Transcript sveti ante 13. vi.

Život sv. Antuna
Padovanskog
Mladost sv. Antuna do
svećeništva. Sv. Ante
Padovanski rodio se 1195.
godine u Lisabonu,
glavnom gradu Portugala.
Krsno mu je ime bilo
Ferdinand. Ostavivši svijet
i stupivši u red sv. Franje,
dobio je ime Ante, a jer je
umro u talijanskom gradu
Padovi i tu počivaju
njegovi ostaci, dobio je
naslov Padovanski.
Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija,
bili su plemićkog koljena, no kako su bili pravi
bogobojazni kršćani, više su cijenili krjepost
nego plemstvo. Krjepost, to pravo duševno
plemstvo, koja nas sve više čini sličnima Bogu,
nastojali su da svome sinu ucijepe u srce
revnije nego išta drugo. Mladi Ferdinand u ranoj svojoj mladosti učio se znanju i
nabožnom životu u svećenika stolne lisabonske crkve. Već u petnaestoj
godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa stupi u samostan Augustinaca kraj
Lisabona. Budući da radi čestih posjeta rodbine nije mogao naći pravi mir i
u miru Boga svoga, kako je želio, premjeste ga na njegovu molbu u
Koimbru u samostan sv. Križa istih redovnika. Koliko je god nastojao svim
marom, da što više znanja steče iz knjiga sv. Pisma i crkvenih Otaca, toliko
je opet svom dušom bio prionuo uz usrdnu molitvu i samozataju. Nakon
osam godina svoga boravka u Koimbri zarediše ga za svećenika.
Sv. Ante franjevac i vjerovjesnik U to
se nešto dogodi, što je okrenulo
smjer njegova života. Don Pedro,
infant portugalski, donese u Koimbru
ostatke petorice misionara iz reda
sv. Franje, sv. Bernarda i njegovih
drugova, koji su početkom godine
1220. poginuli mučeničkom smrću u
Maroku. Ugledavši naš svetac ove
sv. ostatke usplamti željom, da
postane redovnkom sv. Franje te da
i on prolije svoju krv i podnese
mučeničku smrt za sv. vjeru. Zaludu
ga odvraćala braća njegovog
samostana. Već u ljetu 1220. god.
stupi u samostan Manje braće u
Olivares kod Koimbre. Iz
poštovanja spram sv. Ante
pustinjaka, komu je
tamošnja kapelica bila
posvećena, uze si sada
on, redovnik franjevac, ime
Ante. U poniznosti i
jednostavnosti srca otpoče
sv. Ante svoj novicijat, a uz
to je brižljivo krio svoju
učenost. Kako si je uzeo
za uzor sv. Antu
pustinjaka, obavljao je uz
svoje molitve i pokornička
djela.
U to opet usplamti željom, da
ode k nevjernicima i da im
naviješta sv. vjeru. Za tebe je govorio si je - tvoj Spasitelj prolio
svoju krv i dao život svoj, a što si
ti do sada učinio za njega! O da
bih postao žrtvom ljubavi i bio
mučenik! Klečeći molio je svoje
glavare, neka ga puste k
Maurima u Afriku, da im
pripovijeda. U prosincu 1220.
god. dobije dozvolu od svoga
provincijala. Odmah se ukrca na
brod s nekoliko svojih drugova.
Nu istom što je stao na obalu
afričku i počeo propovijedati,
oboli tako, te je mora natrag u
Španjolsku.
Sv. Ante u Italiji
Simone Martini:Sv. Antun i sv. Franjo
Asiški
Lađu, na kojoj je htio natrag, odnesoše
vjetrovi drugim putem; lađa stade na
sicilijanskoj obali kod grada Mesine.
Groznica kroz četiri mjeseca i silni
napori na uzburkanom moru posvema
oslabiše sv. Antu, ali po malo se
oporavljao kod svoje braće; osobito ga
veselila nada, da će oko Duhova 1221.
god. vidjeti svog duhovnog oca sv.
