Transcript Oštećenje sluha

OŠTEĆENJE
SLUHA
GRAĐA I FUNKCIJA ORGANA ZA
SLUŠANJE

Sastoji se od vanjskog (uška i zvukovod)
srednjeg (bubnjić) i unutarnjeg (polukružni
kanali i pužnica) uha, živčanih puteva i
centara u kori mozga.
Polukružni kanali – održavanje ravnoteže.
 Pužnica – u njoj smješten organ sluha.

Karakteristike zvuka: visina, jačina i
trajanje
 Visina zvuka=frekvencija – broj titraja u
sekundi (Hz)
 Jačina zvuka=intenzitet – amplituda titraja
(dB)
 Slušno polje čovjeka: frekvencijski raspon
od 16 do 16 000 Hz, intenzitetski raspon
20 do 120 dB

Frekvencijsko područje bitno za percepciju
govora: 300 do 3 000 Hz
 Kolokvijalni govor odvija se na intenzitetu:
40 do 70 dB

VRSTE OŠTEĆENJA SLUHA
PO STUPNJU (TEŽINI)

1. GLUHOĆA
totalna (klinička) – nema nikakvih ostataka sluha
praktična gluhoća – prosječni gubitak sluha na
govornim frekvencijama iznad 91 dB
– ima ostatke sluha, ali oni nisu
dovoljni da bi se temeljila komunikacija na
slušanju

2. NAGLUHOST
laka (25-40 dB), umjerena (40-55 dB), umjereno
teška (55-70 dB), teška (70-90 dB)
PO VREMENU NASTANKA
prelingvalno – nastalo prije nego je usvojen govor
i jezik (do navršene 2. godine života)
postlingvalno – nastalo nakon navršene 2 godine.
života
PO LOKACIJI OŠTEĆENJA
konduktivno – najčešće je lakše, ne prelazi
umjerenu nagluhost
perceptivno – oštećenje je u pužnici, živčanim
putevima ili centru u cortexu
mješovito – konduktivno i perceptivno
UZROCI OŠTEĆENJA SLUHA

UZROCI: prenatalni – 60% (genetski,
negenetski)
perinatalni – 10% (intrakralijalna
krvarenja, nedonošenost)
postnatalni – 30% (meningitis,
upala srednjeg uha, frakture kosti lubanje,
akustička trauma)
POSLJEDICE OŠTEĆENJA
SLUHA

1. KOMUNIKACIJA

Što je oštećenje teže i što je ranije
nastupilo, posljedice za komunikaciju će
biti teže

Slušni aparati, umjetna pužnica - pomažu

Što je oštećenje teže, govor je manje
razumljiv

Slabija razumljivost govora rezultat je
teškoća u izgovoru glasova

Govore onako kako čuju

Ogromne teškoće sa savladavanjem
gramatike
Manualni oblici komunikacije

Ručne abecede – koliko je slova u
abecedi, toliko je znakova u ručnoj

Simultana oralno-znakovna komunikacija
– govorenje popraćeno znakovima iz
znakovnog jezika

“Pravi” znakovni jezik gluhih – znakovanje
bez govorenja

2. KOGNITIVNI RAZVOJ

30-60% djece oštećena sluha istovremeno
ima i oštećenja vida

Nemaju oštriji vid, nego bolje koriste to što
imaju

Rana je vizualna orijentacija
Inteligencija:
 Verbalni i neverbalni testovi

Na verbalnim su rezultati znatno slabiji, a
na neverbalnim prosječni

Gluhi su superijorniji od čujućih: spacijalna
sposobnost i perceptivna brina
Mišljenje
 Ne testovi, nego eksperimenti
 Gluhi zaostaju 2 godine
Pamćenje
 Vizualno i spacijalno pamćenje bolje je
nego kod čujućih
 Kratkotrajno pamćenje je slabije

3. MOTORIČKE SPOSOBNOSTI GLUHIH

Gluhi imaju prosječno slabije razvijene
motoričke sposobnosti kao što su
ravnoteža, koordinacija i brzina

Nije uspostavljena dominantnost
cerebralnih hemisfera

4. EMOCIONALNI I SOCIJALNI RAZVOJ

Poremećaji u ponašanju: teškoće
koncentracije (zbog disleksije, disgrafije),
hiperaktivnost, agresivnost ( zbog
frustracija – npr. školski neuspjeh –
potrebno je ukloniti izvore frustracija i
poticati poželjno ponašanje), stereotipija,
pasivnost...

5. EDUKACIJA I REHABILITACIJA DJECE
OŠTEĆENOG SLUHA
U Hrvatskoj – 1885. Adalbert Lampe
(danas centar “Slava Raškaj”, Zagreb)
– 1961. centar SUVAG
 1981. zakonski regulirana edukacijska
integracija
 80-tih počele prve implantacije

Odgojno-obrazovna integracija djece
oštećenog sluha

Potrebna je suradnja defektologa i
logopeda s učiteljima

Logoped – savjetuje učitelje o poticanju
razvoja komunikaciskih vještina;
neposredan rad s djecom; vodi računa o
korištenju akustičke opreme

Defektolog – informiranje učitelja i roditelja
o posebnim potrebama djece oštećenog
sluha

Čujuću djecu priprema na dolazak djeteta
oštećenog sluha u njihov razred

Priprema didaktički materijal za djecu
oštećenog sluha; obrađuje nastavni
program unaprijed radi lakšeg praćenja

Redovni učitelji trebali bi poznavati
znakovni jezik

Govor učitelja treba biti što sporiji,
prirodniji i bez nepotrebnog naglašavanja

Škole bi trebale imati i svjetlosne signale
(za školsko zvono, požarni alarm...)

