U REGISTRATURI - WordPress.com
Download
Report
Transcript U REGISTRATURI - WordPress.com
ANTE KOVAČIĆ
piše lirske pjesme, balade, članke, feljtone, pripovijetke i
romane
zahvaljujući zalaganju mjesnog župnika, školovanje
nastavlja u Zagrebu
srednjoškolski i studentski dani nisu bili za Kovačića nimalo
laki jer je bio siromašan
pravaš opredjeljenjem i uvjerenjem, seljački sin Hrvatskoga
zagorja
U REGISTRATURI
roman izlazi tijekom 1888. godine u Vijencu
roman U registraturi ima i autobiografskih elemenata
Kovačić iznosi tamnu stranu hrvatskog društva
prikazao je tadašnje ljude i prilike u Hrvatskoj
U REGISTRATURI
TEMA- odrastanje i sazrijevanje seoskog mladića u gradskoj
sredini, životni put I. K.
UOKVIRENA KOMPOZICIJA
neobičan okvir unutar kojega se pripovijeda priča – razgovor
prašnjavih spisa (u registraturi, ostarjeli činovnik I. K.)
U REGISTRATURI
najvažniji spis, Registar, vodi glavnu riječ i stišava sukobe
ironičan i satiričan ton uvodnog dijela
za riječ se javlja Životopis Ivice Kičmanovića, mali crnoruhi
čovo – Svemu bit će kraj (zapisano u njemu) – želi
govoriti - dobiva riječ i tako započinje radnja romana
U REGISTRATURI
roman je podijeljen na tri dijela
događaji u romanu nisu raspoređeni prema vremenskom
slijedu
već je sam početak romana retrospektivan - počinje
prikazom registrature i spisa te se vraća u prošlost
fabula romana započinje prikazom djetinjstva Ivice
Kičmanovića, pripovijedanje se nastavlja i nekoliko puta
se mijenja prostor i vrijeme događaja
ali u prvom dijelu pripovijedanje teče kronološki (njegova
sjećanja)
U REGISTRATURI
I. dio
Ivica pripovijeda u prvom licu
sjeća se svoga djetinjstva
radnja romana obuhvaća vremenski raspon od tridesetak
godina
likovi vezani uz seosku i gradsku sredinu
U REGISTRATURI
TEMATIKA
razvoj i sudbina nadarenog seoskog dječaka
odlazak sa sela u grad radi školovanja
kroz život I. K. prikazuje se hrvatsko društvo u drugoj
polovici19. st.
naglasak na tragičnoj sudbini hrvatskog intelektualca
seoskog podrijetla
U REGISTRATURI
realistička tema odnosa selo – grad
raslojavanje hrvatskog sela
slika gradske sredine – leglo nemorala
jaka društvena kritika (pogotovo u slikama gradske sredine)
autobiografski sloj romana – uglavnom u prvom dijelu
romama
U REGISTRATURI
VRSTA ROMANA
socijalni roman
bildungsroman
U REGISTRATURI
FABULA
u razvijanju fabule koristi se postupcima karakterističnim za
realizam
koristi i postupke iz trivijalne knjiž. spletke, trovanja, otmice,
tajanstvene prošlosti
radnja romana ne teče linearno
U REGISTRATURI
LIKOVI
seoska sredina Dorica, Zgubidan, Kanonik, Anica, Miho
gradska sredina Mecena, Laura, Ferkonja,
Bombardirović, Jeluša
satirično ocrtani likovi iz seoske sredine koji su došli u
grad (Žorž)
sve povezuje lik I. K.
