Transcript saljive_narodne_price

LEKTIRA
MIA MIHIĆ, 5B
Š A L J I V E N A RO D N E P R I P OV I J E T K E
(O DJELU)
 Godinama su se priče prenosile od usta do usta, vremenski i prostorno. Pripadaju usmenoj
književnoj vrsti, a i danas ih neke bake i djedovi prepričavaju svojoj djeci. One su važne jer su
svjedočanstvo i pomažu u istraživanju običaja nekih sredina i povijesti.
 Kao zaseban književni oblik Narodnu pripovijetku u književnost uvela su braća Grimm.
Izvorne narodne pripovijetke se bez ispravljanja i dotjerivanja uključuju u cjelinu pisane
književnosti. Dijalozi, mjesni izrazi i izvorne riječi su zanimljivi i smiješni. Narod je šalama
ismijavao sve ono što ne valja (satira). Šale potiču ljude da se bore protiv zla ali i da se uklone
ljudske neskladnosti. Od narodnih šala najpoznatije su pitalice, doskočice, rugalice, anegdote,
pripovijetke i basne.
BASNE: šaljive basne,
prikazuju životinje s ljudskim
osobinama, a njima se ismijavaju
ljudske mane.
OVNEK
 Ova pripovijetka (basna) je, kao i sve ostale pripovijetke koje sam
čitala, zanimljiva, šaljiva i puna dosjetki. Svidjela mi se jer je napisana na
kajkavskom narječju i nasmijavaju me dijalaozi životinja. U basni ih ima
mnogo, šaljivi su i kroz njih nam životinje šalju poruku.
npr.: ,,Moj ovnek kak si se pasel?
Ah, kak bi se pasel da me za grm privezala pak je kraj mene spala.”
Osim ovog citata smiješne su mi i druge situacije u kojima životinje
razgovaraju.
Gdo si
božji, hodi
van!
Pol me odritne,
pol me kosmatine,
tak te vritnem kak
ti dlaku, tak te
vgriznem kak ti
repu.
Ah, kak ne bi bežala da je
nekaj mojim mladim došlo.
Idem ja tam, ja sem jaki, ja
bum vre tu
zver van spravil.
Gdo si božji,
hodi van!
Pol me odritne, pol me
kosmatine, tak te vritnem
kak ti dlaku, tak te
vgriznem kak ti repu.
Idem ja tam, more biti ja
spravim van!
Gdo si božji,
hodi van!
Pol me odritne, pol me
kosmatin, tak te vritnem
kak ti dlaku, tak te
vgriznem kak ti repu.
M U D R I J E Ž I N J E G OVA O S V E TA :
„A jež je znal za jedno železo. Dojdu tom hrastu pak veli jež: Gospon sudec,
gospon sudec, stani te se, - pak je kucal svojom tačicom. A vuk se rasrdi pak
vudri po železu, pak veli: Gospon sudec, kaj se ne bute stali?
Onda se je vuk lovil vu železu.
Jež veli:
-To ti je onaj špičko, on smotanec, on tepec!”
ZAKLJUČAK
 Ne pobjeđuje uvijek u životu onaj tko je najjači, nego onaj tko je
najmudriji i najuporniji. U ovakvim situacijama primjer nam daju male
mudre životinje koje u basnama pobijede veće od sebe. Tako i u
životu često pobjeđuju oni koji su uporni i mudri.