Slide 1

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 2

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 3

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 4

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 5

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 6

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 7

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 8

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 9

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 10

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 11

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 12

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 13

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 14

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 15

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 16

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 17

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 18

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 19

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 20

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 21

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 22

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 23

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 24

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 25

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 26

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 27

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 28

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 29

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 30

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 31

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 32

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 33

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 34

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 35

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 36

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 37

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 38

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).


Slide 39

NORMIZACIJA ZALIHA

Mia Delić, mag. oec
Kolegij: Menadžment nabave
Ekonomski fakultet
Sveučilište u Zagrebu

PLANIRANJE ZALIHA



S obzirom da nije uvijek moguće (niti ekonomično)
sinkronizirati isporuke i potrošnju predmeta rada,
potrebno je držati zalihe, kako bi se u kratkom roku
mogle zadovoljiti potrebe za predmetima rada koji se
stalno troše uz veća ili manja kolebanja;



Pri tome valja nastojati da se u zalihama nepotrebno ne
zamrzne mnogo kapitala (trebaju biti u skladu s
dinamikom potreba korisnika i mogućnostima
dobavljanja).

PLANIRANJE ZALIHA
Premalene zalihe ugrožavaju normalnu opskrbu korisnika,
pri čemu može doći do:






zastoja u odvijanju procesa reprodukcije;
potrebe hitnog naručivanja predmeta rada;
preorijentacije proizvodnje na druge zadatke;
kašnjenja ugovorenih isporuka gotovih proizvoda;
smanjenja udjela na tržištu prodaje.

Previsoke zalihe smanjuju ekonomičnost poslovanja, jer
nepotrebno nastaju troškovi skladištenja i zaliha; pored
toga postoji opasnost zastarijevanja, kvarenja i gubitka
materijala na zalihama, te pojave nekonkurentnih zaliha.

TEMELJNI CILJEVI UPRAVLJANJA
ZALIHAMA


Osigurati nesmetano odvijanje poslovanja (odgovarajuće
količine i odgovarajući rokovi isporuke);



Zadržati troškove na minimalnoj razini izbjegavajući
prevelike zalihe, nekurentne zalihe i nedostatne zalihe;



Planiranje zaliha omogućuje da se smanji vezanje
kapitala u zalihama te da se zalihe usklade s potrebama
poduzeća i sa situacijom na tržištu;



Polazište u planiranju zaliha su pokazatelji prosječnih
količina i vrijednosti zaliha u prošlom razdoblju te
pokazatelji koeficijenta obrtaja i vremena obrtaja zaliha.

NORMATIVI ZALIHA


Predstavljaju određene količine materijala, dijelova,
sklopova i trgovačke robe unutar koji se moraju kretati
zalihe da bi osigurale nesmetano odvijanje procesa
reprodukcije;



Mogu se odrediti:
Iskustveno: na temelju subjektivne procjene čimbenika o
kojima ovise količine zaliha (često su postavljeni prenisko
ili previsoko);
 Egzaktno: prema postavljenim pravilima.


NORMATIVI ZALIHA

Egzaktno utvrđeni normativi zaliha omogućuju:






odvijanje procesa reprodukcije uz racionalne zalihe i
racionalno korištenje skladišnog prostora;
realno planiranje potrebnih obrtnih sredstava, planiranje
kamata i troškova osiguranja predmeta rada;
primjenu adekvatnih sustava nabavljanja;
bolju kontrolu i analizu zaliha;
stimulativnu raspodjelu osobnih dohodaka djelatnika
nabave.

NORMATIVI ZALIHA

Normativi zaliha ovise o:






planiranoj potrošnji/prodaji materijala/roba;
uvjetima nabave;
uvjetima transporta;
obilježjima predmeta rada;
uvjetima skladištenja.

U praksi se najčešće utvrđuju normativi sigurnosnih,
signalnih i maksimalnih zaliha (Ferišak, 2006).