Franju u Asisu, kamo je ovaj svetac
sazvao skupštinu svojih sinova
franjevaca. Iza Uskrsa krene sv. Ante na
put iz Mesine u Asis.
Smrt sv. Ante u Padovii
Mjeseca studenog 1230. god., kad se
stvar riješila, vrati se sv. Ante iz Rima s
blagoslovom sv. Oca u svoj omiljeni grad
Padovu, da nastavi svoj apostolski rad.
Ali već 13. lipnja 1231. svrši on svoj
blagoslovni rad. Umre u Arcelli kod
Padove u svojoj 36. godini. Braća njegova
pokopaše ga na njegovu želju u padovanskoj crkvi svete Marije
Veće. Već u svibnju 1232. godine uvrsti ga papa Grgur IX. u
Svece. Redovnici sv. Franje odmah počeše pripreme oko
gradnje crkve u Padovi na čast sv. Anti Padovanskom. Crkva se
dogradi 1263. godine; u travnju iste godine bude posvećena i u
nju moći sv. Ante prenesene. Ovu je svečanost uzveličao svojom
prisutnošću tadanji general reda sv. Bonaventura. Ovaj dade
otvoriti lijes sv. Ante i svi se zadiviše, kad vidješe istrulo tijelo
samo jezik cio i rumen, kako je ostao sve do dana današnjega.
Sv. Ante čudotvorac za života
Razna čudesa
Tom zgodom puno je razgovarao sa sv.
Franjom. Ovi razgovori napuniše ga utjehom i
pouzdanjem; osobito ga se dojmila
jednostavnost i usrdna ljubav spram Boga u sv.
Franje. S toga odluči ostati posvema u Italiji i ne
vraćati se u Španjolsku.
Ali u kojem samostanu da ostane? Radi
dugotrajne bolesti i naporna puta izgledao je
veoma slabo; na skupštini ničim nije pokazao
svoje naobrazbe; tako ga držali i boležljivim i
neukim. Zaludu je molio razne glavare
samostana, neka ga prime makar na najniže
poslove. Napokon se sažali bratu Gracijanu,
provincijalu u Romagni, pristupi sv. Anti i zapita
ga, je li svećenik. Svetac odvrati da jest; na to
ga uze sebi k sebi i stavi u mali samostan
Montepaolo, neka ondje šestorici braće laika
čita sv. misu. Tu je ostao devet mjeseci u strogoj
pokori, a vazda je krio i svoje znanje i vanredna
Božja nadahnuća.
Split - Poljud svetište sv. Ante
Radi silnog svijeta
propovijedao jednom sv. Ante
pod vedrim nebom, kad se u
čas pojave crni oblaci uz
grmljavinu i gromove.
Slušatelji su gledali kako da
izmaknu oluji, a svetac ih sve
zaustavi i reče im, neka se
ništa ne boje, jer oni neće
pokisnuti. I doista cijela
okolina bi natopljena jakom
kišom, a na slušatelje ne
padne ni kap.
Sv. Ante s malim Isusom
Svoju snagu pri obraćanju grješnika crpio je
sv. Ante od Boga vanrednim načinom.
Jednoga dana propovijedaše u nekom
gradiću. Onda ga k sebi pozove jedan
građanin i dade mu sobicu na sami, da može
mirno razmatrati i znanosti se baviti. Svetac je
svu noć probdio u molitvi. Kad je taj građanin
obilazio kuću, da razvidi, da li je sve u redu,
pogleda iz radoznalosti u sobicu sv. Ante kroz
prozor i vidje ga, kako u rukama drži i grli
krasno djetešce. Tu pojavu ne mogaše
građanin sebi objasniti. Djetešce se javi sv.
Anti i reče, da je Isus. Iza molitve opazi sv.
Ante onog građanina i zabrani mu govoriti o
tome, što je vidio i čuo, dokle god on živi. Taj
dobri građanin održa svoju riječ i istom iza
smrti svečeve razglasi to viđenje maloga
Isusa, kako se sad obično islika sv. Ante.
