Transcript Grad u regionalnom planiranju 3a

Teorija polariziranog razvoja
• problem nejednakog regionalnog razvoja –
posljedica ekonomskih, socijalnih i
političkih faktora te raznovrsnosti prirodne
osnove
• predind. razdoblje: heterogenost prirodne
osnove  nejednaki razvoj
• ind. razdoblje: jačanje regionalnih razlika
• urbano bazirana industrija  jači razvoj
gradova, zaostajanje ruralnog prostora
– razvijene, urbano-industrijske regije
– nerazvijene (slabije razvijene) regije
• ključna uloga gradova – utjecaj na okolicu
 širenje inovacija i razvojnih impulsa
Teorija polariziranog razvoja
• javlja se 50-ih godina 20. st.
• pokušava objasniti nejednaki regionalni
razvoj
• na toj teoriji zasnivaju se mnogi
instrumenti planske politike
• njezin razvoj – kroz nekoliko koncepata
(kružne kumulativne kauzalnosti, polova
rasta, polariziranih regija, centara
rasta/razvoja...)
Koncept kružne kumulativne
kauzalnosti
• ekonomski razvoj se u prostoru širi preko
točaka, čvorišta odnosno polova
• pritom dolazi do izražaja proces kružne
kumulativne kauzalnosti: posljedica – nejednaki
regionalni razvoj
Koncept kružne kumulativne
kauzalnosti
• Myrdal (1957) – tijek kapitalističkog razvoja
produbljuje međuregionalne nejednakosti
• dvije grupe efekata: efekti “ispiranja” (backwash
effects) i efekti širenja (spread effects)
– kod spontanog razvoja – efekti “ispiranja” snažniji od
efekata širenja  potreba za planskim mjerama
• Hirschmann (1958) – polarizacijski efekti i efekti
“prokapljivanja” (trickling-down effects)
Koncept polova rasta
• F. Perroux (1950) - pôles de croissance
• primijenjen u praksi kao instrument planske politike
• gospodarski se razvoj širi preko određenih točaka, tj.
polova rasta
• apstraktan funkcionalni ekonomski prostor
• pol – “motorna” jedinica koja potiče ekonomski razvoj
(jedno poduzeće, grupa poduzeća ili sektor industrije) –
jedinica postaje pokretačka snaga kada je sposobna
utjecati na druga poduzeća tako da se ona povećavaju,
mijenjaju svoju strukturu, organizaciju, pospješuju
napredak
• poticajni efekti i efekti “kočenja”
• kasnije dopune koncepta: od početnog
apstraktnog ekonomskog prostora prema
konkretnom, stvarnom razvoju (umjesto
sektoralnog, sektoralno-regionalni
karakter)
• zajedničke spoznaje Myrdala, Hirschmanna i Perrouxa:
• 1. u topološkom apstraktnom prostoru ne dolazi do
stvaranja jednakih ekonomskih jedinica; dominirajuće i
ovisne jedinice čine neuravnoteženi, međuzavisni
polarizirani sustav
• 2. ekonomski razvoj je rezultat neuravnoteženja, a
pokreće kružni, kumulativni sistem u jednom pravcu;
polarizacija i uravnoteženje su sagledani u funkciji
ekonomskog rasta

• 3. presudni faktori za neuravnoteženje su: inovacije,
interindustrijska isprepletenost i povezanost (s
unutrašnjim i vanjskim efektima) te odluke poduzeća
• 4. neuravnoteženi (polarizirani) razvoj manifestira se u
stvarnom prostoru, među pojedinim regijama, zemljama
pa i kontinentima; polarizacija je posljedica, ali i funkcija
razvoja jer u različitim prostorima utječe na rast (razvoj)
Koncept industrijskog kompleksa
• koncept polova rasta potakao ideju da su neki
tipovi industrija vrlo pogodni za poticanje
ekonomskog rasta  koncept ind. kompleksa
• prema Isardu, “industrijski kompleks” je skup
djelatnosti koje djeluju na određenoj lokaciji i
pripadaju grupi djelatnosti koje služe za
proizvodnju, trgovinu ili druge odnose (npr.
prerađivački lanac od jedne sirovine do različitih
finalnih proizvoda)
• obuhvaća jedno područje uske tehničke, tržišne i
lokacijske međuzavisnosti i komplementarnosti
Koncept industrijskog kompleksa
• uzima u obzir saznanja teorije lokacije
• uključuje konkretnu, regionalnu dimenziju
• sagledava regionalne i vremenske razlike,
tj. uzima u obzir sile i mehanizme koji
djeluju u različitim vremenima i prostorima
• primjena u regionalnom planiranju u
bivšem SSSR-u (industrijski, ekonomski
rajoni)
Koncept polariziranih regija
• Boudeville, 1966.