SIGURNOSNA ZALIHA
Služi za:
pokrivanje potreba samo u slučajevima kada dođe do veće
potrošnje predmeta rada nego što je planirano;
 u slučajevima kašnjenja isporuka, isporuka na krivom mjestu
ili isporuka pogrešnog materijala;
 ako je zbog gubitka i krađa stvarna zaliha manja nego što
pokazuju podaci u evidenciji.


Kada ne bismo planirali sigurnosnu zalihu, došlo bi do
smetnja ili zastoja u odvijanju procesa reprodukcije zbog
pomanjkanja predmeta rada.

KOLIKA TREBA BITI SIGURNOSNA ZALIHA?
Optimalno je rješenje kod količine sigurnosne zalihe
kada se izjednače troškovi skladištenja i zaliha s
troškovima nedostatne zalihe;
 Jednom određena sigurnosna zaliha nije fiksna, jer su
rizici potrošnje i isporuke promjenjive veličine;


Zsig= P x vH

(P) Prosječna dnevna potrošnja predmeta rada
(vH) Period nabavljanja hitne narudžbe (izražen u danima)

SIGNALNA ZALIHA
Količina zalihe kod koje valja započeti ciklus
nabavljanja kako bismo pravodobno nadopunili zalihu,
da tijekom nabavljanja ne moramo koristiti sigurnosnu
zalihu ako ne nastupe neki od mogućih rizika;
 Za određivanje normativa sigurnosne zalihe moramo
imati točne informacije o potrošnji predmeta rada u
planskom razdoblju te o rokovima isporuke dobavljača;
 Utvrđuje se za predmete koji se kontinuirano troše;


s = P x vN + Zsig
(P) Prosječna količina zalihe u planskom razdoblju
(vN) period nabavljanja

MAKSIMALNA ZALIHA
Gornja granica zalihe koju, u pravilu, ne treba prijeći;
 Zaliha do te granice još uvijek je ekonomski opravdana s
obzirom na troškove skladištenja i zaliha te stupanj
sigurnosti zadovoljenja potreba korisnika;
 U normalnim uvjetima maksimalnu zalihu možemo
izračunati ako sigurnosnu zalihu povećamo za
ekonomičnu količinu nabave;


Zmax= Zsig + Qnab
(Qnab) Ekonomična količina nabave

MAKSIMALNA ZALIHA


Ako zalihe pokazuju tendenciju rasta ili pada, normativ
maksimalne zalihe jednak je dvostrukim prosječnim
zalihama;
Zmax= 2 x Zprosj

2 tendencije u određivanju maksimalne zalihe:
1. Visoke maksimalne zalihe, koje se stvaraju
nabavomvelikih količina predmeta u dugačkim
ciklusima nabavljanja;
2. Niske maksimalne zalihe, koje se određuju na temelju
nabave malih količina u kratkim ciklusima nabave.

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


U skladu s promjenama moramo mijenjati normative
zaliha;



Za predmete rada s velikim udjelom u vrijednosti
potrošnje trebamo normative preispitatiprilikom svakog
naručivanja i prilagoditi ih promjenama;



Za predmete rada s malim udjelom u vrijednosti
potrošnje ne isplati se često mijenjati normative, jer bi
troškovi tih poslova premašivali uštede, koje bismo
postigli smanjenjem troškova skladištenja i zaliha;

PRAĆENJE I PROMJENE NORMATIVA ZALIHA


Pri svakoj kontroli utvrđuje se količina kojom će se
stvarna razina zaliha dovesti na normiranu količinu;
M = W x (T+L) + S

(W) Prosječna dnevna potrošnja
(T) Period kontrole u danima
(L) Vrijeme potrebno za proizvodnju
(S) Sigurnosna razina zaliha

NORMALNE ZALIHE


Kreću se u okviru potreba poduzeća; nalaze se između
nedovoljnih i prekomjernih zaliha.



