Transcript INTERNO I EKSTERNO VREDNOVANJE FUNKCIJE INTERNE

PROBLEMI I IZAZOVI INTERNOG I
EKSTERNOG VREDNOVANJA
FUNKCIJE INTERNE REVIZIJE
Boris Tušek
Ekonomski fakultet Zagreb
XV. Međunarodni simpozij
Finansijski sistem i ekonomski razvoj - izazovi za
finansije, računovodstvo i reviziju
Neum, 21.09.2012.
1
2
Uloga i značaj IPPF-a
•
•
•
•
Objekt interne revizije
Predmet interne revizije
Kriteriji za ocjenu poslovanja
Postupak interne revizije
– IPPF (International Professional Practices
Framework) - Međunarodni okvir
profesionalnog djelovanja (MOPD)
– Zakonski propisi
3
Međunarodni okvir profesionalnog djelovanja
Obvezno
Definicija interne
revizije

Etički kodeks

Standardi

Preporučeno
Sažeci osnovnih
gledišta

Preporuke za rad

Praktični vodiči

Koordinacija rada interne i eksterne
revizije - Standardi
• Standard 1300 – Program osiguranja
kvalitete i poboljšanja
• Standard 1310 –Zahtjevi programu
osiguranja kvalitete i poboljšanja
• Standard 1311 – Interno vrednovanje
• Standard 1312 – Eksterno vrednovanje
• Standard 1320 – Izvještavanje o programu
osiguranja kvalitete i poboljšanja
• Standard 1321 – Upotreba izraza
”Provedeno u skladu sa Standardima”
• Standard 1322 – Obavijest o neusklađenosti
4
Koordinacija rada interne i eksterne
revizije - Preporuke za rad
• Preporuka za rad 1300-1 Program osiguranja
kvalitete i poboljšanja
• Preporuka za rad 1310-1 Zahtjevi za program
osiguranja kvalitete i poboljšanja
• Preporuka za rad 1311-1 Interno vrednovanje
• Preporuka za rad 1312-1 Eksterno vrednovanje
• Preporuka za rad 1312-2 Eksterna vredovanja:
samoprocjena s nezavisnom ocjenom
• Preporuka za rad 1312-3 Neovisnost tima za
eksterno vrednovanje u privatnom sektoru
• Preporuka za rad 1321-1 Upotreba izraza
”Provedeno u skladu sa Standardima”
5
Koordinacija rada interne i eksterne
revizije – Praktični vodič
• Praktični vodič – Program osiguranja kvalitete i
poboljšanja
• Practice Guide (PG) – Quality Assurance and
Improvement Program
• Neobvezujući ali snažno preporučeni dio cjelokupnog
IPPF-a
6
Program osiguranja kvalitete i
poboljšanja
• Glavni revizor mora razraditi i održavati program osiguranja
kvalitete i poboljšanja koji obuhvaća sve aspekte aktivnosti
interne revizije
• Quality Assurance and Improvement Program (QAIP)
• Program osiguranja kvalitete i poboljšanja uspostavljen je
tako da:
– omogućava procjenu sukladnosti aktivnosti interne
revizije s Definicijom interne revizije i Standardima te
procjenu primjene Etičkog kodeksa od strane internih
revizora
– služi za procjenu učinkovitosti interne revizije i
– pronalaženje mogućnosti za poboljšanje.
7
Zahtjevi programu osiguranja
kvalitete i poboljšanja
• Program osiguranja kvalitete i poboljšanja
mora uključivati:
– interno i
– eksterno vrednovanje.
8
Preporuka za rad 1300-1
Program osiguranja kvalitete i poboljšanja
• Glavni revizor odgovoran je za provedbu postupaka koji trebaju dati
odgovarajuće jamstvo različitim zainteresiranim stranama interne
revizije da ona:
– postupa u skladu s poveljom, koja mora biti sukladna Definiciji
interne revizije, Etičkom kodeksu i Standardima
– djeluje na učinkovit i djelotvoran način
– djeluje na način da je zainteresirane strane percipiraju kao da
dodaje vrijednost i unaprjeđuje poslovanje organizacije.
• Program osiguranja kvalitete i unaprjeđenja mora biti dovoljno
obuhvatan da uključuje sve aspekte djelovanja i upravljanja
internom revizijom, kao što je utvrđeno u Definiciji interne revizije,
Etičkom kodeksu, Standardima i najboljoj praksi.
