Transcript Neogen
NEOGEN
granica između paleogena i neogena nije obilježena nekim dramatičnim
zbivanjima, ni u evolucijskom, ni u tektonskom smislu
sve četiri neogenske epohe imenovao je Charles Lyell, 1833, a to na
temelju podjele marinskih sedimenata u Francuskoj i Italiji
PERIOD
EPOHA
DOBA
Holocen
0.0115 - 0.00
1.81 - 0.0115
Pleistocen
TETHYS
NEOGEN
Pliocen
prije milijuna
godina
Piacenzij
Zanklij
PARATETHYS
Romanij
Dacij
3.60 - 2.59
5.33 - 3.60
Pont
7.25 - 5.33
Mesin
Torton
Miocen
Panon
Sarmat
Baden
13.7 - 11.6
Seraval
Langij
Burdigal
Akvitan
11.6 - 7.25
Karpat
Otnang
Egenburg
Eger
16.0 - 13.7
20.4 - 16.0
23.0 - 20.4
Klima neogena
tijekom miocena klima je bila toplija nego
danas
krajem miocena globalni morski nivo pao je
za 50-ak metara - "mesinski događaj"
("mesinska solna kriza")
početkom pliocena započinje zatopljenje
(subtropski uvjeti), globalni morski nivo raste
i tijekom donjeg pliocena bio je viši nego
danas
potkraj pliocena (prije 3 milijuna godina),
sjeverna hemisfera Zemlje zahlađuje –
razdoblje "ledenog doba" koje traje i danas
promjena planktonske zajednice sjevernog
Atlantika
pojava morena u prostoru sjevernog
Atlantika i na Islandu
najjasniji tragovi "ledenog doba" u
pleistocenu
četiri razdoblja kontinetalnih oledbi - glacijali
klimatske oscilacije i tijekom glacijala i
tijekom interglacijala (18 glacijalnih
ekspanzija) (1500.-1850. godine - "malo
ledeno doba")
glacijalni intervali započinjali su sporije, a
završavali brže (zadnji je započeo prije 100
tisuća godina, maximum je imao prije 18
tisuća godina, a topljenje leda dešavalo se u
intervalu izmedu 15-8 tisuća godina)
pleistocenski sedimenti na prostorima koji nisu bili zahvaćeni glacijacijom pokazuju
pravilnu cikličnost
sedimenti šumskog tla bogati polenom
sedimenti prerija i šuma četinjača
les
dokazi koji upućuju na postojanje velikih kontinentalnih oledbi vrlo su jasni
eratički blokovi
morene
depresije zaostale nakon otapanja ledenjaka
izdizanje terena nakon otapanja ledenjaka
formiranje ledenječkih dolina "U" oblika
fosilni "zapis"
Beringija
Grenland i Antartika - ledeni pokrovi koji nalikuju onima iz pleistocenskih glacijala
(25 milijuna km3)
tijekom pleistocenskih glacijala volumen leda je bio 3 puta veći nego danas, uz
prosječnu debljinu ledenih pokrova od oko 2 km
sniženja globalne morske razine za 100-120 m u odnosu na današnju (usječene
riječne doline danas su podmorski kanjoni)
tri glacijalna centra - Sjeverna Amerika, Grenland, Skandinavija
hladnija golfska struja
Uzroci glacijacije
"automatska glacijacija"
gibanja kontinenata
orogenetska aktvnost
smanjenje Sunčeve aktivnosti
formiranje panamske prevlake
promjena orbitalnih parametara Zemlje
(Milankovićevi ciklusi)
promjene gibanja i orijentacije Zemlje
prema Suncu postupno i različito
mijenjaju intenzitet Sunčeva zračenja na
različitim dijelovima Zemlje
tijekom razdoblja većeg smanjenja
intenzitete Sunčeva zračenja na
Zemljinim polovima, na njima dolazi do
oledbi
Paleogeografija neogena na prostoru Tethysa
tijekom oligocena i početkom miocena, zbog približavanja Afrike Euraziji, Tethys se znatno
sužava, te se kolizijom Jadranske ploče i Eurazije izdižu planinski lanaca Dinarida, Helenida (u
Grčkoj) i Taurusa (u Turskoj).