Spomenuti raspon može biti prilično širok, stoga
razlikujemo:





minimalne,
maksimalne i
optimalne zalihe.

MINIMALNE ZALIHE


Čine donju granicu u normalnom angažiranju obrtnih
sredstava do koje poduzeće može ići ako ne želi ugroziti
nesmetano odvijanje radnog procesa;

Zmin= Pdn x Tnab

ili

Zmin= (Pgod x Tnab) / D

(Pdn) Prosječna dnevna potrošnja
(Pgod) Prosječna godišnja potrošnja
(Tnab) Vrijeme nabave u danima
(D) Broj radnih dana u godini

ZADATAK
Dnevna prosječna potrošnja materijala iznosi 5.000 kg, a
vrijeme nabavke je 8 dana. 1 kg materijala iznosi 20 kn,
a broj radnih dana u godini je 300;
 Izračunaj minimalnu zalihu po obje formule.


Zmin= 5.000 x 8 = 40.000 kg ili 800.000 kn
Zmin= (5.000 x 300 x 8) / 300 = 40.000 kg ili 800.000 kn

MAKSIMALNE ZALIHE


Čine gornju granicu u normalnom angažiranju
kratkotrajne imovine; ulaganje preko te granice čini
nekorisno ulaganje koje može dovesti do nelikvidnosti tj.
nesolventnosti poduzeća;
Zmax= Zmin+ Qnab

(Zmin) Minimalne zalihe
(Qnab) Količina nabave
Minimalne i maksimalne zalihe vode računa samo o količini, a
ne o troškovima nabavljanja i držanja zaliha.

OPTIMALNE ZALIHE


Čine količinu materijala koja uz najniže troškove nabave
i držanja zaliha osigurava nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje ili prodaje;
x = √(pc (s + k) / 2f)

(x) Broj narudžbi za optimalnu količinu narudžbi
(f) Fiksni troškovi nabave (nezavisni od količine)
(p) Predviđena godišnja potreba
(c) Prosječna nabavna cijena
(s) Stopa skladišnih troškova
(k) Kamatna stopa

OPTIMALNE ZALIHE

SST = T / Z x 100
(SST) Stopa skladišnih troškova
(T) Troškovi skladištenja
(Z) Prosječna vrijednost zaliha

Zprosj= Zpoč + Zkonač / 2

ZADATAK


Izračunajte optimalan broj narudžbi i optimalnu zalihu
materijala, ako godišnja potrošnja materijala iznosi
100.000 količinskih jedinica, a cijena po jedinici je 20 kn
te ako fiksni troškovi jedne narudžbe iznose 15.000 kn,
skladišna stopa troškova 15%, a kamatna stopa 7%.
x = √(pc (s + k) / 2f)
x = √(100.000 x 20 (0,15 + 0,7) / 2 x 15.000)
x = √14,6666
x = 3,83 ili 4

Optimalan broj naručivanja je 4; to bi moglo biti kvartalno ili
(360/3,83=93,99) trajanje jednog obrtaja od 94 dana.

ZADATAK



Optimalna količina narudžbe: godišnju potrebu podijeliti
s optimalnim brojem naručivanja;
100.000 / 3,83 = 26.109,66 količinskih jedinica



Postupak je moguće primijeniti kod izračunavanja optimalne
količine narudžbe samo ako su jedinične nabavne cijene iste;
u suprotnom je potrebno izračunati prosječnu cijenu i nju
primijeniti u spomenutoj relaciji.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEKONKURENTNE ZALIHE

Svaka količina zaliha koja prelazi optimalnu zalihu;
 U pravilu su iznad optimuma zaliha koji se nalazi između
minimalne i maksimalne zalihe, a čini onu količinu
zaliha koja uz najniže troškove (troškovi nabave +
troškovi držanja zaliha) osigurava nesmetano odvijanje
procesa proizvodnje/prodaje;
 Postaju smetnja normalnom radnom procesu;
 Zakrčuju kapacitete proizvodnje i skladišta;
 Povećavaju troškove zaliha;
 Smanjuju obrtaj i utječu na rentabilnost poslovanja.