• Program osiguranja kvalitete i poboljšanja treba provoditi glavni
9
interni revizor ili mora biti pod njegovim izravnim nadzorom.
Preporuka za rad 1300-1
Program osiguranja kvalitete i poboljšanja
• U velikim ili složenim okruženjima glavni interni
revizor mora uspostaviti formalnu funkciju programa
osiguranja kvalitete i poboljšanja koja je neovisna u
pogledu segmenata revizije i savjetovanja.
10
Preporuka za rad 1310-1
Zahtjevi za program osiguranja kvalitete i
poboljšanja
• Program kvalitete treba obuhvatiti procjenu (vrednovanje):
– sukladnosti s Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i
Standardima, uključujući pravovremene korektivne radnje za
ispravljanje bilo kakvih značajnih neusklađenosti
– adekvatnosti povelje o internoj reviziji, ciljeva, politika i
postupaka
– doprinos korporativnom upravljanju , upravljanju rizikom i
kontrolnim procesima
– sukladnost s mjerodavnim zakonima, propisima, i
standardima države ili djelatnosti
– učinkovitost stalnih aktivnosti na unaprjeđenju i usvajanju
najbolje prakse
– mjere u kojoj interna revizija dodaje vrijednost te
11
unaprjeđuje poslovanje organizacije
Preporuka za rad 1310-1
Zahtjevi za program osiguranja kvalitete i
poboljšanja
• Glavni interni revizor treba priopćiti rezultate
eksternog i internog vrednovanja različitim
zainteresiranim stranama u djelatnosti, kao
što su viši menadžment, odbor i eksterni
revizori.
• Glavni interni revizor najmanje jedanput
godišnje izvještava viši menadžment i odbor o
nastojanjima i rezultatima programa
kvalitete.
12
Interno vrednovanje
• Interno vrednovanje mora uključivati:
– stalne kontrole radnog učinka (uspješnosti) interne revizije
– povremene kontrole koje se provode putem samoprocjene ili
vrednovanja od strane drugih osoba u organizaciji koje
posjeduju znanje o praksi interne revizije
• Stalna kontrola je sastavni dio svakodnevnog nadzora, kontrole i
mjerenja aktivnosti interne revizije. Stalna kontrola je dio rutinske
politike i prakse upravljanja internom revizijom te koristi procese,
alate i informacije koji se smatraju potrebnima za procjenu
sukladnosti s Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i
Standardima.
• Povremene kontrole su vrednovanja koja se provode sa
svrhom procjene sukladnosti s Definicijom interne revizije,
Etičkim kodeksom i Standardima.
13
Preporuka za rad 1311-1
Interno vrednovanje
• Procesi i alati koji se koriste u stalnom internom vrednovanju
uključuju:
– nadzor angažmana
– pridržavanje kontrolnih listi i postupaka (npr. u priručniku o
reviziji i postupanju)
– povratne informacije korisnika revizije i ostalih
zainteresiranih strana
– selektivne ocjene radne dokumentacije od strane kolega koji
ne sudjeluju u dotičnim revizijama
– proračune za revizijske projekte, sustave za kontrolu radnog
vremena, dovršetak plana revizije, troškovi, i/ili
– analize ostalih pokazatelja učinkovitosti (uspješnosti) (kao
što su vrijeme ciklusa i prihvaćene preporuke).
14
Preporuka za rad 1311-1
Interno vrednovanje
• Povremena vrednovanja mogu:
– uključivati više temeljitih razgovora i anketiranje skupina
zainteresiranih strana
– provoditi članovi interne revizije (samoprocjena)
– provoditi ovlašteni interni revizori ili drugi kompetentni
stručnjaci za reviziju koji su u tom trenutku raspoređeni na
drugo mjesto u organizaciji
– obuhvaćati kombinaciju samoprocjene i pripreme
materijala koje kasnije kontroliraju ovlašteni interni
revizori ili drugi kompetentni stručnjaci za reviziju
– uključivati utvrđivanje najbolje prakse interne revizije i
određivanje pokazatelja izvedbe u usporedbi s relevantnim
najboljim praksama djelatnosti interne revizije.
15
Preporuka za rad 1311-1
Interno vrednovanje
• Povremeno interno vrednovanje provedeno kratko
vrijeme prije eksternog vrednovanja može olakšati i
smanjiti trošak eksternog vrednovanja.
