Transcript VESNA PARUN - Osnovna škola Garešnica

VESNA PARUN
Zlarin 10.4.1922. – Stubičke Toplice 25.10.2010.
http://www.hrt.hr/index.php?id=76&tx_ttnews[tt_news]=92448&tx_ttnews[backPid]=75&cHash=5837afc48e
Biografija
• rođena na otoku Zlarinu 1922.
• osnovna škola – Zlarin, Biograd i Šibenik
• Vis, 1931. godine - treća slijeva u prvom
redu je prvopričesnica
• gimnazija – Šibenik i Split
• 1940. – upisala studij romanistike na
FF u Zagrebu
• 1941. – prekida studij – rat
• studij filozofije na FF u Zagrebu –
prekida 1947. – bolest i ljubavne krize
• 1962. – 1967. živi u Bugarskoj
• slobodna književnica
• dopisna članica HAZU
• živi u Studentskom gradu
u zagrebačkoj Dubravi
• u siječnju 2001. nakon
promocije knjige pala je i
strgala kuk
• Rehabilitacijski centar
Stubičke toplice
Totalna pjesnikinja
Ranko Marinković
Bila je rođena pjesnikinja, prava tvornica
riječi, esejistica, dramatičarka, pisala je
prozu, brojne knjige za djecu, prevodila je
s bugarskog i njemačkog, slikala, pisala
likovne kritike.
(Vinko Kalinić : portal Moj otok Vis)
Zbirke pjesama
•
•
•
•
•
•
1947. Zore i vihori
1948. Pjesme
1955. Crna maslina
1957. Vidrama vjerna
1957. Ropstvo
1968. Otvorena vrata
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Pusti da otpočinem", 1958.,
"Ti i nikad", 1959.,
"Koralj vraćen moru", 1959.,
"Konjanik", 1961.,
"Jao jutro", 1963.,
"Bila sam dječak", 1963.,
"Vjetar Trakije", 1964.,
"Pjesme", 1964.,
"Gong", 1966.,
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
"Ukleti dažd", 1969.,
"Tragom Magde Isanos", 1971.,
"Sto soneta", 1972.,
"I prolazim životom", 1972.,
"Stid me je umrijeti", 1974.,
"Olovni golub", 1975.,
"Apokaliptičke basne", 1976.,
"Ljubav bijela kost", 1978.,
"Čitač snova", 1978.,
"Izabrane pjesme", 1979.,
"Mapa Magdica", 1979.,
"Šum krila, šum vode", 1981.,
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
"Salto mortale", 1981.,
"Izabrana djela", 1982.,
"Grad na Durmitoru", 1988.,
"Kasfalpirova zemlja", 1989.,
"Indigo grad", 1990.,
"Sonetni vijenci", 1991.,
"Tronožac koji hoda", 1993.,
"Začarana čarobnica", 1993.,
"Izbor iz djela", 1995.,
"Ptica vremena", 1996.,
•
•
•
•
•
"Smijeh od smrti jači", 1997.
"Pelin basne", 1998.
"Spužvica i spužva", 1999.
"Političko Valentinovo", 2000.
"Grijeh smrti", 2000...
Parun je bila antiprotivna, vulgarna, neprilagodljiva,
pravo čuđenje u svijetu, s rukama nevinijim od svih
ostalih jer na njima nikada nije bilo tuđe krvi. U hrvatskoj
kulturi, gdje se povrh svega cijene paralizirajuća
pristojnost i beskrajno nezamjeranje, Vesna Parun je bila
genijalno bezobrazna, revolucionarno iskrena i na kraju
svega - luda baba. To je najveći kompliment za nju jer
živjela je među plejadom finih gospođa i gospodina
domaće književnosti koji je nikada nisu zaslužili, pa su
se valjda zato svojski trudili odbaciti i poniziti je. U tome
su uspjeli, ali ne i približiti se njezinom talentu i poeziji
koja je iz istoga nastala. U društvu književnih deminutiva,
Parun je bila superlativ. Bila je, dakle, naj.
(Gordan Duhaček, tportal.hr)
Dođoh prerano i prekasno
Da bih bila staza tišine.
Ne ostaje mi nego da pjevam.
Da vječno otvaram svoj krug
i nedovršeni svijet uznemirujem
svojom slobodom.