RJEŠAVANJE PROBLEMA NEKURENTNIH ZALIHA

PROBLEMI SA ZALIHAMA
PREKONORMNE ZALIHE



Nastaju kao posljedica poremećaja između nabave i
prodaje, često radi povećanja dinamike proizvodnje i
isporuke kad poduzeće počne naručivati robe iznad
uobičajenih normativa;



Često se događa da poremećaj uzrokuje viškove roba na
skladištu i smanjenje koeficijenta obrtaja, a time i
nastanak nekonkurentnih zaliha.

PROBLEMI SA ZALIHAMA
NEDOSTATNE ZALIHE



Ne omogućuju redovan tijek poslovanja i uzrokuju
zastoje u proizvodnji i plasmanu proizvoda;



Uzrok su povećanja troškova u svim razinama lanca
nabave, a imaju i izravan utjecaj na imidž poduzeća koji
se mjeri izgubljenom prodajom:
U nabavi se povećavaju troškovi zbog dodatnog naručivanja;
 U proizvodnji dolazi do zastoja (ili proizvodnja ne uspijeva);
 U prodaji nastaju štete (može doći do raskida ugovora od
strane kupaca i sl).


KONTROLA RAZINE ZALIHA

POLITIKA KOLIČINA NABAVE


Jedan je od instrumenata politike nabave (potrebno je
odrediti ukupnu količinu nabave predmeta rada);
KN = PK – ZP + ZZ

(KN) Ukupna količina nabave
(PK) Potrebna količina
(ZP) Zalihe početna razina
(ZZ) Zalihe završna razina

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Količina koja je nužna da bi proces reprodukcije mogao
ići kontinuirano u slijedećem planskom periodu (KN);
 KN = PK – ZP + ZZ predstavlja materijalnu bilancu;




Utvrđena količina nabave osnova je za utvrđivanje:
Troškova nabave;
 Troškova dopreme;
 Troškova skladištenja;
 Troškova zaliha.


POLITIKA KOLIČINA NABAVE



Troškovi nabave i dopreme: vrijednost nabavljene robe +
povezani troškovi nabave;



Troškovi skladištenja: skladišni prostor, rad, financijski
troškovi, administrativni troškovi, trošak osiguranja,
kvarovi i istek roka uporabe;



Troškovi nedostatnih zaliha: trošak propuštene prilike
prodaje, gubitak povjerenja kupca, ugovorene kazne
zbog kršenja uvjeta isporuke, trošak hitnih narudžbi od
strane dobavljača, trošak nabave supstituta.

POLITIKA KOLIČINA NABAVE
Kako se ponašaju spomenuti troškovi?
Troškovi nabave i dopreme se smanjuju po jedinici s
porastom količine nabave;
 Troškovi skladištenja i zaliha rastu s porastom količine
nabave.


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebno vrijeme nabavke: kritična komponenta u
donošenju odluka u vezi s količinom raspoloživih zaliha;
PRIMJER 1:


Poduzeće Hrast d.o.o. prosječno dnevno troši 150 komada
proizvoda X. Potrebno vrijeme nabavke je 7 dana. Koliko bi
zaliha proizvoda X trebala biti, a da se pri navedenim
uvjetima ne dogodi zastoj proizvodnje uslijed neraspolaganja
proizvodom X?