njegov životni put ne određuje on sam (Laura, tuđom
voljom poslan u grad)
seoski likovi su predstavnici nečeg lijepog, dobrog, nevinog dok
gradski likovi predstavljaju nemoralne, pokvarene, ohole likove. Kroz
cijeli roman pisac ih osuđuje, ruga im se i optužuje grad da kvari ljude
dok su opisi sela prava idila, opisi grada prikazuju se kao gnijezdo
moralne truleži i ružnoće, grad je uvijek bio prikazivan kao leglo zla u
kojem žive lažni dobrotvori, krvoločna ženska bića, propali
pjesnici,oličenja nemorala i pokvarenosti
U REGISTRATURI
STILSKA OBILJEŽJA
ispreplitanje različitih stilova
realizam – analiza društvene stvarnosti, problem društvene
nepravde, grad – selo
romantizam – fatalna žena, Laura, sve oko njezinog lika
(trovanja, odmetništvo, tajanstveno podrijetlo), ljubavna
priča Ivice i Anice
U REGISTRATURI
naturalizam – motivacija Laurina lika – biološka motivacija,
podrijetlo (očeva krv)
modernizam – odstupanje od kronološkog prikaza zbivanja,
uokvirena kompozicija
IVICA KIČMANOVIĆ
mlad, perspektivan, razborit, dobrodušan i pametan mladić
koji za vrijeme svoga djetinjstva sa svojim roditeljima živi
u divnoj seoskoj idili. U svojoj mladosti mnogo je
obećavao, stoga ga otac šalje u grad da proširi svoja
znanja, u gradu, u okružju pokvarenih, amoralnih ličnosti,
on ne uspijeva. Odlazak u grad ga mijenja. Prisilno
odrasta u čovjeka razapetog na više strana koji ne
pronalazi svoj unutrašnji mir
on nema čvrsto određen životni cilj, objekt je na kome se provodi tuđa
volja i koji ovisi o ljudima što ih je upoznao u Meceninu domu, u
gradu, iako ih prezire i mrzi iz dna duše (kao npr. Mecenu), ismijava i
ironizira (kao npr. Žorža, Šajkovskog), voli, ali ih se ujedno i boji (kao
npr. Lauru)
gradska dvoličnost, nemoralnost mu se gade te se vraća u seosku
idilu svoga doma da mirno živi, sa svojom obitelji, ali je uhvaćen u
koštac s dvije žene te na kraju završava kao nesretni alkoholičar, bez
vidljivog cilja. Žena za koju je mislio da je ostvarenje njegovih životnih
nadanja i snova do temelja ruši njegov život, ubija njegove najbliže te
on postaje samotan, mrk, strog i ozbiljan. Svatko mu je bio stran kao i
on drugima, nije imao ni prijatelja ni neprijatelja, hvata ga alkoholno
ludilo te završava tragično
spali registraturu u kojoj i sam izgori
LAURA
u prvom kontaktu s Ivicom otkriva se kao privržena,
dobrodušna, nježna osoba, samouvjerena, ali zapravo
proračunata superiorna, ironična i amoralna osoba
Laura je, za razliku od Ivice, pokretač radnje, ona je lik
fatalne žene, žene koja predodređuje i određuje sudbine
ljudi. Hrabra je, prevrtljiva i lukava.
u romanu se pojavljuje kao štićenica milostivog gospodina Mecene, s
njim je intimna, a on joj je zapravo otac. U očevom domu upoznaje
đaka Ivicu u kojeg se zaljubi. Laurin lik tipičan je primjer
upropaštenog, nesretnog života.
propala ličnost sklona samouništenju, ali je istovremeno i nježna
osoba, osoba izigranih osjećaja i nesretne ljubavi. Laurino ponašanje
graniči s ludilom, sposobna je u jednom trenutku promijeniti nekoliko
raspoloženja da bi postigla cilj
ne miri se sa svojom prošlošću niti u ispunjavanju svoje neograničene
želje da posjeduje ogromno bogatstvo bez imalo grižnje savjesti radi
razna nemoralna djela, u početku su to sitne krađe koje prerastaju u
sve veće, počinje zagorčavati život svima onima kojima je bila prirasla
srcu te počinje hladnokrvno ubijati te na kraju postaje hajdučica koja
sa skupinom razbojnika harači, pljačka, ubija po selima.