• Ako se eksterno vrednovanje provodi u obliku
„samoprocjene s nezavisnom ocjenom“, povremeno
interno vrednovanje može poslužiti kao
samoprocjena u sklopu tog postupka.
16
Preporuka za rad 1311-1
Interno vrednovanje
• Osobe kojima je dodijeljena odgovornost za
stalne i povremene kontrole trebaju podnositi
izvještaj glavnom internom revizoru za vrijeme
provođenja kontrole, a rezultate trebaju
priopćavati izravno glavnom internom revizoru.
• Glavni interni revizor mora priopćiti rezultate
internog vrednovanja, potrebnih akcijskih
planova i njihove uspješne provedbe višem
menadžmentu i odboru najmanje jednom
godišnje
17
Eksterno vrednovanje
• Barem jednom u pet godina eksterno vrednovanje treba
provesti kvalificiran, neovisan ocjenjivač ili ocjenjivački tim
izvan organizacije.
• Glavni interni revizor i odbor trebaju raspraviti:
– potrebu za učestalijim eksternim vrednovanjem
– potrebu za kvalifikacijama i neovisnosti eksternog
ocjenjivača ili ocjenjivačkog tima, uključujući mogući
sukob interesa
• Kvalificirani ocjenjivač ili ocjenjivački tim pokazuje
kompetentnost u dva područja: (a) profesionalnom
obavljanju interne revizije i (b) postupka eksternog
vrednovanja. Kompetentnost se može pokazati
kombinacijom iskustva i teorijskog znanja.
18
Eksterno vrednovanje
• Iskustvo stečeno u organizacijama slične veličine i složenosti,
sektora ili djelatnosti, ili tehničke problematike više je vrijedno
od manje relevantnog iskustva.
• U slučaju ocjenjivačkog tima, ne moraju svi članovi tima imati
sve kompetencije; tim kao cjelina mora biti kompetentan.
• Glavni revizor koristi profesionalnu prosudbu pri procjeni
pokazuje li ocjenjivač ili ocjenjivački tim dovoljnu
kompetentnost da bi bili kvalificirani.
• Pojam neovisni ocjenjivač ili ocjenjivački tim znači da ne
postoji stvaran ili prividni sukob interesa, te da nije dio
organizacije ili pod kontrolom organizacije kojoj pripada
interna revizija.
19
Preporuka za rad 1312-1
Eksterno vrednovanje
• Obuhvaća cijeli raspon angažmana s
izražavanjem uvjerenja i savjetodavnih usluga
• Potrebno je uključiti i određivanje najbolje
prakse (benchmarking), utvrđivanje i izvješavanje
o vodećim praksama
• Uključuje mišljenje vezano uz raspon angažmana
s izražavanjem uvjerenja i savjetodavnih usluga
koje su obavljene od strane interne revizije,
uključujući poštivanje Definicije interne revizije
Etičkog kodeksa i Standarda
20
Preporuka za rad 1312-1
Eksterno vrednovanje
• Dva su pristupa eksternom vrednovanju:
• Prvi pristup je potpuno eksterno vrednovanje koje
provodi kvalificiran eksterni ocjenjivač ili ocjenjivački tim.
Ovaj pristup uključuje eksterni tim kompetentnih
stručnjaka pod vodstvom iskusnog i profesionalnog
voditelja projekta.
• Drugi pristup uključuje korištenje kvalificiranog,
neovisnog eksternog ocjenjivača ili ocjenjivačkog tima
koji provodi neovisne provjere interne samoprocjene i
izvješća koje je izradila interna revizija. Neovisni eksterni
ocjenjivači trebali bi biti vrlo iskusni u vođenju postupaka
interne revizije.
21
Preporuka za rad 1312-1
Eksterno vrednovanje
• Osobe koja preuzmu eksterno vrednovanje ne smiju imati obveze ili
interese u organizaciji čija je interna revizija objekt eksternog
vrednovanja ili prema osoblju u takvoj organizaciji.