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Potrebna količina zaliha proizvoda X:
Prosječna
potrošnja u
jedinici
vremena

X

Potrebno
vrijeme
realizacije
nabavke

= 150 x 7 = 1.050 komada

Spomenuto bi mogli primijeniti i na primjeru poslovanja trgovačkog poduzeća
i njegovih poslovnih jedinica tipa prodavaonica. Ako se prosječno dnevno
prodaje 150 komada proizvoda X, a potrebno vrijeme nabavke je 7 dana, s
kojom količinom proizvoda X bi trebala raspolagati poduzeće ako se želi da ne
dođe do zastoja prodaje uslijed neraspolaganja proizvodom X? Isto kao u
prethodnom slučaju:
150 x 7 = 1.050 komada

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Što će se dogoditi ako iz bilo kojeg razloga vrijeme
nabavke bude duže od 7 dana, a raspoloživa zaliha je na
razini vremena nabave od 7 dana?
Zastoj u proizvodnji uslijed neraspolaganja proizvodom X;
 Zastoj u prodaji i propuštanje prilike da se ostvari prihod po
osnovu tražnje za proizvodom X; loš utjecaj na kupca;
moguće nezadovoljstvo (kvaliteta je zadovoljstvo kupca).


VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

Porast vremena nabavke za 2 dana (sa 7 na 9 dana).
Utjecaj na raspoloživu količinu zaliha:
150 x 7 = 1.050 komada
150 x 9 = 1.350 komada
Porast količine zaliha proizvoda X za 300 komada (28,6%), a
produženje potrebnog vremena nabavke za 2 dana (tih 300
komada čini sigurnosnu zalihu);

Što se događa ako potrebno vrijeme nabavke proizvoda
varira na način da se povećava ili da se skraćuje?
Utječe na povećanje ili smanjenje raspoložive količine
proizvoda između dvije nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

PRIMJER 2:
 Ako poduzeće troši 140 komada proizvoda tjedno, a
potrebno vrijeme nabavke je 2 tjedna, tada je nužno
raspolagati količinom od 280 komada proizvoda kako bi
se osigurala dostatna količina proizvoda s kojom se može
zadovoljiti tražnja u tako dimenzioniranom potrebnom
vremenu nabavke proizvoda;
 Variranje vremena potrebnog za realizaciju nabavke za 1
tjedan (+ ili -);
 Moguće vrijeme potrebno za nabavku, uvažavajući
potrebnu varijaciju je u rasponu od 1 do 3 tjedna;

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA

U spomenutim okolnostima količina proizvoda kretala bi
se u rasponu od max 420 komada (140 x 3) do min 140
komaba (140 x 1);
 Odnos između najmanje i najveće raspoložive količine je
1:3, te nije svejedno o kakvom potrebnom vremenu
nabavke je riječ;




Ukupno potrebna raspoloživa količina proizvoda
uvjetovana je količinom njegove potrošnje u jedinici
vremena i potrebnim vremenom nabavke.

VARIJABILNOST POTREBNOG VREMENA UNUTAR
KOJEG SE MOŽE REALIZIRATI NABAVKA



Posljedica je utjecaja poslovnih odluka s kojima u
potpunosti upravlja poslovni sustav tipa poduzeća
(rapoloživa količina bi se zavisno od potrebnog vremena
nabavke smanjivala ili povećavala);



Posljedica je okolnosti s kojima ne upravlja poslovni
sustav:
Promjene se događaju pod utjecajem niza vanjskih činitelja
na koje nije moguće utjecati;
 Bilo bi nužno raspolagati max količinom ako se žele izbjeći
posljedice (u našem primjeru 420 komada).


UTJECAJ VARIJABILNOSTI POTRAŽNJE NA
RASPOLOŽIVU KOLIČINU ZALIHA
Prosječna tjedna tražnja je 140 komada proizvoda, potrebna su 2
tjedna za realizaciju nabavke, varijabilnost tražnje na tjednoj
razini je 20 komada proizvoda. Kolika bi trebala biti
raspoloživa zaliha proizvoda ako se žele izbjeći posljedice
varijabilnosti tražnje za proizvodom?
Tražena količina (140 + 20) x potrebno vrijeme realizacije nab.
160 komada x 2 tjedna = 320 komada

Zahvaljujući varijacijama u tražnji raspoloživa količina je za 40
komada veća od količine na osnovu prosječne tjedne tražnje
(ili za 14,3%).