Transcript 8 Somatopsih
S0MATOPSIHOLOGIJA
UTJECAJ TJELESNIH BOLESTI NA PSIHIČKA STANJA
SOMATOPSIHOLOGIJA se bavi:
Utvrđivanjem psiholoških posljedica izazvanih tjelesnim bolestima i oštećenjima Razvijanjem metoda i tehnika pružanja svih oblika pomoći tijekom rehabilitacije Proučavanjem utjecaja soc. sredine na proces prilagodbe bolesnika na tjelesno oštećenje
TIJELO
PERCEPCIJA TIJELA – body image FUNKCIJE TIJELA
“Problem ljepote”
Tražite li kod žena tjelesnu ili duhovnu ljepotu?
Što ljude čini lijepima tj. tjelesno privlačnima?
Jesu li kriteriji ljepote kulturološki uvjetovani?
Je li prednost biti lijep?
Ugrožavaju li tjelesni nedostaci tjelesnu privlačnost?
Koliko je tjelesni izgled povezan s ponašanjem ili crtama ličnosti?
Pojam ljepote se mijenja kroz povijest:
Klasični kriterij ljepote = tjelesni sklad, proporcije (diskobolos)
Pojam ljepote kroz povijest:
Renesansni kriterij ljepote = tijelo punih oblina (Rembrandt)
Pojam ljepote kroz povijest:
Suvremeni kriterij ljepote = Barbie - Miss 21st century
Mogu li osobe s tjelesnim nedostatkom biti lijepe?
- primjer: Venera Miloska Zašto na tjelesni nedostatak ljudi reagiraju s odbojnošću?
FUNKCIJE TIJELA
PRIMATELJ PODRAŽAJA OMOGUĆUJE RAZNA PONAŠANJA IZVOR POTREBA IZVOR PODRAŽAJA Poremećaj tjelesnih funkcija = višestruki gubitak
PSIHIČKE REAKCIJE NA GUBITAK TJELESNIH FUNKCIJA
ODBIJANJE
PRIZNAVANJE – emocionalne reakcije agresija potištenost
PRIHVAĆANJE, MIRENJE
Najčešće reakcije na gubitak zdravlja i tjelesnih funkcija
Opća zbunjenost i i nesigurnost Tjeskoba, noćne more Strah da se ne postane teret obitelji Osjećaj da se bitno razlikuje od drugih, sram Povećana emocionalna osjetljivost Tumačenje nesposobnosti kao kazne Razmišljanja o samoubojstvu i želja za smrću Nekontrolirano neprijateljstvo
Reakcije…
Osjećaj odbačenosti Predbacivanje sudbini, ogorčenost Osjećaj gubitka statusa odraslog čovjeka Zabrinutost oko dostupnosti fizičke pomoći Povlačenje s apatijom i pasivnošću Preobrazba neugode u euforiju Shvaćanje situacije kao olakšanja od odgovornosti Iskorištavanje drugih kao nadomjestak za pretrpljeni gubitak Percepcija nesposobnosti kao nove prilike za ispravljanje pogrešaka Vjerovanje i nada u ozdravljenje
Prihvaćanje gubitka
ovisi o:
Prijašnjim iskustvima Subjektivnoj vrijednosti izgubljenog Mogućnostima socijalne potpore Prilagodba ovisi o: Stupnju onesposobljenosti Vidljivosti invaliditeta Postojanju specifičnog hendikepa
Reakcije na gubitak vida
Početne reakcije: Jaka potištenost Osjećaj ovisnosti o drugima Gubitak slobode Problemi prilagodbe: Problemi komunikacije Problemi kretanja Nemogućnost obavljanja ranijih aktivnosti – ekonomska ovisnost, nedostatak hobija
Reakcije na hemiplegiju
Pojačana razdražljivost Emotivna labilnost Tjeskoba i potištenost Osjećaj bespomoćnosti Moguć poremećaj percepcije vlastitog tijela Mogući poremećaji mišljenja Smanjena motivacija Govorni poremećaji: afazija, agrafija
Reakcije na kvadriplegiju
Jaka tjeskoba i potištenost Beznađe i ravnodušnost Krajnja ovisnost Emocionalne reakcije obilježene agresivnošću
Psihološke reakcije nakon amputacije:
Tjeskoba Potištenost Sumnja u mogućnost rehabilitacije Osjećaj krivnje Bijes
PSIHOLOŠKE REAKCIJE NA MASTEKTOMIJU
Problemi suočavanja s neizlječivom bolešću.