Biblioteka bi trebala biti prilagođena djeci s
oštećenjima sluha
Psihosocijalne posljedica
Prije svega na području komunikacije
 Najviše u prelingvalnoj gluhoći
 Teškoće komunikacije mogu rezultirati u
odstupanjima u emcionalnom i socijalnom
razvoju, i u obrazovnim dostignućima

Za izgradnju glasovnoga govora
Korištenjem ostataka sluha, upotrebom
elektroakustične tehnike (slušna pomagala
i vibratori) – prate se normalne faze u
razvoju govora:
 Brbljanje- izgradnja glasova u slogovima
 Prve riječi- nastaju povezivanjem slogova
s pridruženim značenjem
 Rečenice- sastavljene od obrađenih riječi
 Diskurs

Radi se na
Izgradnji prozodijskih elemenata govora:
ritam, intonacija, tempo
 Izgradnja artikulacijskih glasova
 Kroz igru- da budu motvirani
 Do polaska u školu trebalo bi da budu
obrađeni glasovi hrvatskoga jezika kako bi
se moglo početi opismenjivanje

U školi
Najveći je naglasak na usvajanje jezičnih i
školskih znanja
 I dalje se intenzivno radi na usavršavanju
artikulacije, prozodije i fonacije kao
sastavnica glasovnoga govora
 U usvajanju sadržaja posebno paziti na
načelo ZORNOSTI: koristiti zorna statična
i dinamična slikovna i trodimenzionalna
nastavna sredstva

Učenici s prelingvalnom gluhoćom
Odstupanja u izgovoru glasova, intonaciji,
ritmu, kvaliteti glasa
 Jezična znanja nedostatna, rječnik
skromniji, govor dizgramatičan, teško
razumljiv

Učenici s potpunom gluhoćom


Percipiraju govor vizualnim putem, odnosno čitaju s
usana i lica
U komunikaciji osigurati optimalne fizikalne uvjete za
čitanje govora: udaljenost sugovornika oko 1,5m,
izbjegavati situacije da učenik gleda u nas iz profila
(klupe u učionici u obliku slova U), osvijetljenje da pada
odozgo i sprijeda, učenici leđima a učitelj licem okrenut
prema prozoru, nepoželjno je naglašavati pokrete
artikulatornih organa prilokom govora, govor usporen ali
ne neprirodno, izdvajati i ponavljati ključne riječi, dijete
neka sjedi u prednjim klupama i neka uvijek dobro vidi
učiteljevo lice
Posljedice


Teškoće u komunikaciji----- niža razina
usvojenosti školskog znanja---- ograničen
pristup visokoškolskom obrazovanju i nekim
zanimanjima
Teškoće u komunikaciji----- frustracije----teškoće u emocionalnom i socijalnom razvoju---poremećaji u ponašanju: teškoće u koncentraciji
pažnje, hiperaktivnost, agresivnost i pasivnost,
stereotipije

Kod nekih oblika oštećenja sluha (npr.onih
uzrokovanih meningitisom), uz sluh može
biti oštećena funkcija održavanja
ravnoteže, pa dijete ima i motoričke
smetnje
Edukacija i rehabilitacija
Oralni pristup
 Kombinirani
 Bilingvalno-bikulturalni

Oralni pristup
Isključivo usmjeren na razvoj glasovnoga
govora i jezika čujuće zajednice, bez
upotrebe manualnih oblika komunikacije
 Temelji se na maksimalnom iskorištavanju
ostataka sluha uz upotrebu slušnih
aparata, te na korištenju ostalih osjeta
 Primjeren je nagluhoj djeci
 Prelingvalno gluhi: omogućiti im znakovni
jezik

Kombinirani



Uzima elemente oralnoga (polisenzorna
stimulacija i korištenje ostataka sluha), a potiče i
upotrebu manualnih oblika komunikacije (ručna
abeceda i znakovni jezik)
Leksičke jedinice znakovnoga jezika koriste se
simultano uz glasovno-govornu ekspresiju
Osobna imena, nove riječi- znakovima ručne
abecede
Bilingvalno-bikulturalni




Sve više se uvodi u zapadnim zemljama gdje
jača samosvijest u zajednicama gluhih, istražuje
se obilježja znakovnog jezika, stvoreni su
riječnici i gramatika
Znakovni jezik je dobio dignitet jezika
Rana uporaba znakovnoga jezika je poticaj za
jezični, socijalni i emocionalni razvoj djeteta
Ovaj pristup osniva se na mišljenju gluhih da su
oni samo jezična manjina sa svojom kulturom i
jezikom i poviješću, da ne nose invaliditet, te da
imaju pravo na svoj jezik i obrazovanje
U ovom pristupu posebnu ulogu imaju
gluhi učitelj, čujući učitelj koji je ovladao
znakovnim jezikom, čujući govorni
znakovnoga- čujuća djeca guhih roditelja
 Ovaj pristup se realizira i u redovnim
obrazovnim ustanovama uz pomoć
tumača za znakovni jezik koji sudjeluju u
prcesu odgoja i obrazovanja


Zajednica gluhih afirmira se kao kulturna
zajednica i kroz: udruge, masovne medije,
izdavaštvo, tv-emisije na znakovnom
jeziku, video kasete s bajkama i poezijom
na znakovnom jeziku, tečajevima,
kazališnim prestavama, sportskim
natjecanjima, izložbama, vjerskom odgoju