• izvorni koncept polova rasta primjenjuje na geografski
prostor i regiju (regije: homogene, polarizirane i planske)
• polarizirana regija: skup elemenata međusobno zavisnih
u određenoj hijerarhiji (npr. hijerarhija naselja) – jedan
centar sa svojim gravitacijskim područjem
• polarizaciju ne shvaća kao rast sektoralnog pola koji
putem “motornih jedinica” potiče razvoj, već kao
dominaciju velikog grada koji preko svojih satelitskih
naselja utječe na regionalne i ekonomske procese
razvoja (veliki grad je pol razvoja, a sateliti polovi rasta)
Koncept centara rasta (razvoja)
• umjesto pola, naglašava se centar, odnosno
grad
• Hansen (1972.) pol rasta definira kao urbano
središte ekonomskih djelatnosti koje može
postići samostalni razvoj do stadija kada se rast
širi u polariziranu regiju ili u druge, slabije
razvijene regije
• bitan faktor nejednakog razvoja je nejednaki
razmještaj centara (gradova)
Primjena koncepta centara razvoja u
regionalnom planiranju
• sredstvo za oživljavanje razvoja slabije
razvijenih regija (uspješniji razvoj ako su pod
utjecajem gradskih privreda)
• jedan od instrumenata planske politike razvoja
• razlike u primjeni:
– slabije razvijene zemlje – u funkciji integracije
pojedinih regija u cjelovit ekonomski razvoj
– razvijene zemlje – smanjiti regionalne disparitete
Primjena teorije centara razvoja u
regionalnom planiranju
• Njemačka – 1965. (zakon o regionalnom
uređenju) – predviđeni centri razvoja na razini
velikih prostornih jedinica i na nižoj razini unutar
njih
– s obzirom na ciljeve, tri tipa centara razvoja
• centri višeg reda – smanjivanje razlika u zapošljavanju i
infrastrukturi velikih prostornih cjelina
• centri srednjeg reda – poboljšavanje strukture zaposlenosti
unutar velikih prostornih cjelina, osobito u pojedinim njihovim
dijelovima
• centri srednjeg reda – poboljšanje infrastrukture pojedinih
dijelova velikih prostornih cjelina
Primjena teorije centara razvoja u
regionalnom planiranju
• Velika Britanija – prvi put uveden 1963.
– u problemskim regijama radi poticanja razvoja
i manjivanja reionalnog dispariteta: najprije za
SI Englesku i Središnju Škotsku (u
regionalnom planiranju, ali i u urbanističkom
planiranju)
Primjena koncepta centara razvoja u
regionalnom planiranju
• Francuska
– Pariz i “francuska pustinja”
(Gravier)
– 8 regionalnih centara razvoja
(métropoles d’équilibre)
•
•
•
•
•
•
•
•
Bordeaux
Lille, Roubaix, Tourcoing
Lyon, St. Etienne, Grenoble
Marseilles, Aix, Foss
Nantes, St. Nazaire
Strasbourg
Nancy, Metz, Thionville
Toulouse
Primjena koncepta centara razvoja u
regionalnom planiranju
• Italija – Jug Italije (Mezzogiorno), potkraj
1960-ih; predviđene 42 jezgre
industrijskog razvoja, odnosno 5 velikih
područja (od Rima i Pescare prema J)
• primjena u regionalnom planiranju u
zemljama u razvoju
Čile
• polovi razvoja
– nacionalnog reda
(Santiago)
– multiregionalni
nacionalnog značenja
(Antofagasta,
Valparaiso,
Concepción)
– regionalni (Arica, Punta
Arenas, Valdivia i dr.)
• smanjivanje
centralizma primarog
grada i uravnoteženiji
razvoj
Brazil
• poticanje razvoja centara
srednjih veličina i razvoj
novog glavnog grada
• Brasilia – rubno položen
novi glavni grad Brazila –
planski izgrađen od 1960.
g. (oko 2 mil. st. danas)
Kolumbija
• disperzni razvoj
industrije i
decentralizacija drugih
funkcija
• Bogotá – nac. metropola
• Medellín, Cali,
Barranquilla – metropole
uravnoteženja
• 3. i 4. razina – reg. centri
30.000 – 200.000 st.