završava tragično, kao većina zločinaca. Izdana je od vlastitih
prijatelja te biva ustrijeljena, pri čemu nije pustila niti jednu kap krvi
ŽORŽ JURIĆ
rođak Ivičinog oca. Potekao sa sela te došao u gradsku sredinu gdje
se pretvara u slugu, počinje glumiti drugog čovjeka. Služi Meceni
kojem se ulizuje, dodvorava. On je lažni lik. Njegov prividni sjaj
zasljepljuje seljake, dok je on u stvari samo Mecenin rob. Pokušava
govoriti otmjenim jezikom gospode što stvara brojne komične situacije
kada u selu ljudi ostanu zapanjeni trgovcem Mihom, njegovim
odjelom, Žorž postaje ljubomoran te želi osakatiti navedeni predmet,
zakuha najkomičniju situaciju u romanu, tučnjavu u seoskoj krčmi, u
kojoj zadovoljštinu nalazi kidanjem Mihinog mađarskog odjela
u duši je pošten, dobar i odan čovjek. Voli svoju rodnu grudu, oženi se
za zlu ženu koja ga terorizira vrijeđa, ali on to sve trpi, uviđa stvari
koje nisu dobre, ali šuti te se snalazi kroz cijelo djelo
MECENA
je lažni dobročinitelj. Njegov dobar glas počiva na
neobjašnjivoj činjenici da ljudi imaju visoko mišljenje o
njemu (bar oni koji ga ne poznaju). Ipak to nije baš toliko
čudno ako se uzme u obzir da je i on jedan glumac. Ne
toliko velik kao Laura, ali sasvim dostatan da zavara
okolinu. U stvari je priglup i dvoličan čovjek, a to se vidi u
svakodnevnim prilikama; npr. učenje govora. Iza njegove
površinske kreposti, skrivena je razbludnost i hedonizam.
LJUBAVNI TROKUTI
prvi ljubavni trokut čine Ivica-Laura-Mecena,što je Ivici
uzrokovalo protjerivanje iz Mecenina doma
Laura-Miho-Justa, a nakon Justine smrti koja miriše na
Laurino maslo, stvara se novi trokut Miha-Laura-Ferkonja.
Navedeni se ljubavi trokut raspliće tako da Laura i
Ferkonja ubiju Mihu, a zatim Laura ubija Ferkonju
Laura na kraju pokušava pridobiti Ivicu no on je odbija
opredjeljujući se za Ančicu i tako se stvara posljednji
ljubavni trokut romana Laura-Ivica-Ančica koja završava
tragično
SAŽETAK
glavni lik je Ivica Kičmanović, sin seljaka Jožice, veseljaka koga
su zbog sviranja u seoskom orkestru seljani nazivali
Zgubidanom
njihov najbliži susjed, zdepasti Kanonik, imao je kćer Anicu i
sinove Peru i Mihu, a kako su Jožičina djeca bila bistrija, razvije
se zavist i suparništvo
Ivica odlično završi osnovnu školu i uz pomoć Mecene nastavi se
školovati, živi u kući svoga dobrotvora, kod njegova
kumordinara Žorža
Mecena je neženja, bogat, maglovite prošlosti: obeščastio lijepu
seljanku Doru (silovanje)
kad je Ivica navršio devetnaestu godinu, k Meceni se doselila Laura,
njegova rođakinja, djevojka čudne prošlosti
međutim, Ivica ustanovi da je ona Mecenina ljubavnica, kasnije i on
sam ulazi u vezu s Laurom zbog čega ga Mecena otjera iz svoga
doma
Ivica se vrati kući gdje ga opet dočeka zavist obitelji susjeda
Kanonika kojega je sin Miha bogatom ženidbom obogatio
Mecenu je u međuvremenu Laura otrovala i opljačkala, saznavši
nakon toga iz jednog pisma da joj je on zapravo otac, a suluda davno
obeščašćena Dora - mati.
Laura potraži Ivicu i pomogne Jožici da izgradi novu kuću. Seljani su
ih ogovarali zbog divljeg braka, ali Laura se ne želi lišiti slobode pa
radije pošalje Ivicu natrag da završi školovanje, a sama nastavi živjeti
s Mihom, sve dok njegova žena Justa ne premine u neobjašnjivim
okolnostima (Laura)
Ivica spozna da je Laura zločinka i želi se vjenčati s Kanonikovim
kćerkom Anicom kojoj nađe službu kod neke gospođe, gdje je i sam
radio kao instruktor
Laura u dogovoru sa svojim novim ljubavnikom Ferkonjom, udavi i
Mihu, pokrade Mihin novac i pobjegne, ali kod podjele plijena ubije i
Ferkonju
Laura ipak želi ponovo osvojiti Ivicu, a kad je ovaj odbije, ona s
razbojnicima provali na njegove svatove i pobije ih redom: Ivičinu
majku, oca Jožicu, Kanonika, otme Anicu te je u šumi unakazi tako da
joj odreže grudi
Ivica je preživio pokolj pa ranjen svjedoči na sudu protiv Laure koju
napokon strijeljaju
iz njezinih grudi ne potekne ni kap krvi...
Ivica se počinovniči, postane registratorom, ali ubrzo poludi, zapali
sve spise i sam izgori u tom plamenu...