• Čimbenici koje treba uzeti u obzir prilikom odabira kvalificiranog,
neovisnog eksternog ocjenjivača ili ocjenjivačkog tima, uključuju
sljedeće:
– stvarni ili prividni sukob interesa tvrtki koje pružaju usluge:
• eksterne revizije financijskih izvještaja
• važne konzultantske usluge u području korporativnog upravljanja,
upravljanja rizicima, financijskog izvještavanja, interne kontrole i
drugih povezanih područja
• pomoć aktivnosti interne revizije; važnost i opseg posla koji
obavlja stručni pružatelj usluge treba se pomno razmotriti
– stvarni ili prividni sukob interesa bivših zaposlenika organizacije
koji bi obavljali vrednovanje; treba razmotriti koliko je dugo
22
pojedinac neovisan o organizaciji
Preporuka za rad 1312-1
Eksterno vrednovanje
• osobe koje su u drugom odjelu predmetne organizacije ili u povezanoj
organizaciji, iako ustrojstveno odvojene od interne revizije, ne smatraju
se neovisnima za potrebe provođenja eksternog vrednovanja;
• ”povezana organizacija“ može biti matično društvo, podružnica u istoj
skupini subjekata, ili subjekt koji ima redovitu nadležnost za
nadzor, nadgledanje ili osiguranje kvalitete u odnosu na predmetnu
organizaciju
• stvarni ili prividni sukob unutar kontrole između kolega; uzajamna
stručna vrednovanja između tri ili više organizacija (npr. unutar neke
djelatnosti ili druge srodne skupine, regionalne udruge ili druge skupine
organizacija) mogu biti strukturirane na način koji smanjuje zabrinutost
u pogledu neovisnosti, ali mora se voditi briga da ne dođe do problema
neovisnosti; uzajamna stručna vrednovanja između dvije organizacije
ne mogu proći test neovisnosti
23
Preporuka za rad 1312-1
Eksterno vrednovanje
• Osoba koja radi kao eksterni ocjenjivač mora:
– biti kompetentan, ovlašten stručnjak za reviziju koji posjeduje
aktualno i temeljito znanje o Standardima
– biti dobro upoznat s najboljom praksom struke
– imati barem tri godine aktualnog iskustva u struci interne
revizije ili sličnim poslovima na rukovodećoj razini.
• Voditelji neovisnih skupina za eksterno ocjenjivanje i eksterni
ocjenjivači koji neovisno ocjenjuju rezultate samoprocjene
trebali bi posjedovati dodatnu razinu stručnosti i iskustva:
– prethodni rad u skupini za eksterno vrednovanje kvalitete,
uspješan dovršetak edukacije IIA-e o ocjenjivanju kvalitete ili
slične edukacije, te iskustvo glavnog revizora ili slično
iskustvo u višem menadžmentu interne revizije.
24
Preporuka za rad 1312-1
Eksterno vrednovanje
• Osobe koje posjeduju stručno znanje u drugim
specijaliziranim područjima mogu pružati pomoć
ocjenjivačkoj skupini
• Specijalisti za upravljanje rizikom u poduzećima,
IT reviziju, statističko uzorkovanje, sustave za
nadzor posla ili kontrolu samoprocjenjivanja
mogu sudjelovati u određenim segmentima
kontrole.
• Glavni interni revizor mora uključiti viši
menadžment i odbor u postupak utvrđivanja
pristupa i odabir eksternog ocjenjivača.
25
Preporuka za rad 1312-1
Eksterno vrednovanje
• Eksterno vrednovanje treba obuhvatiti širok raspon koji uključuje
sljedeće elemente interne revizije:
– poštivanje Definicije interne revizije, Etičkog kodeksa i Standarda,
kao i povelje o internoj reviziji, planove, politike, postupke, praksu i
mjerodavne zakonske i regulatorne zahtjeve za internu reviziju
– očekivanja odbora, kao i višeg i nižeg menadžmenta u odnosu na
internu reviziju
– integriranje interne revizije u upravljački proces u organizaciji,
uključujući odnose među ključnim skupinama koje sudjeluju u tom
procesu
– alate i tehnike koje koristi interna revizija
– kombinaciju znanja, iskustva i struke među osobljem, uključujući
usredotočenost osoblja na unaprjeđenje postupka
– odluku o tome dodaje li ili ne revizija vrijednost i poboljšava li
26
poslovanje organizacije.
Preporuka za rad 1312-1
Eksterno vrednovanje
• Preliminarne rezultate pregleda treba raspraviti s glavnim internim
revizorom tijekom i na kraju postupka vrednovanja.
• Konačni rezultati moraju se priopćiti glavnom internom revizoru ili
drugom dužnosniku koji je ovlastio kontrolu u ime organizacije, a kopiju
treba poslati odgovarajućim članovima višeg menadžmenta i odbora.
