstveno-utemeljene intervencije.
Ključni elementi programa koje u svakoj adaptaciji treba zadržati:

struktura programa (npr. broj lekcija i njihov redoslijed)

sadržaj programa (informacije, vještine načini poučavanja)

način provođenja programa (implementacija i evaluacija) Spoth et al. 2002

Principi 13., 14., 15. i 16.
Princip 13.
Preventivni programi trebali bi biti dio dugoročne strategije koja uključuje ponavljanje
intervencija s istim ciljevima kroz vrijeme. Istraživanja pokazuju kako se dobiti od
prevencijskih programa u osnovnoj školi umanjuju ukoliko ne postoje prateći
programi u srednjoj školi. (Scheier et al. 1999)
Princip 14.
Preventivni programi trebaju uključivati edukacije učitelja o tehnikama vođenja
razreda kao npr. podržavanje pozitivnog ponašanja učenika. Takve tehnike
pomažu pridonose razvoju pozitivnog ponašanja, postizanju uspjeha, motivacije
za učenje i povezanosti sa školom. (Ialongo et al. 2001)
Princip 15.
Preventivni programi su najučinkovitiji kada koriste interaktivne tehnike kao što su
diskusije u malim grupama, igranje uloga, i na taj način omogućuju aktivno
učenje o drogama kao i učenje vještina. (Botvin et al. 1995)
Princip 16.
Znanstveno utemeljeni preventivni programi mogu biti isplativi. Nedavna istraživanja
dokazuju da se za svaki $ investiran u prevenciju štedi 10$ u tretmanu. (Aos et al.
2001, Hawkins et al. 1999, Pentz, 1998, Spoth et al. 2002)

Implementacija i održavanje sveobuhvatnih preventivnih programa/strategija
dva su najveća suvremena izazova prevencije.
Kako bi se učinkoviti, sveobuhvatni prevencijski programi stvorili i održali
potrebno je:
•

jasno razumijevanje važnosti prevencije,

•

podrška prevenciji na programskoj, administrativnoj, financijskoj i političkoj
razini,

•

mjesto za prevenciju unutar postojećih organizacija/službi,

•

kvalitetna edukacija osoblja (prevencijski principi i praksa),

•

dostupnost resursa te stalna dostupnost podrške,

•

postavljanje prevencije kao prioriteta na razini zajednice.

Zaključno


proaktivno vs. reaktivno bavljenje poremećajima u ponašanju



socijalna inkluzija vs. izolacija i isključivanje



partnerstvo “škola-obitelj-zajednica” vs. bavljenje problemom unutar jednog
okruženja



razvoj programa “za sve” po razinama rizika vs. usmjeravanje na visokorizične
pojedince



uključivanje korisnika u razvoj i praćenje akcijskog plana prevencije vs. stvaranje
plana “za korisnike”



usmjerenost na “ljude i odnose” vs. usmjerenost na “rat s problemom”



usmjerenost na rizike i zaštite vs. usmjerenost na pojedinačni problem



trajnost, dugoročnost, sveobuhvatnost, koordiniranost vs. kratkoročnost,
pojedinačni programi, problemi i ulaganja

Hvala na pažnji!
Dodatne informacije:
Sveučilište u Zagrebu
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
01/2457534
[email protected]