Transcript Ergonomija
ERGONOMIJANASTANAK I RAZVOJ
DEFINICIJE ERGONOMIJE
ergon – koren reči dolazi iz grčkog jezika i znači ljudski rad
nomos – koren reči dolazi iz grčkog jezika i znači zakon ili
pravilo
Ergonomija predstavlja oblikovanje i proučavanje ljudskog
rada.
Ergonomija se bavi proučavanjem rada i odnosa pri radu u
skladu s mentalnim i telesnim sposobnostima ljudi. Njena
suština je prilagođavanje posla (alata, radnih zadataka,
radne okoline) radniku i njegovim potrebama, umesto
prilagođavanja radnika potrebama posla.
Ergonomija je nauka koja se bavi dizajnom proizvoda tako
da oni najbolje budu prilagođeni ljudskom telu.
Ergonomija je naučna disciplina (nauka o radu) kojoj je
zadatak da istražuje ljudski organizam i ponašanje i da
pruža podatke o prilagođenosti predmeta s kojima čovek
dolazi
u
kontakt.
Dakle,
ergonomija
proučava anatomske, fiziološke i druge parametre ljudskog
tela.
Ergonomija je u suštini, ali i sadržajno multi i
interdisciplinarna sistemska nauka koja se bavi
sistemom čovek-mašina kako bi se mašina prilagodila
čovekovim bio-psiho-socijalnim ograničenjima i zahtevima
da bi upotreba mašine bila efikasnija, bezbednija i
pouzdanija.
Pod pojmom mašina podrazumeva se svaki materijalni
predmet sa kojim čovek dolazi u dodir prilikom obavljanja
nekog posla, tako da je mašina tastatura računara, obična
olovka, ali i lokomitiva, automobil, avion itd.
NASTANAK ERGONOMIJE
Odnos čoveka i oruđa datira još iz najranijeg doba ljudskog
rada. Već u prvobitnoj zajednici čovek proučava kako
napraviti oruđe da mu olakša rad tj. kako ga prilagoditi za
rad.
Do industrijske revolucije dolazi oko 1875. godine. kada se
javlja pojava koncepta i metode masovne proizvodnje.
Dolazi do povećanja produktivnosti pa iz tog razloga treba i
više radne snage koje nema dovoljno. Zbog toga dolaze
priučeni radnici koji ne poznaju sistem, što dovodi do
povreda na radu. Zbog toga je bilo potrebno uskladiti
čoveka i radni proces.
Tendencija je bila da se poveća produktivnost, a time i
profit, a ne iz razloga humanosti.
Nastanak ergonomije se vezuje za brzi razvoj tehnike i
tehničkih sredstava koja su bila sve savršenija i efikasnija,
ali se onda javio čovek kao onaj koji svojim ograničenjima
postaje limitirajući faktor njegovog razvoja. Na primer,
tehnički uzevši, neko najsavršenije sredstvo nije
"ergonomsko" ako ga čovek sa svojim bio-psiho-socijalnim
karakteristikama ne može efikasno koristiti i to je danas
limitirajući faktor tehničkog i tehnološkog razvoja.
Na početku nastanka ove nauke, neposredno posle Drugog
svetskog rata, akcenat je bio na prilagođavanju mašine
ljudskom telu i njegovim ograničenjima.
Ipak, danas se ne može zanemariti da čovekova psihička i
socijalna ograničenja, potrebe i zahtevi mogu biti takođe
limit u korišćenju nekog sredstva i da i njih treba uzeti u
obzir prilikom projektovanja tehničkog sredstva ili tehničkog
sistema.
ISTORIJAT
BERNARDINO RAMAZINI (1633 – 1714) - prvi uspostavio
vezu između rada i bolesti mišićno-skeletnog sistema u
knjizi „Bolesti radnika“ koja je i prvi pisani trag o ergonomiji.
WOJCIECH JASTRZĘBOWSKI (1857, Poljska)
TAYLOR (1856 – 1915) - studija vremena - američki
inženjer, počinje proučavanje čoveka i čovekovog rada i
na osnovu potrebnih i nepotrebnih pokreta pri radu utvrdio
je potrebno vreme za svaku radnu operaciju.
FRANK (tehničar) i LILLIAN GILBRETH (psiholog) oko
1900. - proučili su rad sa invalidima, uticaj monotonije na
čoveka, zamor, studija mikropokreta - sa ciljem zamene
teških i zamornih pokrete za jednostavnije i manje
zamorne
MAJERS, Engleska,1920. – Nacionalni institut za
industrijsku psihologiju
TANAKA, Japan, 1921.- Institut za proučavanje rada
SAD, 1938. – Laboratorija za izučavanje ljudskih faktora
MURRELL (Oxford) 1949. – Društvo za ergonomska
istraživanja.
LOMOV, SSSR, 1959. - Univerzitetska ergonomska
laboratorija
Međunarodna ergonomska asocijacija, IEA, 1961.
Jugoslovensko društvo za ergonomiju, 1973.
Društvo za egonomiju SR Srbije, 1974.
PERIODI U RAZVOJU ERGONOMIJE
Era
Moray, 2008
Hedge, 2008
Archeoloergonomija
Pre-1910
Pre-1918
Paleoergonomija
1910-1930te
1918-1948
Mesoergonomija
1930te-1960
1949-1980
Neoergonomija
1960-do danas
1980-do danas
Na početku svog razvoja kao nauke, ergonomija se
uglavnom bavila parcijalnim istraživanjima odnosa čovekmašina.
Doprinos ovih istraživanja je bio u stvaranju solidne baze
podataka za analizu radne aktivnosti. Ova faza u razvoju
ergonomije
se
naziva
korektivnom/klasičnom
ergonomijom.
Suština korektivne ergonomije se sastoji u utvrđivanju
nedostataka ili neusklađenosti u cilju poboljšanja već
postojećih sistema.
Nakon pojave sistemskih nauka, u ergonomska istraživanja
se uvodi sistemski metodološki postupak, (Singlton i
Munipov) koji dovodi do razvoja sistemske/preventivne
/projektivne ergonomije.
IEA – INTERNACIONALNA ERGONOMSKA ASOCIJACIJA
Sastoji se od 26 tehnickih komiteta:
Activity Theories for Work Analysis and Design
Aerospace HFE
Affective Product Design
Aging
Agriculture
Anthropometry
Auditory Ergonomics
Building and Construction
Ergonomics for Children and Educational Environments
Ergonomics in Design
Ergonomics in Manufacturing
Gender and Work
Healthcare Ergonomics
Human Factors and Sustainable Development
Human Simulation and Virtual Environments
Mining
Musculoskeletal Disorders
Online Communities
Organizational Design and Management
Process Control
Psychophysiology in Ergonomics
Safety & Health
Slips, Trips and Falls
Transport
Visual Ergonomics
Work With Computing Systems - WWCS