• Priopćenje treba sadržavati sljedeće:
– Mišljenje o poštivanju Definicije interne revizije, Etičkog kodeksa i
Standarda od strane interne revizije na osnovu strukturirana postupka
ocjenjivanja (poštivanje, djelomično poštivanje, nepoštivanje)
– Ocjenu i vrednovanje korištenja najbolje prakse, kako onih koje
su uočene tijekom ocjenjivanja, tako i drugih koje su potencijalno
primjenjive na djelatnost.
– Preporuke za unaprjeđenje, prema potrebi.
– Odgovore glavnog internog revizora koji uključuju akcijski plan i
rokove provedbe.
27
Preporuka za rad 1312-1
Eksterno vrednovanje
• Glavni interni revizor mora priopćiti rezultate
eksternog vrednovanja kvalitete višem
menadžmentu i eksternim revizorima, kao i detalje o
planiranim korektivnim radnjama za važna pitanja
i naknadne informacije o ostvarenju tih planiranih
radnji s različitim zainteresiranim stranama u
aktivnosti revizije.
28
Eksterna vrednovanja: Samoprocjena s
nezavisnom ocjenom
• Okolnosti u kojima sveuobuhvatno eksterno vrednovanje
može biti problematično:
• manje aktivnosti interne revizije,
• aktivnost interne revizije može biti:
– u industriji predmetom opsežne regulacije i/ili nadzora,
– biti na drugi način predmetom opsežnog eksternog nadzora i
propisa vezanih uz upravljanje i interne kontrole,
– nedavno predmetom vanjskog/ih vrednovanja i/ili savjetodavnih
usluga u okviru kojih se izvršilo opsežno sustavno vrednovanje
(benchmarking) s najboljim praksama, ili
– su prema procjeni glavnog internog revizora prednosti
samoprocjene za razvoj osoblja i snaga programa za interno
osiguranje kvalitete i unaprjeđenje trenutačno veće od
prednosti vrednovanja kvalitete od strane eksternog tima
29
Eksterna vrednovanja: Samoprocjena s
nezavisnom ocjenom
• Samoprocjena s nezavisnom (eksternom) ocjenom obuhvaća
sljedeće:
– sveobuhvatan i u potpunosti dokumentiran proces
samoprocjene, koji bi trebao oponašati proces eksterne
procjene, barem u odnosu na vrednovanje usklađenosti s
Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i Standardima
– nezavisnu izravnu procjenu od strane kvalificiranog
nezavisnog ocjenjivača
– uštedu vremena i resursa – primarni fokus bio bi na
usklađenosti sa Standardima
– ograničena briga za druga područja – benchmarking, intervjui
s višim i operativnim menadžmentom mogu biti smanjeni
30
Eksterna vrednovanja: Samoprocjena s
nezavisnom ocjenom
• Tim pod vodstvom direktora interne revizije (CAE) provodi i u
potpunosti dokumentira proces samoprocjene.
• Izrađuje se nacrt izvješća sličan izvješću eksternog
vrednovanja, a uključuje procjenu glavnog internog revizora,
vezano uz usklađenost sa Standardima.
• Kvalificirani, nezavisni ocjenjivač ili ocjenjivački tim provodi
dostatno testiranje samoprocjene kako bi potvrdio rezultate i
izrazio mišljenje o naznačenoj razini sukladnosti aktivnosti s
Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i
Standardima.
31
Eksterna vrednovanja: Samoprocjena s
nezavisnom ocjenom
• Kao dio nezavisne procjene, nezavisni eksterni ocjenjivač
po dovršetku stroge revizije vrednovanja usklađenosti s
Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i
Standardima, koje provodi tim za samoprocjenu, čini
sljedeće:
– mijenja nacrt izvješća i pokušava riješiti eventualna
neriješena pitanja
– u svojoj procjeni usklađenosti s Definicijom interne
revizije, Etičkim kodeksom i Standardima nezavisni
ocjenjivač može, ukoliko je potrebno, dodati tekst koji
se podudara s postupkom i mišljenjem
samoprocjene, u adekvatnom opsegu, u tekstu
nalaza izvješća, zaključcima i preporukama
32
Eksterna vrednovanja: Samoprocjena s
nezavisnom ocjenom
– u slučaju nepodudarnosti s procjenom, nezavisni
ocjenjivač treba dodati tekst u kojem postoji
nesuglasje s izvješćem te navesti nesuglasne
dijelove, zajedno s važnim nalazima, zaključcima i
preporukama
– umjesto toga, nezavisni ocjenjivač može
pripremiti posebno nezavisno izvješće o
valjanosti, u kojem iznosi svoje slaganje ili
neslaganje, kao dodatak izvješću o samoprocjeni.