Štovanje sv. Ante u
Hrvata je jako
rašireno.
Crikvenica
Nema kuće ili crkve bez
slike ili kipa sv. Ante.
Njemu su posvećene
mnoge crkve i kapele.
Ime je u Hrvata
najčešće Ante.
Ništa manje nije čašćen
sv. Ante Pustinjak.
Ljudi ih dijele na
zimskog i ljetnog. Oba su
draga i oba ih volimo.
Čudoviti putovi sv. Antuna
Često puta, pojavio se, sv. Ante na dalekim
mjestima tako, da nije ostavio mjesta, na
kojem je bio. Mnoge su osobe izjavile, da
im je se svetac u snu pojavio i opomenuo
ih, neka ispovijede grijehe, za koje je samo
Bog znao. Jednom je propovijedao u
glavnoj crkvi u Montpelieru i sjeto se, da
nije nikoga bio odredio mjesto sebe kod
braće, da pjeva svečani gradual. Žalostan
radi toga nasloni se glavom na
propovjedaonicu i u isti čas bio je među
braćom svojom i pjevao. Tako je Bog na sv.
Anti obnovio čudo što se zbilo i sa sv.
Ambrozijem. O ovom svecu pripovijeda se,
da je jednom kod mise na oltaru u Milanu
kao usnuo i u isto doba bio kod sprovoda
sv. Martina u Tursu.
Mnogi su
umjetnici
napravili slike
kipove,
vitraže i na
taj su način
iskazali
ljubav prema
ovome svecu
koji je volio
Riječ koja je
Tijelom
postala. Nije
čudo da je
njemu došao
Isus u
naručje.
Sv.
Ante je
svetac
ne samo
jedne
zemlje
ili
naroda
on je
svetac
svega
svijeta.
Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi, po
kojima je Bog tvorio tolika i tako
vanredna čudesa kao što je tvorio po
sv. Anti i na njegov zagovor. Sv. Ante
proživio je svoju mladost u Portugalu i
nije se bavio učenjem jezika. Ipak je u
svojim propovijedima tako lijepo govorio
talijanski i francuski te se činilo, da je te
jezike učio od mladosti. Jedna gospođa
je jednom željela slušati propovijedi sv.
Ante, a to joj nije dozvolio njezin opaki
muž. Ona ode na gornji kat na prozor i
tu je čula propovijed posve jasno, iako
je sv. Ante propovijedao cio sat daleko.
Kad je to kazala svome mužu i on se
svojim ušima o tome osvjedočio, obrati
se i rado je slušao riječ Božju.
Iza jedne propovijedi sv. Ante tako se
raskaja jedan grješnik, te je stao glasno
plakati. Ode sv. Anti, da se ispovijedi, ali
ne može od suza. Kad to vidje svetac,
reče mu, neka ode, napiše svoje grijehe i
njemu ih donese. Čim svetac pogleda
napisane grijehe, isčeznuše sva slova.
Po tom su i on i grješnik upoznali, da su
grijesi oprošteni.
Radi silnog svijeta propovijedao jednom
sv. Ante pod vedrim nebom, kad se u čas
pojave crni oblaci uz grmljavinu i
gromove. Slušatelji su gledali kako da
izmaknu oluji, a svetac ih sve zaustavi i
reče im, neka se ništa ne boje, jer oni
neće pokisnuti. I doista cijela okolina bi
natopljena jakom kišom, a na slušatelje
ne padne ni kap.
jel znate da je sv.Ante
prvenstveno bio poznat
kao "malj heretika"
jer je najbolje znao sv.Pismo u
njegovo vrijeme,
a to svoje znanje, govorništvo i
um koristio je kako bi
obeskrijepio krivovjerja
na jedinoj slici za koju se
vjeruje da je prikazan
kakav je u stvarnosti izgledao,
vidimo jakog muškarca,
snažne volje i izraza lica,
koji je mogao biti "malj
heretika"
Tekstovi s interneta. Priredio: Fra Drago Ljevar