sjeverno od tih izdignutih planinskih lanaca "zaostaje" jedan krak Tethysa koji se naziva
Paratethys
Paratethys je od Tethysa bio odvojen izdignutim planinskim lancima, a sa njegovim
sjevernim dijelom bio je vezan u području Rhone i Alpi, te se preko današnjeg
Panonskog prostora, Crnog i Kaspijskog jezera, protezao dalje na istok
U sarmatu puca veza između Paratethysa i Tethysa u području Rhone i Alpi, te Paratethys
postaje ogromno jezero koje postupno oslađuje
istovremeno, na području današnjih Sirije i Iraka, kolizijom Afričke i Eurazijske ploče, prekida se
veza Tethysa sa indopacifičkim prostorom na istoku - formira se Sredozemno more
krajem miocena dolazi do potpunog isušivanja Sredozemnog mora
Paratethys se raspao na niz manjih bazena; Panonski, Dacijski, Egejski, Crnomorski i Kaspijski
bazeni nastali raspadom Paratethysa najvećom dijelom su isušili, ili su pak od njih zaostala velika
jezera (npr. Kaspijsko jezero)
Razvoj neogena u području centralnog Paratethysa
u području sjeverozapadne i istočne
Hrvatske
između Bavarske i Karpata - centralni
Paratethys - njegov najveći dio predstavlja
panonski bazenski sustav - ograničen
Alpama, Karpatima i Dinaridima
naslage panonskog bazenskog sustava
nalježu ili na oligocenske kopnene naslage
ili na još stariju podlogu
do karpata - bazen Hrvatskog Zagorja i
Sjevernohrvatski bazen
od karpata - jedinstveni taložni prostor
zbog diferenciranag kretanja tektonskih
blokova formiraju se depresije (potoline)
naslage u depresijama debljine su između 47 km
do konca badena su marinske, a od sarmata
brakične, odnosno jezerske
Korelacija podpovršinskih naslaga iz depresija (potolina) panonskog prostora
(INA-Naftaplin)
Razvoj neogena u području Vanjskih Dinarida
tijekom neogena taloženje se na prostoru Dinarida odvijalo jedino u mjestimičnim
izoliranim jezerima zaostalim nakon njihova izdizanja
naslage takvih okoliša danas nalazimo u poljima (depresijama) sjeverne i srednje
Dalmacije; na područjima Knina, Miočića, Sinja
u ovim depresijama tijekom miocena i pliocena taložili su se lapori, gline, vapnenci
vapnenački konglomerati, a mjestimice ima i lignita i tufova
zbog izoliranosti prisutne su endemske životne forme bez izrazitije provodnosti
na prostoru Vanjskih Dinarida ima i glacijalnih i fluvioglacijalnih sedimenata
pleistocena, npr. morene na Rujanskoj kosi i na Krasnom polju Velebita
tijekom holocena mjestimice se formiraju i sedrene barijere, pa su tako na Korani
nastala Plitvička jezera
Razvoj neogena u području Jadranskog bazena
neogenska sedimentacija na "hrvatskom" dijelu Tethysa odvijala se na prostoru
današnjeg Jadranskog mora (bazena)
povremene i mjestimične emerzije za koje su vezane kopnene (slatkovodne) naslage
(npr. na Pagu).
najduža emerzija na prijelazu oligocen-donji miocen
na kraju micena - evaporiti
debljina naslaga neogena oko 800 m
depresije - Jadransko-Jonska, Dugootočka, Padska, Venecijanska
tipičan profil neogena vidljiv je unutar bušotina iz središnjih dijelova Jadranskog mora
pliocen na Palagruži
na Korčuli, Lastovu, Mljetu, Hvaru i Susku ima i eolskih sedimenata pleistocena
tijekom pleistocena u marinskom prostoru Jadrana odvijalo se taloženje pjesaka koji
su još i danas necementirani