33
Eksterna vrednovanja: Samoprocjena s
nezavisnom ocjenom
• Završno (završna) izvješće (izvješća) o samoprocjeni s
nezavisnom ocjenom treba biti potpisano od strane
radne skupine za samoprocjenu (kvalificiranog/ih
nezavisnog/ih eksternog/ih) te od strane glavnog
revizora i podneseno višem menadžmentu i odboru.
• Glavni interni revizor treba priopćiti rezultate
eksternog vrednovanja kvalitete, uključujući detalje
planiranih dopunskih pothvata za važna pitanja i
sukladno tome informacije o izvršavanju spomenutih
planiranih pothvata, različitim zainteresiranim
stranama u djelatnosti, kao što su viši menadžment,
34
odbor i eksterni revizori
Preporuka za rad 1321-1 Uporaba izraza
”Provedeno u skladu sa Standardima
• Upotreba formulacije „usklađeno sa Standardima“ ili „u
skladu sa Standardima“ zahtijeva:
1. eksterno vrednovanje barem jednom tijekom
petogodišnjeg razdoblja,
2. zajedno s kontinuiranim nadziranjem i povremenim
internim vrednovanjima kojima je
3. zaključeno da je aktivnost interne revizije obavljena u
skladu s Definicijom interne revizije, Etičkim kodeksom i
Standardima.
• Nije prikladno upotrebljavati frazu o usklađenosti prije
nego što se eksternim vrednovanjem pokaže
usklađenost aktivnosti interne revizije s Definicijom
interne revizije, Etičkim kodeksom i Standardima.
35
Rezultati istraživanja
• Prema istraživanju Instituta internih revizora (IIA
Global) iz 2009.godine od 288 organizacija
obuhvaćenih istraživanjem - 63% obavlja stalno
interno vrednovanje, dok 37% tih organizacija obavlja
povremene kontrole
• Alat koji se koristi za stalne kontrole je u 93% slučajeva
nadzor angažmana, dok je alat koji se koristi za
povremene kontrole u 78% slučajeva samoprocjena
• Izveštaji o rezultatima interne samoprocjene se u 75%
slučajeva dostavljaju revizijskom odboru, u 64%
slučajeva višem menadžmentu i u 35% eksternim
revizorima.
36
Rezultati istraživanja
• 59% odjela interne revizije prvodi eksterno vrednovanje
funkcije interne revizije
• 25% provodi samoprocjenu s neovisnom ocjenom dok
75% provodi neovisno, eksterno vrednovanje funkcije
interne revizije
• 75% ispitanika provodi eksterno vrednovanje svakih 5
godina prema zahtjevima Standarda
• Ključni elementi obuhvaćeni eksternim vredovanjem:
povelja interne revizije (97%), usklađenost sa Standardima
(96%), znanje i iskustvo osoblja interne revizije (90%)
• O rezultatima eksternog vrednovanja izvještava se
revizijski odbor (98%), viši menadžment (88%), eksterni
37
revizor (61%)
Alati korišteni pri internom vrednovanju –
The Internal Audit Activity: Current Trends,
Issues and Practices
• Istraživanje zadovoljstva na kraju svake obavljene revizije
• Pribavljnje pisma s informacijama od revidiranog područja
• Razgovor s ispitanicima i višim menadžmentom neposredno
tijekom godine radi pribav ljanja povratnih informacija o
izvršenju angažaman
• Pregledavanje izabranog uzorka radnih papira svakog revizora
kvartalno uz podršku višeg menadžmenta izvan aktivnosti
interne revizije
• Pribavljanje ostvarenih mjera sličnih aktivnosti interne revizije
i usporedba tih ostvarenja s vlastitim mjerama ostvarenja
• Korištenje alata kao što su odnos planiranog i ostvarenog
vremena
38
Alati korišteni pri internom vrednovanju A Global Summary of the Common Body of
Knowledge (CBOK) 2006
• 43% ispitanika provodi stalni nadzor
angažmana
• 41% ispitanika koristi kontrolne liste pitanja za
provjeru i odgovarajuće priručnike
• 39% koristi povratne informacije od ispitanika
na kraju revizije
39