• 5. i 6. razina – lokalni i
servisni centri
Afrika
• Nigerija – 1965. planskim
mjerama predviđen razvoj
16 centara razvoja
• Abuja – od 1990. glavni
grad
• Tanzanija – “ujamaa”
koncept (koncentracija
naseljenosti u ruralnim
naseljima) i koncept
centara razvoja (veći
centri)
• osnivanje 9 centara
razvoja i premještanje
glavnog grada iz Dar es
Salaama u Dodomu
Azija
• Iran (plan 1974-78) – razvoj 7
većih centara razvoja (Tabriz,
Arak, Ahvaz, Abadan, Isfahan,
Shiraz, Mashhad)
• Indija – težište na centrima
srednjih veličina i manjim
gradovima  razvoj centara 4
stupnja hijerarhije
– uslužni centri na lokalnoj razini
– centri razvoja na
mikroregionalnoj razini
– centri razvoja na
mezoregionalnoj razini
– centri razvoja na
makroregionalnoj razini
• dvije skupine centara razvoja:
– inducirani (dirigirani) centri razvoja
– spontani centri razvoja
• koncept centara razvoja nije ispunio
očekivanja – regionalne razlike čak su se i
povećavale
• u Latinskoj Americi – sredstvo za
prostornu dominaciju – preko
transnacionalnih kompanija – ovisna
industrijalizacija – ekonomska moć se
nalazi izvan (vanjski centri i metropole)
Novi koncepti
• INDUPOL koncept (industrijalizacija, urbanizacija,
polarizacija) – decentralizirana koncentracija (u periferne
regije)
• strategija planiranja – serijom međusobno povezanih
akcija i mjera u određenom prostoru stimulirati proces
urbanizacije i industrijalizacije, čime bi se stvorili efekti
koji bi pozitivno utjecali na socijalnu i ekonomsku
strukturu prostora
• cilj: preobrazba privrede u međuzavisnom
urbanoregionalnom sistemu (uključuje: prostornu,
ekonomsku i socijalnu strukturu)
• Osovine razvoja – specifičan oblik prostorne
koncentracije
– više stupnjeva razvojnih osovina (u skladu s
funkcionalnom hijerarhijom i veličinom prostora)
– komunikacijske, prometne, osovine naseljenosti,
industrijske osovine itd.
• utječu na ekonomski razvoj svojim poticajem i svojim
posredničkim djelovanjem (Pottier)
• koncept optimalnog reda
veličine gradova (tipovi –
pravilni, prijelazni i
nepravilni red veličine
gradova)
Red veličine gradova Hrvatske
Br. stan.
1000000
Br. st. 1991.
Red velicine
100000
10000
1000
1
10
Rang
100
1000
Zagreb
Br. stan.
1000000
Br. st. 1991
Red. vel.
1000000
Br. st. 1991.
Red veličine
100000
100000
10000
10000
1000
1000
1
Split
Br. stan.
10
Rang
100
1
10
Rang
Osijek
Rijeka
Br. stan.
100
Br. stan.
1000000
1000000
Br. st. 1991
Red veličine
Br. st. 1991.
Red veličine
100000
100000
10000
10000
1000
1
10
Rang
100
1000
1
10
Rang
100
• Koncept centarperiferija
(Friedmann)
• četiri stadija u
evoluciji prostorne
organizacije u
procesu
nacionalnog
razvoja
• regionalni razvoj dovodi u vezu s prostornom
organizacijom
• 4 tipa regija:
1. regije jezgre (na više razina)
2. prijelazne regije s tendencijom poboljšanja (posebno
razvojne osovine)
3. prijelazne regije s tendencijom stagnacije (periferne,
pretežno agrarne regije stare naseljenosti)
4. regije mlađe kolonizacije
• koncept jezgra-periferija primjenjiv na više razina
• Koncept depolarizacije (Richardson, 1980) – proces
polariziranog razvoja je vremenski ograničen i, s
vremenom, sile decentralizacije će smanjivati
polarizaciju i regionalne razlike
• 4 faze razvoja:
– 1. regionalna koncentracija (dihotomija centarperiferija)
– 2. intraregionalna decentralizacija
– 3. interregionalna decentralizacija
– 4. razvoj stabilnog urbanog hijerarhijskog sistema
Urbano temeljeni ruralni razvoj
• nužnost integracije prostornog razvoja – ruralna
ekonomija bi trebala biti integrirana u urbanu “agropolitanska” strategija regionalnog razvoja
(Friedmann, Douglas)
• razvoj paralelne ekonomije: a) za lokalne potrebe i
lokalno tržište, b) za izvoz
• prostorna organizacija na celularnom principu – male,
samostalne prostorne jedinice (“agropolitanski distrikti”)
• predviđena za slabije razvijene zemlje