Problemi suočavanja s gubitkom dijela tijela.
RAK DOJKE –višestruka psihička trauma zbog: dijagnoze raka; operativnog zahvata; tjelesnog osakaćenja i posljedica; moguće ponovne pojave bolesti.
STRATEGIJE I POSTUPCI U PSIHOSOCIJALNOJ REHABILITACIJI INVALIDA
FAZE U PROCESU PRILAGODBE NA INVALIDITET (Livneh, 1991.)
Šok Poricanje Srdžba Depresija Prihvaćanje
U fazi šoka:
Što češća komunikacija Pružanje emotivne potpore, omogućavanje izražavanja emocija Empatičko slušanje, zadovoljavanje potreba Poučavanje tehnika relaksacije
U fazi poricanja i cjenkanja:
Neutralan stav (prihvaćanje poricanja kao samozaštitnog mehanizma) Pružanje bitnih i istinitih obavijesti o posljedicama Postupno usmjeravanje na budućnost Potkrepljivanje ponašanja prihvaćanja invaliditeta
U fazi ogorčenosti i agresivnosti:
Razumjeti izvor agresivnosti Poučiti alternativnim oblicima ponašanja Poticati preuzimanje odgovornosti za vlastito ponašanje Poticati prihvaćanje pomoći
U fazi početne realizacije:
Poticati verbaliziranje osjećaja (tuge, srama, seksualnih problema) Poticati samopoštovanje Odrediti bliske, dostižne ciljeve Poništavati iracionalna vjerovanja
U fazi reintegracije:
Poticanje preuzimanje raznih obaveza (radnih, obiteljskih) Poticati samostalno donošenje odluka i rješavanje problema
PONAŠANJE PREMA OSOBAMA S INVALIDITETOM
Nemojte pretpostavljati:
da je osoba nemoćna ako je slijepa, gluha ili ako je netko gura u invalidskim kolicima, da osoba ne čuje dobro ili da je glupa ako ima problema s pokretljivošću ili vidom, da se gluha osoba ponaša nekontrolirano ili da je glupa zato što vam nije poznat njen način komunikacije, tj. govor tijela.
http://www.hsuti.hr/bonton http://www.hsuti.hr/bontoncic
Nemojte pretpostavljati:
da je svaka osoba s invaliditetom materijalno ovisna, da je netko manje sretan zato što je drugačiji, da je netko puno hrabriji od drugih ljudi zato što mora prevladati posebne zapreke koje proizlaze iz njegovog invaliditeta, da je dokaz da ste dobra osoba to što sažalijevate ljude koji moraju prevladavati neka tjelesna, mentalna ili senzorna ograničenja.
Ponašajte se bez predrasuda!
Komunicirajte s osobom s invaliditetom. Obraćajte se direktno toj osobi Nemojte vikati, govoriti pretjerano sporo ili na pojednostavljen način Nemojte se ponašati nadmoćno ili prezaštitnički prema osobama u invalidskim kolicima, sa štapom ili onima koji imaju vidljivo tjelesno ili mentalno oštećenje. Nemojte namjerno ili svjesno odvraćati pogled od osobe s invaliditetom, njenog oštećenja, ožiljka, pomagala ili aparata. Nemojte pretpostavljati da osoba nije u stanju sama platiti pregled, potpisati nešto i sl.
Ponašajte se bez predrasuda!
Nemojte djelovati kao da vam je neugodno ili se ispričavati kad pred osobom spominjete njen invaliditet Ako trebate duže razgovarati s osobom u kolicima, razgovarajte sjedeći.
Nemojte se obraćati osobi poistovjećujući je s opremom, npr.: "Idu kolica, propustite kolica!" ili "Pazite na štap!". Nemojte kategorizirati ili depersonalizirati pacijenta s invaliditetom, npr.: "Doktore, imam ovdje jednog hendikepiranog pacijenta.” Invaliditet nije ono što određuje tko je ta osoba - pogledajte ju i vidite osobu!